1. poglavlje

Učenje pomoću vjere

»Nastavimo, braćo i sestre, raditi u ime Gospodina, našega Boga; skupljajući mudrost i razum iz dana u dan, kako bi svaka situacija koja se dogodi mogla služiti za naše dobro.«

Iz života Lorenza Snowa

Kada mladi Lorenzo Snow nije obavljao svoje dužnosti na obiteljskoj farmi, obično je čitao – »skrivajući se sa svojom knjigom«, kako bi članovi njegove obitelji to rekli. Prema riječima njegove sestre Elize, bio je »uvijek učenik, kod kuće kao i u školi«.¹ Njegova se ljubav prema učenju povećavala kako je rastao. Zapravo, rekao je da je obrazovanje bilo »zvijezda vodilja« njegove mladosti.² Nakon pohađanja državnih škola, studirao je na koledžu Oberlin, privatnoj školi u državi Ohio 1835. godine. Godine 1836, prije nego što se priključio Crkvi, prihvatio je Elizin poziv da preseli u Kirtland, Ohio, gdje je studirao hebrejski jezik u razredu u kojem su bili prorok Joseph Smith i mnogi apostoli.

Nakon što je bio kršten i potvrđen, usmjerio je svoj interes više prema »podučavanju od Duha«³ nego prema »učenju iz knjiga«.⁴ U svojoj potrazi nikada nije izgubio žeđ za učenjem. Na primjer, kada je imao 80 godina i služio kao predsjednik Zbora dvanaestorice apostola, stao je pred svece na općem saboru u listopadu 1894. godine. Osvrnuvši se na izlaganja koja su njegova manje iskusna braća izrekla ranije toga dana, rekao je: »Iznesene su neke ideje o kojima nikad ranije nisam razmišljao, a koje su vrlo korisne.«⁵ Šest je godina kasnije kao predsjednik Crkve sudjelovao na saboru koji je vodila organizacija Nedjeljne škole. Nakon što je slušao govore drugih, naposljetku je ustao za govornicu. Započeo je svoje obraćanje govoreći: »Oduševljen sam i ugodno iznenađen onime što sam vidio i čuo… Doista mogu reći da sam bio podučen; i ako ja, čovjek od osamdeset i šest godina, mogu biti podučen, ne vidim razloga zašto odrasli općenito ne bi mogli imati koristi, kao i zadovoljstvo, od prisustvovanja vašim sastancima.«⁶ [Vidi 1. prijedlog na 42. stranici.]

Naučavanja Lorenza Snowa

Učenje zahtijeva vjeru, trud i ustrajnost.

U ovom religijskom sustavu koji smo vi i ja prihvatili postoji nešto divno i veličanstveno, te nešto novo za naučiti svaki dan što je od velike vrijednosti. A to nije samo naša povlastica, već je potrebno da primimo te stvari i skupimo nove ideje.⁷

Cijela ideja mormonstva jest poboljšanje – mentalno, tjelesno, moralno i duhovno. Nikakvo polovično obrazovanje nije dovoljno za sveca posljednjih dana.⁸

Korisno je živjeti dugo na zemlji te steći iskustvo i spoznaju koja iz toga proizlazi: jer Gospodin nam je rekao da bez obzira koje god razumsko načelo dokučimo za ovoga života, ono će s nama ustati za uskrsnuća, a što više spoznaje i razumnosti osoba stekne u ovom životu, imat će toliko veću prednost u svijetu koji dolazi [vidi NiS 130:18–19].⁹

Ima onih koji ne uče i koji se ne poboljšavaju onoliko brzo koliko bi mogli, jer njihove oči i srca nisu usmjereni na Boga; oni ne razmišljaju ozbiljno, niti imaju spoznaju koju su mogli steći; propuštaju dobar dio onoga što bi mogli primiti. Trebamo zadobiti spoznaju prije nego što zadobijemo trajnu sreću; trebamo biti iznimno svjesni onoga što je Božje.

