13. poglavlje
Mir i zadovoljstvo kroz vremenitu samodostatnost
»Naučavamo samodostatnost kao načelo života, da trebamo skrbiti za sebe i brinuti se za naše potrebe.«
Iz života Gordona B. Hinckleyja
Gordon B. Hinckley je kao dijete naučio načelo samodostatnosti dok je radio sa svojim roditeljima te braćom i sestrama. Kasnije se prisjetio:
»Živjeli smo u onome što sam ja smatrao velikom kućom… Imali smo veliki travnjak s mnogo stabala s kojih je padalo milijun listova pa smo stalno imali ogromne količine posla za raditi…
Imali smo pećnicu u kuhinji i pećnicu u blagovaonici. Peć je kasnije ugrađena i kako je to bila predivna stvar. No, imala je proždrljiv apetit za ugljenom, a nije bilo automatskog ložača. Ugljen se lopatom trebao ubacivati u peć i pažljivo nagomilavati svake noći.
Naučio sam veliku lekciju od tog čudovišta od peći: ako ste se htjeli održati toplima, morali ste raditi s lopatom.
Moj je otac imao ideju da su njegovi dječaci trebali naučiti raditi, tijekom ljeta kao i tijekom zime, pa je kupio farmu od 2 hektra [oko 20000 kvadratnih metara] koja je naposljetku bila više od 12 hektara velika. Tamo smo živjeli tijekom ljeta, a vraćali se u grad kada je počela škola.
Imali smo veliki voćnjak, a stabla je trebalo obrezati svakog proljeća. Naš nas je otac poveo na prikazivanje obrezivanja stabala u organizaciji poljoprivrednog fakulteta. Naučili smo veliku istinu – da možete prilično dobro odrediti kakav ćete plod ubirati u rujnu prema načinu na koji ste obrezivali u veljači.«1
S ovim istinama kao dijelom svojeg osobnog temelja, predsjednik Hinckley je često naučavao praktične lekcije življenja evanđelja. Svjedočio je o blagoslovima koji dolaze kroz marljiv rad te je poticao svece posljednjih dana da žive unutar svojih sredstava i da se pripreme za nevolje koje mogu doći u budućnosti.
Uz naučavanje ovih načela, predsjednik Hinckley je pomogao omogućiti načine na koje ih sveci mogu slijediti. Na primjer, u travnju 2001. predstavio je Trajni obrazovni fond za koji je rekao da ga je Gospodin nadahnuo.2 Kroz ovaj program ljudi mogu donirati sredstva koja će omogućavati kratkotrajne pozajmice radi pomaganja članovima Crkve, uglavnom misionarima povratnicima, da steknu obrazovanje ili strukovnu obuku koja će dovesti do smislenog zaposlenja. Kada ljudi otplate te pozajmice, taj je novac uključen u fond radi pomaganja budućim sudionicima. Trajni obrazovni fond pomogao je desecima tisuća ljudi da postanu samodostatni. Kao što je predsjednik Hinckley jednom rekao, on nudi »sjajnu zraku nade«.3
»Ne postoji zamjena pod nebom za produktivan rad. To je proces po kojem snovi postaju stvarnost.«
Naučavanja Gordona B. Hinckleyja
1
Dok pošteno radimo, naši su životi zauvijek blagoslovljeni.
Vjerujem u evanđelje rada. Ne postoji zamjena pod nebom za produktivan rad. To je proces po kojem snovi postaju stvarnost. To je proces po kojem isprazne vizije postaju dinamična postignuća.4
Malo igranje i malo dangubljenje su dobri. No rad je taj koji stvara razliku u životu muškarca ili žene. Rad je taj koji omogućuje hranu koju jedemo, odjeću koju nosimo, domove u kojima živimo. Ne možemo zanijekati potrebu za radom s vještim rukama i obrazovanim umovima ako ćemo zasebno i skupno rasti i napredovati.5
Otkrio sam da život nije niz velikih herojskih djela. U najboljem slučaju, život je pitanje dosljedne dobrote i pristojnosti, činjenja bez pompe onoga što se treba učiniti kada se treba učiniti. Primijetio sam da nisu genijalci ti koji čine razliku u svijetu. Primijetio sam da djelo svijeta uglavnom čine muškarci i žene običnih talenata koji su radili na izvanredan način.6
Djeca trebaju raditi zajedno sa svojim roditeljima - prati posuđe s njima, čistiti podove s njima, kositi travnjake, obrezivati stabla i grmlje, bojati i popravljati i čistiti i raditi stotine drugih stvari gdje će naučiti kako je rad cijena čistoće i napretka i uspjeha.7
»Djeca trebaju raditi zajedno sa svojim roditeljima… Naučit [će] kako je rad cijena čistoće i napretka i uspjeha.«
Veliki genij ove Crkve je rad. Svi rade. Ne rastete dok ne počnete raditi. Vjera, svjedočanstvo o istini, je baš poput mišića moje ruke. Koristite li ga, on jača. Stavite li ga u povez, slabi i omlitavi. Mi upošljavamo ljude. Očekujemo velike stvari od njih, a čudesno je i predivno to što oni to ostvaruju. Oni stvaraju.8
Ništa se ne događa u ovoj Crkvi ako ne radite. Ona je poput kolica. Ne pokreće se dok ne primite dvije ručke i ne pogurate. Marljiv rad tjera Gospodinovo djelo naprijed, a ako ste naučili djelovati s pravim poštenjem, ono će zauvijek blagosloviti vaš život. Mislim to svim svojim srcem. Zauvijek će blagosloviti vaš život.9
2
Imamo odgovornost pomoći drugima da se uzdignu i postanu samodostatni.
