Sloboda za ples
Balerina klizi po pozornici – uvija se, vrti, a zatim skače u visinu s takvom lakoćom kao da je uhvatila gravitaciju na spavanju. Ona je u svakom pokretu tekući izraz slobode.
Poput mnogih djevojčica, kad je Maria Victoria Rojas Rivera iz Čilea, Mavi kako su je zvali prijatelji, imala četiri godine, odlučila je da želi postati balerina. A poput svih djevojčica, ubrzo je otkrila da elegancija i sloboda koju je vidjela na pozornici zahtijeva visoku cijenu. Trud i disciplina potrebni da postane profesionalna balerina previše su za mnoge mlade sanjare.
Cijena snova
»Kad si malen, ne shvaćaš kolika je žrtva potrebna,« rekla je Mavi. »Kad sam počela učiti u 10. godini, naši su nam učitelji govorili da ćemo provesti pola naših života plešući. Morat ćemo se odreći mnogih stvari.«
Stvari poput slobodnog vremena i neke hrane. Mavi je trebala uložiti puno vremena i truda u vježbu i trening. Trebala je pažljivo paziti na ono što jede. A nakon školske zadaće i plesa, nije imala mnogo vremena za prijatelje.
Mavi je odlučila da je njezin san dovoljno važan za nju da pokuša.
»Tinejdžerske godine mogu biti vrlo komplicirane,« rekla je. »Moji prijatelji nisu uvijek razumjeli zašto ne jedem određene stvari i zašto ne ostajem s njima do kasno.«
Cijena slobode
Mavi je rano naučila da je ono što se čini kao prepreka njezinoj slobodi zapravo jedini način da se osjeća slobodno od stvari koje bi je spriječile da ostvari svoj cilj.
»Odlučila sam ne izlaziti prekasno, i odlučila sam provesti vrijeme vježbajući umjesto odlazeći u trgovačke centre s mojim prijateljima,« rekla je Mavi. »Ako sam bila umorna jer sam ostala vani prekasno ili ako nisam znala korake jer nisam vježbala, nisam mogla plesati.«
Takva disciplina nije jednostavna, no Mavi kaže da vrijedi truda.
»Svatko ima trenutaka kad poželi odustati,« priznala je Mavi, »no imate moć odlučiti. Disciplina se može činiti ograničavajućom, no samodisciplina je odabir. I ja sam odlučila prihvatiti taj stil života kako bih plesala.«
Dugoročniji cilj
U jednom trenutku njezine želje da postane balerina, Mavi je shvatila da ples nije jedini cilj koji je imala i jedina vrijedna stvar za koju se trebala žrtvovati.
Na svom putu, razvila je želju da slijedi Isusa Krista i shvatila je da se ono što ju je balet naučio o disciplini odnosi i na evanđelje sljedbeništva. Kao što su se njezini prijatelji pitali zašto je činila ono što čini za ples, pitali su i zašto živi tako stroga evanđeoska načela.
»Objasnila sam da imam slobodu odabrati i odabrala sam prihvatiti taj stil života kako bih bila oslobođena od grijeha i imala Duha Svetoga uza se,« rekla je.
Ili kao što je Spasitelj rekao, učenik mora »uz[eti] svoj križ«, što znači okaniti se svake bezbožnosti i svake svjetovne požude te obdržavati zapovijedi (vidi Matej 16:26). Takva nas samodisciplina privodi »slobodi i vječnom životu po velikom posredniku«, dok pokušavati živjeti bez zapovijedi vodi u »ropstvo i smrt, po zasužnjenju i moći đavlovoj« (2 Nefi 2:27).
»Poslušnost donosi veću slobodu i mir od bilo čega drugoga,« rekla je Mavi. »Moji ciljevi nisu ograničeni na ovozemaljski život već uključuju vječnost.«
Vrijedno žrtve
Mavi pluta po pozornici poput lista kojeg nosi vodena struja, protežući se i prelijevajući se iz jednog pokreta u drugi – développé i pirouette, glissade i grand jeté.
Balerina može pokretati svoje tijelo na načine na koje bi većinu ljudi boljelo. Ta sloboda pokreta presudna je za komunikaciju s publikom. No iako dobra balerina postiže da svaki pokret na pozornici izgleda lagan, ona je u to uložila veliki napor izvan pozornice.
Nakon osam godina žrtve i mnogih sati treninga gotovo svaki dan, ona je živjela svoj san na pozornici – i u evanđelju.
»Ljudi misle da to izgleda predivno i elegantno,« rekla je Mavi. »No pokreti su vrlo kontrolirani. Potrebno je puno snage za takvu kontrolu.«
Evanđeoska paralela je važna. Slijediti Krista zahtijeva snagu. I nagrade su lijepe.
»Nagrade iz toliko žrtvovanja su to što mogu plesati,« rekla je Mavi. »Osjećam se snažno i osjećam vodstvo Duha Svetoga u svakom svom koraku – na pozornici i izvan nje.«
Nije gotovo s plesom
Prema Nefiju, kad smo jednom osjetili želju slijediti Krista i bili kršteni i potvrđeni, još uvijek moramo ustrajati do kraja (vidi 2. Nefi 31:19–20). Za Mavi, balet zahtijeva sličnu predanost.
Nakon plesa u Paragvaju, vratila se u Viña del Mar u Čileu kako bi nekoliko godina podučavala. Sada želi podići svoj ples na sljedeću razinu. Postavila je nove ciljeve koji su je odveli u Argentinu, Njemačku, Irsku i Španjolsku kako bi studirala i izašla na audiciju za razne baletne skupine.
Ona zna da mora nastaviti truditi se – na pozornici i u evanđelju. Ona mora nastaviti s disciplinom ako želi slobodu plesanja. I ona mora nastaviti u vjeri ako želi slobodu koja dolazi od sljedbeništva. »Ako ustrajete u mojoj nauci,« podučio je Gospodin, »uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi« (Ivan 8:31–32).
Plesanje s mudrošću
Mavi mora uložiti mnogo truda izvan pozornice kako bi ostala zdrava i u formi. Osim što pazi što jede i da se dovoljno odmara, Mavi puno vježba i pleše barem pet sati gotovo svaki dan. No ona se ne brine o sebi samo zato što je plesačica.
»Kao članica Crkve, ja razumijem da je moje tijelo hram mojeg duha. Kao umjetnica, potrebno mi je da svaki dio mog tijela ispravno radi, stoga ga štitim najbolje što mogu. No kao članica, ja sam već znala da to trebam učiniti.«
Njezino svjedočanstvo o nadahnutoj prirodi Riječi mudrosti osnaženo je kroz njezino baletno iskustvo. »Kad pravilno tretiraš svoje tijelo, to se vidi,« rekla je.
Morate se brinuti za sebe da biste bili balerina, no Mavi kaže: »Svi bismo se trebali brinuti o svojim tijelima, čak i ako nismo plesači. Ne možemo odabrati naša tijela, no trebamo biti zahvalni i brinuti se za ono što nam je dano. Ona su Božji darovi i svakome je od nas dano tijelo sa svrhom.«