Prikazi vjere

Bog mi je pokazao da imam svrhu

Posenai Patu, Apia, Somoa

Pao sam sa stabla, ali Gospodin me je spasio kako bih mogao okrenuti svoj život i pomagati ljudima s invaliditetom poput mojeg.

Fotografirala: Christina Hair

Bio sam na vjerskom saboru sa svojom sestrom kada me zamolila da se popnem na stablo i uberem hrpu kokosa za sabor. Dok sam sakupljao kokose na vrhu stabla, odjednom sam se onesvijestio i pao sam. Pao sam na leđa i više nisam mogao osjetiti svoje noge.

Odveden sam u bolnicu gdje su liječnici stabilizirali kosti mojih leđa. Tri sam mjeseca ležao na leđima u bolnici, u nemogućnosti čak ni da sjednem. Bilo je to emocionalno i depresivno vrijeme. Jednostavno bih ležao tamo i pitao se što će mi se dogoditi i što ću dalje učiniti.

Savjetovanje s Gospodinom

Nakon tri mjeseca rečeno mi je da idem na Novi Zeland na operaciju leđa. Zbog operacije sam mogao i sjediti umjesto da samo ležim. Dok sam bio u bolnici u Novom Zelandu, upoznao sam djevojku koja je tamo radila. Upitala me je: »Poznajem li te? Izgledaš poznato.«

Počeli smo razgovarati. Iznijela je evanđelje Isusa Krista i dala mi Mormonovu knjigu. U početku je nisam čitao. Ostavio sam je pokraj svojeg kreveta i nisam je dirao. Međutim, jednog sam dana bio sam i nije bilo ničega zanimljivog za gledati na televiziji. Tada sam vidio Mormonovu knjigu na svojem stolu. Otvorio sam je te je počeo čitati.

Dok sam čitao, imao sam osjećaj da je nešto drugačije kod Mormonove knjige i da mora sadržavati istinito evanđelje Isusa Krista. Djevojka u bolnici označila je nekoliko stihova, od kojih je jedan bio Alma 37:37: »Savjetuj se s Gospodom u svim djelima svojim, i on će te upraviti na dobro.«

Te su mi se riječi istaknule i navele me na razmišljanje. Kako bih spoznao da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana istinita Crkva, znao sam da se trebam savjetovati s Gospodinom. Također sam htio otići vidjeti tu crkvu za sebe.

Moje beznađe isprano

Kada sam se vratio kući s Novog Zelanda, pozvao sam misionare da me poduče. Dok sam učio, stekao sam svjedočanstvo da ovo jest Kristova Crkva. Zahvalan sam misionarima koji su me podučili. Na mojem su krštenju imali snage odnijeti me u vodu – jedan me držao u svojim rukama dok je drugi izvršio moje krštenje.

Mojim su krštenjem svi osjećaji depresije i beznađa koje sam trpio bili isprani. Znao sam da imam svrhu u životu i da me Bog voli.

Prije nego što sam bio kršten, osjećao sam se neugodno zbog svojih invalidskih kolica. Međutim, nakon što sam bio kršten, počeo sam svake nedjelje dolaziti u odjel i sudjelovati u aktivnostima mladih odraslih samaca. Čak sam išao na plesove u kolčiću, plešući u svojim invalidskim kolicima na svaku pjesmu. Također sam se priključio mreži za Samoance s ozljedom kralježnice.

Shvatio sam kako sam zacijelio od osjećaja da se trebam sakriti. Kroz Crkvu sam stekao pouzdanje da ponovno izlazim među ljude.

Gospodin mi je također pomogao da se tjeram i rastem kada sam bio potaknut pohađati trogodišnji program u Kambodžanskoj školi za protetiku i ortotiku (CSPO). Nisam bio siguran mogu li se priključiti programu jer se nitko u invalidskim kolicima nikada nije prijavio. Međutim, okolnosti su mi naposljetku omogućile da mogu pohađati školu CSPO u Kambodži. Tamo sam diplomirao kao prvi student s invaliditetom u povijesti programa.

