Taylorov talent

Heather Hall, Utah, SAD

Možete li mi reći kakve talente Taylor ima koje mogu podijeliti s razredom?« upitala me učiteljica Male škole mojeg osmogodišnjaka. Nazvala je zato što će Taylorov razred razgovarati o talentima koje su primili od Nebeskog Oca.

Um mi se ispraznio. Pomislila sam na prošlih osam godina, pokušavajući naći odgovor. Kad je bio četiri dana star Taylor je pretrpio moždani udar koji ga je ostavio s ozbiljnim oštećenjem mozga i poremećajem s napadajima koje se ne može kontrolirati. On ne može vidjeti, govoriti ili komunicirati. Nikada nije napredovao dalje u razvoju od razine šestomjesečnog djeteta. Većinu svojeg vremena provodi u kolicima dok se mi brinemo o njemu i nastojimo da mu bude udobno.

Klicali smo kad je naučio hihotati ili piti iz posebne čaše, i slavili smo kad je mogao stajati i napraviti nekoliko koraka. Ali dok smo klicali i slavili izvana, iznutra smo plakali zbog spoznaje da su ova mala postignuća vjerojatno najveća koja će Taylor ostvariti. Pomislila sam da to nije ono što je ova učiteljica Male škole željela čuti.

Pročistila sam grlo i s nelagodom odgovorila: »Koliko se mogu sjetiti Taylor doista nema nikakav talent.«

Tad je ova ljubazna sestra zauvijek promijenila moj odnos s mojim sinom svojim odgovorom.

»Dok sam razmišljala o ovoj lekciji, shvatila sam da svako dijete Božje ima talent«, rekla je. »Predložila bih da je Taylorov talent da podučava druge služenju. Ako je to u redu s vama, govorila bih našem razredu o tome kako sam uočila Taylorov talent ovdje u crkvi. Vidjela sam kako druga djeca iz Male škole uče kako gurati njegova kolica, otvarati vrata za njega, i prevladati strah da mu obrišu bradu maramicom kad je potrebno. Mislim da je to divan talent kojim on blagoslivlja naše živote.«

Promrmljala sam slažući se i tiho smo se oprostile. Pitala sam se je li ta učiteljica Male škole znala kako će dubok utjecaj taj razgovor imati na moj život. Taylor je ostao isti. Još uvijek zahtijeva mnogo brige. Bolnice, doktori i terapeuti još su uvijek veliki dio mog života. Ali moj se stav promijenio i počela sam uočavati njegov talent.

Vidjela sam kako ljudi oko nas mijenjaju svoje ponašanje dok se nastoje brinuti o njemu. Također sam uočila kako nas on podsjeća na to da usporimo, uočimo njegove potrebe, i postanemo suosjećajniji, pronicljiviji i strpljiviji.

Ne poznajem Božju svrhu u tome što se Taylor suočava s takvim teškim izazovima, ali vjerujem da mi je njegova učiteljica Male škole pružila kratak pogled na to. On je ovdje da podijeli svoj talent s nama. On je ovdje da nam pruži mogućnost da naučimo služiti. ◼

Vidjela sam kako druga djeca uče kako gurati Taylorova kolica, otvarati vrata za njega, i prevladati strah«, rekla mi je učiteljica moga sina u Maloj školi.