»Predivna priprema za život«, Lijahona, srpanj 2024.
Predivna priprema za život
Ono što mladići i djevojke nauče na misiji zauvijek će blagosloviti njihov život.
Od mlade sam dobi uvijek bio očaran entuzijazmom misionara. Tijekom jednoga sakramentalnog sastanka u mojemu malom ogranku u Minasu u Urugvaju, jedan je misionar iznio svoje svjedočanstvo i izrazio svoje osjećaje prema svojoj misiji. Njegove su riječi ostale u mojem umu i srcu.
»Jednog dana«, rekao sam sebi, »služit ću misiju.«
Nešto kasnije, kao svećenik, imao sam priliku pratiti misionare na lekcijama. Bilo je nezaboravno iskustvo biti misionar u dobi od 16 godina!
Kada sam navršio 18 godina, nekoliko se mladih ljudi iz mojeg ogranka vratilo sa svojih misija, uključujući moju sestru Anu koja se vratila s misije u Argentini. Njihova su iskustva i svjedočanstva također dirnula moje srce.
Kako se približavao moj 19. rođendan, želio sam podnijeti svoje ime da pođem i proglašavam Spasiteljevo evanđelje i služim u njegovu vinogradu (vidi Nauk i savezi 75:2). Pripremio sam i poslao svoje papire za misiju. Kada je stigao moj poziv, otvorio sam pismo koje je potpisao predsjednik Spencer W. Kimball i pročitao da ću služiti u misiji Urugvaj/Paragvaj. Služit ću u svojoj zemlji! Bio sam sretan zbog prilike da »proglašava[m] blagovijest velike radosti, to jest vječno evanđelje« (Nauk i savezi 79:1).
Stigao sam u misijski ured nakon što sam dva sata putovao autobusom do Montevidea u Urugvaju. Predsjednik misije odijelio me kao misionara za Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana te mi je dodijelio suradnika. Tog smo poslijepodneva počeli kucati na vratā.
U početku su postojali trenutci kada misija nije bila tako uzbudljiva kako sam zamišljao da će biti. Srećom, imao sam poslušnog i marljivog suradnika koji mi je pomogao otkriti radost gubitka sebe u Gospodinovoj službi. Njegov me primjer blagoslovio tijekom cijele moje misije.
No moja priprema da budem predstavnik Spasitelja Isusa Krista počela je davno prije.
Sve je započelo s kopčom za kravatu
U siječnju 1962., kada sam imao šest godina, misionari su došli u trgovinu nakitom mojega oca tražeći zamjenu za kopču za kravatu koju je jedan od njih izgubio. Dok su bili tamo, čuli su nekoga kako svira gitaru. Kada su upitali o tome, moj ih je otac pozvao da uđu i upoznaju njegova prijatelja.
Tijekom njihova razgovora, moj otac i njegov prijatelj pitali su misionare sviraju li gitaru. Jedan je starješina rekao da je pomalo svirao. Prijatelj mojeg oca predao mu je svoju gitaru i zamolio ga da svira. Počeo je svirati neke pjesme dok je njegov suradnik pjevao.
Jednostavna potraga misionara za kopčom za kravatu dovela je do predstavljanja evanđelja Isusa Krista mojoj obitelji. Postali smo dobri prijatelji s misionarima i počeli smo slušati lekcije. Sjeme evanđelja bilo je posađeno i počelo je rasti, prvo u mojoj majci Elsi i mojim sestrama Ani i Stelli, a zatim i u meni.
Od tog je dana ljubav prema misionarskom radu rasla u mojoj obitelji. Služio sam misiju, moji su sinovi služili misije i sada se naša unučad počinje pripremati za misije i služenje misija, stvarajući treći naraštaj misionara.
Nije uvijek lako biti misionar. Potrebna je priprema prije nego što mladić ili djevojka budu spremni otići na misijsko polje. I tu roditelji, obitelj i crkveni vođe mogu biti dobri primjeri i raditi kao tim u pripremi mladih u ranoj dobi.
Jedan način za pomoći im pripremiti se jest pokazivati im praktične vještine. Vještine poput štednje novca, pranja i glačanja odjeće, šivanja, laštenja cipela, kuhanja, razgovaranja s drugima i služenja drugima pomoći će im na njihovim misijama. Sudjelovanje na vjeronauku i institutu također pomaže u toj pripremi i nadopunjuje ono što uče kod kuće te u svojim zborovima i razredima.