Prije nego što je bio kršten, Posenai se sramio što je bio u invalidskim kolicima. No nakon svojeg krštenja rekao je: »Stekao sam pouzdanje da ponovno idem među ljude.«

Nakon što sam se vratio na Samou, govorio sam o zdravlju na sastanku duhovne misli za MOS-e. Nakon sabora, žena mi je prišla kako bi se rukovala sa mnom i rekla mi da joj se svidio moj govor. Lagimanofia se upravo vratila sa svoje misije. Od trenutka kada sam je upoznao, osjećao sam se kao da me upotpunjava. Molio sam se da pronađem nekoga tko bi mi mogao biti suputnik te tko će me voljeti i prihvaćati me.

Kada smo Lagimanofia i ja počeli izlaziti, brinula se za mene i prihvatila me, a njezina je obitelj pružala podršku. Vjenčali smo se i naši su se životi zauvijek promijenili kada smo posvojili Posenaija ml. Bog nas je pripremio da ga posvojimo. Jako nas usrećuje što ga imamo u svojem životu.

Mogu li služiti?

U crkvi sam bio pozvan služiti kao bilježnik odjela, a kasnije kao savjetnik u biskupstvu. Nisam mogao vjerovati da netko u invalidskim kolicima može služiti. Zbog svoje sam se nesreće osjećao beskorisnim, no zbog rada u Crkvi osjećao sam se korisnim i rad mi je pomogao shvatiti da mogu doprinositi. Volim priliku za približiti se Isusu Kristu dok služim.

Kao savjetnik u biskupstvu, želio sam biti vođen kako bih mogao biti bolji u svojem pozivu. Zbog toga sam se želio više pripremiti za svaku nedjelju. Stekao sam naviku čitanja svojih Svetih pisama i imao sam prilike iznositi svoje svjedočanstvo. Biti vođa u crkvi čak mi je pomoglo postati vođa na poslu. Izgradio sam osjećaj da mogu voditi i otvoreno govoriti, omogućujući mi da vodim u drugim područjima.

Sada radim kao ravnatelj Odjela za protetiku i ortotiku u bolnici Tupua Tamasese Meaole, glavnoj samoanskom bolnici. Moj odjel godišnje oprema oko 500 ljudi s hodajućim pomagalima i invalidskim kolicima. Preko Ministarstva zdravstva Samoe Crkva pomaže s pribavljanjem potrebnih invalidskih kolica i materijala za pripremu protetike (vidi stranicu philanthropies.ChurchofJesusChrist.org/humanitarian-services). Ta pomagala pomažu ljudima vratiti se na posao i postati samodostatni. Također daju ljudima nadu i put natrag u život za koji su mislili da su ga izgubili.

»Rad u Crkvi učinio me korisnim i shvatio sam da mogu doprinositi«, kaže Posenai. »Volim priliku da se približim Isusu Kristu dok služim.«

Oslanjati se na Gospodina

Kada bih dao savjet drugima s invaliditetom, rekao bih: »Ne dopustite da vas vaš invaliditet zaustavi u onome u što vjerujete. Otvorite svoje srce za ono što želite postići i marljivo radite prema tome. Dok tražite Gospodinovu pomoć, on će vas blagosloviti [vidi 2 Nefi 32:9].«

S tim uvjerenjem nastavljam dalje i ono me čini takvim kakav sam danas. Vjerujem da sam postavljen ovdje i da sam sam bio spašen sa svrhom. Pao sam s tog stabla, ali Gospodin me je spasio kako bih mogao okrenuti svoj život i vršiti ovo djelo koje pomaže svim tim ljudima. Gospodin me je podučio da mogu pomoći mnogim ljudima – ne unatoč svojem invaliditetu, već zbog njega.