Što vjerujemo

Onje uskrsnuo

predsjednik Thomas S. Monson

Gdje god putujem, nastojim posjetiti gradsko groblje. To su trenuci razmišljanja, prebiranja o smislu života i neminovnosti smrti. Sjećam se da su na malom groblju gradića Santa Clara, Utah, prevladavala švicarska imena koja su bila uklesana na ostarjelim nadgrobnim spomenicima. Mnogi od tih ljudi napustili su svoje domove i obitelj u zelenoj Švicarskoj kao odaziv na poziv da »dođu u Sion«, te su osnovali zajednice gdje sada »počivaju u miru«. Preživjeli su proljetne poplave, ljetne suše, oskudne žetve i mukotrpan rad. Ostavili su nasljeđe požrtvovnosti.

Najveća groblja, i po mnogočemu ona koja izazivaju najviše skrušenih osjećaja štuju se kao počivališta ljudi koji su preminuli u vihorima sukoba kojeg zovemo rat, dok su nosili odoru svoje zemlje. Razmišljate o uništenim snovima, neostvarenim nadama, ožalošćenim srcima i životima pokošenim snažnom oštricom rata.

Polja lijepih bijelih križeva u gradovima Francuske i Belgije ističu strašnu cijenu Prvog svjetskog rata. Verdun u Francuskoj zapravo je golemo groblje. Svakog proljeća kada poljodjelci okapaju polja otkrivaju šljem ovdje ili cijev puške tamo – turobne podsjetnike na milijune ljudi koji su krvlju svoga života doslovno natopili zemlju.

Smrt, novo poglavlje u životu

Prije mnogo godina stajao sam uz krevet mladog čovjeka, oca dvoje djece, dok je lebdio između života i smrti. Uzeo me je za ruku, pogledao u oči, i moleći me pitao: »Biskupe, znam da ću uskoro umrijeti. Recite mi što mi se događa s duhom kada umrem.«

Pomolio sam se za nebesko vodstvo. Moja se pažnja usmjerila na Mormonovu knjigu na stolu pored njegovog kreveta. Počeo sam glasno čitati:

»A gledom na stanje duše između smrti i uskrsnuća – … dusi svih ljudi čim napuste smrtno tijelo… odlaze kući k onomu Bogu koji im život dade.

»… Dusi onih koji su pravedni primaju se u stanje sreće što se naziva raj, stanje pokoja, stanje mira, gdje će otpočinuti od svih tegoba svojih, i od svake brige i žalosti« (Alma 40:11–12).

Moj je mladi prijatelj zatvorio oči, izrazio iskrenu zahvalu i tiho otišao u raj o kojem smo govorili.

Pobjeda nad grobom

Neka Luka, liječnik, opiše iskustvo Marije i druge Marije dok su se približavale grobnici u vrtu:

»Nađoše kamen odmaknut s groba. …

… Uđoše, ali ne nađoše tijelo Gospodina Isusa.

… I dok su stajale zbunjene, najedanput im pristupiše dva čovjeka u blistavu odijelu.

… A oni im rekoše: ʻZašto tražite živoga među mrtvima?

On nije ovdje! Uskrnuo je!ʼ« (Luka 24:2–6).

Ovo je poziv na djelovanje za kršćanstvo. Stvarnost uskrsnuća daje pojedincu i svima mir koji nadilazi razumijevanje. Ona pruža utjehu onima čiji voljeni leže na flanderskim poljima, koji su stradali u dubinama mora, ili počivaju u maloj Santa Clari. To je univerzalna istina.

Kao najmanji među njegovim učenicima, izražavam osobno svjedočanstvo da je smrt prevladana, pobjeda nad grobom ostvarena. Neka riječi koje učini svetima onaj koji ih je ispunio postanu stvarno znanje za sve ljude. Sjećajte ih se. Cijenite ih. Poštujte ih. On je uskrsnuo.

1. Došli smo na zemlju učiti, živjeti, napredovati na našem vječnom putovanju prema savršenstvu.

2. Neki ostaju na zemlji samo kratko, dok drugi žive dugo. Nije važno koliko dugo živimo, već radije koliko dobro živimo.

3. Tad dolazi smrt i početak novog poglavlja u životu.

4. Ovo novo poglavlje vodi do tog proslavljenog dana uskrsnuća, kad će duh i tijelo biti ponovno ujedinjeni, i nikada se više neće rastaviti.

Iz članka »Uskrsnuo je« Liahona, travanj 2003, 2–7.

Krist je rekao tugujućoj Marti: »Ja sam uskrsnuće i život… Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti« (Ivan 11:25–26).

Kristovo uskrsnuće, kao dio Pomirenja, otvara vrata za sve nas da možemo uskrsnuti.

S lijeva: Moj Otkupitelj živi, Roger Loveless, zabranjeno umnožavanje; foto ilustracije: Matthew Reier, Christina Smith i Welden C. Andersen; Vidi moje ruke i noge, Harry Anderson; Lazar, Carl Heinrich Bloch