8. poglavlje
Gledamo prema Kristu
»Vjerujemo u Krista. Govorimo o Kristu. Gledamo prema Kristu. On je naš Otkupitelj i Spasitelj.«
Iz života Gordona B. Hinckleyja
Na općem saboru u travnju 1975., starješina Gordon B. Hinckley, tada član Zbora dvanaestorice apostola, iznio je sljedeće iskustvo:
»Nedavno samo održali dane otvorenih vrata u hramu [Mesa] Arizona. Nakon potpune obnove ove građevine, gotovo je četvrt milijuna ljudi vidjelo njezinu prekrasnu unutrašnjost. Prvog su dana otvorenja pozvani vjeroučitelji drugih vjera kao posebni gosti, a stotine ih se odazvalo. Bila je moja povlastica obratiti im se i odgovoriti na njihova pitanja po završetku naših obilazaka. Rekao sam im da ćemo rado odgovoriti na bilo kakve upite koje imaju. Postavili su mnoga pitanja. Među njima je bio i jedan protestantski svećenik.
Rekao je: ‘Bio sam posvuda u ovoj zgradi, ovom hramu koji na ulazu nosi ime Isusa Krista, no nigdje nisam vidio nikakav križ, simbol kršćanstva. Primijetio sam vaše građevine na drugim mjestima i također uočio odsustvo križa. Zašto je tako kad kažete da vjerujete u Isusa Krista?’
Odgovorio sam: ‘Ne bih želio uvrijediti nikoga od mojih kršćanskih kolega koji koriste križ na vrhu zvonika svojih katedrala i na oltarima svojih kapela, koji ih nose na svojim svećeničkim odorama i tiskaju na svojim knjigama i drugoj literaturi. No za nas, križ je simbol umirućeg Krista, dok je naša poruka proglas o živućem Kristu.’
Tada je upitao: ‘Ako ne koristite križ, što je simbol vaše vjere?’
Odgovorio sam da život naših ljudi mora postati značajan izraz naše vjere i stoga, simbol našeg bogoštovlja…
Nikakav znak, nikakvo umjetničko djelo, nikakav izraz niti oblik nisu prikladni da bi prikazali slavu i čudo živućeg Krista. Rekao nam je što taj simbol treba biti kad je rekao: ‘Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi’ (Ivan 14:15).
Kao njegovi sljedbenici, ne možemo učiniti nešto zlo ili loše ili bez milosti, a da ne okaljamo njegov lik. Ne možemo učiniti nešto dobro, ljubazno ili ispunjeno milošću, a da sjajnije ne osvjetlamo simbol onoga čije smo ime preuzeli na sebe.
Stoga naši životi moraju postati značajan izričaj, simbol iskazivanja našeg svjedočanstva o živućem Kristu, vječnom Sinu živućeg Boga.
To je vrlo jednostavno, moja braćo i sestre, i vrlo duboko, i bolje je da to nikada ne zaboravimo.«1
Potpuno suštinski za našu vjeru jest naše svjedočanstvo o Isusu Kristu kao sinu Božjem… On je glavni zaglavni kamen Crkve koja nosi njegovo ime.«
Naučavanja Gordona B. Hinckleyja
1
Isus Krist je živući Sin živućeg Boga.
Potpuno suštinski za našu vjeru jest naše svjedočanstvo o Isusu Kristu kao sinu Božjem… On je glavni zaglavni kamen Crkve koja nosi njegovo ime.2
Mi vjerujemo u Krista. Govorimo o Kristu. Gledamo prema Kristu. On je naš Otkupitelj, naš Gospodin i naš Spasitelj.3
Zemaljsko službeništvo
Onaj koji je bio Božji Sin, Jedinorođeni Sin, napustio je celestijalne dvore svojega Oca kako bi preuzeo smrtnost. Prilikom njegovog su rođenja anđeli pjevali, a Mudraci došli predati darove. Rastao je poput drugih dječaka u Nazaretu galilejskom. Tamo je »napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima« (Luka 2:52).
