»Lekcija 23 Materijal za nastavnu pripremu: Kada se blagoslovi vječnog braka ili djece odgađaju«, Vječna obitelj – materijal za učitelja (2022.)
»Lekcija 23 Materijal za nastavnu pripremu«, Vječna obitelj – materijal za učitelja
Lekcija 23 Materijal za nastavnu pripremu
Kada se blagoslovi vječnog braka ili djece odgađaju
Mnogi ljudi doživljavaju kašnjenja u primanju svojih pravednih želja za brakom ili djecom, a ta odgađanja mogu donijeti obeshrabrenje, brigu ili bol. Dok proučavate ovaj materijal, razmislite o tome zašto možemo imati povjerenja da će Gospodin ispuniti svoje obećane blagoslove za naše vječne obitelji budemo li mu vjerni. Također razmotrite zašto smo svi mi potrebni u Spasiteljevoj Crkvi i u Božjem naumu, kakve god bile naše obiteljske okolnosti.
Odsjek 1
Što ako moje okolnosti ne odgovaraju onima opisanim u proglasu o obitelji?
Vođe Crkve podučavaju ideale obiteljskog života. Također prepoznaju da ne doživljavaju svi ove ideale. Na primjer, u proglasu o obitelji proroci podučavaju da neke »okolnosti mogu zahtijevati pojedinačna prilagođavanja« u ispunjavanju svetih obiteljskih odgovornosti (»Obitelj: Proglas svijetu«, ChurchofJesusChrist.org).
Starješina Neil L. Andersen iz Zbora dvanaestorice apostola priznao je da vjerni članovi Crkve doživljavaju razne obiteljske okolnosti:
Postoje mnogi, mladi i stari, koji su odani i vjerni evanđelju Isusa Krista, čak iako se njihovo trenutno iskustvo ne uklapa jednostavno u proglas o obitelji: djeca čiji su životi potreseni razvodom… razvedeni žene i muškarci koji su duboko povrijeđeni nevjernošću supružnika; muževi i žene koji ne mogu imati djecu… samci koji se iz raznih razloga nisu bili u mogućnosti vjenčati. (»Oko vjere«, Lijahona, svibanj 2019., 36.)
Predsjednik M. Russell Ballard iz Zbora dvanaestorice apostola podučio je:
Više od polovice odraslih u Crkvi danas su obudovjeli, razvedeni ili se još nisu vjenčali. Neki se pitaju o svojim mogućnostima i mjestu u Božjem naumu i u Crkvi. Trebamo razumjeti da vječni život nije samo pitanje trenutnoga bračnog statusa, već učeništva i toga da smo »neustrašivi u svjedočanstvu o Isusu« [Nauk i savezi 76:79, vidi i Nauk i savezi 121:29]…
Svi oni koji prihvate Spasiteljev milostivi dar pokajanja i žive njegove zapovijedi primit će vječni život, iako ne stječu sve njegove osobine i savršenstva u smrtnosti. (»Nada u Krista«, Lijahona, svibanj 2021., 55.)
Neki bi se ljudi mogli pitati zašto vođe Crkve nastavljaju podučavati o idealima obiteljskog života kada mnogi članovi Crkve ne proživljavaju ove ideale.
Sestra Sharon Eubank iz općeg predsjedništva Potpornog društva iznijela je neka od svojih iskustava i uvida kao nevjenčana odrasla osoba:
Kako sam i sama samac, znam kakav je to osjećaj. Nemate pratitelja; sjediti u crkvi čudno je; zabave mogu biti mučne; rođaci osjećaju da mogu komentirati kada nitko ne bi trebao govoriti ni riječ…
Uklapanje u Crkvu usmjerenu na obitelj također može biti izazovno. No stvarnost je da većina članova Crkve ne živi u savršenim obiteljskim situacijama. Nisam sigurna da itko živi u toj savršenoj, idealnoj obitelji. Zašto onda nastaviti naglašavati? Zato što je obitelj naša sudbina i mi smo na ovoj Zemlji kako bismo naučili vještine snažnih obiteljskih odnosa, bez obzira koja je naša situacija. (»A Letter to a Single Sister«, Ensign, listopad 2019., 40.)
