1. poglavlje
Obnova evanđelja – svitanje sjajnijeg dana
»Ovo je veličanstveno evanđelje uvedeno s prikazivanjem Oca i Sina dječaku Josephu.«
Iz života Gordona B. Hinckleyja
Predsjednik Gordon B. Hinckley je tijekom svojeg života njegovao duboko poštovanje prema ljudima i mjestima koji su bili uključeni u obnovu evanđelja. Osjećao je posebnu zahvalnost prema Josephu Smithu i njegovoj ulozi u Obnovi te je govorio o »stalno rastućoj prinudi da iznosi svjedočanstvo o božanskom porijeklu Gospodina i poslanju proroka Josepha Smitha«.1
Godine 1935., dok je Gordon putovao kući sa svoje misije u Engleskoj, on i drugi misionari povratnici posjetili su Sveti šumarak i brežuljak Kumora. Također su zastali kod zatvora Carthage gdje su prorok Joseph i Hyrum Smith mučki ubijeni. Kročili su prašnjavim ulicama Nauvooa gdje su protjerani sveci močvarno tlo pretvorili u predivan grad. Nedvojbeno su osvrti na putove i pobjede prvih svetaca djelovali na Gordonov um dok je bio na ovim mjestima i dok je nastavljao zapadno duž pionirske trase do Salt Lake Cityja.
Gordon B. Hinckley se tijekom sljedećih desetljeća puno puta vratio na sveta mjesta Obnove. On je na Božićnom sastanku duhovne misli Prvog predsjedništva 3. prosinca 2000. iznio svoje osobno iskustvo iz posjeta u Svetom šumarku:
»Prije nekoliko sam godina bio zadužen za sabor okola Rochester u državi New York. U subotu sam svojoj braći koja su bila sa mnom rekao: ‘Pođimo rano ujutro, u rano nedjeljno jutro, i otiđimo u Sveti šumarak prije sabora’. Svi su se složili. Sukladno tomu, vrlo rano tog proljetnog šabata, predsjednik misije, predsjednik okola, regionalni predstavnik i ja otišli smo do Palmyre i ušetali u šumarak. Nitko drugi nije bio tamo. Bilo je mirno i predivno. Kišilo je tijekom noći. Na stablima su bili mladi, novi listovi.
Tiho smo razgovarali jedni s drugima. Kleknuli smo na vlažno tlo i pomolili se. Nismo čuli čujan glas. Nismo vidjeli viđenje. No, na neobjašnjiv nam je način u našem umu, svakome od nas, rečeno da se sve dogodilo ovdje baš kao što je Joseph to rekao. Tu su se Bog, naš Vječni Otac, i njegov Ljubljeni Sin, uskrsnuli Gospodin Isus Krist, ukazali četrnaestogodišnjem dječaku i razgovarali s njime. Njihovo je neusporedivo svjetlo otpočinulo na njemu i on je upućen što treba učiniti.
Tom su uzvišenom prigodom, Prvim viđenjem, razdvojene zavjese kroz koje je na zemlju došla obnova Crkve Kristove. Došla je iz divljine tmine, iz pustoši minulih doba u veličanstvenu zoru novog dana. Uslijedila je Mormonova knjiga kao još jedno svjedočanstvo o Gospodinu Isusu Kristu. Njegovo je sveto, vrhovno svećeništvo obnovljeno pod rukama onih koji su ga drevno obnašali. Ključevi i moći predane su proroku i njegovim suradnicima. Drevna je Crkva ponovno bila na zemlji sa svim svojim blagoslovima, moćima, naucima, ključevima i načelima prethodnih rasporedba. To je [Kristova] crkva. Ona nosi njegovo ime. Upravlja ju njegovo svećeništvo. Nema drugog imena pod nebom po kojem ljudi moraju biti spašeni. Joseph Smith… je postao njegov zavještalac.«2
Prvo viđenje postalo je »završno poglavlje u dugoj kronici Božjeg djelovanja s muškarcima i ženama na zemlji«.
Naučavanja Gordona B. Hinckleyja
1
Nakon Spasiteljeve smrti, Crkva koju je uspostavio pala je u otpad.
[Isus Krist] je bio i jest veliki, središnji lik ljudske povijesti, vrhunac vremena i sezona svih ljudi.