Naša bi se podrška trebala nastaviti dok su na svojim misijama. Predivno je čuti čudesna iskustva koja naši misionari imaju gotovo svakodnevno. Mi također možemo biti dio tih iskustava kontaktirajući one koje oni podučavaju. Na primjer, majka jednog od misionara koji je podučavao našu obitelj kontaktirala je moju majku i mnogo joj je godina pisala, pomažući mojoj majci ostati na putu saveza.
Dok budućim misionarima pomažemo s pripremom, trebamo upamtiti da je misionarski rad puno više od tradicije u Crkvi – to je poziv i zapovijed od Gospodina (vidi Matej 28:19). U početku su Adam i Eva bili podučeni o evanđelju. Tada su oni podučili svoju djecu o evanđelju (vidi Mojsije 5:6–12). »I tako se evanđelje poče propovijedati, od početka, a navješćivahu ga sveti anđeli otposlani iz nazočnosti Božje« (Mojsije 5:58).
To se propovijedanje nastavlja sada s vojskom koja broji više od 71 000 misionara. No potrebno nam je više, mnogo više na prvim linijama – vojska misionara i članova.
Što možemo naučiti na našim misijama
Dok sam bio na misiji, naviknuo sam se na misionarski rad i počeo dublje razmišljati o našoj poruci. Uvijek sam osjećao kako je evanđelje istinito, ali imao sam snažnu želju da znam da je istinito. Molio sam se, postio, proučavao, radio, a zatim čekao odgovor.
Jednoga dana, tijekom lekcije, iznio sam izvješće Josepha Smitha o Prvom viđenju:
»Ja ugledah stup svjetlosti točno povrh svoje glave, sjajniji od sunca, koji se spuštaše postupno sve dok ne pade na me. (…)
Kada svjetlost otpočinu na meni ja ugledah dvije Osobe, čiji se sjaj i slava ne daju opisati, gdje stoje povrh mene u zraku. Jedan mi od njih progovori, zazvavši me imenom te reče, upirući prstom u drugoga – Ovo je moj ljubljeni Sin. Čuj ga!« (Joseph Smith – Povijest 1:16–17)
U tom sam trenutku mogao osjetiti Duha Svetoga kako mi potvrđuje da je ono što sam podučavao istinito. Prorok Joseph Smith doista je vidio Oca i Sina, a Mormonova knjiga jest riječ Božja i, uz Bibliju, svjedoči o našem Spasitelju. Kakav li je mir to donijelo mojoj duši. To me raduje čak i desetljećima kasnije.
Moja je misija bila poput stjecanja duhovnog magisterija. Ono što mladići i djevojke nauče na misiji zauvijek će blagosloviti njihov život. Od mnogo toga što nauče jest i sljedeće:
-
kako svakodnevno proučavati, moliti se, podučavati i primjenjivati evanđeoska načela
-
kako živjeti sa suradnikom 24 sata na dan
-
kako se brinuti o svojem zdravlju
-
kako planirati
-
kako poboljšati vještine vodstva
-
kako se ispravno poistovjetiti s drugim ljudima
-
kako tražiti Duha Svetoga, slušati ga i biti vođeni njime.
Mladići i djevojke koji služe misije bit će osnaženi i spremni suočavati se sa životnim izazovima dok nastavljaju primjenjivati ono što su naučili na svojim misijama.
Danas je dan
Naš je voljeni prorok, predsjednik Russell M. Nelson, podučio:
»Nikada nije postojalo vrijeme u povijesti svijeta kada je spoznaja o našem Spasitelju bila više osobno ključna i važna za svaku ljudsku dušu. Zamislite kako bi brzo razorni sukobi diljem svijeta – i oni u našim pojedinačnim životima – bili riješeni kada bismo svi mi odabrali slijediti Isusa Krista i obazirati se na njegova naučavanja.«
Danas je dan da pokažemo karakter i hrabrost te iznosimo evanđelje Isusa Krista. Danas je dan za naše mlade da se pripreme služiti u Gospodinovoj četi u obrazovnoj ili uslužnoj misiji. Svijet vas treba! Postoje koljena za osnaživati, ruke za uzdizati i istina za propovijedati (vidi Nauk i savezi 81:5).
Neka nas sljedeći Gospodinov poziv pokrene na djelovanje i da s moću podignemo stijeg istine:
»Gle, kažem vam, volja je moja da pođete…
Uzdižući glasove svoje kao zvukom trublje, proglašavajući istinu u skladu s objavama i zapovijedima koje vam dadoh.
I tako, budete li vjerni, bit ćete… okrunjeni čašću, i slavom, i besmrtnošću, i vječnim životom« (Nauk i savezi 75:3–5).