Odsjek 2
Kako mogu napredovati u vjeri kada se željeni blagoslovi odgađaju?
Abraham i Sara znali su kako izgleda imati neke željene blagoslove odgođene, a druge neispunjene u ovom životu. Kada je Abrahamu bilo 75 godina, on i Sara nisu imali djece (vidi Postanak 11:29–30; 12:4). Ipak, Gospodin mu je obećao: »Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji« (Postanak 13:16). Gospodin je također obećao da će Abrahamu i njegovu potomstvu biti dana zemlja Kanaan kao baština (vidi Postanak 17:8). Kasnije, kada je Abrahamu bilo 100 godina, a Sari 90, bilo im je obećano da će Sara roditi sina koji će se zvati Izak (vidi Postanak 17:17, 19). Iako su ovo obećanje i neka druga obećanja njima bila ispunjena, Gospodinova obećanja da će imati bezbrojno potomstvo i primiti obećanu zemlju nisu bila ispunjena tijekom Abrahamova i Sarina života.
Apostol Pavao je u knjizi Hebrejima spomenuo ova obećanja Abrahamu i Sari.
Predsjednik Dallin H. Oaks iz Prvog predsjedništva objasnio je: »Vjera znači povjerenje – povjerenje u Božju volju, povjerenje u njegov način vršenja stvari i povjerenje u njegov raspored« (»Timing«, Ensign, listopad 2003., 12.).
Čekanje na Gospodina za blagoslove koje želimo može iskušati naše strpljenje i poslušnost. Dok je služio kao član Sedamdesetorice, starješina Spencer J. Condie iznio je:
Ponekad, u našem zemaljskom nestrpljenju, možda ćemo izgubiti iz vida Gospodinova dragocjena obećanja i prestati povezivati našu poslušnost s ispunjenjem tih obećanja. (»Claim the Exceeding Great and Precious Promises«, Lijahona, studeni 2007., 17.)
Predsjednik Ballard slično je podučio sljedeće o čekanju na Gospodina:
Čekati na Gospodina podrazumijeva stalnu poslušnost i duhovni napredak prema njemu. Čekati na Gospodina ne podrazumijeva kupnju svog vremena. Nikada se ne bismo trebali osjećati kao da smo u čekaonici…
Osobni rast koji osoba može postići sada dok čega na Gospodina i njegova obećanja neprocjenjiv je, sveti element njegova nauma za svakoga od nas… Gospodin poštuje one koji služe i iščekuju ga strpljivošću i vjerom [vidi Izaija 64:4; Nauk i savezi 133:45]. (»Nada u Kristu«, 55.)
Odsjek 3
Kako mogu doprinijeti u Gospodinovoj Crkvi bez obzira na moje obiteljske okolnosti?
Neki članovi Crkve čije obiteljske okolnosti trenutno ne odgovaraju onima opisanim u proglasu o obitelji mogu se pitati kako se uklapaju u Crkvu. Apostol Pavao usporedio je Crkvu Isusa Krista s fizičkim tijelom kako bi nas podučio zašto je svaki član Crkve potreban.
Naše jedinstvene okolnosti mogu donijeti vrijednost i iskustvo našim obiteljima odjela ili ogranka. Predsjednik Ballard naglasio je:
Nikada nemojte zaboraviti da ste dijete Boga, našega Vječnog Oca, sada i zauvijek. On vas voli, a Crkva vas želi i treba. Da, trebamo vas! Trebamo vaše glasove, talente, vještine, dobrotu i pravednost. (»Nada u Kristu«, 55.)
Starješina Robert D. Hales iz Zbora dvanaestorice apostola također je podučio:
Svatko od nas mogao bi se izolirati od ove obitelji u odjelu na temelju naših različitosti… Umjesto toga, dijelimo svoje darove i talente s drugima, donoseći im sjaj nade i radosti, a čineći to uzdignimo naše vlastite duhove. (»Belonging to a Ward Family«, Ensign, ožujak 1996., 16.)