Hram za Konu
Kad su Leroy i Rose Alip odlučili učiniti žrtvu da bi odlazili svaki mjesec u hram, Gospodin ih je blagoslovio više od njihovih mogućnosti kako bi išli – i kako bi druge poveli sa sobom.
Leroy Alip je slušao pozorno kad je bio odijeljen da služi u velikom vijeću okola na Velikom otoku Havaja. U blagoslovu bratu je Alipu bilo rečeno da će biti na otoku kada hram bude izgrađen ondje i da će služiti u tom hramu. To je bilo 1984. godine i jedini hram na Havajima bio je na otoku Oahu, udaljenom mnogo kilometara brodom ili zrakoplovom.
Svećenički blagoslov dao je bratu Alipu energije. »Vjerujem da kada primiš blagoslov, imaš odgovornost činiti što god možeš kako bi taj blagoslov došao tebi,« kaže on. Stoga su on i njegova žena Rose odlučili odlaziti u hram na otoku Oahu jednom mjesečno.
Nije bilo lako činiti to. Putovanje je koštalo 300 dolara, mnogo novca za par koji se jedva uzdržavao plaćom koju je brat Alip primao u vladinom uredu gdje je radio. Jedini način na koji su mogli putovati bio je da posegnu za svojom ušteđevinom. Učinili su to rado.
Međutim, u roku od godine dana ostali su bez novca. »Ali naša su srca bila u hramu,« kaže brat Alip. »Željeli smo nastaviti ići u hram. Stoga smo se pomolili za pomoć.«
Nedugo nakon toga brat Alip neočekivano je primio ponudu da nadopuni svoje prihode isporučivanjem novina za mjesne tvrtke. Za te ranojutarnje isporuke bio je plaćen gotovo 700 dolara mjesečno. S više nego dovoljno novaca da nastave ići u hram, brat i sestra Alip bili su potaknuti staviti višak u svoj vlastiti posebni hramski fond.
Do lipnja 1986. godine razlog za taj poticaj postao je jasan: pošto su živjeli u okolu Kona Havaji, mogli su voditi u hram žene iz okola koje su bile dostojne ali nisu bile u mogućnosti primiti svoje podarivanje. Stoga su svaki mjesec brat i sestra Alip vodili jednu sestru sa sobom na otok Oahu. Svakog se puta sestra vratila svjedočeći o duhovnoj snazi i radosti koje je osjetila vršeći svoje hramsko djelo i djelo za druge. Uskoro se duh hramskog djela proširio okolom i više je članova počelo tražiti načine kako odlaziti u hram.
Pomoću poznanstava u putničkoj djelatnosti, brat Alip je mogao s popustom dobiti zrakoplovne karte, kopneni prijevoz i smještaj za sve u okolu koji su željeli ići. Do 1994. godine više od 100 članova okola Kona mjesečno je putovalo u hram Laie Havaji. Brat Alip se smije. Sjeća se: »Predsjednik hrama se šalio da će sveci iz Kone pohabati tepihe zato što ih je toliko mnogo u hramu.«
Godine 1997. predsjednik Gordon B. Hinckley (1910–2008) je najavio nove smjernice za izgradnju hramova. Gradnja manjih hramova omogućit će da se izgradi više hramova. Vjernost svetaca na Velikom otoku bila je nagrađena šest mjeseci kasnije kad je predsjednik Hinckley najavio hram za Konu. Nakon što je hram bio posvećen 2000. godine brat Alip je bio pozvan za drugog savjetnika u predsjedništvu hrama. Danas, potpuno umirovljen u svojoj struci, ali potpuno uključen u djelo Gospodnje, on nadgleda radnike koji održavaju okoliš hrama Kona Havaji lijepim.
Brat i sestra Alip zahvalni su za načine na koje ih je Nebeski Otac blagoslovio da imaju ono što im je potrebno kako bi nastavili služiti drugima. Kad su prvo došli u Konu, brat Alip kaže: »Nismo imali mjesto boravka osim male kolibe u brdu izgrađene za radnika na poljima kave.« Mjesecima su živjeli tamo sve dok nisu mogli iznajmiti kućicu.
Više godina kasnije imali su dovoljno ušteđevine i prihoda kako bi mogli razmišljati o ljepšem domu, ali ništa što su vidjeli nije im odgovaralo. Jednoga dana brat Alip je radio na okolišu hrama Kona kad mu je prišla starija sestra. Plakala je. Brat Alip zatrese glavom. »Izbacivali su je iz njezinog doma i nije imala kamo ići. Iz nekog razloga rekao sam joj da ode posjetiti svoje unuke, a kad se vrati, može se doseliti k nama.« Problem je bio da je dom bračnog para Alip bio dovoljan samo za brata i sestru Alip. Stoga su se počeli moliti — i iskreno tražiti načine kako da dobiju blagoslov koji su tražili.
Ubrzo ih je agent za nekretnine pozvao da pogledaju kuću na dva kata sa šest spavaćih soba. Svidjela im se, ali su pretpostavili da će kuća koštati više nego što su si mogli priuštiti. Nevoljko su odbili ponudu.
Ali put se otvorio. Nakon nekoliko tjedana cijena kuće je pala, i bračni par Alip je saznao da imaju dovoljno novca za kupovinu. Kao rezultat, sestra u potrebi imala je mjesta kod brata i sestre Alip kad se vratila u Konu, i troje od njihove djece, također u potrebi, našlo je dom za svoje obitelji u kući.
»Gospodin se dobro brinuo za nas,« kaže brat Alip. »Kada pokažemo da smo spremni žrtvovati svoje vrijeme, talente i sredstva za njega, on nas obasipa svojim nježnim milosrđima.«
Ilustracija: Steve Kropp; fotografija: R. Val Johnson