Lekcija 15

Isus Krist je ustanovio sakrament.

Uvod

»Živući Krist: Svjedočanstvo apostola« sadrži: »[Isus Krist je] uspostavio… sakrament kao podsjetnik na svoju veliku Pomirbenu žrtvu« (Ensign ili Liahona, travanj 2000., 2). Kada blagujemo sakrament, podsjeća nas se da je Spasitelj krvario iz svake pore i umro za nas; također, obnavljamo svoje saveze s Gospodinom.

Popratno štivo

Dallin H. Oaks, »Sacrament Meeting and the Sacrament« [Sakramentalni sastanak i sakrament], Ensign ili Liahona, svibanj 2008., 17–20.
Jeffrey R. Holland, »This Do in Remembrance of Me« [Činite to u sjećanje na mene], Ensign, studeni 1995., 67–69.

Prijedlozi za podučavanje

Matej 26:26–28; Luka 22:15

Isus Krist je uspostavio novi savez

Prikažite popratnu sliku ili drugu sliku koja prikazuje Posljednju večeru te pozovite učenika da objasni koji događaj slika prikazuje:

Pitajte učenike:

Kako biste se vi osjećali da vam sam Spasitelj pripremi, blagoslovi i da sakrament?

Pozovite učenika da naglas pročita Luka 22:15. Potaknite razred da tijekom lekcije razmotri zašto je Spasitelj želio provesti Pashu sa svojim apostolima.

Pozovite učenika da naglas pročita Matej 26:26–28 dok razred prati. Definirajte riječ zavjet objašnjavajući da je ona prevedena s grčke riječi koja znači »savez« (možete predložiti da učenici zapišu ovu definiciju na rub svojih Svetih pisama). Porazgovarajte o sljedećem pitanju:

Ako je Isus uspostavljao novi zavjet ili savez, koji je zavjet on zamijenio?

Sljedeći podatak pružit će poleđinu ili kontekst koji će biti koristan za vašu raspravu: U drevna vremena, kada je Jahve sklopio svoj savez s djecom Izraelovom, Mojsije ih je podučavao Jahvinim riječima, a ljudi su sklopili savez da će biti poslušni tim riječima. Zatim je Mojsije prinio životinjsku žrtvu, uzeo krv od životinje i poprskao ljude njome, rekavši: »Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih riječi« (vidi Izlazak 24:3–8). Isus je aludirao na Mojsijevu izjavu kada je naučavao da će uskoro uspostaviti novi savez s Božjom djecom prolijevanjem svoje krvi (baš kao što je prskanje krvi životinja simboliziralo ulazak djece Izraela u stari savez s Jahvom): Kada je Isus ponudio kalež vina svojim apostolima, signalizirao je ispunjenje starog saveza i uspostavljanje novoga (vidi Hebrejima 9:12–15). Mojsijev zakon (stari savez) je bio, na mnoge načine, veliko proročanstvo o Mesiji. Isus Krist je bio ispunjenje tog proročanstva (vidi 2. Nefi 11:4; Jakov 4:5; Alma 34:13–14), posebice u smislu da je ostvario krajnju svrhu tog zakona kroz svoju Pomirbenu žrtvu.

Na što nam prinos krvi skreće pozornost u starom i u novom savezu? (Na Pomirenje Isusa Krista i prolijevanje njegove krvi za otpust naših grijeha.)

Prikažite sljedeću izjavu starješine Dallina H. Oaksa iz Zbora dvanaestorice apostola i pozovite učenika da ju pročita naglas:

»Sakrament je uredba koja zamjenjuje krvne žrtve i žrtve paljenice Mojsijevog zakona, a s njim je došlo Spasiteljevo obećanje: ‘I tko god mi priđe srca skršena i duha raskajana, krstit ću ga ognjem i Duhom Svetim’ (3. Nefi 9:20)« (»Sacrament Meeting and the Sacrament« [Sakramentalni sastanak i sakrament], Ensign ili Liahona, studeni 2008., 19).

Kako biste saželi istine o Posljednjoj večeri o kojima smo raspravljali do sada? (Dok učenici odgovaraju, naglasite da je Isus Krist ispunio stari savez i uspostavio novi savez kroz sakrament.)

