20. poglavlje
Drugovanje s onima koji nisu naše vjere
»Posegnimo kako bismo pomogli muškarcima i ženama dobre volje, bez obzira na njihova vjerska uvjerenja i gdje god živjeli.«
Iz života Gordona B. Hinckleyja
Govoreći na saboru vjerskih vođa u listopadu 1994., predsjednik Gordon B. Hinckley je rekao:
»Mi smo različitih doktrinarnih uvjerenja. Iako prepoznajemo svoje teološke razlike, mislim da smo jednog uma u našoj svjesnosti zala i problema svijeta te društva u kojem živimo pa je naša velika odgovornost i prilika stajati ujedinjeni u ovim vrednotama u javnom i privatnom životu koje govore o kreposti i ćudoređu, o poštovanju prema svim muškarcima i ženama kao djeci Božjoj, o potrebi za uljudnošću i učtivosti u našim odnosima te o očuvanju obitelji kao božanski određenoj temeljnoj jedinici društva…
Svi mi u svojem srcu nosimo želju da pomognemo siromašnima, uzdignemo ojađene, pružimo utjehu i nadu te pomognemo svima koji su u nevolji i boli iz bilo kojeg razloga.
Prepoznajemo potrebu da iscijelimo rane društva i zamijenimo pesimizam našeg vremena s optimizmom i vjerom. Moramo prepoznati da nema potrebe za uzajamnim okrivljavanjem ili međusobnim kritiziranjem. Moramo koristiti svoj utjecaj kako bismo utišali glasove ljutitih i osvetoljubivih tvrdnji…
Naša snaga leži u našoj slobodi biranja. Postoji snaga u samoj našoj raznolikosti. No, postoji veća snaga u bogomdanom mandatu svakome od nas da radimo na uzdizanju i blagoslivljanju svih njegovih sinova i kćeri, bez obzira na etničko ili nacionalno porijeklo ili druge razlike…
Neka nas Gospodin blagoslovi kako bismo ujedinjeno radili na tome da iz svojeg srca uklonimo, kao i da iz našeg društva istjeramo, sve čimbenike mržnje, zadrtosti, rasizma i drugih riječi i djela koji razdvajaju. Zlonamjerna opaska, rasna uvreda, epiteti puni mržnje, zlonamjerno ogovaranje te podlo i zlobno širenje glasina ne bi smjelo imati mjesta među nama.
Neka nas Bog sve blagoslovi s mirom koji dolazi od njega. Neka nas on blagoslovi sa zahvalnim srcima i voljom da se družimo s međusobnim poštovanjem, ujedinjujući svoje napore u blagoslivljanju zajednica gdje imamo sreće živjeti.«1
Godinu dana nakon iznošenja ove poruke predsjednik Hinckley je govorio skupini sekularnih vođa. Bila je to mala skupina – oko samo 30 ljudi – no bila je to skupina s dalekosežnim utjecajem: predsjednici, odgovorni urednici, producenti i izvjestitelji koji su predstavljali glavne novinarske podružnice u Sjedinjenim Državama. Tijekom »ugodne i ponekad šaljive razmjene«, izložio je »kratak pregled međunarodnog djelokruga Crkve, komentirao o njezinim misionarskim, humanitarnim i obrazovnim djelatnostima, a onda je ponudio odgovarati na pitanja… Na svako je pitanje odgovorio iskreno i bez oklijevanja te ikakve naznake nezgrapnosti«. Sudionici su izrazili malu iznenađenost njegovom otvorenošću na što je odgovorio da su detalji svetih hramskih uredbi jedina stvar o kojoj neće raspravljati. »Vrata su širom otvorena svemu drugome«, rekao je.
