Za što se možemo moliti?

U Almi 33 i 34 podučeni smo da se možemo moliti bilo gdje, u bilo kojem trenutku, o bilo čemu. Slijede neki primjeri pojedinaca koji su se molili u različitim situacijama.

Dok čitate o tim iskustvima, razmotrite neke načine na koje ste se molili »za stada njiva svojih« i »u sobicama svojim, i na tajnim mjestima svojim, i u divljini svojoj« (Alma 34:25, 26).

Slika

muškarac stoji u sportskoj odjeći

Alma Richards, svetac posljednjih dana, ušao je u olimpijski tim 1912. godine.

Moljenje na Olimpijskim igrama

Skakač uvis, Alma Richards, bio je dio atletskoga olimpijskog tima iz 1912. godine koji se natjecao u Stockholmu u Švedskoj. Tijekom natjecanja, natjecatelji su ispadali jedan po jedan, sve dok nisu ostali samo Alma i još jedan.

»Dok se Alma pripremao skočiti, misli su mu letjele. Eto ga tamo, predstavljajući svoju zemlju na najvećem sportskom natjecanju na svijetu. Ipak, osjećao se slabim, kao da je cijeli svijet bio na njegovim ramenima. Pomislio je na Utu, svoju obitelj i svoj rodni grad. Pomislio je na BYU i svetce. Pognuvši glavu, u tišini je zatražio od Boga da mu pruži snagu. ‘Ako je ispravno da pobijedim’, molio se, ‘dat ću sve od sebe kako bih postavljao dobar primjer svih dana svojeg života.’«

Crpeći snagu od Gospodina, Alma je skočio i preskočio letvicu. Kada je preostali protivnik podbacio, Alma je osvojio zlatnu medalju.

Slika

muškarac preskače preko letvice na sportskom događaju

Kasnije ga je prijatelj »zadirkivao zbog moljenja prije njegova pobjedničkog skoka. ‘Volio bih da se ne smiješ’, Alma je potiho odgovorio. ‘Molio sam se Gospodinu da mi dadne snage za preskočiti tu letvicu i preskočio sam je.’«

Moljenje na uglu ulice

Godine 1898. Inez Knight i Jennie Brimhall bile su prve dvije neudane žene pozvane kao sestre misionarke Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Ubrzo nakon što su stigle na svoje misije u Englesku, dvije su žene pošle propovijedati u Oldham, mali obrtnički grad blizu Liverpoola.

Inez Knight i Jennie Brimhall molile su se za pomoć u svojoj misionarskoj službi u Engleskoj.

Dvije sestre, njihov predsjednik misije i drugi misionari okupili su se jedne večeri. »Oblikovali su krug na uglu prometne ulice, izrekli su molitvu i pjevali pjesme sve dok se veliko mnoštvo nije okupilo oko njih.« Njihova su nastojanja bila toliko uspješna da je predsjednik misije »najavio… da će poseban sastanak biti održan sljedećeg dana i pozvao je sve da dođu i čuju propovijedanje ʻstvarnih mormonkiʼ.«

Moljenje za prijevoz

Sahr iz Boa u Sierra Leoneu doputovao je moto taksijem u ruralno područje kako bi donio prijeko potrebne lijekove svojim starim roditeljima. Ostao je duže nego je planirao kako bi pomogao svojim roditeljima popraviti njihov krov koji je bio oštećen u oluji. Do trenutka kada je krov bio popravljen, sumrak je pao.

Zato što je bilo kasno, nije bilo vjerojatno da će taksi doći. Sahr se zabrinuo. Bez taksija, suočio se s putovanjem pješice koje ne bi bilo samo dugo, već i vjerojatno opasno. Nije bilo moguće da ostane u kući svojih roditelja jer je sljedećeg jutra trebao raditi ranu poslovnu smjenu. Osim toga, nije želio ostaviti svoju mladu obitelj samu tijekom noći.

Moliti se za moto taksi činilo se pomalo čudnim, no Sahr je zamolio Boga da mu pomogne doći kući. Nekoliko minuta kasnije došao je taksi, budući da je upravo dovezao nekoga u to obično tiho područje. Sahr se sa zahvalnošću popeo, osjećajući se blagoslovljenim što će moći doći kući i imati dovoljno vremena kako bi ispunio svoje poslovne obveze i očuvao svoju obitelj sigurnom.

Moljenje za promjenu rasporeda

Brat Miguel Troncoso iz Santa Cruza u Argentini radovao što će slušati starješinu Carlosa H. Amada iz Sedamdesetorice kako govori u njegovu kolčiću. No po rasporedu je starješina Amado trebao govoriti u utorak navečer, a brat Troncoso, učitelj u srednjoj školi, trebao je te večeri podučavati školski sat. Odlučan prisustvovati na sastanku, on i njegova obitelj molili su se za pomoć.

Brat Troncoso rekao je ovo o svojem iskustvu:

»Dan prije sabora osjetio sam se potaknutim razgovarati s ravnateljicom o tome da odem 20 minuta ranije. (…) Prije nego što sam mogao išta reći, upitala me bi li mi smetalo da promijenim vrijeme početka sata u utorak za dva sata ranije od uobičajenog. (…)

Kakav li je to blagoslov bio za nas. Stigli smo na sastanak puno ranije i osjetili Duha u nazočnosti jednog od Gospodinovih učenika. (…) Uz to, stekli smo svjedočanstvo kao obitelj da Nebeski Otac poznaje naše želje i čuje naše molitve.«