Luka 22:14–20; 3. Nefi 18:7, 11

Sakrament nam pomaže prisjetiti se Isusa Krista

Rasporedite učenike u parove. Pozovite svaki par da pročita Luku 22:19–20 i 3. Nefi 18:7, 11. Zamolite ih da utvrde još jedan razlog (uz uspostavljanje novog saveza) zašto je Spasitelj uspostavio sakrament. Razgovarajte o sljedećim pitanjima:

Koji je razlog Gospodin naveo za uspostavljanje sakramenta? (Učenici bi trebali prepoznati sljedeću istinu: Dok blagujemo od sakramenta trebali bismo se prisjećati Spasitelja.)
Zašto je važno uložiti napor da se prisjetimo Spasitelja dok blagujemo od sakramenta?
Ne uspijemo li sjetiti se sjećati Spasitelja i onoga što je on učinio za nas, koje značenje ima sakrament?

Razmotrite da svakom učeniku priskrbite primjerak popratnog uručka koji sadrži dijelove govora starješine Jeffreyja R. Hollanda iz Zbora dvanaestorice apostola. Pozovite učenike da potiho pročitaju uručak. Nakon dovoljno vremena, raspravite o sljedećim pitanjima:

Koji biste savjet dali nekome tko se muči usredotočiti se na Spasitelja i njegovu žrtvu tijekom posluživanja sakramenta? (Dok učenici odgovaraju, možete naglasiti da dok tražimo prilike da razmišljamo o Spasiteljevom životu u službeništvu tijekom tjedna, bit će nam lakše usredotočiti se na njega tijekom posluživanja sakramenta u nedjelju.)
Koje ste blagoslove osjetili dok ste nastojali prisjećati se Spasitelja i njegovog Pomirenja kada ste blagovali od sakramenta?

1. Korinćanima 11:27–30; 3. Nefi 18:28–29; 20:8–9

Dostojno blagovanje sakramenta obnavlja naše saveze

Pozovite učenike da potiho pročitaju i usporede 1. Korinćanima 11:27–30 i 3. Nefi 18:28–29; 20:8–9. Pozovite ih da utvrde upozorenje dano o sakramentu. Zatim upitajte:

Zašto nije mudro nedostojno blagovati od sakramenta?

Može biti od koristi pročitati sljedeću izjavu starješine Johna H. Groberga iz Sedamdesetorice koji je objasnio što znači dostojno blagovati od sakramenta:

»Želimo li se poboljšati (što znači pokajati), a nismo pod svećeničkim ograničenjem, onda smo, po mojem mišljenju, dostojni. Međutim, nemamo li želje poboljšati se, nemamo li nakanu slijediti vodstvo Duha, moramo upitati: Jesmo li dostojni blagovati ili se izrugujemo samoj svrsi sakramenta, a to je djelovati kao katalizator za osobno pokajanje i poboljšanje?« (»The Beauty and Importance of the Sacrament« [Ljepota i važnost sakramenta], Ensign, svibanj 1989., 38).

Koji su blagoslovi za one koji dostojno blaguju? (Vidi 3. Nefi 20:8–9.) (Pobrinite se da učenici razumiju da ako uz molitvu blagujemo od sakramenta i s pokajničkim duhom, možemo zadobiti otpust grijeha, baš kao što smo dobili kada smo kršteni.)

Prikažite sljedeću izjavu starješine Dallina H. Oaksa iz Zbora dvanaestorice apostola i pozovite učenika da ju pročita naglas:

»Bez nekakve mogućnosti za daljnje čišćenje nakon našeg krštenja svatko bi od nas bio izgubljen gledom na duhovno. Ne možemo imati suputništvo Duha Svetoga i na konačnom sudu bili bismo na putu da budemo ‘zauvijek… odbačeni’ (1. Nefi 10:21). Koliko li smo zahvalni što je Gospodin priskrbio postupak za svakog krštenog člana svoje Crkve da s vremena na vrijeme bude očišćen od ljage grijeha. Sakrament je ključan dio tog postupka« (»The Aaronic Priesthood and the Sacrament« [Aronovo svećeništvo i sakrament«, Ensign, studeni 1998., 38).

Prema starješini Oaksu, zašto je sakrament tako značajna evanđeoska uredba?

Pročitajte ovu dodatnu izjavu starješine Oaksa:

»Zapovjeđeno nam je da se pokajemo za naše grijehe i dođemo Gospodinu srca skršena i duha raskajana te da blagujemo sakrament pokoravajući se njegovim savezima. Kada obnovimo naše krsne saveze na taj način, Gospodin obnavlja pročišćavajući učinak našeg krštenja. Na ovaj smo način očišćeni i možemo uvijek imati njegovog Duha s nama. Važnost ovoga očigledna je u Gospodinovoj zapovjedi da svakog tjedna blagujemo od sakramenta (vidi NiS 59:8–9)« (»The Aaronic Priesthood and the Sacrament« [Aronovo svećeništvo i sakrament], Ensign, studeni 1998., 38).