U jednom trenutku tijekom razdoblja pitanja i odgovora, Mike Wallace, viši izvjestitelj iz televizijske emisije 60 Minutes, rekao je da je htio napraviti poseban izvještaj o predsjedniku Hinckleyju. Predsjednik Hinckley je zastao i zatim odgovorio: »Hvala vam. Prihvatit ću tu priliku.«2
Predsjednik Hinckley je kasnije priznao da je osjetio laganu bojazan po pitanju toga da ga intervjuira Mike Wallace koji je imao reputaciju nepopustljivog izvjestitelja. Objasnio je zašto je pristao na intervju unatoč ove bojazni:
»Osjetio sam da će to ponuditi priliku predstaviti neke pozitivne uvide u našu kulturu i poruku mnogim milijunima ljudi. Zaključio sam da je bilo bolje prihvatiti priliku unatoč svim teškoćama nego samo pognuti glavu pred njima i ne činiti ništa.«3
Intervju tijekom kojeg su obrađene mnoge teme sadržavao je sljedeću verbalnu razmjenu:
G. Wallace: »Kako gledate na one koji nisu mormoni?«
Predsjednik Hinckley: »S ljubavlju i poštovanjem. Imam mnoge prijatelje koji nisu mormoni. Poštujem ih. Jako im se divim.«
G. Wallace: »Unatoč činjenici da zapravo još uvijek nisu ugledali svjetlo?«
Predsjednik Hinckley: »Da. Svima koji nisu članovi ove Crkve kažem da prepoznajemo sve vrline i dobro koje imaju. Donesite to sa sobom i vidite možete li nadodati na to.«4
Do trenutka kada je postupak intervjua bio gotov, predsjednik Hinckley i Mike Wallace su bili prijatelji. G. Wallace je o predsjedniku Hinckleyju govorio kao o »toplom, promišljenom, pristojnom i optimističkom vođi« koji »u potpunosti zaslužuje gotovo svestrano divljenje koje dobiva«.5
Predsjednik Hinckley nas je potaknuo da se pridružimo onima koji nisu naše vjere »u dobrim djelima zajednice«.
Naučavanja Gordona B. Hinckleyja
1
Kada se sjetimo da su svi ljudi Božja djeca, više posežemo kako bismo uzdigli one koji su među nama i pomogli im.
Nikada ne smijemo zaboraviti da živimo u svijetu velikih različitosti. Ljudi svijeta su svi djeca našega Oca i imaju razna vjerska opredjeljenja. Moramo njegovati toleranciju, uvažavanje i poštovanje jedni prema drugima.6
Ni u jednoj zemlji nema potreba za sukobom između bili koje različite skupine. Neka se u domovima naroda naučava da smo djeca Boga, našeg Vječnog Oca, i da sigurno kao što postoji očinstvo može i mora postojati bratstvo.7
Kada bismo stalno pred sobom imali taj prizor božanskog nasljeđa, Božjeg očinstva i ljudskog bratstva kao stvarnosti, bili bismo malo tolerantniji, malo ljubazniji, malo bismo više posezali kako bismo uzdignuli one među nama, pomogli im i podržali ih. Bili bismo manje skloni potkleknuti pred onim što nam sigurno ne doliči. Mi smo Božja djeca i volimo ga. Djelujmo tako malo više.8
2
Trebali bismo živjeti s poštovanjem, uvažavanjem, i prijateljstvom prema ljudima koji nisu naše vjere.
»Ističemo pravo da Svemogućeg Boga štujemo prema glasu svoje savjesti; svim pak ljudima priznajemo to pravo, nek štuju koga žele, gdje žele i kako žele« (Članci vjere 1:11).
