3. poglavlje
Njegovati stav sreće i duh optimizma
»Vjerujte. Budite sretni. Nemojte se obeshrabriti. Sve će biti dobro.«
Iz života Gordona B. Hinckleyja
Ada Bitner Hinckley, majka predsjednika Gordona B. Hinckleyja, često je govorila da »sretan stav i nasmiješeno lice mogu uzdići osobu iznad gotovo svake nesreće te da je svaki pojedinac odgovoran za vlastitu sreću«.1 Njegov otac, Bryant S. Hinckley, također je imao »prirođeno pozitivan nazor«.2 Predsjednik Hinckley se prisjećao: »Kada sam bio mladić i sklon kritično govoriti, moj bi otac rekao: ‘Cinici ne doprinose, skeptici ne stvaraju, sumnjičavci ne postižu.’«3 Pod utjecajem savjeta i primjera svojih roditelja, mladi je Gordon Hinckley naučio pristupati životu s optimizmom i vjerom.
Kao misionar u Engleskoj, starješina Hinckley je naporno radio da bi slijedio savjet svojih roditelja. On i njegovi suradnici rukovali su se svakoga jutra i međusobno si govorili: »Život je dobar«.4 Gotovo 70 godina kasnije, predložio je da skupina misionara u Filipinima slijedi isti običaj. »Jučer je bio sjajan dan u mojem životu«, rekao im je. »Svaki je dan sjajan dan u mojem životu. Nadam se da je svaki dan sjajan dan u vašem životu – svakoga od vas. Nadam se da se možete spremiti ići ujutro i rukovati se sa svojim suradnikom te reći: ‘Brate (Sestro), život je dobar. Pođimo van i imajmo sjajan dan.’ A kada se navečer vratite, nadam se da ćete si međusobno reći: ‘Bio je dobar dan. Dobro smo se proveli. Pomogli smo nekome tijekom puta… Naknadno ćemo ih kontaktirati i nadamo se da će doći u Crkvu.’ Svaki bi dan na misijskom polju trebao biti dobar dan.«5
Ovaj je savjet predstavljao pristup životu predsjednika Hinckleyja. Starješina Russell M. Nelson iz Zbora dvanaestorice apostola iznio je sljedeće opažanje o predsjedniku Hinckleyju i njegovoj supruzi, Marjorie: »Oni ne gube vrijeme promišljajući o prošlosti ili brinući se o budućnosti. I oni ustraju unatoč protivniku.«6 Starješina Jeffrey R. Holland, također iz Zbora dvanaestorice, komentirao je: »‘Sve će biti dobro’ je uvjerenje koje je predsjednik Hinckley možda najviše ponavljao obitelji, prijateljima i suradnicima. ‘Nastojte i dalje’, rekao bi. ‘Vjerujte. Budite sretni. Nemojte se obeshrabriti. Sve će biti dobro.’«7
»Mi imamo razloga biti optimistični.«
Naučavanja Gordona B. Hinckleyja
1
Čak i kada su mnogi ljudi negativni i pesimistični, mi možemo njegovati duh sreće i optimizma.
Postoji strašna bolest u zemlji. Gotovo je udomaćena. Stalno nas se hrani ogorčenjem koje uništava našu osobnost, zlim govorom o drugima…
Dolazim… s molbom da prestanemo tražiti oluje i potpunije uživamo u sunčevom sjaju. Predlažem da ističemo pozitivno. Pozivam da dok malo dublje tražimo ono što je dobro, umirimo naše glasove uvreda i sarkazma kako bismo mogli izdašnije hvaliti krepost i napor.
