Zašto je Duh govorio meni?
U ljeto 1980. bližio sam se kraju moje službe u misiji Boston u Massachusettsu. Jedne smo večeri imali sastanak na kojem smo podučavali obećavajućeg mladog studenta s koledža o naumu spasenja.
Nekoliko puta tijekom lekcije bio sam skoro nadvladan dok mi je Duh Sveti opetovano svjedočio da su načela koja podučavamo istinita. Sjećam se kako sam se gotovo na glas molio: »Ovo već znam. Ovu sam lekciju podučavao bezbroj puta tijekom prošle dvije godine. Zahvalan sam što osjećam tvojeg Duha, ali molim te posvjedoči i istraživaču!«
Kratko nakon te večeri, susreo sam se sa svojim predsjednikom misije, i on me je obavijestio kako je moja majka poginula u tragičnoj automobilskoj nesreći. Prirodno, ovaj iznenadni gubitak došao je kao strašno veliki šok mojoj obitelji i našoj cijeloj zajednici. No, jednom kada su emocije tog trenutka prošle imao sam priliku za prisjećanje. Prisjetio sam se sa savršenom jasnoćom moćnog svjedočanstva Duha kojeg sam primio tijekom one lekcije o naumu spasenja. Znao sam da je to djelo voljenog Nebeskog Oca koji me je pripremao za gubitak koji je imao doći.
Nikada ne prođe dan, a da mi ne nedostaje podučavanje i društvo moje majke. No, nikada ne prođe dan, a da se ne podsjetim kako me je voljeni Nebeski Otac brižno pripremio za nadolazeći gubitak.