Postoji stara izreka koja kaže da ako date čovjeku ribu, nahranit ćete ga jedan dan. No, naučite li ga ribariti, on će jesti ostatak svojeg života…
Neka nam Gospodin daruje viziju i razumijevanje da činimo ono što će pomoći našim članovima, ne samo duhovno, već i vremenito. Na nama leži vrlo ozbiljna obveza. Predsjednik Joseph F. Smith je rekao… da vjera koja neće pomoći čovjeku u ovom životu, vjerojatno neće učiniti puno za njega u nadolazećem životu (vidi »The Truth about Mormonism«, časopis Out West, rujna 1905., 242).
Tamo gdje postoji široko rasprostranjeno siromaštvo među ljudima, moramo učiniti sve što možemo kako bismo im pomogli da se uzdignu, uspostave svoj život na temelju samodostatnosti koja može proizaći iz obuke. Obrazovanje je ključ prilika…
Naša je svečana dužnost da »potpomaž[emo] slabe, uzdiž[emo] ruke ovješene i ojača[amo] koljena klecava« (NiS 81:5). Moramo im pomoći da postanu samodostatni i uspješni.
Vjerujem da on ne želi vidjeti svoj narod osuđen na život u siromaštvu. Vjerujem kako bi on htio da vjerni uživaju u dobru zemlje. On bi htio da činimo ovo kako bismo im pomogli.10
Kao što mi naučavamo, pojedinac bi za sebe trebao učiniti sve što može. Kada iscrpi sve izvore, trebao bi se okrenuti svojoj obitelji da mu pomogne. Kada obitelj to ne može učiniti, Crkva preuzima. A kada Crkva preuzme, naša je najveća želja prvo se pobrinuti za njegove neposredne potrebe, a zatim mu pomagati onoliko dugo koliko mu je pomoć potrebna, no u tom mu postupku pomoći u obuci, priskrbljivanju zaposlenja, pronalasku načina da ponovno stane na noge. To je cijeli cilj [crkvenog] velikog programa dobrotvorne pomoći.11
Oni koji su sudjelovali kao primatelji u ovom programu pošteđeni su »kletve besposlenosti i zala ispomoći«. Njihovo su dostojanstvo i samopoštovanje sačuvani. A te neizmjerne količine muškaraca i žena koje nisu izravno sudjelovale, no koje su sudjelovale u uzgajanju i obradi hrane te u brojnim povezanim poduhvatima, iznose svjedočanstvo o radosti koja se nalazi u nesebičnom služenju drugima.
Nitko tko svjedoči ovom programu u njegovom ogromnom utjecaju i njegovim ogromnim posljedicama ne može razumno sumnjati u duh objave koji ga je omogućio i koji je uvećao njegovu praktičnu pozitivnu moć.12
Nastavit ćemo u ovom djelu. Uvijek će postojati potreba. Glad, nestašica i katastrofe uvijek će biti s nama. I uvijek će biti onih čije će srce biti dirnuto svjetlom evanđelja koji će biti voljni služiti i raditi te uzdizati potrebite svijeta.
Uspostavili smo Trajni obrazovni fond kao vezani napor. Nastao je kroz vaše velikodušne donacije… Pozajmice su dane dostojnim mladićima i ženama radi obrazovanja. U suprotnom bi bili zarobljeni u stagnirajućem siromaštvu kojeg su naraštajima poznavali njihovi roditelji i preci…
Duh Gospodnji vodi ovo djelo. Ova aktivnost dobrotvorne pomoći je sekularna aktivnost koja se izražava u terminima riže i graha ili deka i šatora ili odjeće i lijekova, zaposlenja i obrazovanja za bolje zaposlenje. No, ovo takozvano sekularno djelo je vanjski izričaj unutarnjeg duha – Duha Gospodina za kojeg je rečeno da je »prošao… čineći dobro« (Djela 10:38).13
3
Proroci su nas potaknuli da se duhovno i vremenito pripremimo za nadolazeće katastrofe.
