Stjecanje prijatelja
Bok! Ja sam Clara Christensen. Živim u Keewatinu u Ontariju, u Kanadi
Jedanaestogodišnja Clara Christensen uživa u pogledu iz svojeg dvorišta koji je dovoljno lijep za kalendar. Njezin dom smješten je na brdu koje nadgleda jezero Lake of the Woods, veliko prostranstvo bistre vode koje se proteže na jug u Sjedinjene Države i na zapad u Manitobu. Tijekom ljeta sunce bliješti na vodi. U zimu jezero sjaji snijegom pokrivenim ledom.
Jezero i okolna šuma zemlja su snova za aktivne osobe koje vole otvoren prostor, poput Clare. Ona pliva, vesla, peca, planinari i kampira tijekom ljeta. Po zimi uživa u klizanju, vožnji po snijegu, skijaškom trčanju, skijanju te klizanju na komadima tepiha niz strmo brdo. Temperature tijekom zime padnu i do -40˚C po noći, a snijega ima između 1 do 2 metra. No ipak, jesen i zima su Clarina najdraža godišnja doba.
Ovu izdržljivu djevojčicu koja voli biti na otvorenom zanimaju i mnoge kućne aktivnosti. Uživa u čitanju, pletenju, te sviranju blokflaute i klavira. Postavila si je cilj naučiti svirati sve crkvene pjesme i pjesme Male škole. Clara ima nježno srce i uživa u njezi i ljudi i životinja. Često čuva djecu njezinih rođaka, a kada nema prave djece o kojoj bi se brinula, brine se o kolekciji lutaka. Mačke su joj još jedna velika ljubav. Lilo, Hero i Hope je obožavaju i često spavaju u njezinom krevetu. Noina arka je njezina omiljena priča iz Svetih pisama zbog svih životinja. Clara želi raditi ili s bebama ili s mačkama kada odraste.
Što god radila, ona će to napraviti dobro jer se drži zadatka sve dok nije napravljen ispravno. Ova ju je odlika provukla kroz neke teške izazove. Clari je dijagnosticirana dječja govorna apraksija. To znači da iako je ona znala što želi reći, signal između njezinog mozga i usta bi se nekako poremetio i ona nije mogla razgovijetno govoriti. Clara je provela bezbrojne sate učeći kako pokretati svoju čeljust, usne i jezik kako bi izgovarala pravilne zvukove te ih povezala u riječi. To je bio iznimno težak posao, no uz pomoć njezinih roditelja ona je neumorno vježbala i još uvijek to čini. Sada dobro govori iako neke riječi zahtijevaju veliki napor.
Prošle godine djeci u Clarinom četvrtom razredu bilo je zadano da održe četiri do pet minutne govore. Clara je odabrala govoriti o Holokaustu, što je napravila kao da je ona bila djevojčica u koncentracionom logoru. Kada je prvi puta vježbala svoj govor trebalo joj je osam minuta i 40 sekundi jer su mnoge riječi bile teške za izgovoriti. Uporno je vježbala. Vrijeme trajanja govora polako je postajalo kraće dok nije naučila razgovijetno izgovarati riječi. Naposljetku je održala govor u četiri minute i 40 sekundi, a njezini prijatelji iz razreda odabrali su je da ih predstavlja pred cijelom školom. Kada je to učinila, svi učenici su joj gromoglasno pljeskali. Mnogi od njih poznavali su Claru od prvog razreda i njezin je napredak izgledao čudesno. »Ravnatelj je plakao,« prisjeća se Clarina majka. »Clarina učiteljica iz drugog razreda je plakala. Njezina učiteljica u četvrtom razredu je navijala. To je bila velika pobjeda – jedan od najljepših trenutaka mojeg života!«
Što je Clara naučila iz iskustva? »Nastavi se truditi,« ona savjetuje djecu posvuda. »Nikada ne odustaj.«
Naravno, molitva je bila bitan dio Clarinog trijumfa. Ona ima veliku vjeru u Nebeskog Oca i Isusa Krista. Pomogli su joj Mala škola, kućne večeri, proučavanje Svetih pisama i naučavanja njezinih roditelja. I njezine su starije sestre doprinijele, što kroz dobre primjere što kroz njihove materijale za čitanje. Odmah kada su osamnaestogodišnja Carly i petnaestogodišnja Josie navršili 12 godina počele su stavljati postere iz New Ere na svoja zrcala. Također, Clara je zajedno sa svojim sestrama naučila napamet stihove iz Svetih pisama za seminar te šest »B« vrlina predsjednika Hinckleyja.
Njezin otac je predsjednik ogranka, a njezina majka je predsjednica Djevojaka, pa Clara ostaje uključena u aktivnosti ogranka. Ogranak Kenora je malen tijekom jeseni, zime i proljeća. Zapravo, Clara je obično jedina članica svojeg razreda Male škole, kojeg podučava njezina baka kao predsjednica Male škole. No, tijekom ljeta, kada tisuće turista pohrle uživati u Lake of the Woods, ogranak se svake nedjelje ispuni posjetiteljima. Clara uživa u predivnim novim prijateljstvima. Obitelj ostaje bliska Crkvi cijele godine odlazeći na aktivnosti okola u Winnipeg u Manitobi, nekih dva i pol sata vožnje na zapad. Kada se vraćaju kući po noći, često vide polarno svijetlo kako pleše na nebu.
Clara ostaje bliska i sa svojom daljnjom obitelji. Na Badnju večer njezini rođaci, tete i ujaci prespavaju u bakinoj kući. Jedu, pjevaju, vješaju Božićne čarape, postavljaju jasle, slušaju Božićne priče i kleče zajedno u molitvi. Božićno jutro donosi vruću čokoladu, topla slatka peciva i darove. Na Božićnu večer, obitelj se ponovno okupi u Clarinom domu za večeru. Na Štefanje (dan nakon Božića) jelo se poslužuje tijekom cijelog dana s različitim jelima u domu svake obitelji.
Clara je odrasla nadahnuta ljepotom prirode, toplinom obiteljske ljubavi i svijetlom evanđelja Isusa Krista. Sav taj utjecaj jasno se odražava na njezinom licu i u njezinom duhu. Čak i tijekom najhladnijih dana zime ona grije živote onih koji je najbolje poznaju. Kao što njezina majka kaže: »Hvala Bogu što imamo Claru.«