»Duša je moja čeznula biti ondje«, Lijahona, srpanj 2024.
Glasovi svetaca posljednjih dana
Duša je moja čeznula biti ondje
Najdraža priča iz Svetih pisama došla je kao odgovor na moju čežnju da budem bliska sa svojim Nebeskim Ocem i njegovim Sinom.
Jednoga sam dana došla u hram s pitanjem na svojem srcu: »Nebeski Oče, kako mi ide u evanđelju?«
Moji su se nedostatci činili posebno prevladavajućim tog tjedna. Poput Nefija, osjećala sam se opterećenom grijesima koji su me tako lako opsjedali. No, također poput Nefija, znala sam u koga se uzdam. (Vidi 2 Nefi 4:18–19.) Nadala sam se da će provođenje vremena s Gospodinom u njegovu domu tog jutra pomoći smanjiti udaljenost koju sam osjećala.
Pažljivo sam slušala tijekom zasjedanja podarivanja i osjećala sam zahvalnost za snagu i znanje koje mi ono je nudilo. No kada sam ušla u celestijalnu prostoriju, i dalje sam se osjećala opterećeno. Kako mogu znati u kakvom sam položaju bila pred Gospodinom?
Sjedila sam i promišljala nekoliko minuta, a zatim sam, osjećajući se rezignirano, počela ustajati. No nešto me povuklo dolje, uvlačeći me dublje u kauč. »Ne želim otići«, pomislila sam.
Pogledala sam po prostoriji i vidjela poznatu sliku Isusa Krista okruženog anđelima, sa svojim rukama otvorenim prema meni. Riječi najdražeg stiha pale su mi na pamet: »Duša je moja čeznula biti ondje« (vidi Alma 36:22).
Često sam promišljala o značaju tog stiha u Alminim pričama. Ranije je, zbog njegovih grijeha, pomisao da stoji pred Bogom ispunjala Almu »neizrecivom stravom« (Alma 36:14). No nakon što se okrenuo Kristu, vidio je Boga okruženog anđelima i njegova je »duša… čeznula biti ondje«. Taj mi se svetopisamski kontrast uvijek činio tako predivnim. Almino malo nastojanje da se osloni na Gospodina imalo je veliki utjecaj na njegovo srce.
Shvatila sam da se nisam osjećala spremnom napustiti celestijalnu prostoriju jer je moja duša, poput Almine, čeznula biti tamo – i u hramu toga dana i naposljetku s Nebeskim Ocem i Isusom Kristom u mojemu nebeskom domu. Duh Sveti iskoristio je moju omiljenu priču iz Svetih pisama kako bi mi rekao da Bog zna moje srce. Podsjetilo me se da je, unatoč mojim nedostatcima, Gospodin prihvatio moja nastojanja da budem blizu njemu. Znao je da čeznem biti tamo.