Ne tražim da se utiša svaka kritika. Rast dolazi iz ispravljanja. Snaga dolazi iz pokajanja. Mudar je muškarac ili žena koji, počinivši greške na koje su drugi ukazali, promijeni svoj tijek. Ne predlažem da svi naši razgovori budu samo dragi. Pametno izražavanje koje je iskreno i pošteno je vještina koju treba tražiti i njegovati. Ono što ja predlažem i tražim je da se okrenemo od negativizma koje toliko prožima naše društvo te tražimo nevjerojatno dobro u zemlji i vremenima u kojima živimo, da govorimo o međusobnim krepostima više nego što govorimo o međusobnim greškama, da optimizam zamijeni pesimizam. Neka naša vjera zamijeni naše strahove.8
Mi imamo svaki razlog biti optimistični na ovom svijetu. Da, tragedije su oko nas. Da, problema ima posvuda. No… ne možete, nemojte graditi iz pesimizma ili cinizma. Gledajte s optimizmom, radite s vjerom i stvari se događaju.9
Ne očajavajte. Ne odustajte. Tražite sunčevu svjetlost kroz oblake. Prilike će vam se naposljetku otvoriti. Ne dopustite prorocima potištenosti da ugroze vaše mogućnosti.10
Njegujte stav sreće. Njegujte duh optimizma. Kročite s vjerom, radujući se u blaženstvima prirode, dobroti onih koje volite, svjedočanstvu koje nosite u svojem srcu vezano za ono što je božansko.11
Gospodinov naum jest naum sreće. Put će biti svjetliji, briga će biti manje, sučeljavanja će biti manje teža ako njegujemo duh sreće.12
2
Radije nego da boravimo sa svojim problemima, možemo dopustiti duhu zahvalnosti da nas vodi i blagoslovi.
Kako li smo veličanstveno blagoslovljeni! Kako bismo li zahvalni trebali biti!… Njegujte duh zahvalnosti za blagoslove života i za čudesne darove i povlastice koje svatko od nas uživa. Gospodin je rekao da će krotki baštiniti zemlju (vidi Mt 5:5). Ne mogu umaknuti tumačenju da krotkost ukazuje na duh zahvalnosti u suprotnosti prema stavu samodovoljnosti, priznavanju veće moći od osobne, priznavanju Boga i prihvaćanju njegovih zapovijedi. To je početak mudrosti. Kročite sa zahvalnošću pred njim koji je davatelj života i svakog dobrog dara.13
Nikada u povijesti svijeta nije postojalo sjajnije vrijeme za živjeti na zemlji od ovoga. Kako li bi se svatko od nas trebao osjećati zahvalno u ovo predivno vrijeme sa svim čudesnim blagoslovima koje imamo.14
Kada razmislim od čudima koja su se dogodila za mojeg života – više nego tijekom ukupnog ostatka ljudske povijesti – pun sam poštovanja i zahvalnosti. Razmišljam o automobilima i zrakoplovima, računalima, telefaksima, e–pošti i internetu. Sve je to tako čudesno i predivno. Razmišljam o velikim koracima koji su poduzeti u medicini i zdravstvu… A uz sve to došlo je do obnove čistog evanđelja Isusa Krista. Vi i ja smo dio čuda i zadivljenosti ovog velikog povoda i kraljevstva koje obuhvaćaju zemlju blagoslivljajući živote ljudi gdje god ih dotakne. Koliko li se iskreno zahvalno osjećam.15
Živimo u punini vremena. Označite taj izraz. Označite riječ punina. Ona označava sve dobro što je sakupljeno iz prošlosti i obnovljeno na zemlji u ovoj posljednjoj rasporedbi.
Moje je srce… ispunjeno zahvalnošću Svemogućem Bogu. Kroz dar njegovog Sina, koji je Bog ovoga svijeta, mi smo tako veličanstveno blagoslovljeni. Moje srce odzvanja riječima naše crkvene pjesme: »Prebroj dare što si dobio, gledaj već što Bog je stvorio« (Crkvena pjesmarica, br. 241).16
Sa zahvalnošću u našem srcu, nemojmo boraviti s nekoliko problema koje imamo. Radije, prebrojmo dare i u velikom duhu zahvalnosti, potaknuti velikom vjerom, hrlimo naprijed u izgradnji kraljevstva Božjeg na zemlji.17
Neka duh zahvalnosti vodi i blagoslivlja vaše dane i noći. Radite na tome. Otkrit ćete da to donosi predivne rezultate.18
3
Evanđelje Isusa Krista daje nam razlog za veselje.
