»Priča o uspjehu misionara: 60 godina pripreme«, Lijahona, srpanj 2024.
Priča o uspjehu misionara: 60 godina pripreme
Kako li mi je radosno iskustvo bilo čuti da je sjeme evanđelja, zasađeno prije mnogo godina, urodilo plodom.
Ilustracija: Carolyn Vibbert
Uvijek sam voljela Nauk i saveze 18:10: »Vrijednost je duša velika u očima Božjim.« I ponekad je potrebno da mnogi od nas rade zajedno u iznošenju svjedočanstava kako bismo privodili duše k Spasitelju (vidi 2 Korinćanima 13:1).
Sjetila sam se ovoga predivnog pojma kolektivnoga misionarskog rada kada sam jednog dana primila e-poštu. Brat koji je rekao da je sin predsjednika misije u Wichiti u Kanzasu pitao se jesam li ja supruga Roberta Monsona. Brat je nastavio i rekao da je tražio starješinu Monsona koji je služio u misiji Središnjih Država 1959. godine. To je bio moj suprug.
Ispričao mi je o dvojici mladih starješina koji su nedavno bili nadahnuti da uđu u jednu zgradu. Pokucali su na prva vrata i našli stariju ženu koja ih je pozvala da se vrate sljedeći dan. Dogovorili su se za vrijeme.
Kada su se vratili radi sastanka, saznali su da je ta starija sestra imala staru trostruku kombinaciju (Mormonova knjiga, Nauk i savezi te Dragocjeni biser) koju su joj misionari dali 1959. godine. Pročitala ju je mnogo puta i znala je da su naučavanja u njoj istinita. Tada se nije priključila Crkvi jer njezin suprug nije želio da ona ide u crkvu niti da bude krštena. Njezin je suprug nedavno preminuo i molila se za ponovni pronalazak misionara. U njezinoj trostrukoj kombinaciji bila su imena dvojice misionara iz 1959. godine: Robert Monson i Granade Curran – moj suprug i njegov suradnik.
Tijekom sljedećih nekoliko tjedana ta je žena učila o naumu spasenja i blagoslovima hrama. Njezin je sin preminuo u dobi od 22 godine i bila je oduševljena mogućnošću ponovnog ujedinjenja s njim. Kada su je misionari pozvali da bude krštena, radosno je prihvatila njihov poziv.
I moj suprug i njegov suradnik, starješina Curran, preminuli su, no mogu ih zamisliti kako su prisustvovali tome predivnom krštenju s druge strane vela.
Kada mi je sin predsjednika misije ispričao priču, podsjetila sam se da Spasitelj ne zaboravlja nikoga od nas. Uvijek je s nama ako mu dopustimo da uđe u naš život. U Novom zavjetu ispričana je priča o Zakeju koji se popeo na stablo divlje smokve kako bi vidio Spasitelja (vidi Luka 19:1–10). Spasitelj je pronašao Zakeja, čak i na stablu, te ga zatražio da večera u njegovu domu. Slično tome, starija se sestra molila i čekala da misionari pokucaju na njezina vrata i oni su to učinili. Spasitelj poznaje sve nas. »Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno« (Luka 19:10).
Dva seta misionara – jedan prije više od 60 godina, a zatim još jedan nedavno – dovela su ovu sestru Isusu Kristu te zauzvrat osnažila vlastita svjedočanstva i pronašla radost u Gospodinu. Osjećam se ponizno što mogu biti promatrač u ovoj priči, osjećajući radost svih uključenih u dovođenje ove sestre k Spasitelju (vidi Nauk i savezi 18:15).
Autorica živi u Uti u SAD-u.