Kako li je to jako važno – da dok vjerujemo u štovanje Boga prema vlastitom nauku, ne postanemo arogantni, samopravedni ili oholi, već da drugima dajemo priliku bogoštovlja prema njihovim željama. Mnogo nevolja u svijetu proizlazi iz sukoba među vjerama. Sretan sam što mogu reći da mogu sjesti sa svojim katoličkim prijateljima i razgovarati s njima, da mogu sjesti sa svojim protestantskim prijateljima i razgovarati s njima. Stao bih u njihovu obranu, kao što je ova Crkva učinila i nastavit će činiti, u njihovoj obrani u ovome svijetu.9
Molim sve naše ljude da živimo s poštovanjem i zahvalnošću prema onima koji nisu naše vjere. Postoji tako velika potreba za uljudnošću i uzajamnim poštivanjem među onima različitih uvjerenja i filozofija. Ne smijemo biti pristaše nikakvih nauka etničke nadmoći. Živimo u svijetu raznolikosti. Možemo i moramo imati poštovanje prema onima s čijim se naučavanjima ne slažemo. Moramo biti voljni braniti prava onih koji bi mogli postati žrtve zadrtosti.
Prizivam pažnju na sljedeće zapanjujuće riječi Josepha Smitha izgovorene 1843.:
»Pokaže li se da sam bio voljan umrijeti za ‘mormona’, smion sam izjaviti pred nebom da sam jednako spreman umrijeti u obrani prava prezbiterijanca, baptista, ili dobrog čovjeka bilo koje druge vjerske pripadnosti; jer isto načelo koje bi gazilo prava svetaca posljednjih dana, gazilo bi prava rimokatolika, ili pripadnika bilo koje druge vjerske pripadnosti« (History of the Church, 5:498).10
Ne smijemo se ponašati kao klan. Nikada ne smijemo prihvatiti stav da smo svetiji od drugih. Ne smijemo biti samopravedni. Moramo biti nesebični, otvoreni i prijateljski. Možemo zadržati svoju vjeru. Možemo primjenjivati svoju religiju. Možemo cijeniti ovu metodu bogoštovlja, a da ne budemo uvredljivi prema drugima. Koristim ovu priliku kako bih molio za duh tolerancije i dobrosusjedskih odnosa, prijateljstva i ljubavi prema onima drugih vjera.11
Ne smijemo postati neprijatni dok razgovaramo o doktrinarnim razlikama. Nema prostora za ogorčenost. No nikada se ne smijemo predati ili ugroziti to znanje koje nam je došlo kroz objavu i izravno predavanje ključeva i ovlasti pod rukama onih koji su ih drevno držali. Nikada nemojmo zaboraviti da je ovo obnova koju je utemeljio Spasitelj svijeta…
Možemo poštovati druge vjere i moramo to činiti. Moramo prepoznati veliko dobro koje ostvaruju. Moramo podučavati svoju djecu da budu tolerantna i prijateljska prema onima koji nisu naše vjere.12
Nismo vani kako bismo naškodili drugim crkvama. Nismo vani kako bismo povrijedili druge crkve. Ne svađamo se s drugim crkvama. Ne raspravljamo s drugim crkvama. Jednostavno kažemo onima koji bi mogli biti neke druge vjere ili bez vjere: »Donesite sa sobom plodove koje imate i da vidimo možemo li nadodati na njih«.13
3
Možemo raditi s drugima u dobrim ciljevima bez ugrožavanja našeg nauka.
Možemo i radimo s onima drugih vjera u raznim poduhvatima u trajnoj borbi protiv društvenih zala koji prijete dragocjenim vrijednostima koja su toliko važna svima nama. Ovi ljudi nisu naše vjere, ali su naši prijatelji, susjedi i suradnici u raznim ciljevima. Sretni smo što možemo posuditi svoju snagu u ovim naporima.
No, u svemu tome ne postoji doktrinarno ugrožavanje. Ne treba postojati i ne smije postojati s naše strane. No, postoji stupanj prijateljstva dok zajedno radimo.14
Nemojmo zaboraviti da vjerujemo u dobrohotnost i činjenje dobrog prema svim ljudima. Uvjeren sam kako možemo dovoljno učinkovito podučavati našu djecu da se ne trebamo bojati da će ona izgubiti svoju vjeru dok su prijateljska i obazriva prema onima koji se nisu pripisali nauku ove Crkve… Budimo uključeni u dobre ciljeve zajednice. Možda će postojati situacije kada se, s ozbiljnim moralnim pitanjima na umu, nećemo moći pokoriti u pitanjima načela. No, u takvim se slučajevima ljubazno nećemo složiti, a da nismo neprijatni. Možemo odati priznanje iskrenosti onih čije stavove ne možemo prihvatiti. Možemo govoriti o načelima, radije nego o osobnostima.