Gospodin je rekao: »Uzdigni, zato, srce svoje i raduj se, i prioni uz saveze koje sklopi« [NiS 25:13]. Vjerujem da on svakom od nas kaže da budemo sretni. Evanđelje je stvar radovanja. Nudi nam razlog za radost.19
Nikada ne zaboravite tko ste… Vi ste doista Božje dijete… On je vaš Vječni Otac. On vas voli… On želi da njegovi sinovi i kćeri budu sretni. Grijeh nikad nije bio sreća. Prijestup nikad nije bio sreća. Neposlušnost nikad nije bila sreća. Put sreće nalazi se u naumu našeg Oca na Nebu i u poslušnosti zapovijedima njegovom voljenom Sinu, Gospodinu Isusu Kristu.20
Bez obzira na način na koji ste stvari radili u prošlosti, dajem vam izazov… uskladite svoj život s naučavanjima evanđelja, gledajte na ovu Crkvu s ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću kao na majku svoje vjere, živite svoj život kao primjer onoga što će evanđelje Isusa Krista učiniti u donošenju sreće pojedincu.21
»U cijelom načinu života puno se zabavljajte i smijte. U životu treba uživati, ne ga samo izdržavati.«
Pokajanje je jedno od prvih načela evanđelja. Opraštanje je oznaka božanstvenosti. Ima nade za vas. Vaš je život pred vama i može biti ispunjen sa srećom čak i ako je prošlost bila ukaljana grijehom. Ovo je djelo spašavanja ljudi i pomaganja s njihovim problemima. To je svrha evanđelja.22
Upoznao sam tako puno ljudi koji se stalno žale na terete svojih odgovornosti. Naravno, pritisci su veliki. Puno je to, previše, za učiniti. Postoje i financijski tereti koje treba nadodati ovim pritiscima, a sa svim time mi smo skloni žaliti se, učestalo kod kuće, često u javnosti. Promijenite svoje razmišljanje. Evanđelje je radosna vijest. Čovjek jest da bi radost imao [vidi 2. Nefi 2:25]. Budite sretni! Neka ta sreća sja kroz vaša lica i govori kroz vaša svjedočanstva. Možete očekivati probleme. Ponekad se mogu dogoditi tragedije. No kroz sve nas sja Gospodinova molba:
»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.
Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim,
jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Matej 11:28–30).
Uživam u ovim riječima Jenkinsa Lloyda Jonesa koje sam prije nekoliko godina izrezao iz rubrike u novinama Deseret News. Predajem ih vama… Rekao je:
»Svatko tko zamišlja da je blaženstvo normalno potrošit će puno vremena trčeći naokolo vičući da je okraden.
Većina laganih udaraca ne uđe u rupu. Govedina je uglavnom žilava. Većina djece odraste u pravedne ljude. Većina uspješnih brakova zahtijeva viši stupanj obostrane tolerancije. Većina je poslova češće dosadna nego nije…
Život je poput staromodnog putovanja željeznicom – kašnjenja, sporednih kolosijeka, dima, prašine, pepela i truckanja, pomiješanih s povremenim predivnim vidicima i uzbudljivim navalama brzine.
Trik je zahvaliti Gospodinu što vam dopušta da se vozite.« (Deseret News, 12. lipnja 1973.)
Ponavljam, moja braćo i sestre, trik je zahvaliti Gospodinu što vam dopušta da se vozite; a stvarno, nije li to predivna vožnja? Uživajte u njoj! Smijte se zbog nje! Pjevajte o njoj! Sjetite se riječi pisca Mudrih izreka:
»Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti« (Izreke 17:22).23
Neka u vašem životu bude malo neozbiljnosti. Neka bude zabave i sreće, osjećaja za humor, sposobnosti da se povremeno nasmijemo stvarima koje su zabavne.24
U cijelom načinu života puno se zabavljajte i smijte. U životu treba uživati, ne ga samo izdržavati.25
4
Evanđelje je poruka pobjede koju treba prihvatiti s entuzijazmom, privrženosti i optimizmom.