Možete objasniti da kada dostojno blagujemo od sakramenta, »obnavljamo sve saveze koje smo sklopili s Gospodinom« (Delbert L. Stapley, Conference Report, listopad 1965., 14; kurziv nadodan; vidi i L. Tom Perry, »As Now We Take the Sacrament« [Dok sada blagujemo od sakramenta], Ensign ili Liahona, svibanj 2006., 41).

Pozovite učenike da pregledaju Luku 22:15. Zatim upitajte:

Kada bi vas netko pitao što mislite zašto je Isus bio željan provesti Pashu sa svojim apostolima, kako biste odgovorili? Koje biste svjedočanstvo iznijeli?

Posvjedočite da dok se sjećamo Isusa Krista i njegove Pomirbene žrtve i dok dostojno blagujemo od sakramenta, obnavljamo svoje saveze s Bogom. Potaknite učenike da razmotre kako mogu zasebno prinijeti »srce skršeno i duh raskajan« kada blaguju od sakramenta. Dajte im izazov da uredbu sakramenta učine redovitim duhovnim iskustvom.

Štivo za učenike

Matej 26:26–28; Luka 22:17–20; 1. Korinćanima 11:27–30; 3. Nefi 18:1–11, 28–29; 20:8–9; Nauk i savezi 20:75–79.
Dallin H. Oaks, »Sacrament Meeting and the Sacrament« [Sakramentalni sastanak i sakrament], Ensign ili Liahona, svibanj 2008., 17–20.

Odabrani dijelovi iz »This Do in Remembrance of Me« [Činite to u sjećanje na mene] Jeffreyja R. Hollanda.

»Ako je prisjećanje temeljni zadatak pred nama, čega bismo se mogli sjetiti kada nam se ponude ti priprosti i dragocjeni simboli?

Mogli bismo se sjetiti Spasiteljevog predsmrtnog života i svega što znamo da je on učinio kao veliki Jahve, stvoritelj neba i zemlje te svega što je na njima. Mogli bismo se prisjetiti da nas je volio čak i na Velikom vijeću na Nebu te je bio predivno snažan, da smo čak i tamo bili pobjedonosni kroz moć Kristovu i našu vjeru u krv Jaganjčevu (vidi Otkrivenje 12:10–11).

Mogli bismo se prisjetiti jednostavne veličanstvenosti njegovog smrtnog rođenja…

Mogli bismo se prisjetiti Kristovih čudesa i njegovih naučavanja, iscjeljenja i pomoći. Mogli bismo se prisjetiti da je dao vid slijepima i sluh gluhima, pokret hromima, sakatima i usahnulima. Tada, tijekom onih dana kada osjećamo da je naš napredak zaustavljen ili da su naše radosti i mišljenja postala prigušena, možemo hrliti naprijed postojani u Kristu…

Možemo se prisjetiti da čak i s tako dostojanstvenim službeništvom koje mu je predano, Spasitelj je pronašao veselje u življenju; uživao je s ljudima i rekao svojim sljedbenicima da budu radosni. Rekao je da bismo trebali biti oduševljeni evanđeljem kao osoba koja je pronašla veliko blago, istinski dragocjeni biser, baš pred svojim pragom…

Možemo se prisjetiti da je Krist nazivao svoje sljedbenike prijateljima…

Mogli bismo – i trebali – prisjetiti se predivnih stvari koje su nam došle tijekom našeg života i da ‘sve što je dobro, dolazi od Krista’ (Moroni 7:24)…

Tijekom nekih dana imat ćemo razloga prisjetiti se bešćutnog ponašanja koje je pretrpio, odbijanje koje je doživio i nepravdu – o, nepravdu – koju je otrpio. Kada se i mi suočimo s nečim od toga u životu, možemo se prisjetiti da je i Krist bio uznemiravan sa svake strane, no nije bio tjeskoban; smeten, ali ne očajan; protjerivan, ali ne napušten; oboren, ali ne uništen (vidi 2. Korinćanima 4:8–9).

Kada nam dođu ta teška vremena, možemo se prisjetiti da se Isus trebao spustiti ispod svega prije nego što se mogao uzdignuti iznad svega, te da je on podnio boli i nevolje i iskušenja svake vrste da bi se mogao ispuniti milosrđem i znati kako pomoći svojemu narodu u njihovim slabostima (vidi NiS 88:6; Alma 7:11–12).

Za one koji posrnu ili se spotaknu, on je tu da nas vrati u ravnotežu i ojača. Naposljetku, on je tu da nas spasi, a za sve to dao je svoj život…

Svega toga mogli bismo se sjetiti kada nas mladi svećenik koji kleči pozove da se uvijek spominjemo Krista« (Ensign, studeni 1995., 67–69).