Naučavamo samodostatnost kao načelo života, da trebamo skrbiti za sebe i brinuti se za naše potrebe. Tako i potičemo naš narod da ima nešto, planira unaprijed, drži… hranu pri ruci, uspostavi štedni račun za kišne dane, ako je to moguće. Ponekad katastrofe dolaze ljudima kada se najmanje nadaju – nezaposlenost, bolest, takve stvari.14
Ovaj stari svijet nije neupoznat s nepogodama i katastrofama. Oni od nas koji čitaju i vjeruju Svetim pismima svjesni su upozorenja proroka o katastrofama koje su se dogodile i koje će se dogoditi…
Kako su zloslutne riječi objave koje se nalaze u 88. odsjeku Nauka i saveza o nevoljama koje će se dogoditi nakon svjedočanstva starješina. Gospodin kaže:
»Jer nakon svjedočanstva vašega dolazi svjedočanstvo potresa što će prouzročiti stenjanje posred zemlje, a ljudi će na tle padati i neće biti kadri stajati.
A tako dolazi i svjedočanstvo glasa grmljavine, i glasa munja, i glasa oluja, i glasa valova morskih što će preplavljivati preko međa svojih.
I sve će se uskomešati. A zacijelo srca će ljudska otkazati, jer će strah obuzeti sve ljude« (NiS 88:89–91)…
Kao što su postojale nevolje u prošlosti, očekujemo ih više u budućnosti. Što da činimo?
Netko je rekao da nije padala kiša kad je Noa izgradio korablju. Ali on ju je izgradio, i kiše su došle.
Gospodin je rekao: »Budete li pripravni, bojati se nećete»« (NiS 38:30).
Prva priprema izložena je također u Nauku i savezima, gdje kaže: »Stojte, dakle, na svetim mjestima, i ne mičite se, sve dok ne dođe dan Gospodnji« (NiS 87:8)…
Možemo tako živjeti da bismo od Gospodina mogli tražiti zaštitu i vodstvo. Ovo je prvi prioritet. Ne možemo očekivati njegovu pomoć ako nismo voljni obdržavati njegove zapovjedi. Mi u ovoj Crkvi imamo dovoljno dokaza o kaznama za neposlušnost u primjerima naroda Jaredovaca i Nefijaca. Svaki od njih prošao je kroz slavu do potpunog uništenja zbog opačine.
Mi naravno znamo da kiša pada na pravedne kao i na nepravedne (vidi Matej 5:45). Ali iako pravedni umiru, oni nisu izgubljeni, već su spašeni kroz Pomirenje Otkupitelja. Pavao je pisao Rimljanima: »Jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo« (Rimljanima 14:8)…
Našim je ljudima savjetovano i ohrabreni su izvršiti takve pripreme koje će osigurati preživljavanje ako se dogodi nesreća.
Možemo staviti sa strane nešto vode, osnovnu hranu, lijekove, odjeću da nas utopli. Trebali bismo imati nešto novca sa strane za kišne dane.15
Imamo veliki program dobrotvorne pomoći s objektima za stvari poput skladištenja žita u raznim područjima. Važno je da to činimo. Najbolje mjesto gdje možemo na stranu pohraniti nešto hrane je naš dom, zajedno s nešto ušteđenog novca. Najbolji program dobrotvorne pomoći je naš osobni program dobrotvorne pomoći. Pet ili šest limenki žita kod kuće bolje su od posude u žitnici dobrotvorne pomoći…
Možemo početi sasvim skromno. Možemo početi s tjednom zalihom hrane i postupno je povećati na mjesečnu, a zatim na tromjesečnu. Sada govorim o hrani za pokrivanje osnovnih potreba. Kao što svi prepoznajete, ovaj savjet nije nov. Strahujem da mnogi smatraju kako nikako ne mogu postići dugotrajne zalihe hrane, pa se niti ne trude to učiniti.
Počnite pomalo… i postupno gradite prema razumnim ciljevima. Redovito uštedite malo novca i bit ćete začuđeni kako se nakupi.16
4.
Uživamo u neovisnosti i slobodi dok izbjegavamo dug što je to više moguće i stavljamo ponešto novca na stranu za vremena potrebe.
Opetovano smo savjetovani po pitanju samodostatnosti, duga, štednje. Toliki su mnogi od našeg naroda u velikom dugu radi onoga što im nije nužno neophodno… Potičem vas kao članove ove Crkve da se oslobodite duga gdje je to moguće te imate ponešto ušteđeno za kišne dane.17
Vrijeme je došlo da uredimo svoje domove…
Predsjednik J. Reuben Clark ml. je na svećeničkom sastanku sabora 1938. godine [rekao]: »Jednom u dugu, kamate su vaš suputnik svake minute u danu i noći; ne možete ih izbjeći ili izmaknuti se; ne možete ih otpustiti; ne pokoravaju se molbama, zahtjevima ili naredbama, a kad god im stanete na put, pokušate ih omesti ili ne uspijete udovoljiti njihovim zahtjevima, one vas zdrobe« (Conference Report, travanj 1938., 103).