S Marijom i Josipom posjetio je Jeruzalem kada je imao 12 godina. Na njihovom su putu kući primijetili da ga nema. Vratili su se u Jeruzalem i pronašli ga u hramu kako razgovara s učenjacima. Kada ga je Marija prekorila, odgovorio je: »Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svojega?« (Luka 2:49). Njegove su riječi bile slutnja njegovog budućeg poslanja.
To je poslanje počelo s njegovim krštenjem u rijeci Jordan rukama njegovog rođaka Ivana. Kada je ustao iz vode, Duh je Sveti sišao na njega u obličju golubice i začuo se glas njegovog Oca kako govori: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao« (Mt 3:17). Ova je izjava postala potvrda njegove božanstvenosti.
Postio je 40 dana i kušao ga je đavao koji ga je nastojao odvojiti od njegovog božanski dodijeljenog poslanja. Na poziv je protivnika odgovorio: »Ne kušaj Gospodara, Boga svojega!« (Mt 4:7), ponovno proglašavajući svojeg božanskog Sina.
On je kročio prašnjavim cestama Palestine. Nije imao doma koji je mogao nazvati svojim, nikakvo mjesto na kojem je mogao poleći svoju glavu. Njegova je poruka bilo evanđelje mira. Njegova su naučavanja bila ona o velikodušnosti i ljubavi. »Onome tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine, prepusti i gornju« (Mt 5:40).
Podučavao je u usporedbama. Izvršavao je čuda kakva nikada nisu ranije niti kasnije vršena. Iscjeljivao je one čije su bolesti bile dugotrajne. Činio je da slijepi vide, gluhi da čuju, a hromi da hodaju. Uzdizao je mrtve, a oni su ponovno živjeli kako bi ga hvalili. Zasigurno ni jedan čovjek nije nikada tako učinio.
Nekolicina ga je slijedila, no većina ga je mrzila. Govorio je o književnicima i farizejima kao o licemjerima, kao o okrečenim grobovima. Oni su šurovali protiv njega. Istjerao je mjenjače novaca iz doma Gospodnjeg. Oni su se nedvojbeno udružili s onima koji su ga planirali uništiti. No, on se nije uplašio. »Prošao je čineći dobro« (Djela 10:38).
Nije li sve to bilo dovoljno da učini spomen na njega besmrtnim? Nije li to bilo dovoljno da se njegovo ime postavi među one velike ljude koji su kročili svijetom i koje su pamtili zbog onoga što su oni rekli ili učinili, pa čak i iznad njih? Zasigurno bi bio svrstan među velike drevne proroke.
No, sve to nije bilo dovoljno za Sina Svemogućega. Bio je to tek uvod u ono što je imalo doći. Oni su došli na čudan i strašan način.4
Uhićenje, raspeće i smrt
Bio je izdan, uhićen, osuđen na smrt te je umro u strašnoj agoniji raspeća. Njegovo je živo tijelo pribijeno na drveni križ. U neizrecivoj je patnji njegovo tijelo polako slabilo. Dok je još disao, zavapio je: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!« (Luka 23:34).
Zemlja se potresla kada je njegov duh prešao. Stotnik koji je sve vidio svečano je izjavio: »Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji« (Mat 27:54).
Oni koji su ga voljeli uzeli su njegovo tijelo s križa. Odjenuli su ga i postavili u novu grobnicu…
Njegovi su prijatelji zasigurno plakali. Plakali su apostoli koje je ljubio i koje je pozvao kao svjedoke svoje božanstvenosti. Plakale su žene koje su ga voljele. Nitko nije razumio što je on rekao o uskrsnuću na treći dan. Kako su mogli? To se nikada prije nije dogodilo. Bilo je u potpunosti bez presedana. Bilo je nezamislivo, čak i za njih.