Iako sada možemo zanemarivati kvalitetnije korištenje svoga vremena, poboljšanje svojih intelektualnih sposobnosti, jednom ćemo to morati učiniti. Imamo toliko toga za proći i ako ne uspijemo danas, morat ćemo utoliko više proći sutra.¹⁰

Mora doći do misaonog rada, korištenja onih talenata koje nam je dao Bog; s njima se mora djelovati. Zatim, prosvijetljeni darom i moću Duha Svetoga, možemo dobiti ideje, razum i blagoslove koji su potrebni da nas pripreme za budućnost, za događaje koji dolaze.

Isto načelo primijenit će se na sva naša djela u odnosu na ono što je Božje. Trebamo uložiti napor… Ne koristi nam da ostanemo besposleni umjesto da poduzmemo aktivnosti; ako ostanemo potpuno neutralni, ništa se ne postiže. Svako načelo koje je objavljeno s neba je za naše dobro, naš život, naše spasenje i našu sreću.¹¹

Možda smatramo kako nije potrebno ulagati napor da bismo otkrili što Bog traži od nas; ili drugim riječima, da bismo istraživali načela koja je Bog objavio, po kojima možemo primiti vrlo važne blagoslove. Objavljena su, jednostavno i jasno, načela koja su smišljena kako bi uzvisila svece posljednjih dana i sačuvala ih od velikih nevolja i problema, no ipak, zbog nedostatka ustrajnosti s naše strane da ih naučimo i prilagodimo im se, ne uspijevamo primiti blagoslove koji su povezani s poslušnošću tim načelima.¹²

Nastavimo, braćo i sestre, raditi u ime Gospodina, našega Boga; skupljajući mudrost i razum iz dana u dan, kako bi svaka nastala okolnost mogla služiti za naše dobro i povećati našu vjeru i razum.¹³ [Vidi 2. prijedlog na 42. stranici.]

Podučavanje od Duha vrijedno je naše najveće pažnje.

Postoji vrsta podučavanja koje je dostojno svačije najbolje pažnje i u koje se svi trebaju uključiti – to je podučavanje od Duha.¹⁴

Malo duhovnog znanja daleko je bolje od pukih mišljenja, stanovišta i ideja, ili čak opsežnih argumenata; malo duhovnog znanja vrlo je bitno i od najvećeg je značaja.¹⁵

Ne smijemo zanemariti naša duhovna poboljšanja dok težimo svjetovnom bogatstvu. Naša je dužnost uložiti svaki napor u svrhu vlastitog poboljšanja u načelima svjetla i spoznaje, kao i u našoj sredini povećati vremenite blagoslove i udobnosti ovog života.¹⁶

Ako su naši umovi previše jednostrani, pridajući previše pažnje stjecanju zemaljskih dobara nauštrb duhovnog bogatstva, mi nismo mudri upravitelji.¹⁷ [Vidi 3. prijedlog na 42. stranici.]

Koristi nam iznova slušati evanđeoska načela.

Čuli ste [neka načela] možda i na stotine puta, a opet se čini potrebnim da te stvari trebaju biti iznova naučavane. Ponovno, to je nešto slično onome što primjećujem čitajući knjigu Nauk i savezi. Svaki put kad pročitam objavu u toj knjizi dobijem neku novu ideju, iako sam možda mnogo puta pročitao tu istu objavu. Pretpostavljam da je to i vaše iskustvo; ako nije, onda se dosta razlikuje od mog.¹⁸

