U razdoblju od nekoliko godina
Ne budemo li vjerni i poslušni, možemo preobraziti bogomdani blagoslov prosperiteta u kletvu oholosti koja nas skreće i odvraća.
Moja voljena braćo i sestre, sjedivši danas iza govornice, gledao sam kako se ovaj Konferencijski centar puni tri puta, prvi put nakon COVID-a. Vi ste predani učenici Isusa Krista koji su revni učiti. Pohvaljujem vas zbog vaše vjernosti. I volim vas.
Ezra Taft Benson služio je kao predsjednik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana od studenog 1985. do svibnja 1994. Imao sam 33 godine kada je predsjednik Benson postao predsjednik Crkve, a 42 kada je preminuo. I njegova naučavanja i svjedočanstvo utjecali su na mene na duboke i snažne načine.
Jedno od obilježja službeništva predsjednika Bensona bila je njegova usredotočenost na svrhu i važnost Mormonove knjige. On je opetovano naglašavao da je »Mormonova knjiga zaglavni kamen naše vjeroispovijesti – zaglavni kamen našeg osvjedočenja, zaglavni kamen našeg nauka i zaglavni kamen u svjedočanstvu o našem Gospodinu i Spasitelju«. Također je često naglašavao naučavanja i upozorenja o grijehu oholosti koja se nalaze u ovom svjedočanstvu o Isusu Kristu u posljednjim danima.
Određeno naučavanje predsjednika Bensona uvelike je utjecalo na mene i nastavlja utjecati na moje proučavanje Mormonove knjige. Rekao je:
»Mormonova knjiga… napisana je za naše dane. Nefijci nikada nisu imali knjigu; niti su je imali drevni Lamanci. Namijenjena je nama. Mormon je pisao pred kraj civilizacije Nefijaca. Uz nadahnuće od Boga, koji vidi sve stvari od početka, [Mormon] je sažeo stoljeća zapisa, odabirući priče, govore i događaje koji će nam biti od najveće koristi.«
Predsjednik Benson nastavio je: »Svaki od velikih pisaca Mormonove knjige svjedočio je da piše za buduće naraštaje. (…) Ako su oni vidjeli naše dane i odabrali one stvari koje će nam biti od najveće vrijednosti, nije li to način na koji bismo trebali proučavati Mormonovu knjigu? Uvijek se trebamo pitati: ‘Zašto je Gospodin nadahnuo Mormona… da uključi [ovu priču] u svoj zapis? Koju lekciju mogu naučiti iz [tog upozorenja] da mi pomogne živjeti u današnje suvremeno doba?’«
Izjave predsjednika Bensona pomažu nam razumjeti kako Mormonova knjiga nije prvenstveno povijesni zapis koji gleda u prošlost. Umjesto toga, ta zbirka Svetih pisama gleda u budućnost i sadrži važna načela, upozorenja te lekcije namijenjene okolnostima i izazovima našeg doba. Prema tome, Mormonova knjiga jest knjiga o našoj budućnosti i vremenima u kojima živimo sada i još ćemo živjeti.
Molim se za pomoć Duha Svetoga dok sada razmatramo važne lekcije za nas danas iz knjige Helamanove u Mormonovoj knjizi.
Nefijci i Lamanci
Zapis Helamana i njegovih sinova opisuje narod koji je očekivao rođenje Isusa Krista. Pola stoljeća ispričano u svetopisamskom zapisu naglašava obraćenje i pravednost Lamanaca te opačinu, otpadništvo i odvratnosti Nefijaca.
Niz usporedbi i oprečnosti između Nefijaca i Lamanaca iz ovoga drevnog zapisa najpoučniji je za nas danas.
»Lamanci bijahu postali, veći dio njih, pravedan narod, toliko da pravednost njihova nadmašivaše pravednost Nefijaca, zbog čvrstoće njihove i postojanosti njihove u vjeri.
[I] bijaše ih mnogo od Nefijaca koji postadoše okorjeli i neraskajani i silno opaki, toliko da odbacivahu riječ Božju i sve propovijedanje i prorokovanje koje dođe među njih.«
»I tako vidimo da Nefijci počeše propadati u nevjeru, i rasti u opačini i odvratnostima, dok Lamanci počeše rasti silno u spoznaji o Bogu svojemu; da, oni počeše obdržavati njegove propise i zapovijedi, i hoditi u istini i čestitosti pred njim.
