15. poglavlje
Sveto svećeništvo
»Ja volim svećeništvo ove Crkve. Ono je vitalno i živo. Ono je samo srce i snaga ovog djela. Ono je moć i ovlast po kojoj Bog, naš Vječni Otac, ostvaruje svoje djelo na zemlji.«
Iz života Gordon B. Hinckley
Godine 1980., Gordon B. Hinckley i njegova supruga, Marjorie, sudjelovali su na trotjednoj turneji u Aziji, govoreći na područnim saborima i sudjelujući na posvećenju hrama Tokio Japan. Prije negoli su sve vratili kući, otputovali su u misiju Japan Sendai gdje je starješina Hinckley predsjedavao uspostavom prvog okola u misiji. Baš prije nego što su se sastali s novim predsjedništvom okola, starješina Hinckley je pristupio predsjedniku misije, Kiyoshiju Sakaiju. »Upitao je iznenađenog predsjednika Sakaija ima li što posvećenog ulja, a zatim je nadodao: ‘Toliko sam iscrpljen; Možete li mi dati blagoslov?’ Predsjednik Sakai se prisjetio: ‘Bio sam toliko uplašen i osjećao se toliko slabo blagosloviti Gospodinovog apostola. Rekao sam mu da ne mogu pružiti blagoslov na engleskom jeziku. Starješina Hinckley je rekao da će japanski jezik biti u redu. Pa smo starješina Hitoshi Kashikura, regionalni predstavnik i ja nastavili.’ Nakon što je blagoslov izrečen, starješina Hinckley je jednostavno rekao: ‘Hvala vam, hvala vam. Sada mogu sutra otići kući.’
Idućeg je jutra starješina Hinckley izgledao snažno i zdravo, a kada ga je predsjednik Sakai upitao kako se osjećao, odgovorio je: ‘Dai Jobu, više nego dobro. Dobro sam.’ Nekoliko je dana kasnije predsjednik Sakai primio pismo zahvale od starješine Hinckleyja koji je napisao: ‘Toliko cijenim blagoslov koji ste mi pružili. Odmah sam se nakon toga počeo osjećati bolje. Moj je oporavak bio potpun i cjelovit. Sestra Hinckley i ja smo duboko zahvalni za povlasticu boravka u vašem misijskom domu.’«1
Predsjednik Hinckley je često svjedočio o blagoslovima svećeništva, od čudesnih, ali vremenitih blagoslova iscjeljenja do vječnih, obvezujućih blagoslova kroz hramske uredbe. Izjavio je: »Vjerujem da je u njegovom svećeništvu božanska ovlast, moć da se blagoslivlja, iscjeljuje, vode Božji zemaljski poslovi, da se sveže na nebu ono što je svezano na zemlji.«2
»Sa [svećeništvom] ništa nije nemoguće u unaprjeđivanju djela Božjeg kraljevstva.«
Naučavanja Gordona B. Hinckleyja
1
Bog je obnovio svećeništvo i ključeve nebeskog kraljevstva.
Svećenička moć i ovlast dane [su] muškarcima u drevna vremena. Manja je ovlast dana Aronovim sinovima kako bi posluživali u vremenitom kao i u nekim svetim svećeničkim uredbama. Više je svećeništvo sam Gospodin dao svojim apostolima u skladu sa svojom izjavom Petru: »Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima« (Matej 16:19).
Puna obnova svećeništva uključivala je dolazak Ivana Krstitelja… te Petra, Jakova i Ivana… Uključivala je Mojsija, Iliju i drugog Iliju, od kojih je svatko donio svećeničke ključeve za dovršenje djela obnove svih činova i uredbi prethodnih rasporedbi u ovoj, velikoj, posljednjoj rasporedbi punine vremena.
Svećeništvo je ovdje… Mi znamo, jer smo vidjeli moć ovog svećeništva. Vidjeli smo bolesne iscijeljene, hrome kako hodaju te dolazak svjetla, znanja i razumijevanja onima koji su bili u tami.3
Prorok Joseph Smith je jednom prilikom opisao [svećeništvo] sljedećim riječima: »Svećeništvo je vječno načelo i postojalo je s Bogom kroz vječnosti, i postojat će kroz vječnosti, bez početka dana i kraja godina« (History of the Church, 3:386).
