Lekcija 17

Spasitelj je patio i umro na križu na Kalvariji

Uvod

Kako se Spasitelj približavao kraju svojeg smrtnog službeništva »bio je uhićen i lažno optužen, proglašen krivim da se zadovolji rulja i osuđen na smrt na križu na Kalvariji« (»Živući Krist: Svjedočanstvo apostola«, Ensign ili Liahona, travanj 2002., 2). U ovoj lekciji naglašavamo važnu istinu da si je Isus Krist dopustio patiti i umrijeti pod rukom drugih; nijedan čovjek nije mu oduzeo život.

Popratno štivo

Jeffrey R. Holland, »None Were with Him« [Nitko nije bio s njime], Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 86–88.

Prijedlozi za podučavanje

Matej 27:26–54; Ivan 10:11–18; 19:10–11; 1. Nefi 19:9

Isus Krist je imao moć položiti svoj život

Izložite sliku The Crucifixion (Raspeće) (Knjiga umjetnosti o evanđelju [2009.], br. 57; vidi i LDS.org).

Pozovite učenike da zamisle da su jedan od vjernih gledatelja sa slike dok naglas čitate Matej 27:26–54. Potaknite učenike da prate i promisle kako bi bilo biti ta osoba i svjedok raspeća Isusa Krista. Nakon što ste završili s čitanjem, pozovite učenike da opišu što misle koje bi misli i osjećaje ova osoba doživjela. Nakon nekoliko odgovora, upitajte razred:

Koje osjećaje za Spasitelja vi osjećate nakon što smo pročitali ovaj zapis i raspravili o njemu?

Pozovite učenike da tiho pročitaju Ivan 10:11, 17–18. Nakon dovoljno vremena, upitajte:

Što ovi stihovi naučavaju o raspeću i smrti Isusa Krista? (Pobrinite se da učenici razumiju da je Isus Krist imao moć od Oca položiti svoj život i ponovno ga uzeti.)

Prikažite sljedeće naučavanje starješine Jamesa E. Talmagea (1862.–1933.) iz Zbora dvanaestorice apostola i pozovite učenika da ga pročita naglas:

»Prirodni učinak [Isusovog] besmrtnog podrijetla, kao Sina rođenog na Zemlji besmrtnom Gospodaru, bio je taj što je bio imun na smrt osim ako joj se on predao. Život Isusa Krista ne bi mogao biti oduzet osim ako on to ne bi htio i dozvolio. On je naslijedio moć da položi svoj život, kao i moć da uzdigne svoje ubijeno tijelo u besmrtno stanje« (Jesus the Christ, 3. izdanje [1916.], 418).

Pozovite jednog učenika da pročita naglas Matej 26:53–54, a drugog učenika da pročita naglas Ivan 19:10–11. Zamolite učenike da prate i usporede ova dva odlomka.

Prema zapisu u Mateju, kakvoj je pomoći Isus Krist imao pristup?
Što učite iz odlomka u Ivanu? (Učenici mogu upotrijebiti različite riječi, no trebali bi prepoznati sljedeću istinu: Nijedan čovjek nije mogao uzeti život Isusu Kristu; on je samovoljno pretrpio smrt.)
Ako je Isus mogao pozvati legije anđela u pomoć, što mislite zašto je dopustio da bude razapet?

Pozovite učenika da naglas pročita 1. Nefi 19:9. Zamolite razred da definira riječ podnosi. (Kako se ovdje koristi, podnosi znači dozvoliti ili dopustiti. Možete predložiti da učenici zapišu »dopustiti« na rub svojih Svetih pisama uz 1. Nefi 19:9.)

Zašto je Spasitelj dopustio da bude razapet?

Možete prikazati sljedeću izjavu starješine Alexandera B. Morrisona iz Sedamdesetorice i pozovite učenika da ju pročita naglas:

»Bila je to ljubav za svu Božju djecu koja je vodila Isusa, jedinstvena u njegovoj bezgrešnoj savršenosti, da se prinese kao otkupnina za grijehe drugih… Tada je to bio savršeni razlog koji je doveo Isusa na Zemlju da ‘pati, krvari i umre za čovjeka’ [»’Tis Sweet to Sing the Matchless Love«, Hymns, br. 176]. Došao je… pomiriti za naše grijehe kako bi, podignut na križ, mogao privući ljude k sebi (vidi 3. Nefi 27:14)« (»For This Cause Came I into the World« [Ja sam se zato rodio i zato došao], Ensign, studeni 1999., 26).

Naglasite da je Isus pretrpio raspeće zbog svoje velike ljubavi za svojeg Oca kao i zbog svoje ljubavi za nas. Zatim upitajte:

Kako vam spoznaja da se Spasitelj voljno podložio raspeću zbog svoje ljubavi za svojeg Oca i nas pomaže izdržati teška iskustva s kojima se možete suočiti?

