Poruka za kućno posjetiteljstvo

Postati oruđe u rukama Božjim brigom za siromašne i potrebite

Uz molitvu odaberite i pročitajte Sveta pisma i učenja iz ove poruke koja zadovoljavaju potrebe sestara koje posjećujete. Iznesite svoja iskustva i svjedočanstvo. Pozovite osobe koje podučavate da učine isto.

Što Gospodin kaže o brizi za siromašne i potrebite?

Starješina Russell M. Nelson iz Zbora dvanaestorice apostola: »Naš se Nebeski Otac brine za [siromašne i potrebite]. Svi su oni njegova djeca… Za siromašne – naročito udovice, siročad i putnike – oduvijek se brinu Bog i pobožni… Onima koji se brinu za siromašne obećani su blagoslovi« (»In the Lord’s Own Way«, Ensign, svibanj 1986., 25).

Matej 25:37–40: »Tada će mu reći pravednici: ‘Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, ili žedna pa ti dadosmo piti?

Kad li te vidjesmo kao putnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo?

Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici te dođosmo k tebi?’

Kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.’«

Kako možemo biti oruđe za skrb o drugima?

Mosija 4:26: »Siromašnima dijelite od imutka svoga, svatko u skladu s onim što ima, tako hranu gladnima, odjeću golima, posjećivanje bolesnika noseći im olakšanje i duhovno i vremenito, kako im već treba.«

Starješina Henry B. Eyring iz Zbora dvanaestorice apostola: »Nikada više neću gledati kućno učiteljstvo ili posjetiteljstvo samo kao programe… Takvo je djelo prilika, a ne teret… Svaki član je sklopio savez da čini dobra djela kao što bi to Spasitelj činio. Stoga svaki poziv da svjedočimo ili se brinemo za druge nije zahtjev za dodatnim služenjem. To je blagoslov kojeg su osmislili Nebeski Otac koji nas voli i njegov Sin, Isus Krist… Svaki je prilika da se dokaže koji blagoslovi dolaze od pripadnosti narodu saveza, i svaki je prilika za koju ste se složili da ćete biti odgovorni« (»Witnesses for God«, Ensign, studeni 1996, 31).

Biskup H. David Burton, predsjedavajući biskup: »Prorok Joseph Smith je podučio da je naša odgovornost ‘hraniti gladne, oblačiti gole, udijeliti udovici, obrisati suzu sirotom, utješiti unesrećenog, bez obzira je li u ovoj Crkvi ili nekoj drugoj, ili u nijednoj u crkvi, gdje god ih nađemo’ (Times and Seasons, 15. ožujka 1842., 732). Budimo darežljivi s našim vremenom i darežljivi u našem darivanju za pomoć onima koji pate« (»Go, and Do Thou Likewise«, Ensign, svibanj 1997., 77).

Bonnie D. Parkin, vrhovna predsjednica Potpornog društva: »Gospodinovo spremište – gdje ‘ima svega, pa i viška’ – [simbolički] je ono što je Gospodin usadio u svakog od nas (NiS 104:17). To je jedna žena koja učini nešto za drugu. To je jedna sestra koja se ponudi poslušati ili razgovarati sa sestrom koja je usamljena. To je sestra koja razvija blisko prijateljstvo sa sestrom koju posjećuje. To ste vi i ja s našim jakostima, našim sposobnostima i našim talentima kojima blagoslivljamo druge« (»Welfare, the Crowning Principle of a Christian Life«, BYU Women’s Conference, 1. svibnja 2003., 3).