Morao je prevladavati strašan osjećaj potištenosti, beznađa i očaja dok su razmišljali o svojem Gospodinu koji im je oduzet smrću.5
Uskrsnuće
No, to nije bio kraj. U jutro trećeg dana, Marija Magdalena i druga Marija vratile su se do grobnice. Na njihovo je krajnje zaprepaštenje kamen bio odmaknut, a grobnica prazna. Zavirile su unutra. Dva su bića u bijelom sjedila sa svake strane ukopnog mjesta. Anđeo im se ukazao i rekao: »Zašto tražite živoga među mrtvima?
On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji:
‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan’« (Luka 24:5–7).
Ove jednostavne riječi: »On nije ovdje! Uskrsnuo je!« postale su najznačajnije u cijeloj literaturi. One su izjava o praznoj grobnici. One su ispunjenje svega što je on govorio vezano uz ponovni ustanak. One su slavodobitni odgovor na upit s kojim se suočava svaki muškarac, žena i dijete koji su ikada rođeni na zemlji.
»Njegova je poruka bilo evanđelje mira. Njegova su naučavanja bila ona o velikodušnosti i ljubavi.«
Uskrsli je Gospodin govorio Mariji, a ona je odgovorila. On nije bio prikaza. To nije bila mašta. On je bio stvaran, onoliko stvaran koliko je bio tijekom smrtnog života. Nije joj dopustio da ga dodiruje. Još nije uzašao svojem Ocu na Nebu. To će se uskoro dogoditi. Kakvo je to okupljanje moralo biti, da ga zagrli Otac koji ga je volio i koji je također zasigurno plakao zbog njega u njegovim trenucima agonije.
Ukazao se dvojici muškaraca na putu za Emaus. Razgovarao je s njima i jeo s njima. Sastao se sa svojim apostolima iza zatvorenih vrata i podučavao ih. Toma nije bio prisutan tom prvom prigodom. Drugom ga je prigodom Gospodin pozvao sebi da osjeti njegove ruke i bok. U krajnjem je čudu on izjavio: »Gospodin moj i Bog moj« (Ivan 20:28). [Drugom] je prilikom on razgovarao s 500 osoba…
A postoji još jedno svjedočanstvo. Ova biblijska prateća, Mormonova knjiga, svjedoči da se on nije ukazao samo onima iz starog svijeta, već i onima iz novog. Jer nije li on jednom izjavio: »Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka; i njih mi treba dovesti; one će čuti glas moj, te će biti jedno stado i jedan pastir« (Ivan 10:16).
Onima s ove hemisfere on se ukazao nakon svog Uskrsnuća. Prilikom njegovog silaska kroz nebeske oblake, ponovno se začuo glas Boga Vječnoga Oca u svečanoj izjavi: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. U njemu proslavih ime svoje. Slušajte ga.« (3 Ne 11:7)…
A ako sve to nije dovoljno, ovdje je svjedočanstvo, sigurno i nedvosmisleno, velikog proroka ove rasporedbe, Josepha Smitha. Kao dječak je otišao u šumarak moliti se u potrazi za svjetlom i razumijevanjem. Tamo mu se ukazahu dvije osobe kojih se sjaj i slava ne daju opisati gdje stoje u zraku povrh njega. Jedan od njih mu progovori zazvavši ga imenom te reče, upirući prstom u drugoga – Ovo je Sin moj! Ljubljeni! Slušaj ga!« [Josip Smith 2:17].
Ovaj je isti Joseph naknadnom prilikom izjavio: »I ugledasmo slavu Sina zdesne Očeve, i primismo od punine njegove.