Istupimo naprijed u tim ciljevima koji unaprjeđuju ozračja zajednice i koji su osmišljeni za blagoslov svih njezinih građana te budimo korisni…
Podučavajte one za koje ste odgovorni važnosti dobrom građanskom vladanju. Potaknite ih da postanu uključeni, prisjećajući se u javnim razmišljanjima da je tihi glas značajnog rasuđivanja uvjerljiviji od glasnog, ciktavog glasa prosvjeda. U prihvaćanju takvih odgovornosti naši će ljudi blagosloviti svoje zajednice, obitelji i Crkvu.15
»Naša ljubaznost može biti najuvjerljiviji argument za ono u što vjerujemo.«
Nikada se ne smijemo predati silama zla. Možemo i moramo održavati mjerila za koja se Crkva zalagala od kada je uspostavljena. Postoji bolji put od puta svijeta. Znači li to da stojimo sami, moramo to učiniti.
No, nećemo biti sami. Uvjeren sam da postoje milijuni ljudi diljem svijeta koji tuguju nad zlom koje vide oko sebe. Oni vole kreposno, dobro i ono što uzdiže. I oni će podignuti svoje glasove i dati od svoje snage za očuvanje onih vrijednosti koje su dostojne održavanja i njegovanja.16
Molimo se za snage dobrog. Posegnimo kako bismo pomogli muškarcima i ženama dobre volje, bez obzira na njihova vjerska uvjerenja i gdje god živjeli. Čvrsto stojmo protiv zla i kod kuće i u inozemstvu… Možemo biti pozitivan utjecaj u ovome svijetu, svatko od nas.17
4
Kada prema drugima postupamo s ljubavlju, poštovanjem i ljubaznošću, pokazujemo da smo pravi sljedbenici Isusa Krista.
Dok pronosimo svoje osobito poslanje, djelujemo pod mandatom koji nam je dao uskrsli Gospodin koji je govorio u ovoj posljednjoj i konačnoj rasporedbi. Ovo je njegovo jedinstveno i prekrasno djelo. Iznosimo svjedočanstvo o njemu. No to ne moramo činiti oholo i samopravedno.
Kako što je Petar izrazio, mi smo »izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu«. Zašto? Kako bismo mogli »‘razglasit[i] slavna djela’ onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo« (1 Pt 2:9)…
Budimo pravi Kristovi sljedbenici, pridržavajući se Zlatnog pravila, čineći drugima kao što bismo htjeli da oni čine nama. Osnažimo svoju vjeru i vjeru svoje djece dok smo milostivi prema onima koji nisu naše vjere. Ljubav i poštovanje će prevladati svaki dio neprijateljstva. Naša ljubaznost može biti najuvjerljiviji argument za ono u što vjerujemo.18
Htio bih predložiti da razvijemo stav posezanja kako bismo pomogli onima koji nisu naši, da ih ohrabrimo, vodimo na milostiv i ljubazan način prema vezama koje ih mogu izložiti predivnim programima Crkve.
Prisjećam se pjesme Edwina Markhama:
Nacrtao je krug kojim me isključio –
Krivovjernika, pobunjenika, koga bi ismijao.
No Ljubav i ja pobjedu smo osmislili:
Nacrtali smo krug kojim smo ga prihvatili!19
Zasigurno ne moramo biti hvastavi po pitanju [naše vjere] ili na bilo koji način arogantni. Takvo što poriče Duha Kristovog koga bismo trebali oponašati. Taj Duh pronalazi izričaj u srcu i duši, na tihi i nehvalisavi način našeg života.