On je zaredio svoje apostole prije svoje smrti. Oni su nastavili tijekom određenog razdoblja. Njegova je Crkva bila postavljena na mjesto.3
Nakon Spasiteljeve smrti, Crkva koju je uspostavio pala je u otpad. Ispunile su se riječi Izaije koji je rekao: »Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše« (Izaija 24:5).4
Pavlove su poslanice vapile za snagom Kristovih sljedbenika kako ne bi pali na putove opakoga. No duh otpadništva je prevladao.5
Stoljeća su se nizala. Oblak tmine smjestio se nad zemljom. Izaija ga je opisao: »A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode« (Iz 60:2).
Bilo je doba pljačke i patnje, označeno dugim i krvavim sukobom… Bilo je doba beznađa, vrijeme gospodara i kmetova.
Prvih je tisuću godina prošlo i osvanulo je drugo tisućljeće. Njegova su prva stoljeća bila nastavak prethodnih. Bilo je to vrijeme natovareno strahom i patnjom.6
2
Renesansa i reformacija pomogle su pripremiti put za Obnovu evanđelja.
Nekako, u tom dugom razdoblju tmine, svijeća je upaljena. Doba renesanse donijelo je sa sobom procvat učenja, umjetnosti i znanosti. Zatim je slijedio pokret smionih i hrabrih muškaraca i žena koji su gledali prema nebu u priznanju Boga i njegovog božanskog Sina. Spominjemo ga kao reformaciju.7
Reformatori su radili na promjeni [kršćanske] crkve, poglavito ljudi poput Lutera, Melanchtona, Husa, Zwinglija i Tyndale. To su bili hrabri ljudi od kojih su neki propatili okrutnu smrt zbog svojih uvjerenja. Rođen je protestantizam sa svojim vapajem za reformacijom. Kada ta reformacija nije ostvarena, reformatori su organizirali svoje crkve. Učinili su to bez svećeničke ovlasti. Njihova je jedina želja bila pronaći nišu u kojoj bi mogli štovati Boga kako su osjećali da ga se treba štovati.
Dok se ovo veliko komešanje širilo diljem kršćanskog svijeta, političke su sile također djelovale. Zatim je došao Američki rat za nezavisnost, rezultirajući rađanjem naroda čiji je Ustav izjavio da vlada ne bi smjela posezati svoju grabljivu ruku u pitanja vjere. Novi je dan svanuo, veličanstveni dan. Ovdje više nije postojala državna crkva. Nijedna vjera nije bila povlaštenija od druge.
Nakon stoljeća tame, boli i muke, sazrelo je vrijeme za obnovu evanđelja. Drevni je prorok govorio o ovom dugoočekivanom danu.
Sva je povijest prošlosti ukazivala na ovo razdoblje. Stoljeća su sa svom svojom patnjom i svom nadom došla i prošla. Svemogući je Sudac naroda, Živući Bog, odredio da je stiglo vrijeme o kojem su govorili proroci. Daniel je predvidio kamen isječen iz stijene bez ruku i koji je postao veliko brdo i koji je ispunio cijelu zemlju [vidi Daniel 2:35, 44].8
3
Obnova je uvedena s ukazivanjem Oca i Sina dječaku Josephu Smithu.
Nakon što je mnogo naraštaja kročilo zemljom – mnogi u sukobu, mržnji, tami i zlu – stigao je veliki, novi dan Obnove. Ovo je veličanstveno evanđelje uvedeno s ukazivanjem Oca i Sina dječaku Josephu.9
Kako je istinski čudesno bilo viđenje 1820. godine kada se Joseph molio u šumarku i kada su se tamo pred njim pojavili zajedno Otac i Sin. Jedan od njih mu se obratio, nazivajući ga imenom i pokazujući na drugog je rekao: »Ovo je Sin moj! Ljubljeni! Slušaj ga!« (Josip Smith 2:17).