Ono je doista moć Svemogućega dana čovjeku da djeluje u njegovo ime i umjesto njega. To je podjeljivanje božanske ovlasti, drugačije od svih drugih moći i ovlasti na površju zemaljskom. Malo je čudo što su ga čovjeku obnovila uskrsla bića koja su ga drevno obnašala kako se ne bi propitkivala njegova ovlast i pravovaljanost. Bez njega bi Crkva postajala samo imenom, bez ovlasti da poslužuje ono što je Božje. S njime ništa nije nemoguće u unaprjeđivanju djela Božjeg kraljevstva. Ono je božansko po naravi. Ono je i vremenito i vječno po svojoj ovlasti. Ono je jedina moć na zemlji koja doseže povrh vela smrti.4
2
Svećeništvo je moć i ovlast po kojoj Bog ostvaruje svoje djelo.
Ja volim svećeništvo Crkve. Ono je vitalno i živo. Ono je samo srce i snaga ovog djela. Ono je moć i ovlast po kojoj Bog, naš Vječni Otac, ostvaruje svoje djelo na zemlji.5
Sveto svećeništvo sa sobom nosi ovlast djelovanja u poslovima Božjeg kraljevstva na zemlji. Prema Gospodinovim objavama Crkvom imaju predsjedavati tri predsjedavajuća velika svećenika. Njima ima pomagati vijeće Dvanaestorice apostola kojima zauzvrat imaju pomagati… Sedamdesetorica. Predsjedavajuće biskupstvo koje se sastoji od trojice odgovorno je za vremenite poslove pod vodstvom Predsjedništva. Sve su to svećeničke službe. Ta je moć, božanski dana, ovlast po kojoj oni vladaju. Tako je u okolima i odjelima s predsjedništvima i biskupstvima. Tako je u zborovima. Službenici u pomoćnim organizacijama vrše svoje djelo pod usmjerenjem i po ovlaštenju svećeništva. Bez svećeništva bi mogao postojati oblik crkve, no ne i njezina prava srž. Ovo je Crkva Isusa Krista, a njome se upravlja tom ovlašću koja je »prema redu Sina Božjega« (NiS 107:3).6
3
Svi mogu uživati u blagoslovima svećeništva.
[Svećeništvo]… je dio nauma Boga, našeg Vječnog Oca, za blagoslov života svih njegovih sinova i kćeri svih naraštaja.7
Sveto svećeništvo uključuje moć blagoslivljanja. Za one u Aronovom svećeništvu, to sa sobom nosi ovlast posluživanja kongregaciji simbola tijela i krvi Gospodina koji je dao svoj život kao žrtvu za sve. Sakrament i blagovanje ovih simbola je u samoj srži šabatnjeg bogoštovlja. Ono uključuje obnovu saveza s Bogom. Ono sa sobom nosi obećanje da će njegov Duh biti s nama. Ono je blagoslov bez premca u kojem svi mogu uživati i omogućeno je ovlašću koje se daje dostojnim mladićima…
Melkisedekovo svećeništvo sa sobom nosi ovlast predavanja Duha Svetoga. Kako li je sjajan blagoslov imati poslužujući utjecaj člana Božanstva, nakon što se taj dar primio pod rukama onih koji su djelovali s božanskom ovlasti. Nastavimo li kročiti u kreposti, možemo uživati u ispunjenju obećanja koje je Gospodin dao kada je rekao: »Duh će Sveti biti trajno društvo tvoje, a žezlo tvoje, žezlo pravednosti i istine, a gospodstvo tvoje bit će gospodstvo vječno, i ono će bez prisilnih mjera k tebi pritjecati u vijeke vjekova« (NiS 121:46).
Svećeništvo uključuje moć blagoslivljanja bolesnih. Ima li ikoga u dosegu mojega glasa koji nije primjenjivao ovu božansku moć ili ju osjetio? Može li itko od nas imalo sumnjati u njegovu učinkovitost? Možemo pričati o čudima, svetim i predivnim, kojima smo svjedočili vlastitim iskustvom…
Ovo sveto Melkisedekovo svećeništvo sa sobom nosi moć da blagoslivlja proročanstvom, da tješi, podržava, usmjerava. U našoj sredini imamo patrijarhe koji, pod ovlasti koju obdržavaju, izjavljuju porijeklo i izgovaraju blagoslove za naše vodstvo. Ovi blagoslovi mogu doći kao sidro za koje se možemo držati kako bi nas održali postojanima tijekom oluja života.