Danas stojim ovdje kao optimist po pitanju Gospodinovog djela. Ne mogu vjerovati da bi Bog uspostavio svoje djelo na zemlji koje ne bi uspjelo. Ne mogu vjerovati da ono postaje slabije. Znam da postaje snažnije… Imam jednostavnu i dostojanstvenu vjeru da će ispravno pobijediti, a istina prevladati.26
Priča o Kalebu i Jošui te drugim izraelskim špijunima uvijek me je intrigirala. Mojsije je izveo djecu izraelsku u divljinu. Tijekom druge godine njihovog lutanja, on je izabrao predstavnike iz svakog od dvanaest plemena da potraže kaanansku zemlju i donesu izvještaj po pitanju njezinih sirovina i naroda. Kaleb je predstavljao Judino pleme, Jošua Efrajimovo. Njih dvanaestorica otišli su u kaanansku zemlju. Otkrili su da je plodonosna. Nije ih bilo četrdeset dana. Sa sobom su kao dokaz rodnosti tla donijeli malo »ranog grožđa« (Br 13:20).
Došli su pred Mojsija i Arona te cijelu kongregaciju djece Izraelove te su vezano za kaanansku zemlju rekli: »Zaista njome teče med i mlijeko« (stih 27).
No, deset špijuna bili su žrtve vlastitih sumnji i strahova. Iznijeli su negativno izvješće od stasu i brojnosti Kaananaca. Zaključili su: »Onaj narod… je jači od nas« (stih 31). Sabe su usporedili s njima kao skakavce s divovima koje su vidjeli u zemlji. Oni su bili žrtve vlastite plahosti.
Zatim su Jošua i Kaleb istupili pred narod i rekli: »Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra.
Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko.
Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: tâ on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!« (14:7–9).
No, ljudi su bili voljniji vjerovati desetorici sumnjičavaca nego Kalebu i Jošui.
Tada je Gospodin izjavio da djeca Izraelova imaju lutati pustinjom četrdeset godina dok ne prođe naraštaj onih koji su kročili sa sumnjom i strahom. Sveta pisma bilježe da »oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom.
Od ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua… i Kaleb« (stihovi 37–38). Oni su bili jedini od skupine koji su preživjeli tih četiri desetljeća lutanja i koji su imali povlasticu ući u obećanu zemlju o kojoj su podnijeli povoljan izvještaj.
Vidimo neke oko nas koji su indiferentni glede budućnosti ovog djela, koji su apatični, koji govore o ograničenjima, koji iskazuju strah, koji troše svoje vrijeme iskapajući i pišući o onome što smatraju slabostima koje i nisu od nekog značenja. Sa sumnjom glede njegove prošlosti, oni nemaju viziju o njegovoj budućnosti.
Dobro se govorilo u davnini: »Kad objave nema, narod se razuzda« (Izr 29:18). U ovom djelu nema mjesta za one koji vjeruju samo u evanđelje propasti i jada. Evanđelje je radosna vijest. Ono je poruka pobjede. Ono je djelo kojeg treba obgrliti s entuzijazmom.
Gospodin nikada nije rekao da neće biti teškoća. Naši ljudi poznaju nevolje svake vrste s obzirom da su ih oni koji se protive ovom djelu progonili. No vjera se pojavila kroz sve njihove patnje. Ovo je djelo stalno napredovalo i nikada nije išlo unatrag od svojeg začetka…
Ovo je djelo Svemogućega. Idemo li mi kao pojedinci naprijed ovisi o nama. No Crkva nikada neće podbaciti u svojem kretanju naprijed…
Kada je Gospodin uzeo Mojsija k sebi, Jošui je rekao: »Odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj« (Jš 1:9). Ovo je njegovo djelo. To nikada nemojte zaboraviti. Prihvatite ga s entuzijazmom i privrženosti.27
5
Sa spoznajom da smo svi mi djeca Božja možemo stajati malo ponosniji, uzdići se malo više i biti malo bolji.
Postoji tužna sklonost osoba u našem današnjem svijetu da si međusobno pakoste. Jeste li ikada shvatili kako po pitanju umnosti nije potrebno puno da se iznesu primjedbe koje mogu povrijediti druge? Pokušajte suprotno od toga. Pokušajte upućivati komplimente…
U našem društvu također postoji sklonost među mnogima od nas da se omalovažavamo. Druge nam se osobe mogu učiniti kao samouvjerenima, no činjenica je da većina nas ima neke osjećaje manje vrijednosti. Važno je ne razgovarati sa sobom o tome… Najvažnije je učiniti najbolje s onim što imamo.
