Naučavanja predsjednika
25. poglavlje: Hrliti naprijed u vjeri


25. poglavlje

Hrliti naprijed u vjeri

»Postoji li ijedna stvar koju vi i ja trebamo… [to je] on[a] vrst[a] vjer[e] koja nas pokreće da se spustimo na svoja koljena i preklinjemo Gospodina za vodstvo, a zatim, imajući mjeru božanskog pouzdanja, da se ustanemo na svoje noge i odemo raditi kako bismo pomogli ostvariti željene rezultate.«

Iz života Gordona B. Hinckleyja

»Kada sam odlazio na misiju [kao mladić]«, prisjećao se Gordon B. Hinckley, »moj mi je dobar otac dao karticu na kojoj je bilo zapisano pet riječi. Bile su to Gospodinove riječi nadstojniku sinagoge koji je primio vijest o smrti svoje kćeri: ‘Ne boj se! Samo vjeruj!’ (Marko 5:36)«.1 Dok je mladi starješina Hinckley služio u Engleskoj, suočio se s mnogim izazovima tijekom kojih se trebao sjetiti ovih pet riječi. Kasnije je opisao jedno takvo iskustvo:

»Jednog su dana tri ili četiri londonskih novina objavile ocjene novog izdanja stare knjige, podmukle i ružne u tonu, ukazujući na to da je knjiga bila povijest mormona. Predsjednik Merrill [moj predsjednik misije] rekao mi je: ‘Želim da odeš do nakladnika i uložiš protest na ovo.’ Pogledao sam ga i upravo sam htio reći: ‘Zasigurno ne ja.’ No, krotko sam rekao: ‘Da, gospodine.’

Ne oklijevam reći da sam bio preplašen. Otišao sam u svoju sobu i osjetio nešto za što mislim da je Mojsije morao osjetiti kada ga je Gospodin zatražio da ode vidjeti faraona. Prinio sam molitvu. Moj se želudac okretao dok sam kročio prema stanici ulice Goodge gdje sam se trebao ukrcati na vlak do ulice Fleet. Pronašao sam ured predsjednika i recepcionarki uručio svoju posjetnicu. Ona ju je uzela i otišla u ured, no uskoro se vratila i rekla da je predsjednik previše zauzet da bi me vidio. Odgovorio sam da sam prešao 8.000 km i da ću pričekati. Tijekom narednog je sata ona dva ili tri puta ušla u njegov ured, a zatim me on naposljetku pozvao unutra. Nikada neću zaboraviti prizor kada sam ušao. Pušio je dugačku cigaru, a pogled mu se činio kao da govori: ‘Ne smetaj me’.

U svojoj sam ruci držao ocjene. Ne sjećam se što sam rekao nakon toga. Činilo se da druga moć govori kroz mene. U početku je bio defenzivan pa čak i ratoboran. Zatim je počeo omekšavati. Zaključio je obećavši učiniti nešto. Unutar sata je odaslana riječ svakom trgovcu u Engleskoj da se knjige vrate nakladniku. Uz veliki je trošak otiskao i na naslovnu stranicu svakog sveska napisao izjavu u smislu da se knjiga ne treba smatrati povijesnom, već samo fikcijom te da nikakva uvreda nije naumljena protiv cijenjenoga mormonskog naroda. Godinama kasnije je Crkvi učinio još jednu uslugu značajne vrijednosti te sam svake godine do trenutka njegove smrti za Božić dobivao čestitku od njega.«2

Prihvaćajući zaduženje da posjeti ured nakladnika, starješina Hinckley je primijenio ono što će postati doživotni obrazac: s vjerom prihvati izazov, preklinji Gospodina za pomoć, a zatim kreni na posao.

žena čita Sveta pisma

»Na kraju krajeva, vjera je naša jedina iskrena i trajna nada.«

Naučavanja Gordona B. Hinckleyja

1

Vjera u Nebeskog Oca i Isusa Krista može postati izvor svrhovitog života.