A sad, nakon mnogih svjedočanstava koja su o njemu dana, ovo svjedočanstvo, posljednje od svih, dajemo mi o njemu: Da on živi!« (NiS 76:20, 22).6
Svima koji bi mogli sumnjati ponavljam riječi izrečene Tomi kada je osjetio Gospodinove ranjene ruke: »Ne budi više nevjernik, već vjernik« [Ivan 20:27]. Vjerujte u Isusa Krista, Božjeg Sina, najbolju ličnost vremena i vječnosti. Vjerujte da je njegov nausporediv život započeo prije nego je svijet uspostavljen. Vjerujte da je on bio Stvoritelj ove zemlje na kojoj živimo. Vjerujte da je on bio Jahve Starog zavjeta, Mesija Novog zavjeta, da je umro i uskrsnuo, da je posjetio zapadne kontinente i podučavao ljude tamo, da je pokrenuo ovu posljednju evanđeosku rasporedbu te da živi, živući Sin živoga Boga, naš Spasitelj i Otkupitelj.7
2
Svatko od nas može znati da je Isus Krist, Božji Sin i Otkupitelj svijeta, uskrsnuo iz groba.
Postoji… bitka koja se vodi za vjeru ljudi, no crte nisu uvijek… točno povučene, jer čak i među snagama kršćanstva postoje oni koji bi uništili božanstvenost Krista u čije ime govore. Moglo bi ih se zanemariti kada im glasovi ne bi bili toliko zavodljivi, kada im utjecaj ne bi bio toliko dalekosežan, kada im razboritost ne bi bila toliko lukava…
Mnoštva će se okupiti na tisuće brda kako bi pozdravila zoru Uskršnjeg dana i podsjetila se na priču o Kristu čije će uskrnuće obilježavati. Jezikom koji je i predivan i pun nade, propovjednici mnogih vjera prepričat će priču o praznoj grobnici. Njima – i vama – postavljam pitanje: »Vjerujete li doista u to?«
Vjerujete li doista da je Isus bio Božji Sin, Očev doslovni potomak?
Vjerujete li da se glas Boga, Vječnoga Oca, čuo iznad voda Jordana kako izjavljuje: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao«? (Mt 3:17).
Vjerujete li da je taj isti Isus bio činitelj čudesa, iscjelitelj bolesnih, preporoditelj slabih, pružatelj života mrtvima?
Vjerujete li da je nakon svoje smrti na brdu Kalvarija i njegovog ukopa u Josipovu grobnicu, on izašao živ na treći dan?
Vjerujete li doista da on živi – stvaran, vitalan i osoban – i da će ponovno doći kao što su obećali anđeli prilikom njegovog uzašašća?
Vjerujete li doista u to? Ako vjerujete, onda ste dio sve manjeg broja dosljednika kojima se sve više podsmjehuju filozofi koje sve više ismijavaju određeni obrazovatelji, a za koje sve veća zatvorena zajednica svećenika vjere i utjecajnih teologa smatra da su »zastarjeli«…
U očima ovih intelektualaca ovo su mitovi – rođenje Isusa kao Božjeg Sina o kojem su anđeli pjevali na judejskim ravnicama, vršitelja čuda koji je iscijelio bolesnog i uzdignuo mrtvog, Krist uskrsnuo iz groba, uzašašće i obećani povratak.
Ovi suvremeni teolozi lišavaju ga njegovog božanstva, a zatim se čude zašto ga ljudi ne štuju.
Uskrsli Spasitelj je hodao s dva učenika na putu za Emaus.
Ovi su pametni učenjaci oduzeli plašt božanstva od Isusa i ostavili samo čovjeka. Pokušali su ga prilagoditi svojem uskom načinu razmišljanja. Lišili su ga njegovog božanskog sinstva, a svijetu oduzeli zakonitog Kralja…
Iznosim svoje svečano svjedočanstvo da Bog nije mrtav, osim kako ga se sagledava u beživotnom tumačenju…
Potrebno je nešto više od razumnog vjerovanja. Potrebno je razumijevanje njegovog jedinstvenog i neusporedivog položaja kao božanskog Otkupitelja te entuzijazam za njega i njegovu poruku kao Božjeg Sina.
