I moj sin živi
Žena u mojem odjelu naučila me dragocjenu lekciju o ljupkom miru koji dolazi iz sigurne vjere u Isusa Krista i njegovo pomirenje.
Patrijarhalni blagoslov te žene obećava joj radosti majčinstva. No, prošle su mnoge godine kako su se ona i njezin suprug molili i čekali na djecu. Konačno, njihove su molitve uslišane. Devet mjeseci su njihovi životi bili ispunjeni radosnim pripremama. Oličili su posebnu sobu, kupili namještaj, odjeću i druge potrepštine za bebu, te su prinijeli mnogo molitvi. Doktori su joj rekli kako neće nikada moći imati drugo dijete nakon ovoga, stoga su njezini snovi bili omotani oko ovog djeteta.
Došao je dan kada je ova sestra rodila i čula plač svoje bebe.
»To je prekrasan dečko«, rekla je medicinska sestra.
Majka je sklopila svoje oči i ponudila molitvu zahvale. Četiri minute kasnije beba je bila mrtva.
Vidjela sam je na sakramentalnom sastanku dva tjedna kasnije. Kao voditeljica glazbe, došetala je do prednjeg dijela kapele i zauzela svoje mjesto pokraj orgulja. Pod njezinim smo vodstvom pjevali »Otkupitelj moj živi znam« (Crkvena pjesmarica, br. 25). Stajala je ispravno i ponosno, njezino je lice sjalo, njezino svjedočanstvo odsijavalo. S vremena na vrijeme riječi su joj teško padale. Progutala bi i čvrsto stisnula usne. Zatim je prestala pjevati, no njezina se ruka nastavila pomicati, vodeći nas dok smo pjevali.
Kasnije, dok su joj se suze kotrljale niz obraze, sestra je iznijela svoje svjedočanstvo ovim jednostavnim riječima: »Znam da moj Otkupitelj živi. Znam da je pravedan i da nas voli. I zato što on živi i moj sin živi«.
U njezinoj sam vjeri vidjela uvjerenje o stvarnosti našeg Otkupitelja čije pomirenje za nas čini besmrtnost i vječni život mogućim. Njezin je sin uzet, no ona je znala da će joj jednoga dana biti vraćen.