Nemojte tratiti svoje vrijeme sažaljevajući se nad sobom. Nemojte se omalovažavati. Nikada nemojte zaboraviti da ste Božje dijete. Imate plemenito pravo rođenjem. Nešto je od same Božje naravi u vama.28
Pjevamo: »Božje sam dijete ja« (Crkvena pjesmarica, br. 58). To nije samo izmišljotina, pjesnička izmišljotina – to je živuća istina. Nešto je božanskog unutar svakog od nas što treba njegovati, što treba iznjedriti na površinu, što treba pronaći izričaj. Vi očevi i majke, podučavajte svoju djecu da su ona doslovno sinovi i kćeri Božje. Nema veće istine na cijelom svijetu od te – pomisliti da imamo nešto božanskog u sebi.29
Vjerujte u sebe. Vjerujte u svoju sposobnost da činite veliko i dobro. Vjerujte na nijedna gora nije toliko visoka da se na nju ne biste mogli popeti. Vjerujte na nijedna oluja nije toliko snažna da ju ne biste mogli prebroditi… Vi ste Božje dijete s beskonačnom sposobnosti.30
Budite ponosniji, uzdignite se malo više, budite malo bolji. Učinite dodatan napor. Bit ćete sretniji. Spoznat ćete novo zadovoljstvo, novu radost u svojem srcu.31
Naravno da će tijekom puta biti nekih problema. Bit će poteškoća koje treba prevladati. No one neće zauvijek trajati. [Bog] vas neće napustiti…
Tražite pozitivno. Znajte da on bdije nad vama, da čuje vaše molitve i da će odgovoriti na njih, da vas voli i da će očitovati tu ljubav.32
Toliko je puno dražesnog, pristojnog i predivnog na čemu možemo graditi. Mi smo sudionici u evanđelju Isusa Krista. Riječ evanđelje znači ‘radosna vijest’. Gospodinova poruka je poruka nade i spasenja! Gospodinov glas je glas radosne vijesti! Gospodinovo djelo je djelo veličanstvenog postignuća!
Gospodin je u mračnom i uznemirujućem trenutku rekao onima koje je volio: »Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce« (Ivan 14:27).
Ove sjajne riječi pouzdanja su svjetionik svakome od nas. Doista možemo imati povjerenja u njega. Jer on i njegova obećanja nikada ne podbacuju.33
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Razmislite o savjetu predsjednika Hinckleyja da »dublje tražimo« dobro te »njeguj[emo] stav sreće [i] duh optimizma« (1. odsjek)? Zašto danas trebamo ovaj savjet? Kako možemo njegovati stav sreće?
-
Predsjednik Hinckley je rekao da »predivn[i] rezultat[i]« dolaze kada »dopusti[mo] duhu zahvalnosti da nas vodi« (2. odsjek). Što mislite zašto dolaze ti »predivn[i] rezultat[i]«? Kako ste blagoslovljeni kada imate duha zahvalnosti?
-
Što mislite o analogiji života poput »staromodnog putovanja željeznicom«? (Vidi 3. odsjek.) Kako »radosna vijest« evanđelja utječe na način na koji pristupate tom putovanju?
-
Što mislite kako se pripovijest o Kalebu i Jošui primjenjuje na naš život? (Vidi 4. odsjek.) Koje ste primjere vidjeli o ljudima koji su s entuzijazmom prihvatili evanđelje? Otkrijemo li da smo obeshrabreni, kako možemo ponovno steći svoj optimizam? Koja su vam iskustva povećala vaš optimizam po pitanju Gospodinovog djela?
-
Što mislite zašto postoji sklonost da omalovažavamo druge i sebe? Kako možemo prevladati tu sklonost? Što možemo učiniti, kao pojedinci i kao obitelji, kako bismo drugima pomogli »b[iti] ponosni« i »uzdi[ći] se malo više«? (Vidi 5. odsjek.)
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Ivan 16:33; Filipljanima 4:13; Mosija 2:41; Alma 34:38; Eter 12:4; NiS 19:38–39; 128:19–23
Pomoć pri proučavanju
»Djelovanje prema onom što ste naučili donijet će dodatno i trajno razumijevanje (vidi Ivan 7:17)« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 19). Razmislite o tome da pitate sami sebe kako možete primijeniti naučavanja kod kuće, na poslu i u svojim crkvenim odgovornostima.