Postoji li ijedna stvar koju vi i ja trebamo što će nam pomoći pronaći uspjeh i ispunjenje u ovom svijetu, to je vjera – taj dinamički, moćan, čudesan element po kojem su sami svjetovi oblikovani, kao što je Pavao izjavio (vidi Hebrejima 11:3). Ne govorim o nekom ishlapljivom pojmu, već o praktičnoj, pragmatičnoj, djelatnoj vjeri – onoj vrsti vjere koja nas pokreće da se spustimo na svoja koljena i preklinjemo Gospodina za vodstvo, a zatim, imajući mjeru božanskog pouzdanja, da se ustanemo na svoje noge i odemo raditi kako bismo pomogli ostvariti željene rezultate. Takva je vjera neusporedivo sredstvo. Na kraju krajeva, vjera je naša jedna iskrena i trajna nada…

Vjera može postati sami izvor svrhovitog života. Ne postoji motiv koji više primorava na poduhvat vrijedan muke od spoznaje da smo Božja djeca, da Bog očekuje od nas da učinimo nešto s našim životom i da će nam on pružiti pomoć kada se pomoć traži… 

Kada raspravljam o vjeri, ne mislim na nju u apstraktnom smislu. Mislim na živuću, vitalnu snagu koja dolazi s priznavanjem Boga kao našeg Oca i Isusa Krista kao našeg Spasitelja… 

Vjera u božansko biće, u Svemogućega, to je velika pokretačka moć koja može promijeniti naš život.3

Davno sam radio za jednu od naših željeznica čije su tračnice prolazile kroz planinske prijevoje. Često sam se vozio vlakovima. Bilo je to u danima kada su postojale parne lokomotive. Ta su velika čudovišta na tračnicama bila ogromna, brza i opasna. Često sam se pitao kako se strojar usudio ići na dugo putovanje tijekom noći. Zatim sam shvatio da to nije jedno dugo putovanje, već umjesto toga stalan nastavak kratkog putovanja. Mašina je imala snažno prednje svjetlo koje je osvjetljavalo put do udaljenosti od 365 do 457 metara. Strojar je vidio samo tu udaljenost i to je bilo dovoljno jer je stalno bila pred njim tijekom cijele noći do zore novoga dana… 

A tako je i s našim vječnim putovanjem. Idemo korak po korak. Čineći to mi posežemo u nepoznato, no vjera osvjetljava put. Ukoliko ćemo njegovati tu vjeru, nikada nećemo kročiti u tami… 

Izazov s kojim se suočava svaki član ove Crkve jest da se poduzme idući korak, prihvati ona odgovornost na koju je pozvan, iako se ne osjeća da joj je dorastao, te se to učini u vjeri s potpunim očekivanjem da će Gospodin osvijetliti put pred njim.4

2

Vjera je temelj svjedočanstva i snaga Gospodinovog djela na zemlji.

Jedino je pravo bogatstvo Crkve vjera njezinog naroda.5

Predivno je i čudesno što su tisuće dirnute čudom Svetoga Duha, što vjeruju, prihvaćaju i postaju članovi [Crkve]. Oni su kršteni. Njihovi su životi zauvijek pozitivno dirnuti. Čuda se događaju. Sjeme vjere dolazi u njihovo srce. Ono raste dok oni uče. I oni prihvaćaju načelo po načelo dok ne steknu svaki od čudesnih blagoslova koji dolaze onima koji s vjerom kroče u ovoj, Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana…

Ovaj je dragocjeni i čudesan dar vjere, ovaj dar od Boga našeg vječnog Oca, još uvijek snaga ovog djela i tiha titravost njegove poruke. Vjera je temelj svega. Vjera je srž svega. Bilo da se radi o odlasku na misiju, životu prema Riječi mudrosti, plaćanju naše desetine, svejedno je. Vjera je u nama očitovana u svemu što činimo…