Ništa se nalik tome nije nikada prije dogodilo. Čovjek se čudi zbog čega je bilo toliko važno da se i Otac i Sin pojave. Mislim da je to bilo zato što su otvarali rasporedbu punine vremena, zadnju i konačnu rasporedbu evanđelja, kada će u jedno biti sakupljeni elementi svih prethodnih rasporedbi. To je trebalo biti završno poglavlje u dugoj kronici Božjeg djelovanja s muškarcima i ženama na zemlji.10
Svaka tvrdnja koju iznesemo po pitanju božanske ovlasti, svaka istina koju ponudimo po pitanju pravovaljanosti ovog djela, sve pronalazi korijen u Prvom viđenju dječaka proroka. Bez njega ne bismo imali puno za reći. Bilo je to veliko podizanje zavjese nad rasporedbom punine vremena, kada je Bog obećao da će obnoviti svu moć, darove, blagoslove svih prethodnih rasporedbi.11
4
Obnovljeni su svećenička ovlast i ključevi.
Ovlast i ključevi Melkisedekovog svećeništva obnovljeni su na zemlji kao dio Obnove.
U obnavljanju Aronovog svećeništva, uskrsli Ivan Kristitelj položio je svoje ruke na glave Josepha Smitha i Olivera Cowderyja i rekao: »Vama, sudrugovi moji u službeništvu, u Mesijino ime, povjeravam Aronovo svećeništvo koje drži ključe posluživanja anđeoskog, i evanđelja obraćenja, i krštenja uranjanjem za otpust grijeha« (NiS 13:1).12
Nakon toga su slijedili Petar, Jakov i Ivan, apostoli Gospodina Isusa Krista, koji su Josephu i Oliveru Cowderyju dodijelili Melkisedekovo svećeništvo, koje su ti apostoli primili osobno od ruku Gospodina.13
Trojica [Spasiteljevih] apostola – Petar, Jakov i Ivan – ukazali su se Josephu i Oliveru negdje u »divljini« duž rijeke Susquehanna (vidi NiS 128:20). Postavili su svoje ruke na njihove glave i predali im ovu svetu ovlast…
Svoje svećeništvo mogu pratiti izravnom linijom do tog događaja. Ide kako slijedi: Mene je zaredio David O. McKay, kojeg je zaredio Joseph F. Smith, kojeg je zaredio Brigham Young, kojeg su zaredila Trojica svjedoka, koje su zaredili Joseph Smith ml. i Oliver Cowdery, koje su zaredili Petar, Jakov i Ivan, koje je zaredio Gospodin Isus Krist.
Slično je došlo [svakom obnašatelju Melkisedekovog svećeništva]. Svatko od vas, braćo, koji obnašate ovo svećeništvo, primili ste ga izravnom linijom od podjeljivanja Petra, Jakova i Ivana.14
5
Gospodin je preko Josepha Smitha objavio istine koje nas izdvajaju od ostalih crkvi.
Dopustite mi da navedem nekoliko od mnogih nauka i običaja koje nas razlikuju od svih ostalih crkava, a koje su sve došle kao objava mladom proroku. One su vam poznate, ali vrijedne su ponavljanja i razmatranja.
Božanstvo
Prva od njih je… pokazivanje Boga osobno i njegovog Ljubljenog Sina, uskrslog Gospodina Isusa Krista. Ova velika teofanija je, po mojoj prosudbi, najveći takav događaj od rođenja, života, smrti i uskrsnuća našeg Gospodina u vremenskoj poludnevnici.
Nemamo zapis o drugom takvom sličnom događaju.
Stoljećima su se ljudi sakupljali i raspravljali o naravi Božanstva. Konstantin je okupio učenjake različitih frakcija u Niceji godine 325. Nakon dva mjeseca žučne rasprave, suglasili su se oko definicije koja je tijekom naraštaja bila doktrinarna izjava medu kršćanima o Božanstvu.
Pozivam vas da pročitate tu definiciju i usporedite je s izjavom dječaka Josepha. On je jednostavno rekao da je Bog stao pred njega i govorio mu. Joseph ga je mogao vidjeti i čuti. Imao je oblik čovjeka, opipljivo biće. Iza njega bio je uskrsli Gospodin, odvojeno biće, kojeg je on predstavio kao svog Ljubljenog Sina i s kojim je Joseph također govorio.
Vjerujem da je u kratkom razdoblju tog značajnog viđenja Joseph naučio više o Božanstvu nego svi učenjaci i svećenici u prošlosti.
U toj božanskoj objavi ponovno je potvrđena, bez ikakve sumnje, stvarnost doslovnog uskrsnuća Gospodina Isusa Krista.