I tako vidimo da se Duh Gospodnji poče povlačiti od Nefijaca, zbog opačine i tvrdoće srdaca njihovih.
I tako vidimo da Gospod poče izlijevati Duh svoj na Lamance, zbog njihove sklonosti i spremnosti da povjeruju u riječi njegove.«
Možda je najviše zapanjujući i otrežnjujući aspekt ovog pada Nefijaca u otpadništvo činjenica da »sva ta bezakonja dođoše [njima] u razdoblju od nekoliko godina«.
Nefijci su se okrenuli od Boga
Kako je nekoć pravedan narod mogao postati otvrdnut i opak u tako kratkom vremenskom razdoblju? Kako su ljudi mogli tako brzo zaboraviti Boga koji ih je tako obilno blagoslovio?
Na snažan i dubok način, negativan primjer Nefijaca poučan je za nas danas.
»Oholost[]… se poče uvlačiti… u srca ljudi što izjavljivahu da pripadaju crkvi Božjoj… zbog silno velika bogatstva njihova i blagostanja njihova u zemlji.«
»[Oni] prikloni[še] srca svoja bogatstvu i ispraznostima ovoga svijeta« »zbog te oholosti kojoj dopusti[še] da uđe u srca [njihova], koja [ih] uzdignu iznad onoga što je dobro zbog silno velika bogatstva [njihova]!«
Drevni glasovi iz praha mole nas danas da naučimo ovu vječnu lekciju: prosperitet, imovina i lakoća čine snažnu mješavinu koja može navesti čak i pravedne da piju duhovni otrov oholosti.
Dopuštanje oholosti da uđe u naša srca može uzrokovati da se rugamo onome što je sveto, ne vjerujemo u duh proroštva i objave, gazimo svojim nogama zapovijedi Božje; niječemo riječ Božju, izbacujemo proroke, izrugujemo im se i govorimo pogrdno protiv njih te zaboravljamo Gospodina Boga našega i »ne žel[imo] da Gospod Bog [naš], koji [nas] stvori, vlada i kraljuje nad [nama].«
Stoga, ne budemo li vjerni i poslušni, možemo preobraziti bogomdani blagoslov prosperiteta u kletvu oholosti koja nas skreće i odvraća od vječnih istina i temeljnih duhovnih prioriteta. Uvijek se moramo čuvati ohološću potaknutoga i pretjeranoga osjećaja vlastite važnosti, pogrešne procjene vlastite samodostatnosti i traženja sebe umjesto služenja drugima.
Dok se oholo usredotočujemo na sebe, također nas muči duhovna sljepoća i propuštamo mnogo toga, većinu ili možda sve što se događa unutar i oko nas. Ne možemo gledati prema Isusu Kristu i usredotočiti se na njega kao »cilj« ako vidimo samo sebe.
Takva duhovna sljepoća također može uzrokovati da skrenemo s puta pravednosti, otpadnemo na zabranjene staze i izgubimo se. Dok se slijepo »okre[ćemo] na vlastite puteve svoje« i slijedimo destruktivne zaobilaznice, skloni smo oslanjati se na vlastito razumijevanje, hvalisati se vlastitom snagom i ovisiti o vlastitoj mudrosti.
Samuel Lamanac jezgrovito je sažeo odvraćanje Nefijaca od Boga: »Vi tražaste sve dane života svojega ono što ne mogaste steći; i tražaste sreću čineći bezakonje, što je protivno naravi one pravednosti koja je u velikom i Vječnom Glavaru našemu«.
Prorok Mormon primijetio je: »Veći dio naroda osta u oholosti i opačini svojoj, a manji dio hodaše obazrivije pred Bogom.«
Lamanci su se okrenuli Bogu
U Knjizi Helamanovoj rastuća pravednost Lamanaca pruža snažan kontrast brzom duhovnom propadanju Nefijaca.
Lamanci su se okrenuli Bogu i bili su privedeni k spoznaji o istini vjerujući učenjima u Svetim pismima i prorocima, oživotvorujući vjeru u Gospodina Isusa Krista, kajući se za svoje grijehe i proživljavajući snažnu promjenu srca.