S nama je kao i s djetetom koje uči abecedu. Učitelj kaže djetetu: »Ovo je slovo a; hoćeš li ga pokušati zapamtiti?« Dijete odgovara: »Da, pokušat ću ga zapamtiti.« Učitelj prelazi na drugo slovo i kaže: »Ovo je slovo b; hoćeš li ga pogledati i pokušati zapamtiti?« »O, da«, kaže dijete. Zatim se učitelj vrati natrag na slovo a. »Koje je ovo slovo?« Dijete ga je zaboravilo. Učitelj još jednom govori djetetu da je to slovo a, te se okreće slovu b, i otkriva kako je dijete i to zaboravilo, te treba ponovno biti podučeno slovu b. To se događa ujutro. Poslijepodne dijete se ponovno proziva i ispituje, a učitelj opet otkriva kako je dijete zaboravilo slova i mora biti ponovno podučeno. I tako se lekcija treba uvijek iznova ponavljati, toliko da ako učitelj nije imao iskustva i nije znao što očekivati, zasigurno bi bio obeshrabren. Tako je i sa svecima posljednjih dana. Iako se možemo umoriti od slušanja stvari koje se ponavljaju, tako mora biti kako bismo ih mogli temeljito naučiti. Moramo ih naučiti. Znam da će sveci posljednjih dana naposljetku naučiti sve zakone i zapovijedi Božje i naučit ćemo ih strogo slijediti. Ali još uvijek nismo stigli do te točke.¹⁹ [Vidi 4. prijedlog na 42-43. stranici.]

Kada se okupimo da učimo evanđelje, i učitelj i učenik trebaju vodstvo Duha.

Kada [učitelj] stane pred ljude trebao bi to učiniti shvaćajući kako stoji pred njima sa svrhom prenošenja znanja, da mogu primiti istinu u svoje duše i biti izgrađeni u pravednosti primajući više svjetla, napredujući u svom obrazovanju u načelima svetosti.

To se ne može postići drugačije osim misaonim radom, snagom vjere i traganjem svim srcem za Duhom Gospodina, našega Boga. Tako je i na strani slušatelja; osim ako se ne uloži posebna pažnja prema onome što od njih s vremena na vrijeme traže oni koji se obraćaju ljudima s ove govornice, i osim ako pojedinci ne ulože u misaoni rad svu svoju moć i svu snagu svoju u molitvama pred Gospodinom, neće primiti dobro i pogodnosti koje trebaju primiti.²⁰

Ono što želim od svetaca posljednjih dana jest da tijekom ovog sabora, dok nam se starješine obraćaju, koristimo našu vjeru i molitve za svakoga tko govori, da mogu reći takve stvari i da možemo imati duha te primiti ono što će biti korisno za sve. To je naša povlastica i naša dužnost. Ovdje nismo slučajno došli; došli smo na ovaj sabor očekujući da primimo nešto što će nam koristiti.²¹

Trebate zamoliti Gospodina neka dopusti [govornicima] reći nešto što želite znati, da vam mogu predložiti nešto što će vam biti od koristi. Ako imate imalo želje naučiti određene stvari koje ne razumijete, molite se da [oni] mogu reći nešto što će prosvijetliti vaš um s obzirom na ono što vas brine i imat ćemo divan i veličanstven sabor, bolji nego što smo ikada imali. Koliko god to izgledalo čudno, naš zadnji sabor uvijek djeluje kao najbolji i neka tako bude. A vi, braćo i sestre, dopustite neka se vaša srca uzdignu prema Gospodinu i koristite vjeru dok vam naša braća govore. Nećemo biti razočarani, a vi nećete poći svojim kućama, nećete se povući s ovog sabora, a da ne osjetite kako ste u velikoj mjeri i obilno blagoslovljeni.²²

Pretpostavljam kako je većina okupljenih koji su sada preda mnom doputovalo izdaleka da se sastanu s nama na ovom općem saboru i da su svi bili potaknuti na okupljanje iz pravih razloga – sa željom da se poboljšaju i usavrše u stvarima koje se odnose na njihovu korisnost u kraljevstvu Božjem. Kako ne bismo bili razočarani po tom pitanju, postaje neophodno pripremiti naša srca da primimo i imamo koristi od prijedloga koje govornici mogu navesti tijekom sabora, koji mogu biti nadahnuti Duhom Gospodnjim. Mislio sam, i još uvijek mislim, da naše izgrađivanje ne ovisi toliko o govorniku koliko o nama samima.²³

Kada se okupimo… primanje poduke od onih osoba koje nam se obraćaju postaje naša povlastica, a ako se to ne dogodi, krivnja je obično na nama.²⁴