Snaga ove svrhe i kraljevstva ne nalazi se u njezinim vremenitim dobrima, koliko god ona impresivna bila. Nalazi se u srcima njezinog naroda. Zbog toga je uspješna. Zbog toga je snažna i raste. Zbog toga je u stanju ostvariti sve predivno što ostvaruje. Sve dolazi iz dara vjere koju je Svemogući predao svojoj djeci koja ne sumnjaju i ne boje se, već idu naprijed… 

Vjera je osnova svjedočanstva. Vjera je temelj odanosti Crkvi. Vjera predstavlja žrtvu, rado danu u pokretanju Gospodinovog djela naprijed.6

Evanđelje je dobra vijest. Ono je poruka pobjede. Ono je djelo kojeg treba obgrliti s entuzijazmom… 

Nemojmo se bojati. Isus je naš vođa, naša snaga i naš kralj.

Ovo je doba pesimizma. Naša je misija vjere. Svojoj braći i sestrama posvuda, pozivam vas da učvrstite svoju vjeru, da pronesete ovo djelo širom svijeta… 

»Braćo, zar nećemo naprijed u tako velebnoj stvari? Naprijed idite, a ne natrag. Hrabro, braćo, naprijed i naprijed sve do pobjede!« (NiS 128:22). Tako je napisao prorok Joseph u psalmu vjere.

Kako li je veličanstvena prošlost ovog velikog djela. Ispunjena je junaštvom, hrabrošću, odvažnošću i vjerom. Kako li je čudesna sadašnjost dok idemo naprijed da bismo blagoslovili živote ljudi gdje god oni budu čuli poruku sluga Gospodnjih. Kako li će divna biti budućnost dok Svemogući provodi svoje veliko djelo, dotičući za dobro sve one koji će prihvatiti i živjeti njegovo evanđelje, čak i postižući vječne blagoslove za njegove sinove i kćeri svih naraštaja kroz nesebičan rad onih čija su srca ispunjena ljubavlju za Otkupitelja svijeta… 

Pozivam svakog od vas, gdje god bili kao članovi ove crkve, da stanete na svoje noge i s pjesmom u svom srcu krenete naprijed, živeći evanđelje, voleći Gospoda i izgrađujući kraljevstvo. Zajedno ćemo ostati na putu i zadržati vjeru, sa Svemogućim kao našom snagom.7

3

S vjerom se možemo uzdignuti iznad straha i bilo koje prepreke ili izazova u našem životu.

Tko od nas može reći da on ili ona nisu osjetili strah? Ne znam za ikoga tko je bio u potpunosti pošteđen. Naravno, neki osjećaju strah više od drugih. Neki su sposobni brzo se uzdignuti iznad njega, no drugi su zatočeni i on ih povlači dolje pa čak i povlači u poraz. Patimo od straha od ismijavanja, straha od neuspjeha, straha od usamljenosti, straha od neznanja. Neki se boje sadašnjosti, a neki budućnosti. Neki nose teret grijeha i dat će gotovo sve kako bi skinuli okove tih tereta, no boje se promijeniti svoj život. Prepoznajemo da strahovi ne dolaze od Boga već da ovaj izjedajući, destruktivan element dolazi od neprijatelja istine i pravednosti. Strah je suprotnost vjeri. On je sredstvo koje nagriza u svojim učincima, samo smrtonosniji.8

Pavao je napisao Timoteju: »Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti.

Prema tome, ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina« (2 Tim 1:7–8).

Htio bih da svaki član ove Crkve stavi ove riječi gdje ih može vidjeti svakog jutra kada započinje ovaj dan. One će nam dati hrabrosti da govorimo, dat će nam vjere da pokušamo, osnažit će naše uvjerenje u Gospodina Isusa Krista. Vjerujem da bi se više čuda događalo diljem svijeta.9

Isus Krist

»Ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina« (2. Timoteju 1:8).

Jednog sam dana razgovarao s prijateljem koji je pobjegao iz svoje domovine. Padom njegovog naroda on je uhićen i zatočen. Njegova su žena i djeca uspjeli pobjeći, no tri i više godina on je bio zatvorenik bez sredstava komunikacije s onima koje je volio. Hrana je bila odvratna, uvjeti života tiranski, bez mogućnosti za poboljšanje.

