»Kako sam se mogla uzdati u Nebeskog Oca kada sam se osjećala kao da stojim sama?« Lijahona, srpanj 2024.
Mlade odrasle osobe
Kako sam se mogla uzdati u Nebeskog Oca kada sam se osjećala kao da stojim sama?
Nastojala sam imati vjeru, no i dalje sam se suočavala s toliko mnogo izazova. Kako sam se mogla nastaviti uzdati u Gospodina?
Ilustracije: Kathleen Peterson
Moji su me rođaci upoznali s misionarima kada sam imala devet godina. Priključila sam se Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, no bila sam jedina članica svoje uže obitelji koja je to učinila. Od tada sam naučila voljeti evanđelje Isusa Krista sve više i više. Međutim, na određeno mi je vrijeme pouzdanje u Nebeskog Oca i njegove istine bilo iznimno teško i doista sam se mučila s time kako nastaviti ići naprijed s vjerom.
Kao učeniku Isusa Krista živjeti drugačije od svijeta može biti teško bilo gdje, no kao članici Crkve odrastanje u Hong Kongu bilo je izazovnije nego što bi neki mogli očekivati.
Prvo, mnogi ljudi u ovom području ne vole Crkvu i misle da je povezana s lošim stvarima. Prethodno korišteni kineski izraz za naziv »Mormon«, prilikom referiranja na Crkvu, uključivao je prizvuk koji je povezivan s kineskom riječi za »đavla«. Kod nekih je to stvorilo krivu percepciju o vrijednostima Crkve.
Također, budući da postoji toliko mnogo drugih tradicionalnih vjera koje su već uspostavljene i tek nekoliko članova Crkve u Hong Kongu, može biti lako osjećati se usamljeno ili izolirano. Mnogi ljudi propitkuju Crkvu, ne razumijevajući u potpunosti njezina naučavanja te nisu voljni saslušati što članovi žele iznijeti.
Najviše sam osjetila učinke tih prepreka kada sam bila tinejdžerica, no kroz ta sam iskustva naučila toliko mnogo o tome što znači pouzdati se u Nebeskog Oca i Isusa Krista.
Je li življenje evanđelja bilo vrijedno toga?
U srednjoj su školi moji roditelji bili prijatelji s jednom od mojih učiteljica. Ta je učiteljica bila kršćanka koja je živjela svoju vjeru u drugoj denominaciji. U to sam vrijeme bila jedina članica Crkve u svojem razredu, a mnogi su kolege iz razreda i učitelji već imali neka nagađanja o Crkvi Isusa Krista i njezinim članovima.
Baš je ta učiteljica imala vrlo snažna negativna mišljenja o mojoj vjeri, što je zakompliciralo stvari jer je bila obiteljska prijateljica.
Prvo, često sam bila pospana na njezinu satu jer sam rano ustajala kako bih išla na ranojutarnji vjeronauk, zbog čega se brinula da ću zaostati u svojemu školskom gradivu. Također, često me dovodila u neugodnu situaciju i postavljala mi mnoga komplicirana doktrinarna pitanja na koja nisam znala kako odgovoriti. Čak mi je za školska zaduženja zadavala da čitam literaturu usmjerenu protiv Crkve! Jako se trudila uvjeriti me da se udaljim od svoje vjere.
To je bilo izazovno vrijeme za moju vjeru. Kada sam pokušavala ostati blizu Nebeskom Ocu i Isusu Kristu, zašto je to da ostanem vjerna uzrokovalo izazove i teškoće u mojem životu? Nisam li trebala biti blagoslovljena zbog obdržavanja zapovijedi i žrtvovanja sna kako bih išla na vjeronauk?
Umjesto toga, moje su ocjene postajale lošije, moja je vjera iščezavala, a moji su odnosi s mojim učiteljima, obitelji i Nebeskim Ocem patili.
Na kratko sam se počela pitati je li življenje evanđelja vrijedno toga. Počela sam preskakati satove vjeronauka i uskoro sam osjetila kako mi vjera blijedi. Činilo se lakšim jednostavno se prepustiti onome na što me je svijet oko mene uporno silio.
Odabrati pouzdati se
Nastavila sam moliti se Nebeskom Ocu za vodstvo i razumijevanje. Unatoč dubokoj zbunjenosti i frustracijama koje sam osjećala po pitanju svoje situacije, nešto u mojem srcu nastavilo je držati se vjere. Razgovarala sam s vjernim prijateljima i povjerila se vršnjacima iz crkve po pitanju toga što sam proživljavala te sam bila potaknuta razgovarati sa svojom učiteljicom vjeronauka o svojim mukama.
Samilosno je reagirala i potaknula me da nastavim pohađati vjeronauk srca ispunjenog nadom. Obećala mi je da ću vidjeti kako će se blagoslovi otkrivati ako se nastavim držati vjere te se uzdati u to da Gospodin ima mnogo toga pripremljenog za mene i da će on posvetiti moje izazove (vidi 2 Nefi 2:1–2).
