Sigurnost uskrsnuća

Travanj 2010

Klasici evanđelja

Sigurnost uskrsnuća

Predsjednik Spencer W. Kimball (1895–1985)

Slika

President Spencer W. Kimball

Jednog Božića prije nekoliko godina hodali smo putevima kojima je Isus hodao. Proveli smo nekoliko dragocjenih sati na mjestu koje se smatra Getsemanskim vrtom i pokušali smo zamisliti patnje kroz koje je on prolazio iščekujući svoje raspeće i uskrsnuće. Bili smo blizu mjesta gdje se molio, gdje je bio zasužnjen, gdje mu se sudilo i gdje je bio osuđen.

Izvan gradskih zidina popeli smo se na brdo izrovano malim spiljama, što čini da zaobljeni kraj izgleda poput lubanje, i rečeno nam je da je to Golgota, mjesto gdje je bio razapet. Krivudajući smo se spustili stražnjom stranom brda naokolo do njegove vodoravne litice i ušli kroz mali otvor veličine prozora u grubo isječenu spilju gdje se smatra da je ležalo njegovo tijelo.

Proveli smo nekoliko sati u malom vrtu izvan ove grobnice i proživljavali priču iz evanđelja o njegovom pokopu i uskrsnuću, što se dogodilo ovdje. Čitali smo promišljeno i uz molitvu o dolasku žena do grobnice, o anđelu Gospodnjem koji je odmaknuo kamen, te o pomutnji kukavnih čuvara.

»Uskrsnuo je«

Mogli smo gotovo zamisliti kako vidimo dva anđela u blistavoj odjeći koji su govorili s Marijom rekavši: »Zašto tražite živoga među mrtvima?

On nije ovdje! Uskrsnuo je!«

Gospodin je predvidio: »Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan« (Luka 24:5–7).

Sjetili smo se razgovora između Marije, anđela i Gospodina:

»ʻŽeno, zašto plačeš?ʼ ʻUzeše moga Gospodina – odgovori im – i ne znam kamo ga staviše.ʼ«

Ona se okrenu i »ugleda Isusa gdje stoji. Ali nije znala da je Isus.

Isus joj rekne: ‘Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?’ ‘Gospodine – odgovori mu ona misleći da je vrtlar – ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.’

‘Marijo!’ reče joj Isus. ‘Rabbuni!’ (to znači: ʻUčitelju!ʼ) odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu.

Isus joj reče: ‘Nemoj me dulje držati, jer još nisam uzišao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Boguʼ« (Ivan 20:13–17). …

Značaj Uskrsa

Ponekad se čini da naše proslave znamenitih događaja uzimaju zemaljske boje, i mi ne shvaćamo potpuno značaj razloga za slavlje. Tako je za Uskrs, jer prečesto slavimo praznik umjesto duboke važnosti uskrsnuća Gospodina. Moraju zaista biti nesretni oni koji zanemaruju božansku narav Krista, spoznaju da je Učitelj Sin Božji. Doista nam je žao onih koji nazivaju veliko čudo uskrsnuća »samo subjektivnim iskustvom učenika, radije nego stvarnim povjesnim događajem«.

Mi istinski znamo da je sve ovo stvarno. Krist je govorio Nikodemu o sebi:

»Govorimo ono što znamo, svjedočimo za ono što smo vidjeli; a ipak ne primate našeg svjedočanstva« (Ivan 3:11).

A onda se sjećamo da je Petar posvjedočio:

»Dakle: neka sav dom Izraelov sa sigurnošću spozna da je Bog učinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli!« (Djela 2:36).

»Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika … ;

a začetnika života ubiste, koga je Bog uskrisio od mrtvih; tomu smo mi svjedoci« (Djela 3:14–15).

Petar i Ivan su odvažno stajali pred vijećem i rekli ponovno:

»To dobro znajte vi svi i sav narod izraelski: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj čovjek [prije hrom čovjek] pred vama. …

Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti« (Djela 4:10, 12).

Kad je vijeće prekorilo dva apostola i zapovjedilo im da ne govore niti podučavaju tako nešto u ime Isusa, oni su odgovorili i rekli: »Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se više pokoravamo vama nego Bogu!

A što je do nas, mi ne možemo drukčije nego govoriti što smo vidjeli i čuli« (Djela 4:19–20).

»Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima« (Djela 4:33).

Petrovo svjedočanstvo

Mi također znamo da je uskrsnuće stvarno. Živući Petar je rekao vijeću progonitelja:

»Bog otaca naših uskrisio je Isusa, koga ste vi, vješajući ga na križ, ubili. …

Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju« (Djela 5:30, 32).