»Što vas je održalo tijekom ovih mrkih dana?« upitao sam.

Odgovorio je: »Moja vjera; moja vjera u Gospodina Isusa Krista. Stavio sam svoja bremena na njega i onda su mi se činila toliko lakšima«.10

Sve se riješilo. Ne brinite. Ja si to kažem svakoga jutra. Sve će se riješiti. Učinite li najbolje što možete, sve će se riješiti. Stavite svoje povjerenje u Boga i krenite naprijed s vjerom i povjerenjem u budućnosti. Gospodin nas neće napustiti. On nas neće napustiti.11

Ne bismo li svi mi mogli reći da ako bismo imali veću vjeru u Boga, činili bismo bolje nego što sada činimo? Ne postoji prepreka koja je prevelika niti izazov koji je pretežak ako imamo vjere. S vjerom se možemo uzdignuti iznad tih negativnih čimbenika u našem životu koji nas stalno ruše. S naporom možemo razviti sposobnost obuzdavanja tih nagona koji vode do ponižavajućih i zlih radnji. S vjerom možemo izvježbati svoje apetite. Možemo posegnuti prema onima koji su obeshrabreni i poraženi te ih možemo ugrijati snagom i moću svoje vjere.12

4

Dok primjenjujemo svoju vjeru, Gospodin će joj pomoći da poraste.

Dok primjenjujete svoje vrijeme i talente u služenju, vaša će vjera rasti, a vaše će sumnje iščeznuti.13

Crkva će vas tražiti da učinite mnogo toga. Zatražit će vas da služite u raznim svojstvima. Mi nemamo profesionalno svećenstvo. Vi postajete svećenstvo ove Crkve i potaknuo bih vas da se odazovete kada god ste pozvani služiti, a dok to činite, vaša će se vjera snažiti i rasti. Vjera je poput mišića moje ruke. Koristim li ju, njegujem li ju, ona će rasti. Učinit će mnogo stvari. Stavim li je u povoj i ne činim ništa s njom, oslabjet će i postati beskorisna, a tako će biti i s vama. Prihvatite li svaku priliku, prihvatite li svaki poziv, Gospodin će vam omogućiti da ga izvršavate. Crkva vas neće tražiti da učinite išta što ne možete učiniti uz Gospodinovu pomoć.14

Ovo je moja molitva za sve nas – »Daj nam više vjere!« [vidi Luka 17:5]. Uvećaj našu vjeru da premostimo jaz nesigurnosti i sumnje… 

Gospodine, uvećaj nam našu vjeru da se uzdignemo iznad slabih umanjivača ovog tvojeg velikog i svetog djela. Osnaži našu volju. Pomogni nam izgraditi i proširiti tvoje kraljevstvo prema tvojem velikom nalogu da bi ovo evanđelje moglo biti propovijedano u cijelom svijetu kao svjedočanstvo svim narodima… 

Udjeli nam vjere da vidimo dalje od naših trenutačnih problema prema čudesima u budućnosti. Daj nam vjere da platimo naše desetine i prinose i uzdamo se u tebe, Svemoćni, da izliješ na nas punom mjerom blagoslov kako si obećao. Daj nam vjere da činimo ispravno i neka posljedice slijede.

Daruj nam vjere kada oluje neprijatelja udare dolje na nas i sabiju nas na zemlju. Neka se snaži naše pouzdanje u moći svećeništva tijekom doba bolesti. Slijedimo Jakovljev savjet:

»Boluje li tko među vama? Neka sebi dozove crkvene starješine! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje,

pa će molitva učinjena s vjerom spasiti bolesnika! Gospod će ga podići« (Jakovljeva 5:14–15; kurziv nadodan)… 

Gospodine, kada kročimo dolinom sjene smrti, daj nam vjere smiješiti se kroz naše suze, znajući da je sve to dio vječnog nauma brižnog Oca, da kada pređemo prag iz ovog života ulazimo u drugi, još veličanstveniji te da će kroz pomirenje Božjeg Sina svi ustati iz groba, a vjerni će ići u uzvišenje.