Svi smo mi vidjeli one kojima gotovo zavidimo jer su njegovali vladanje koje, bez da se to i spominje, govori o ljepoti evanđelja koje su ugradili u svoje ponašanje.
Možemo utišati svoje glasove za nekoliko decibela. Možemo vratiti dobro za zlo. Možemo se smiješiti kada bi ljutnja mogla biti toliko lakša. Možemo primjenjivati samokontrolu i samodisciplinu te odbaciti bilo koje vrijeđanje nametnuto protiv nas.20
Uviđamo li doista, razumijemo li ogromnu značajnost onoga što imamo? Ovo je zbroj naraštaja ljudi, završno poglavlje u cijeloj panorami ljudskog iskustva.
No, to nas ne postavlja u nadmoćniji položaj. Umjesto toga, trebalo bi nas poniziti. To postavlja na nas neoprostivu odgovornost da posežemo s brigom prema svima u Duhu Učitelja koji je naučavao: »Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe« (Matej 19:19). Moramo odbaciti samopravednost i uzdići se iznad sitničavih vlastitih interesa…
Mi iz ovog naraštaja krajnja smo žetva svega što se odvilo prije. Nije dovoljno da nas se samo poznaje kao članove ove Crkve. Na nama leži svečana obveza. Suočimo se s njom i radimo na njoj.
Moramo živjeti kao istinski sljedbenici Kristovi, s dobrotvornošću prema svima, vraćajući dobro za zlo, podučavajući primjerom Gospodinove putove i ostvarujući ogromnu službu koju nam je on odredio.21
Iz molitve posvećenja za Konferencijski centar u Salt Lake Cityju, Utah: Neka mi koji pripadamo tvojoj Crkvi budemo gostoljubivi i milostivi. Neka održavamo mjerila i običaje zbog koji smo poznati te pružimo drugima povlasticu štovanja koga žele, »gdje žele i kako žele« [Članci vjere 1:11]. Blagoslovi nas da posegnemo kao dobri susjedi i budemo korisni svima. Neka uzdižemo ruke i osnažimo klecava koljena bilo koga tko je u nevolji [vidi NiS 81:5]. Neka svi mi živimo u miru s međusobnim uvažavanjem i poštovanjem.22
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Zašto je korisno upamtiti da smo u našim odnosima s drugima svi mi Božja djeca? (Vidi 1. odsjek.) Kako možemo njegovati veće uvažavanje i poštovanje prema drugima? Kako odrasli mogu podučiti djecu da uvažavaju i poštuju druge?
-
Pregledajte savjet predsjednika Hinckleyja o odnosima s ljudima koji nisu naše vjere (vidi 2. odsjek). Kako možemo prepoznati očitujemo li aroganciju ili samopravednost u svojim odnosima? Kako možemo pokazati veće prijateljstvo i ljubav prema onima koji imaju drugačija uvjerenja?
-
Zašto je važno da članovi Crkve zajedno rade s drugim ljudima u dobrim ciljevima? (Vidi 3. odsjek.) Koji su neki primjeri takvih napora? Kako možemo postati veći pozitivan utjecaj u našoj zajednici?
-
Što možemo naučiti o sljedbeništvu iz naučavanja predsjednika Hinckleyja u 4. odsjeku? Kako ste vidjeli da ljubav i poštovanje prevladavaju osjećaje neprijateljstva? Zašto je naše ponašanje prema drugima »najuvjerljiviji argument za ono u što vjerujemo«? Razmotrite određene načine na koje možete posezati prema drugima.
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Matej 7:12; Luka 9:49–50; Ivan 13:34–35; 1. Ivanova 4:7–8; NiS 1:30; 123:12–14; Članci vjere 1:13
Pomoć pri proučavanju
»Kad osjetite radost koja dolazi od razumijevanja evanđelja, htjet ćete primijeniti ono što naučite. Težite živjeti u skladu s vašim razumijevanjem. To će ojačati vašu vjeru, znanje i svjedočanstvo« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 19).