U svojem krajnjem izrazu, sveto svećeništvo sa sobom nosi ovlast pečaćenja na zemlji i da taj učinak pečaćenja bude učinkovit na nebesima. To je jedinstveno i prekrasno. To je ovlast primjenjivana u Božjim hramovima. Tiče se i živih i mrtvih. To je od same srži vječnosti. To je božanska moć koju je Svemogući predao kao dio svojeg velikog nauma za besmrtnost i vječni život čovjeka.
Kako li je dragocjen Božji dar koji nam je došao.8
4
Božji sinovi koji drže njegovu božansku ovlast moraju biti odani najboljem što je u njima.
Svaki dostojan muškarac, bez obzira na nacionalnost, etničku pozadinu ili bilo koji drugi čimbenik, prikladan je primiti to svećeništvo. Njegova poslušnost Božjim zapovijedima postaje određujući čimbenik. Njegovo predavanje temelji se na dostojnosti pred Gospodinom…
Takvo je čudo ovog svećeništva. Bogatstvo nije čimbenik. Obrazovanje nije čimbenik. Ljudske počasti nisu čimbenik. Upravljački čimbenik jest prihvatljivost Gospodinu.9
Došlo je vrijeme za sve nas koji smo bili zaređeni bilo u Aronovo ili Melkisedekovo svećeništvo i u jednu od službi koje njima pripadaju da se osvrnemo na svoj život, procijenimo svoje nedostatke i pokajemo se za ona pitanja ponašanja koja nisu u skladu s visokim i svetim poslanjem koje smo primili…
Nijedan muškarac, mlad ili star… koji je bio… zaređen ne može olako gledati na ono što drži. On je u suradništvu s Bogom te se na njega postavlja čvrsta i sveta obveza da živi kao osoba dostojna govoriti i djelovati u Božje ime kao njegov osposobljeni predstavnik.10
Iako oni koji su u ovlasti polažu ruke na našu glavu i mi smo zaređeni, mi kroz svoje ponašanje možemo poništiti i izgubiti svako pravo primjenjivanje ove božanske ovlasti…
»Nikakva vlast ni utjecaj ne smiju se prisvajati snagom svećeništva, već jedino uvjeravanjem, velikodušnošću, plemenitošću i blagošću, i ljubavlju nehinjenom.
Dobrotom i čistom spoznajom koja će znatno proširiti dušu bez licemjerja i lukavštine« (NiS 121:41–42).
Dakle, moja braćo, to su parametri unutar kojih ovo svećeništvo mora pronaći izričaj. Ono nije poput ogrtača kojeg možemo staviti i skinuti kada poželimo. Ono je, kada ga se primjenjuje u pravednosti, poput samog tkiva naših tijela, dio nas u svakom trenutku i u svim okolnostima.11
Moramo biti odani najboljem što je u nama. Mi smo Božji sinovi počašćeni time što držimo njegovu božansku ovlast. No, živimo u svijetu zla. Postoji stalna moć koja nas povlači dolje, poziva nas da imamo udjela o onome što je u potpunosti nedosljedno božanskoj moći svećeništva koje obnašamo…
Vama muškarcima upućujem izazov. Bježite od plime ljigavosti koja vas želi prevladati. Bježite od zala svijeta. Budite odani svojem boljem sebi. Budite odani onomu što je najbolje u vama. Budite vjerni i odani savezima koji su povezani sa svećeništvom Božjim.12
Svakom službeniku, svakom učitelju u ovoj Crkvi koji djeluje u svećeničkoj službi dolazi sveta odgovornost veličanja svećeničkog poziva. Svatko od nas je odgovoran za dobrobit, rast i razvoj drugih. Ne živimo samo za sebe. Želimo li veličati svoje pozive, ne možemo živjeti samo za sebe.13
Čini se da mnogi muškarci misle da zato što su zaređeni, svećeništvo je njihovo da ga stalno koriste kako žele. Osjećaju da tu i tamo mogu prekršiti savez i zapovijed te griješiti na ovaj ili onaj način, a ipak unutar sebe imati moć svećeništva i da će Bog potvrditi ono što izgovaraju u njegovo sveto ime i u ime Otkupitelja. To postaje ruglo i vjerujem da u takvom primjenjivanju oni uzimaju ime Božje uzalud. Oni oskvrnjuju ime njegovog ljubljenog Sina. Oni oskvrnjuju sveti dar koji je došao zaređenjem i ovlast koju su izgubili zbog prijestupa…