Primijetio sam kod nekih ljudi nešto što sam pripisao slabosti. Okupe se, neki od njih, više sa svrhom uživati u retorici svog govornika, diviti se stilu kojim će im se on obratiti, ili se okupe više sa svrhom vidjeti govornika i raspravljati o njegovom karakteru… umjesto sa svrhom primanja uputa koje će biti za njihovo dobro i izgrađivati ih u pravednosti…

Ako ne koristimo one sposobnosti koje su nam dane i ne primimo Duha Gospodnjeg, malo ćemo primiti od govornika, iako neke od upućenih ideja mogu biti od velike vrijednosti i značaja. Bez obzira što ideje mogu biti izgovorene prilično isprekidano, ako će se ljudi potruditi… uskoro će naučiti da se nikada neće vratiti sa sastanka, a da njihovi umovi nisu imali koristi od govornika.²⁵

Dugačak govor nije uvijek taj koji svecima posljednjih dana daje ono što je najkorisnije; ali u različitim izrečenim govorima možemo dobiti neku ideju, ili neko načelo može probuditi naše razumijevanje koje će se kasnije pokazati dragocjenim za nas.²⁶

Okupili smo se sa svrhom štovanja Boga i obavljanja poslova potrebnih za unapređenje istine na zemlji. Značaj poduke uvelike će ovisiti o stanju naših umova. Trebali bismo iz misli izbaciti naše svjetovne poslove i posvetiti pažnju svrsi ovog sabora.²⁷

Za informacije i duhovno znanje potpuno smo ovisni – osjećamo se ovisni — o Gospodinu. A u skladu s korištenjem naše vjere primamo informacije, prenesene kroz sluge Gospodnje… On nam govori kroz svoje sluge, koji nam se povremeno obraćaju na ovaj način kada se okupimo štovati našega Boga.²⁸ [Vidi 5. prijedlog na 43. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Osvrnite se na stranice 37–38. koje opisuju neke od cjeloživotnih nastojanja predsjednika Snowa za učenje. Što potiče osobu da nastavi učiti tijekom svog života? Razmislite o svom osobnom pristupu učenju i razmislite kako možete nastaviti učiti tijekom svog života.
Proučite savjet predsjednika Snowa o ulaganju napora i ustrajnosti u učenju evanđelja (38–39. stranica). Na koji se način vaše osobno učenje mijenja kada se istinski trudite? Kako možemo pomoći djeci i mladima da se trude kako bi učili?
Predsjednik Snow potaknuo je svece neka teže »podučavanju od Duha« (35. stranica). Što to znači za vas? Što se može dogoditi kada se naše obrazovanje previše usredotočuje na svjetovno bogatstvo?
Kako se primjer djeteta koje uči abecedu (39. stranica) odnosi na naša nastojanja da naučimo evanđelje? Dok ste proučavali riječi drevnih proroka i proroka posljednjih dana, koja ste načela primijetili da se ponavljaju?
Kako možemo pripremiti naša srca da učimo na crkvenoj nastavi i sastancima? Kako možemo uložiti napore da nešto naučimo, čak i kada jednostavno slušamo govor na sakramentalnom sastanku ili saboru? (Za neke primjere, vidi 40–42. stranicu.)

Povezani stihovi iz Svetih pisama: 2. Nefi 9:28–29; 28:30; Mosija 2:9; NiS 50:13–22; 88:118, 122; 136:32–33

Pomoć pri podučavanju: »Da bi nam pomogla u podučavanju iz Svetih pisama i riječi proroka posljednjih dana, Crkva je izdala priručnike s lekcijama i ostale materijale. Potreba za komentarima i drugim referentnim materijalima je mala.« (Podučavanje, nema većeg poziva: Vodič s materijalima za podučavanje evanđelja [1999], 52).

Tijekom svog života, predsjednik Lorenzo Snow nastojao je učiti »proučavanjem i vjerom« (NiS 88:118).

Trebali bismo »pripremiti naša srca da primimo i imamo koristi od« poruka izrečenih na općem saboru i drugim sastancima.

»Podučavanje od Duha« vrijedno je naše »najveće pažnje«.