Matej 27:46; Luka 23:34–46; Ivan 19:26–30

Isus Krist je dovršio svoje smrtno službeništvo

Kako biste pomogli učenicima bolje razumjeti kako je izgledala smrt raspećem, razmotrite da pročitate sljedeće:

»Čini se da smrt raspećem uključuje sve grozno i sablasno što bol i smrt mogu sadržavati – vrtoglavicu, grčeve, žeđ, gladovanje, nesanicu, vrućicu zbog ozljeda, tetanus, javno sramoćenje, produženo mučenje, užas iščekivanja, obamiranje nezbrinutih rana – sve pojačano toliko da se još može otrpjeti, ali ne dovoljno da bi patnja nestala pod olakšanjem nesvjestice. Neobični je položaj učinio svaki pokret bolnim; izranjene vene i zgnječene žile pulsirale su neprestanom boli; rane, upaljene od izloženosti, postepeno su dovele do gangrene, arterije – posebice u glavi i trbuhu – postale su natečene i pritisnute prezasićenom krvlju; i dok se svaka raznovrsnost bijede postepeno povećavala, na to se nadodavala nepodnošljiva bol žestoke i mahnite žeđi; a sve ove tjelesne komplikacije uzrokovale su unutarnju razdraženost i tjeskobu zbog kojih je izgled same smrti – smrti, strašnog, nepoznatog neprijatelja, od čijeg približavanja ljudi najviše strepe – izgledala poput slasnog i izuzetnog oslobođenja.

Takva je bila smrt na koju je Krist bio osuđen« (Frederic W. Farrar, The Life of Christ [1964.], 641).

Recite učenicima da je Isus Krist izustio sedam izjava dok je bio na križu. Napišite sljedeće reference iz Svetih pisama na ploču (nemojte uključivati citate u zagradama) i pozovite svakog učenika da pregleda njih nekoliko te da prepoznaju što je Isus rekao:

Luka 23:34 (»Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!«)

Luka 23:43 (»Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!«)

Ivan 19:26–27 (»Ženo, evo ti sina… Evo ti majke!«)

Matej 27:46 (»Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?«)

Ivan 19:28 (»Žedan sam.«)

Ivan 19:30 (»Svršeno je.«)

Luka 23:46 (»Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.«)

Dok učenici govore što su otkrili, parafrazirajte ove izjave na ploči uz njihove odgovarajuće reference. Pitajte polaznike:

Što ove izjave otkrivaju o Spasitelju i onome što je on doživio na križu?
Na što je Isus mislio kada je izjavio »Svršeno je«? (Dovršio je beskrajnu patnju koju je Pomirenje zahtijevalo.) Možete naglasiti učenicima da u Mateju 27:54, po prijevodu Josepha Smitha, čitamo: »Isus, kada opet povika jakim glasom, rekavši: ‘Oče, svršeno je, volja je tvoja izvršena’, predade dušu« [ vidi i Matej 27:50, fusnota a]. Isus je preminuo tek nakon što je znao da je ostvario sve što je njegov Otac htio da on učini.)

Pozovite učenika da pročita naglas sljedeću izjavu starješine Jeffryja R. Hollanda iz Zbora dvanaestorice apostola:

»Kada je i najmanji novčić bio plaćen, kada je Kristova odlučnost da ostane vjeran bila onoliko očigledna koliko i krajnje nepobjediva, tada je konačno, samilosno bilo ‘svršeno’ [vidi Ivan 19:30]. Unatoč svim teškoćama i bez ikoga da mu pomogne ili ga pridrži, Isus iz Nazareta, živući Sin živućeg Boga, obnovio je tjelesni život tamo gdje je smrt pobijedila i donio radosno, duhovno otkupljenje iz tame i očaja pakla. S vjerom u Boga za koju je znao da je prisutna, mogao je pobjednički reći: ‘Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj’ [Luka 23:46]« (»None Were with Him« [Nitko nije bio s njime], Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 88).

Pozovite drugog učenika da pročita naglas sljedeću izjavu starješine Roberta D. Halesa iz Zbora dvanaestorice apostola:

»Isus je odlučio ne biti otpušten iz ovog svijeta dok nije ustrajao do svršetka i dovršio poslanje koje je bio poslan ostvariti za čovječanstvo. Na križu Kalvarije, Isus je predao svoj duh svojem Ocu uz jednostavnu izjavu: ‘Svršeno je’ (Ivan 19:30). Izdržavši do kraja, otpušten je iz smrtnosti.

I mi isto moramo ustrajati do kraja« (»The Covenant of Baptism: To Be in the Kingdom and of the Kingdom« [Savez krštenja: Biti u kraljevstvu i od kraljevstva], Ensign, studeni 2000., 6).

Što nam ova dvojica apostola pomažu razumjeti o tome na što je Isus mislio kada je izgovorio: »Svršeno je«? (Nakon što učenici odgovore, razmotrite da napišete sljedeću istinu na ploču: Isus Krist je vjerno dovršio sve što mu je Nebeski Otac zapovjedio da učini u smrtnosti.)
Kako bi pomoglo u našim teškim trenucima sjetiti se onoga s čime se Spasitelj suočio i što je vjerno izdržao kako bi ispunio svoje smrtno poslanje?
Kako vam sjećanje na Isusov primjer pomaže ostvariti ono što ste rođeni učiniti?
Kako možemo pokazati svoju zahvalnost za sve što je Spasitelj propatio za nas? (Učenici mogu iskoristiti različite riječi, no trebali bi izraziti sljedeće načelo: Svoju zahvalnost za Spasiteljevu patnju na križu pokazujemo sljedeći njegov primjer vjernog ustrajanja do kraja.)

Pozovite učenike da razmotre da na društvenim medijima objave svoje osjećaje za Spasitelja i što su se obvezali učiniti kako bi ostali odani tim osjećajima.

Štivo za učenike

Matej 27:26–54; Luka 23:34–46; Ivan 10:11–18, ; 19:10–11, 19–37; 1. Nefi 19:9.
Jeffrey R. Holland, »None Were with Him« [Nitko nije bio s njime], Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 86–88.