Uzdižem glas upozorenja svima, dječacima i muškarcima, da se klone grijeha. Prijestup je nespojiv s božanskom ovlasti. Izbjegavajte pornografiju kao što biste izbjegavali kugu. Izbjegavajte seksualni grijeh pod svaku cijenu. Klonite se nepoštenja i prijevare. Preklinjem vas da zauzdate svaki čimbenik ponosa ili isprazne ambicije. Tražim da pogledate u sebe kako biste se pobrinuli da ne postoji stav gospodstva ili prisile nad vašim ženama ili djecom…
Uvjeren sam da naš Otac na Nebu nije zadovoljan s ijednim muškarcem ili dječakom koji prihvaća zaređenje, a zatim se prepušta zlu. U samom postupku prihvaćanja zaređenja on stupa u zakletvu i savez između sebe i svojeg Boga.14
Nijedan muškarac, bio on mlad ili star, ne živi prema mjerilima svećeništva ako omalovažava ženstvenost ili se ne slaže s njom, koji ne uspijeva usuglasiti se s tom mjerom poštovanja prema kćerima Božjim koje bi im naš Otac na Nebu htio pružiti.15
Budimo dobri muževi i očevi. Svaki muškarac koji je tiranin u vlastitom domu nije dostojan svećeništva. On ne može biti prikladno oruđe u Gospodinovim rukama kada ne pokazuje poštovanje, ljubaznost i ljubav prema družici svojeg odabira. Slično tomu, svaki muškarac koji je loš primjer svojoj djeci, koji ne može kontrolirati svoju narav ili koji je uključen u nepoštene ili nemoralne postupke otkrit će da je moć njegovog svećeništva poništena.16
Žena koju odaberete bit će vam ravnopravna… Ona nije vaš sluga, vaša imovina niti išta slično. Kako li je tragičan i krajnje odvratan fenomen zlostavljanja žene. Bilo koji muškarac u ovoj Crkvi koji zlostavlja svoju ženu, koji ju omalovažava, vrijeđa, koji primjenjuje nepravedno gospodstvo nad njom nije dostojan obnašati svećeništvo. Iako je bio zaređen, nebesa će se povući, Duh će se Gospodnji žalostiti i bit će amen ovlasti svećeništva tog čovjeka. Bilo koji muškarac koji se upusti u ovaj običaj nedostojan je hramske preporuke…
Postoji li itko… tko je kriv za takvo ponašanje, pozivam ga da se pokaje. Kleknite na svoja koljena i tražite Gospodina da vam oprosti. Molite mu se za moć kontrole nad svojim jezikom i svojom teškom rukom. Tražite oprost od svoje žene i djece…
Uvjeren sam da će se, kada stanemo pred sudište Božje, malo spominjati to koliko smo bogatstva nakupili u životu ili bilo koje počasti koje smo postigli. No, postojat će prodorna pitanja vezana za naše obiteljske odnose. I, uvjeren sam da će samo oni koji su kročili kroz život s ljubavlju, poštovanjem i uvažavanjem za njihovog bračnog druga i djecu čuti ove riječi od našeg vječnog suca: »Dobro, valjani i vjerni slugo!… Uđi u veselje gospodara svoga!« (Mat 25:21).17
5
Svećenički zbor može biti sidro snage svojim članovima.
Siguran sam da je Gospodin naumio da svećenički zbor treba biti puno više od razreda teologije tijekom nedjeljnih jutra. Naravno, izgradnja duhovnosti i snaženje svjedočanstva kroz učinkovito naučavanje evanđelja važan je dio svećeničke odgovornosti. No, to je samo dio rada zbora. Svaki zbor mora biti radno bratstvo za svakog člana ako se želi ostvariti njegova svrha…
Svećenički zbor je Gospodinova organizacija za muškarce Crkve, baš kao što je Potporno društvo Gospodinova organizacija za žene Crkve. Svaka od njih među svoje odgovornosti ima uključeno, temeljno u svojem razlogu postojanja, pomaganje potrebitima.
Kada je Potporno društvo uspostavljeno, prorok Joseph Smith je o ženama društva rekao: »One će poletjeti u pomoć strancu; ulit će u ranjeno srce unesrećenog ulje i vino; obrisat će suze siročetu i pomoći udovičinom srcu da se uzraduje« [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith (2007.), 452]. Nadam se da se isto može reći o muškarcima u svećeništvu.