Stojimo sa strahopoštovanjem pred velikim Petrom, koji je toliko potpuno primio sveobuhvatno uvjerenje i koji je toliko dostojanstveno odjenuo plašt vodstva i ogrtač ovlasti i hrabrost nadahnute i sigurne osobe. Kakvu li je snagu zadobio dok je vodio svece i suočavao se sa svijetom i svim njegovim progoniteljima, nevjernicima i teškoćama. I kako je uvijek iznova iznosio svoju potpunu spoznaju, mi slavimo njegovu izdržljivost dok se suočavao s gomilama i dostojanstvenicima, službenicima koji su mu mogli oduzeti život, i dok je odvažno proglašavao uskrslog Gospodina, Kneza Mira, Sveca i Pravednika, začetnika života, Kneza i Spasitelja. Petar je svakako bio siguran, nepokolebljiv, nikada spreman posustati. Trebali bismo steći mnogo pouzdanja iz njegove sigurnosti. …

Pavlovo svjedočanstvo

Pavlovo svjedočanstvo čini se najodlučnije. On je čuo glas uskrslog Krista:

»Savle, Savle, zašto me progoniš?« Kako bi bio siguran o kome se radi, Savao je rekao: »Tko si ti, Gospodine?« i primio je uvjerenje: »Ja sam … Isus koga ti progoniš« (Djela 9:4–5).

I tad je taj isti Pavao, koji je povratio svoju snagu, kojemu je posluživalo svećeništvo, koji je primio vid koji je izgubio, obilazio sinagoge postiđujući Židove u Damasku, »dokazujući da je Isus Mesija« (Djela 9:22).

Kasnije je Pavao došao apostolima u Jeruzalemu i Barnaba, govoreći za Pavla, »izloži kako je Savao… vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo« (Djela 9:27).

Tad Pavao nastavlja:

»Kad tako ispuniše sve što je o njemu pisano, skinuše ga s križa i položiše u grob.

Ali ga Bog uskrisi od mrtvih.

I mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim uzišli iz Galileje u Jeruzalem, a koji su sada njegovi svjedoci pred narodom. …

Ispunio [je] Bog nama, njihovoj djeci, uskrisivši Isusa. …

A da ga je Bog uskrisio od mrtvih i da se više neće vratiti istrunuću« (Djela 13:29–31, 33–34). …

Svjedočanstvo Josepha Smitha

Uzdignuti smo svjedočanstvom suvremenog proroka, Josepha Smitha, kad on uvjerava narod o uskrsnuću. Starješina George A. Smith navodi posljednje javno obraćanje Josepha Smitha u lipnju 1844, samo nekoliko dana prije njegovog okrutnog ubojstva:

»Spreman sam biti prinesen kao žrtva za ovaj narod, jer što mogu naši neprijatelji učiniti? Samo ubiti tijelo i njihova je moć tada gotova. Ostanite čvrsti, moji prijatelji. Nemojte se nikada bojati. Ne nastojte spasiti svoj život, jer onaj koji se boji umrijeti za istinu izgubit će vječni život. Izdržite do kraja, pa ćemo biti uskrišeni i postati poput bogova, i vladat ćemo u celestijalnim kraljevstvima, kneževstvima i vječnim gospodstvima.«¹ …

Jobovo pitanje i odgovor

Pitanje koje je postavio Job postavili su milijuni koji su stajali pored otvorenih mrtvačkih nosila voljene osobe: »Jer kad umre čovjek, zar uskrsnut može?« (Job 14:14)

Mnogi su dobili prihvatljiv odgovor na to pitanje kad je veliki, divan mir otpočinuo na njima poput rosa nebeskih. I u bezbrojnim su prilikama srca koja su bila umorna od strašne patnje osjetila poljubac toga mira koji se ne može razumjeti.

A kad je dubok spokoj duše donio novo, toplo pouzdanje umovima koji su bili nemirni i srcima koja su bila slomljena, ti su mnogi mogli ponoviti s voljenim Jobom:

»Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.

A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.

Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac« (Job 19:25–27).

Job je izrazio želju da se njegovo svjedočanstvo otisne u knjigama i ureže u stijenu da bi ga naraštaji nakon njega mogli čitati. Njegovoj je želji udovoljeno, jer je mir došao u mnoge duše dok su čitale njegovo snažno svjedočanstvo.

Ivanovo viđenje

I na kraju, pročitao bih viđenje Ivana Objavitelja:

»I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. ʻI otvoriše se knjige.ʼ I druga ʻknjigaʼ, knjiga ʻživotaʼ, bî otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama, ʻpo svojim djelima.ʼ

More predade mrtvace koji su se nalazili u njemu; Smrt i Podzemlje predadoše mrtvace koje su držali. I bili su suđeni, svaki ʻpo svojim djelimaʼ« (Otkrivenje 20:12–13).

I kao što živo, zeleno proljeće slijedi tmurnu zimu sličnu smrti, cijela priroda proglašava božanstvo uskrslog Gospodina, da je on bio Stvoritelj, da on jest Spasitelj svijeta, da je istinski Sin Božji.