To razumijevanje i entuzijazam dostupni su svima koji će platiti cijenu. Nisu nespojivi s visokim obrazovanjem, no neće doći samo razmatranjem filozofije. Ne, oni dolaze kao jednostavniji postupak. Stvari Božje mogu se spoznati samo Duhom Božjim (1 Kor 2:11). Tako izjavljuje riječ objave.
Stjecanje razumijevanja i entuzijazma za Gospodina dolazi slijeđenjem jednostavnih pravila… Htio bih predložiti tri, jednostavna u svojem pojmu, gotovo banalna u svojem ponavljanju, no temeljna u svojoj primjeni i plodonosna u svojim rezultatima…
Prvo je čitati – čitati Gospodinovu riječ… Na primjer, pročitati Evanđelje po Ivanu od početka do kraja. Neka vam Gospodin govori sam za sebe, a njegove će riječi doći s tihim uvjerenjem koje će riječi njegovih kritičara učiniti beznačajnim. Čitati također svjedočanstvo novog svijeta, Mormonovu knjigu, objavljenu kao svjedočanstvo »da Isus jest Krist, Vječni Bog, koji se očituje svim narodima« (Naslovnica Mormonove knjige).
Nadalje je služiti – služiti u Gospodinovom djelu… Kristov cilj ne treba sumnje; treba vašu snagu, vrijeme i talente; i dok primjenjujete to u svojem služenju, vaša će vjera rasti, a vaše sumnje iščeznuti…
Treće je moliti se. Razgovarajte sa svojim Vječnim Ocem u ime njegovog Ljubljenog Sina. On kaže: »Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom« (Otk 3:20).
To je njegov poziv, a njegovo je obećanje sigurno. Nije vjerojatno da ćete čuti glasove s neba, no doći će jamstvo poslano s neba, miroljubivo i sigurno…
Svjetleći kroz svu zbunjenost filozofije, takozvanoga kriticizma, i negativnu teologiju doći će svjedočanstvo Svetoga Duha da Isus doista jest Božji Sin, rođen u tijelu, Otkupitelj svijeta uskrsnuo iz groba, Gospodin koji će doći vladati kao Kralj kraljeva. Vaša je prilika to znati. Vaša je obaveza to otkriti.8
3
Moramo se stalno pitati: »Što ćemo mi učiniti s Isusom zvanim Mesija?«
Ponovno postavljam pitanje koje je Pilat postavio prije dvije tisuće godina: »Što da onda učinim s Isusom zvanim Mesija?« (Mt 27:22). Doista, moramo si stalno postavljati pitanje: »Što ćemo mi učiniti s Isusom zvanim Mesija?« Što ćemo učiniti s njegovim naučavanjima i kako ih možemo učiniti neotuđivim dijelom svojeg života?…
»Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!« (Ivan 1:29). Koliko bi doista bili siromašni naši životi bez utjecaja njegovih naučavanja i njegovog neusporedivog primjera. Lekcije o okretanju drugog obraza, prolasku dodatne milje, povratku razmetnog sina i brojnim drugim neusporedivim naučavanjima prošle su kroz brojna doba da bi postale katalizatori u dovođenju ljubaznosti i milosti iz većine ljudske nehumanosti prema čovjeku.
Tamo gdje se Krista istjera vlada brutalnost. Ljubaznost i strpljivost vladaju gdje se Krista upozna, a njegova naučavanja slijede.
Što ćemo mi onda učiniti s Isusom zvanim Mesija? »Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi« (Mihej 6:8).
»Stoga, kažem vam, morate oprostiti jedan drugomu. Onaj, naime, koji ne oprosti bratu svojemu prijestupe njegove, stoji osuđen pred Gospodom, jer u njemu ostaje veći grijeh« (NiS 64:9)…
Što ćemo mi onda učiniti s Isusom zvanim Mesija? »Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; gō, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni« (Mt 25:35–36).