Bit će to čudesan dan… kad naši svećenički zborovi postanu sidro snage svakom čovjeku koji im pripada, kad će svaki takav čovjek s pravom moći reći: »Ja sam član svećeničkog zbora Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Stojim spreman pomoći svojoj braći u svim njihovim potrebama, kao što sam uvjeren da su oni spremni pomoći meni u mojim potrebama. Radeći zajedno, rast ćemo duhovno kao Božji sinovi saveza. Radeći zajedno, možemo se suprotstaviti, bez srama i straha, svakom vjetru neprijateljskom koji može zapuhati, ekonomskom, društvenom ili duhovnom.«18
Vođe i članovi Crkve – i muškarci i žene – zajedno rade da »vrše svoje djelo pod usmjerenjem i po ovlaštenju svećeništva«.
6
Muškarci i žene kod kuće i u Crkvi zajedno rade na unaprjeđivanju Gospodinovog kraljevstva.
Muškarci obnašaju svećeništvo, istina. Ali moja žena je moj suputnik. U ovoj Crkvi muškarac ne hoda ispred niti iza svoje žene nego pored nje. Oni su ravnopravni u ovom životu u velikom poduhvatu.19
Postoji snaga i velika sposobnost u ženama ove Crkve. Postoji vodstvo i usmjerenje, određeni duh neovisnosti, a ipak velikog zadovoljstva u tome kada smo dio ovog, Gospodinovog kraljevstva i u suradnji ruku pod ruku s [obnašateljima] svećeništva radi njegovog unaprjeđenja.20
Zahvalan sam svojem Vječnom Ocu na obnovi svetoga svećeništva »da bi svatko govorio u ime Gospoda Boga, to jest Spasitelja svijeta« (NiS 1:20). Vidio sam ljepotu i čudo tog svećeništva u upravljanju ovom čudesnom Crkvom. Osjetio sam njegovu moć kako prolazi kroz mene u blagoslivljanju i iscjeljenju bolesnih. Vidio sam plemenitost koju je dao poniznim ljudima koji su pozvani na veliku i ozbiljnu odgovornost. Vidio sam ga dok su govorili moću i ovlašću s visina kao da je Božji glas govorio kroz njih.
Zahvaljujem Gospodinu na svjedočanstvu koje mi je pružio o cjelovitosti evanđelja, njegovoj širini, dosegu i dubini. Ono je osmišljeno blagosloviti sinove i kćeri svih vremenskih naraštaja – i živih i mrtvih.21
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Pregledajte naučavanja predsjednika Hinckleyja u 1. odsjeku o obnovi svećeništva. Koja su iskustva pomogla vama steći svjedočanstvo o ovim istinama?
-
Predsjednik Hinckley je naučavao: »Sveto svećeništvo sa sobom nosi ovlast djelovanja u poslovima Božjeg kraljevstva na zemlji« (2. odsjek). Kako se ova istina primjenjuje na okole i odjele? Kako na zborove? Kako na Potporno društvo? Kako svećenička ovlast snaži vašu službu u Božjem kraljevstvu?
-
Pregledajte blagoslove u 3. odsjeku koje svi mi možemo primiti kroz svećeništvo. Na koje ste načine iskusili moć i blagoslove svećeništva?
-
Što možemo naučiti iz naučavanja predsjednika Hinckleyja o razlici između svećeničke ovlasti i svećeničke moći? (Vidi 4. odsjek.) Što vi mislite što za obnašatelja svećeništva znači »biti odan najboljem što je u [njemu]«? Zašto obnašatelji svećeništva ne smiju »živjeti samo za sebe«?
-
Što vas se dojmilo u 5. odsjeku kod opisa predsjednika Hinckleyja o svećeničkim zborovima i Potpornom društvu? Što možemo učiniti u svojem odjelu ili ogranku kako bismo slijedili njegov savjet?
-
Zašto muškarci i žene trebaju zajedno raditi kao »ravnopravni« u ostvarenju Gospodinovog djela? (Vidi 6. odsjek.)
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Hebrejima 5:1–4; 1. Nefi 14:12–14; Alma 13:1–9; NiS 84:33–44; 88:133; 112:30–32
Pomoć pri podučavanju
»Postavljajte pitanja koja zahtijevaju da učenici pronalaze odgovore u Svetim pismima i naučavanjima proroka posljednjih dana« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 62).