To saznanje o Božanstvu, stoljećima skriveno od svijeta, bilo je prva i velika stvar koju je Bog objavio svom odabranom slugi.15
Mormonova knjiga je pratilac svjedok s Biblijom
»Mormonova knjiga… govori poput glasa iz praha u svjedočanstvu o Božjem Sinu.«
Sljedeće ću govoriti o drugoj vrlo važnoj stvari koju je Bog objavio.
Kršćanski svijet prihvaća Bibliju kao riječ Božju. Većina nema predodžbu o tome kako je ona došla nama.
Upravo sam završio s čitanjem novoobjavljene knjige poznatog učenjaka. Iz podataka koje on daje očigledno je da su različite knjige Biblije sakupljene na način koji se pokazao nesistematskim. U nekim slučajevima, zapisi nisu napravljeni dugo nakon opisanih događaja. To dovodi do pitanja: »Je li Biblija istinita? Je li uistinu riječ Božja?«
Mi odgovaramo da jest, u onoj mjeri u kojoj je ispravno prevedena. Ruka Gospodinova bila je u njezinom stvaranju. No, sada ne stoji sama. Postoji drugi svjedok o značajnim i važnim istinama otkrivenim u njoj.
Sveta pisma izjavljuju da »svjedočanstvom dvojice ili trojice svjedoka svaka stvar neka se drži valjanom« (2. Korinćanima 13:1).
Mormonova knjiga objavljena je Božjim darom i moću. Ona govori poput glasa iz praha u svjedočanstvu o Božjem Sinu. Govori o njegovom rođenju, službeništvu, raspeću i uskrsnuću te o njegovom pojavljivanju pravednima u zemlji Izobilja na američkom kontinentu.
To je opipljiva stvar kojom se može rukovati, koja se može pročitati, koja se može ispitivati. Među svojim koricama nosi obećanje svoga božanskog porijekla. Milijuni su je do sada ispitivali i otkrili da je ona istinit i sveti zapis…
Dok je Biblija svjedočanstvo o Starom svijetu, Mormonova knjiga je svjedočanstvo o Novom. One idu ruku pod ruku u objavljivanju Isusa kao Očevog Sina…
Ova sveta knjiga, koja se pojavila kao objava Svemogućeg, uistinu je drugi zavjet o božanstvu našeg Gospodina.16
Svećenička ovlast i uspostava Crkve
Svećeništvo je ovlast djelovanja u ime Boga… Nedavno sam pročitao knjigu [koja] se bavi Otpadom prvotne Crkve. Ako je ovlast te crkve bila izgubljena, kako je trebala biti zamijenjena?
Svećenička ovlast dolazi s jedinog mjesta s kojeg može doći, a to je s nebesa. Ona je podijeljena od ruku onih koji su je obnašali kada je Spasitelj hodao po zemlji…
Kako je prekrasno otkrivanje objava koje su dovele do ustrojstva Crkve godine 1830… Samo je ime Crkve došlo kroz objavu. Čija je to bila Crkva? Je li Josepha Smitha? Je li Olivera Cowderyja? Ne, to je Crkva Isusa Krista koja je obnovljena na zemlji u ovim posljednjim danima.17
Obitelj
Još jedna velika i jedinstvena objava dana proroku bio je plan za vječni život obitelji.
Obitelj je kreacija Svemogućeg. Ona je najsvetija od svih odnosa. Ona je najozbiljnija od svih pothvata. Ona je temeljna organizacija društva.
