»Hrabrost da dadnem ono što najviše cijenim«, Lijahona, srpanj 2024.
Hrabrost da dadnem ono što najviše cijenim
Slijedeći primjer svojeg biskupa i njegove supruge, postavila sam cilj da ću dati Mormonovu knjigu na svakom putovanju na koje odem kao navijačica.
Dok sam odrastala, voljela sam gledati kako bi bakine kvočke skupljale svoje piliće pod svoja krila tijekom oluja da bi ih zaklonile i zaštitile. Taj mi je prikaz postao važniji nakon što sam ga pročitala u Mormonovoj knjizi (vidi 3 Nefi 10:4–6). Kao mladoj odrasloj osobi, moj biskup i njegova supruga, koji su puno putovali zbog svojeg posla, rekli su mi da na svakom putovanju na koje odu nekome daju Mormonovu knjigu.
To me nadahnulo. Divila sam im se i njihovi su me primjeri duboko ganuli. Odlučila sam da ću, ako ikada dobijem priliku putovati izvan Ute u SAD-u, slijediti njihov primjer i svaki puta dati Mormonovu knjigu.
Kao navijačica na Sveučilištu Brighama Younga, često sam putovala s navijačkim timom. Prije svojega prvog putovanja kupila sam Mormonovu knjigu i napisala svoje svjedočanstvo u nju. Željela sam razviti hrabrost da drugima dajem ono što najviše cijenim: svoje svjedočanstvo i Mormonovu knjigu. Željela sam biti poput svojeg biskupa i njegove supruge. Željela sam biti poput Isusa Krista. Htjela sam pomoći sabirati druge i pomagati im doći k njemu.
Brzo sam naučila da, ako bih se molila prije svakog putovanja kako bih bila dovedena do osobe koja treba Mormonovu knjigu, ta bi se osoba pojavila u pravi trenutak i na pravom mjestu, zbog čega bi mi davanje knjige njoj bilo prirodno i lagano. Što sam više vježbala, tim je lakše moje davanje postalo. Moja su mi putovanja postala značajnija. Uvijek sam bila oduševljena kada bih pronašla onoga kojeg je Nebeski Otac blagoslovio primanjem ovoga svetog svjedočanstva o Kristu.
Kada sam putovala, pitala sam se: »Kamo trebam ići kako bih pronašla onoga kojem me Nebeski Otac šalje u ovom trenutku? Što mogu reći njemu ili njoj kako bih priopćila koliko mi je Mormonova knjiga dragocjena?« Moje su misli i djela postali usmjereni na nešto više od mojih potreba i zabave te sam osjećala povećanu ljubav prema svima koje sam upoznala. Pokušala sam ih gledati kroz Spasiteljeve oči. Molila sam se da prihvate božanski dar koji me Nebeski Otac poslao da im ih ponudim.
Bila sam tužna kada je moja posljednja godina završila. Biti navijačica na BYU-u bio mi je doživotni san. Uživala bih u nevjerojatnom iskustvu navijanja bez obzira na sve, no prilika da dadnem primjerak Mormonove knjige na svakom putovanju navijanja obogatila je moj život na predivne, neočekivane načine.
Davanje Mormonove knjige bio je dragocjen i jednostavan način dodavanja dodatnog značenja mojem sveučilišnom iskustvu. Znam da su ljudi kojima sam dala Mormonovu knjigu bili posebno vođeni kako bi je primili. Također znam da je Nebeski Otac utkao brižno i dražesno nježno milosrđe u nevjerojatnu tapiseriju mojeg života: dopustio mi je da na poseban način osjetim njegovu ljubav prema njegovoj djeci na svakom putovanju na koje sam išla.
Nakon što sam diplomirala, odlučio sam uvijek nastaviti s traženjem nekoga kome mogu iznijeti svoje svjedočanstvo. S vremenom sam razvila veću sposobnost iznošenja svojeg svjedočanstva i utjehu u tome. Naučila sam više se ne bojati iznositi ga. Vjerujem da se vježbanjem i traženjem božanske pomoći svi mogu ugodnije osjećati pri iznošenju svojeg svjedočanstva.
Odabir da slijedim primjere mojega dobrog biskupa i njegove supruge učinio je moj život smislenijim na mnoge načine. Podučilo me je uvidjeti da je Gospodin svjestan svakog od svoje djece. On nas voli i željan je sve nas sabrati pod svoje krilo. Kakav li je blagoslov razumjeti predivne slikovite prikaze koje koristi kada opisuje svoje sabiranje. On sabire nas kao što kvočka sabire i nježno štiti svoje piliće.
Autorica živi u Uti u SAD-u.