Što ćemo mi učiniti s Isusom zvanim Mesija?
Učite od njega. Istražujte Sveta pisma jer upravo ona svjedoče za njega. Promislite o čudu njegovog života i poslanja. Pokušajte malo marljivije slijediti njegov primjer i obdržavati njegova naučavanja.9
4
Gledamo u Isusa Krista kao u stijenu našeg spasenja, našu snagu, utjehu, središte naše vjere.
Ne znamo što je sve pred nama. Ne znamo što će donijeti dani koji dolaze. Živimo u svijetu nesigurnosti. Za neke će biti velikih postignuća. Za druge, razočaranja. Za neke, puno radovanja i sreće, dobrog zdravlja i lagodnog života. Za druge, možda bolesti i puno tuge. Ne znamo. No, jednu stvar znamo. Bez obzira na to što donosi budućnost, tu je Spasitelj svijeta, Sin Božji, poput zvijezde sjevernjače na nebu, siguran i pouzdan kao sidro naših besmrtnih života. On je stijena našeg spasenja, naša snaga, utjeha, središte naše vjere.
Okrećemo se njemu bilo da je sunce ili kiša, a on je tu da nas ohrabri i osmjehne nam se.10
Ja znam da moj Otkupitelj živi,
Slavodobitni Spasitelj, Sin Božji,
Pobjedonosan nad patnjom i smrti,
Moj Kralj, moj Vođa, i moj Gospodin.
On živi, moja sigurna stijena vjere,
Jedina blistava nada ljudi na zemlji,
Svjetionik boljeg puta,
Svjetlost iza vela smrti.
O, udijeli svojeg ljupkog Duha,
Mir koji samo od tebe dolazi,
Vjeru da kročim samotnom stazom,
Koja u vječnost vodi.11
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Pregledajte riječi svjedočanstva predsjednika Hinckleyja u 1. odsjeku i odvojite vrijeme da promislite o vlastitom svjedočanstvu o Isusu Kristu. Zašto ste zahvalni za Spasiteljevo poslanje i Pomirenje? Koji događaji i naučavanja iz Spasiteljevog života imaju posebno značenje za vas?
-
Postavite si svako pitanje iz 2. odsjeka. Kako vaši odgovori utječu na vaš svakodnevni život? U tom istom odsjeku pregledajte tri »jednostavn[a] pravila« predsjednika Hinckleyja o stjecanju razumijevanja za »stvari Božje«. Kako su vam ta načela pomogla produbiti vaše duhovno razumijevanje?
-
Predsjednik Hinckley je opetovano pitao: »Što ćemo mi učiniti s Isusom zvanim Mesija?« (3. odsjek). Što možemo naučiti iz njihovih odgovora? Razmotrite kako biste odgovorili na ova pitanja. Kako bi vaš život bio drugačiji da niste znali za Spasiteljeva naučavanja i njegov primjer?
-
Predsjednik Hinckley je naglasio da je Isus Krist naše sidro u svijetu nesigurnosti (vidi 4. odsjek). Kada ste osjetili Spasiteljevu snagu i utjehu u vremenu potrebe? Promislite o svakom retku pjesme predsjednika Hinckleyja u 4. odsjeku. Na koje je načine Krist naša »jedina blistava nada«? Kako je on »svjetionik boljeg puta«?
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Luka 24:36–39; Ivan 1:1–14; Djela 4:10–12; 2. Nefi 2:8; 25:26; Alma 5:48; NiS 110:3–4
Pomoć pri proučavanju
»Planirajte aktivnosti za proučavanje koje će izgraditi vašu vjeru u Spasitelja« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 22). Na primjer, dok proučavate, mogli biste si postaviti pitanja poput sljedećih: Kako mi ova naučavanja mogu pomoći povećati moje razumijevanje pomirenja Isusa Krista? Kako mi ova naučavanja mogu pomoći postati više poput Spasitelja?