»Dakle, svi oni koji do toga dođoše, znadete sami, čvrsti su i postojani u vjeri i u onomu čime su učinjeni slobodnima.«
»Vidite kako je veći dio njih na putu dužnosti svoje, i oni hode obazrivo pred Bogom, i trude se obdržavati zapovijedi njegove, i propise njegove, i sudove njegove. (…)
Oni se trude s neumornom marljivošću kako bi priveli ostatak braće svoje k spoznaji istine.«
Kao posljedica toga, »pravednost [Lamanaca] nadmašivaše pravednost Nefijaca zbog čvrstoće njihove i postojanosti njihove u vjeri«.
Upozorenje i obećanje
Moroni je izjavio: »Gle, Gospod mi pokaza nešto veliko i čudesno o onomu što mora ubrzo doći, u onaj dan kad će ovo izaći na vidjelo među vama.
Gle, govorim vam kao da ste nazočni, a ipak niste. No gle, Isus Krist vas pokaza meni, i ja poznajem postupke vaše.«
Molim vas, sjetite se da Mormonova knjiga gleda u budućnost i sadrži važna načela, upozorenja te lekcije namijenjene meni i vama u okolnostima i izazovima našeg doba.
Otpadništvo se može dogoditi na dvije osnovne razine – institucionalnoj i individualnoj. Na institucionalnoj razini, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana neće biti izgubljena kroz otpadništvo niti će biti uzeta sa Zemlje.
Prorok Joseph Smith navijestio je: »Standard istine je uspostavljen; nijedna neposvećena ruka ne može zaustaviti napredovanje djela. (…) Istina će Božja ići naprijed odvažno, plemenito i neovisno, sve dok ne uđe na svaki kontinent, posjeti svaku klimu, prođe svakom zemljom i odjekne u svakom uhu, sve dok se svrhe Božje ne ispune i Veliki Jahve ne kaže: djelo je dovršeno.«
Na individualnoj razini, svatko od nas mora se »čuva[ti] oholosti, da ne postane[mo] kao Nefijci u davnini«.
Predložio bih da ako vi ili ja vjerujemo kako smo dovoljno snažni i odlučni da bismo izbjegli aroganciju oholosti, onda možda već patimo od ove smrtonosne duhovne bolesti. Jednostavno rečeno, ako vi ili ja ne vjerujemo da bismo mogli biti mučeni ohološću i zbog nje, onda smo ranjivi i u duhovnoj opasnosti. U razdoblju od nekoliko dana, tjedana, mjeseci ili godina, mogli bismo izgubiti naše duhovno pravo prvorodstva za puno manje od posude variva.
Međutim, ako vi ili ja vjerujemo da možemo biti mučeni ohološću i zbog nje, onda ćemo dosljedno činiti ono malo i jednostavno što će nas zaštititi i pomoći nam postati »poput djeteta, pokoran, krotak, ponizan, strpljiv, pun ljubavi, voljan podložiti se svemu što Gospod smatra prikladnim da [nam] nanese«. »Blagoslovljeni su oni koji se ponize, a nisu prisiljeni biti ponizni.«
Dok slijedimo savjet predsjednika Bensona i pitamo se zašto je Gospodin nadahnuo Mormona da u svoj sažetak Knjige Helamanove uključi izvješća, opomene i upozorenja koja je uključio, obećavam da ćemo razlučiti primjenjivost tih naučavanja na određena stanja našeg individualnog života i obitelji danas. Dok proučavamo ovaj nadahnuti zapis i razmišljamo o njemu, bit ćemo blagoslovljeni očima koje vide, ušima koje čuju, umom koji shvaća i srcem koje razumije lekcije koje trebamo naučiti kako bismo se »čuva[li]… oholosti, da ne upadne[mo] u napast«.
Radosno svjedočim da je Bog, Vječni Otac, naš Otac. Isus Krist jest njegov Jedinorođeni i ljubljeni Sin. On je naš Spasitelj. I svjedočim da ćemo, kada kročimo u krotkosti Gospodinova Duha, izbjeći i prevladati oholost i imati mir u njemu. Tako svjedočim u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.