Stoga sam, unatoč izazovima s kojima sam se suočavala, odabrala imati pouzdanja.
Nakon nekog sam vremena osjetila kako se moj stav mijenja. Umjesto da sam se usredotočila na teškoće s kojima sam se suočavala, usredotočila sam se na zahvalnost koju sam osjećala prema evanđelju. Počela sam se usredotočivati na blagoslov svoje obitelji, svoj božanski identitet i vječne istine evanđelja. I naposljetku sam došla do spoznaje da su Nebeski Otac i Isus Krist svjesni mojih okolnosti i uvijek su stajali sa mnom u tim trenucima kada sam se osjećala kao da stojim potpuno sama.
To je sve promijenilo.
Kako sam se nastavila pouzdati u njih, obdržavati zapovijedi, svakodnevno se kajati i svaki dan činiti male stvari da bih se povezala s njima, osjećala sam da se moj temelj vjere produbljuje i jača.
Predsjednik Russell M. Nelson nedavno je rekao: »Preuzm[ite] odgovornost za vlastito osvjedočenje o Isusu Kristu i njegovu evanđelju. Radite na njemu. Njegujte ga kako bi raslo. Hranite ga istinom. Nemojte ga onečistiti lažnim filozofijama nevjernih muškaraca i žena. Kada stalna učvršćivanja svojeg osvjedočenja o Isusu Kristu učinite svojim najvećim prioritetom, obratite pažnju na čudesa koja će se događati u vašem životu.«
I dok sam to činila, čudo se jest dogodilo.
Što znači pouzdati se u Gospodina
Nakon što sam nakratko izbjegavala svaki razgovor o vjeri s mojom učiteljicom, jednoga sam se dana, kada mi je pristupila s pitanjima, osjetila spremnom odgovoriti na njih svojom obnovljenom vjerom. Ljubazno sam je upitala je li ikada prisustvovala na jednom od naših crkvenih sastanaka ili pročitala bilo koji dio Mormonove knjige. Kada je rekla da nije, osjetila sam se nadahnutom iznijeti svoje svjedočanstvo o jednostavnim istinama.
Rekla sam joj da se nikada ne može znati je li nešto istinito bez da to sami proživimo ili tražimo odgovore. Objasnila sam joj kako znam da je evanđelje istinito jer sam radila za te odgovore i osjetila u svojem srcu da su istiniti. Pozvala sam je da učini isto, a od tada je naš odnos bio puno mirniji.
Taj izazov vjere koji sam imala kao tinejdžer doista me pripremio za moju budućnost kao Kristove učenice. Vidjela sam ostvarivanje tolikih mnogih blagoslova i obećanja dok sam nastavljala pouzdati se u Gospodina više nego u tuđa mišljenja. Kao što je Nefi rekao: »O Gospode, uzdah se u te, i uzdat ću se u te zauvijek. Neću staviti uzdanje svoje u mišicu tjelesnu« (2 Nefi 4:34).
Kada stvari ne idu onako kako smo planirali ili se suočavamo s teškoćama koje nikada nismo očekivali, može biti lako osjećati se kao da nas je Nebeski Otac uputio na krivi put, napustio nas ili ga jednostavno nije briga.
No to nije istina.
Zapravo, uvijek se u tim vremenima zbunjujućih i srceparajućih izazova podsjetim što znači potpuno staviti svoje pouzdanje u Gospodina. Moram dopustiti da moje učeništvo i moja vjera postanu smisleni i mijenjaju život umjesto da su automatski i rutinski. Predsjednik Nelson također je podučio: »Vaša će vam napredujuća vjera pomoći preokrenuti izazove u neusporediv rast i priliku.«
Mogu vidjeti kako me je odabir vjere u Isusa Krista blagoslovio na više načina nego što sam ikada mislila da je to moguće. To ne znači da uvijek pobjegnem tuzi, teškoćama ili zbunjenosti, ali znači da znam gdje se okrenuti za mir i stabilnost.
Predsjednik Nelson brižno nas podsjeća: »Molim vas, znajte ovo: kada bi vas svi i svašta na ovome svijetu u što se uzdate iznevjerili, Isus Krist i njegova Crkva nikada vas neće iznevjeriti.«
Bez obzira s čime se suočavate u svojem životu, bilo da se radi o neispunjenim očekivanjima, pritiscima od glasova svijeta, obiteljskim problemima, borbama s mentalnim zdravljem, financijskoj nestabilnosti, slomljenom srcu, nepoštenosti ili bilo kojim drugim izazovima, pozvala bih vas da se nastavite pouzdati u Gospodina. On je potpuno svjestan vaših okolnosti. Poznaje vas. Ima velike blagoslove spremne za vas. Čak i u tim trenutcima kada se ne želite uzdati u njega, svejedno odaberite to učiniti. Njegova su obećanja sigurna. U pravom će vas trenutku voditi do radosti, nade i čuda.
To čini za mene dok se nastavljam uzdati u njega.