Naravno, priznajem da bi moglo biti potrebno posuditi kako bi se stekao dom. No, kupimo dom koji si možemo priuštiti i time olakšati uplate koje će bez milosti ili predaha stalno visjeti nad našom glavom…
Gospodin je od početka ove Crkve govorio o ovom pitanju duga. Martinu Harrisu je kroz ovu objavu rekao: »Isplati dug kojim si zadužen kod tiskara. Oslobodi sebe od ropstva« (NiS 19:35).
Predsjednik Heber J. Grant je opetovano govorio o tom pitanju… Rekao je: »Ako postoji jedna stvar koja će donijeti mir i zadovoljstvo u ljudsko srce i u obitelj, to je život unutar sredstava. A ako postoji jedna stvar koja je nemilosrdna i obeshrabrujuća i koja nas čini malodušnima, to su dugovi i obveze koje osoba ne može izvršiti« (Gospel Standards, sažeo G. Homer Durham [1941.], 111).
Mi pronosimo poruku samodostatnosti kroz Crkvu. Samodostatnost se ne može steći kada ozbiljan dug visi nad domaćinstvom. Ne postoji niti neovisnost niti sloboda od zatočeništva kada si obvezan drugima.
Pokušali smo postaviti primjer u upravljanju poslovima Crkve. Kao pitanje pravila, mi smo strogo slijedili običaj odvajanja postotka prihoda Crkve svake godine radi mogućeg dana potrebe.
Zahvalan sam što mogu reći da je Crkva u svim svojim postupcima, svim svojih poduhvatima, svim svojim odjelima u mogućnosti djelovati bez posuđenog novca. Ne možemo li nastaviti tako, smanjit ćemo svoje programe. Smanjit ćemo troškove kako bi odgovarali prihodu. Nećemo posuđivati…
Kako li je predivan osjećaj biti slobodan od duga, imati malo novca odvojenog za dane hitnih slučajeva gdje se može doći do njega kada je to nužno…
Potičem vas… da pregledate stanje svojih financija. Potičem vas da budete skromni u svojim troškovima; disciplinirajte se u svojim kupovinama kako biste izbjegli dug što je više moguće. Otplatite dug što brže možete i oslobodite se ropstva.
Ovo je dio vremenitog evanđelja u koje vjerujemo. Neka vas Gospodin blagoslovi… kako biste postavili svoj dom u red. Ako ste platili svoje dugove, ako imate rezervu, čak i ako je mala, tada oluje mogu zavijati nad vašom glavom, a vi ćete imati zaklon za svoju [obitelj] te mir u svojem srcu.18
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Predsjednik Hinckley je naučavao da »ne postoji zamjena… za produktivan rad« (1. odsjek). Kako je rad bio blagoslov u vašem životu? Što ste naučili kroz marljiv rad? Kako roditelji mogu pomoći djeci da nauče raditi?
-
Koje su naše odgovornosti prema onima koji imaju vremenite potrebe? (Vidi 2. odsjek.) Kako možemo pomoći drugima da postanu samodostatni? Kako je na vaš život utjecala usluga koju ste pružili i primili?
-
Pregledajte pripreme koje nas je predsjednik Hinckley savjetovao da napravimo za vremena potrebe (vidi 3. odsjek). Kada ste vidjeli važnost priprema za vremena potrebe? Koje su neke male, postepene stvari koje možemo učiniti kako bismo se pripremili?
-
Pregledajte savjet predsjednika Hinckleyja o duhu i štednji (vidi 4. odsjek). Zašto je važno biti discipliniran u načinu na koji trošimo novac? Kako dug može utjecati na nas vremenito i duhovno? Kako roditelji mogu podučiti svoju djecu mudrom korištenju novca?
Povezani stihovi iz Svetih pisama
1. Solunjanima 4:11–12; NiS 1:11–13; 78:13–14; 104:13–18; Mojsije 5:1
Pomoć pri podučavanju
»Vodite računa o tome da ne završite prebrzo neku dobru raspravu da biste uspjeli prezentirati cijelo gradivo koje ste pripremili. Premda je važno obraditi gradivo, još je važnije pomoći učenicima osjetiti utjecaj Duha, odgovoriti na pitanja, povećati njihovo razumijevanje evanđelja i produbiti njihovu predanost u obdržavanju zapovijedi« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 64).