Daj nam vjere da nastavimo djelo otkupljenja mrtvih kako bi mogle biti ispunjene tvoje vječne svrhe za tvoje sinove i kćeri svih naraštaja.

Oče, daj nam vjere da slijedimo savjet u malim stvarima koje mogu značiti tako puno… 

Gospodine, uvećaj našu vjeru jednih u druge i u nas same te u naše svojstvo da činimo dobro i veliko… 

Oče, uvećaj nam vjeru. Od svih naših potreba, mislim da je najveća uvećanje vjere. I tako, dragi Oče, uvećaj našu vjeru u tebe i tvojeg Ljubljenog Sina, u tvoje veliko vječno djelo, u nas same kao tvoju djecu, u našu sposobnost da idemo i činimo u skladu s tvojom voljom i tvojim uputama, skromno se molim u ime Isusa Krista. Amen.15

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

  • Predsjednik Hinckley je naučavao da je vjera u Boga »velika pokretačka moć koja može primijeniti naš život« (1. odsjek). Koja su vam iskustva pomogla učiti o moći vjere? Na koji ste način vidjeli da kada »posežemo u nepoznato… vjera osvjetljava put«?

  • Što možemo naučiti iz 2. odsjeka o izvoru snage Crkve? Kako su vjera i žrtva povezane jedna s drugom? Razmotrite kako možete voditi računa o pozivu predsjednika Hinckleyja da »pronese[mo] ovo djelo širom svijeta«.

  • Što mislite zašto vjera ima moć pomoći nam u trenucima kušnje? (Vidi 3. odsjek.) Kada vam je vjera pomogla izdignuti se iznad straha? Kada vam je vjera pomogla izdignuti se iznad ostalih prepreka?

  • Pregledajte molitvu predsjednika Hinckleyja u 4. odsjeku. Koje vam riječi u ovoj molitvi imaju osobito značenje? Kako nam vjera može pomoći prevladati nesigurnost i sumnju? Kako nam vjera pomaže gledati povrh problema i vidjeti čudesa?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Ivan 14:12–14; Rimljanima 5:1–5; 2. Nefiju 26:12–13; Moroni 7:33–38; NiS 27:16–18

Pomoć pri podučavanju

»Kada Sveta pisma proučavamo redovito i marljivo, iskreno tražeći vodstvo Duha, bit ćemo otvoreni prema nadahnuću kako pripremati lekcije. Osim toga, bit ćemo pripremljeni primiti i slijediti poticaje Duha dok podučavamo« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 14).

Napomene

  1. Conference Report, listopad 1969., 114.

  2. »If Ye Be Willing and Obedient«, Ensign, srpanj 1995., 5.

  3. Standing for Something: Ten Neglected Virtues That Will Heal Our Hearts and Homes (2000.), 109–110.

  4. »We Walk by Faith«, Ensign, svibanj 2002., 72–73.

  5. »The State of the Church«, Ensign, svibanj 1991., 54.

  6. »The Miracle of Faith«, Ensign, svibanj 2001., 68–69.

  7. »Stay the Course – Keep the Faith«, Ensign, studeni 1995., 71–72.

  8. »God Hath Not Given Us the Spirit of Fear«, Ensign, listopad 1984., 2.

  9. »Be Not Afraid, Only Believe«, Ensign, veljača 1996., 5.

  10. »Be Not Faithless«, Ensign, travanj 1989., 4.

  11. »Latter-day Counsel: Excerpts from Addresses of President Gordon B. Hinckley«, Ensign, listopad 2000., 73.

  12. Standing for Something, 109–110.

  13. »He Is Risen, As He Said«, Ensign, travanj 1983., 7.

  14. »Inspirational Thoughts«, Ensign, lipanj 1999., 2.

  15. »Lord, Increase Our Faith«, Ensign, studeni 1987., 52–54.