Kroz Božje objave njegovom proroku, došao je nauk i ovlast pod kojom se obitelj pečati zajedno ne samo za ovaj život, već i za vječnost.18
Nevinost male djece
Nevinost male djece još je jedna objava koju je Bog dao putem proroka Josepha. Općeniti je običaj da se krštenjem dojenčadi s njih uklanjaju učinci onoga što je opisano kao grijeh Adama i Eve. Nauk obnove govori da je krštenje za otpust nečijih individualnih i osobnih grijeha. To postaje savez između Boga i čovjeka. Izvršava se u uračunljivoj dobi, kada su ljudi dovoljno stari da razlikuju dobro od zla. Vrši se uranjanjem kao simbolika smrti i pokopa Isusa Krista i njegovog uskrsnuća.19
Spasenje za mrtve
Spomenut ću još jednu objavljenu istinu. Rečeno nam je da Bog nije pristran, a ipak, ni u jednoj drugoj crkvi za koju znam ne postoji nešto što se izvršava da bi oni iza vela smrti primili sve blagoslove koji su mogući za života. Veliki nauk o spasenju mrtvih jedinstven je za ovu Crkvu. Mrtvi dobivaju istu mogućnost kao i živi. Kakva veličanstvena i prekrasna uredba koju je Svemogući omogućio kroz objavu svojem proroku.20
Narav, svrha i potencijal Božje djece
Vječna narav čovjeka je objavljena. Mi smo sinovi i kćeri Božje. Bog je Otac naših duhova. Živjeli smo prije nego smo došli ovdje. Imali smo osobnost. Rođeni smo u ovaj život prema božanskom planu. Tu smo da bismo ispitali svoju dostojnost, koristeći slobodu izbora koju nam je Bog dao. Kada umremo, nastavit ćemo živjeti. Naš vječni život sastoji se od tri faze: prva, naše predsmrtno postojanje; druga, naše smrtno postojanje i treća, naše postojanje nakon smrti. U smrti umiremo na ovom svijetu i prolazimo kroz veo u sferu u koju smo dostojni ući. To je, ponovno, jedinstveni, posebni i dragocjeni nauk Crkve koji je došao kroz objavu.21
Suvremena objava
Nudim ovaj kratki sažetak velebnog izljeva znanja i ovlasti od Boga na glavu njegovog proroka… Postoji još nešto što moram spomenuti. To je načelo suvremene objave. Članak vjere kojeg je prorok napisao izjavljuje:
»Vjerujemo u sve ono što je Bog dosad objavio, u sve ono što On sad objavljuje, i vjerujemo da će On objaviti još mnogo toga velikoga i važnoga što se odnosi na Kraljevstvo Božje« (Članci vjere 1:9).
Crkva koja raste, Crkva koja se širi zemljom u ovim kompleksnim vremenima, treba stalnu objavu s nebeskog prijestolja koja će je voditi i pokretati naprijed.
Uz molitvu i gorljivo slijeđenje volje Gospodina, svjedočimo da se to vodstvo prima, da objave dolaze, a Gospodin blagoslivlja svoju Crkvu dok se ona kreće po putu svoje sudbine.
Na čvrstim temeljima božanskog poziva proroka Josepha i Božjih objava, koje su došle kroz njega, idemo naprijed.22
Stojeći kao 15. u liniji od Josepha Smitha i noseći proročki plašt koji je pao na njega, svečano izjavljujem svoje svjedočanstvo da je zapis proroka Josepha o tim događajima istinit, da je Otac… posvjedočio o božanstvenosti svojeg Sina, da je Sin podučio dječaka proroka i da su tome uslijedili događaji koji su doveli do uspostave »jedine istinite i živuće Crkve na svem površju zemaljskomu, koja je meni«, izjavio je, »Gospodu, veoma po volji« [NiS 1:30].23
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Zašto su ljudi svijeta trebali da Crkva i evanđelje Isusa Krista budu obnovljeni? (Vidi 1. odsjek.) Koji su neki načini na koje je Gospodin pripremio put za obnovu evanđelja? (Vidi 2. odsjek.)
-
Promislite o naučavanjima predsjednika Hinckleyja o Prvom viđenju (vidi 3. odsjek). Na koji je način vaše svjedočanstvo o Prvom viđenju utjecalo na vas?
-
Zašto je bilo potrebno da nebeski glasnici obnove svećeništvo? (Vidi 4. odsjek.) Zašto je važno da obnašatelji Melkisedekovog svećeništva mogu pratiti svoju svećeničku ovlast do Isusa Krista?
-
U 5. odsjeku pregledajte sažetak nekih istina koje su došle objavom proroku Josephu Smithu. Kako su te istine utjecale na vaš život? Kako bismo mogli pomoći djeci razumjeti i cijeniti ove istine?
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Izaija 2:1–3; Djela 3:19–21; Otkrivenje 14:6–7; 2. Nefi 25:17–18; NiS 128:19–21
Pomoć pri proučavanju
»Vaše proučavanje evanđelja je najučinkovitije kad vas podučava Sveti Duh. Uvijek započnite svoje proučavanje evanđelja moleći se da vam Sveti Duh pomogne učiti« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 18).