5. poglavlje

Divna sudbina vjernih

»Predivno je zadovoljstvo razgovarati o velikim stvarima kojima Bog namjerava darivati svoje sinove i kćeri, i koje trebamo dobiti ako smo vjerni.«

Iz života Lorenza Snowa

U proljeće 1840. godine, Lorenzo Snow bio je u Nauvoou, Illinois, pripremajući se za odlazak na misiju u Englesku. Posjetio je dom svog prijatelja Henryja G. Sherwooda i zamolio ga da mu objasni odlomak iz Svetih pisama. »Dok sam pažljivo slušao njegovo objašnjenje«, kasnije se prisjetio predsjednik Snow, »Duh je Gospodnji snažno bio na meni – oči mog razumijevanja otvorile su se i vidio sam jasno kao sunce u podne, s čuđenjem i zapanjenošću, put Boga i čovjeka. Stvorio sam sljedeći dvostih koji je izrazio objavu, kako mi je bila pokazana…

Kakav je čovjek sada, Bog jednom takav bijaše:

Kakav je Bog sada, čovjek jednom može biti.«¹

Osjećajući da je primio »svetu poruku« koju treba pažljivo čuvati, Lorenzo Snow nije javno podučavao taj nauk dok nije saznao da ju je prorok Joseph Smith podučavao.² Kada je saznao da je nauk javan, često je o njemu svjedočio.

Osim što je ova istina bila tema mnogih njegovih propovijedi, usvojio ga je kao temu za svoj život. Njegov je sin LeRoi rekao: »Ova objavljena istina dojmila se Lorenza Snowa možda više od svega; tako je duboko utonula u njegovu dušu da je postala nadahnuće za njegov život i dala mu opsežnu viziju njegove velebne budućnosti i snažnog poslanja i djela Crkve.«³ Bila je njegovo »stalno svjetlo i vodič« i »sjajna, osvjetljavajuća zvijezda uvijek ispred njega – u njegovom srcu, duši i srži«.⁴

U ovom poglavlju, predsjednik Snow podučava nauk da možemo postati poput našeg Nebeskog Oca. U 6. poglavlju navodi praktičan savjet kako možemo primijeniti ovaj nauk u našim životima.

Naučavanja Lorenza Snowa

Budući da imamo božansko u nama, možemo postati poput našeg Oca na Nebu.

Rođeni smo na sliku Boga, našeg Oca; stvorio nas je poput sebe. Postoji božanska narav u sklopu našeg duhovnog ustroja; pri našem duhovnom rođenju naš je Otac na nas prenio sposobnosti, moći i talente koje je sam posjedovao, kao što dijete na majčinim grudima posjeduje, iako u nerazvijenom stanju, talente, moći i sposobnosti svog roditelja.⁵

Ja vjerujem da smo mi sinovi i kćeri Božje te da nam je udijelio sposobnost za beskonačnu mudrost i spoznaju jer nam je dao dio sebe. Rečeno nam je da smo stvoreni prema njegovom liku i učimo da duša čovječja ima osobinu besmrtnosti. U ovom tijelu [fizičkom tijelu] postoji duhovni organizam, a taj duhovni organizam sam po sebi posjeduje nešto božansko, iako možda u infantilnom stanju; no u sebi ima sposobnost poboljšanja i napredovanja, kao što dijete prima podršku od svoje majke. Iako dijete može biti vrlo neuko, ipak u sebi ima mogućnosti koje mu, dok prolazi kroz razne faze od djetinjstva do zrelosti, omogućuju da izraste do nadmoći koja je savršeno čudesna u usporedbi s infantilnim neznanjem.⁶

U nama je božanstvo; u nama je besmrtnost; naš je duhovni organizam besmrtan; ne može biti uništen; ne može biti istrijebljen. Živjet ćemo od vječnosti do vječnosti.⁷

Predivno je zadovoljstvo razgovarati o velikim stvarima kojima Bog namjerava darivati svoje sinove i kćeri, i koje trebamo dobiti ako smo vjerni… Naše putovanje na ovom putu uzvišenja dovest će nas do punine našega Gospodina Isusa Krista, da stanemo u nazočnost našega Oca, primimo od njegove punine, imamo zadovoljstvo povećanja našeg potomstva u svjetovima bez kraja, uživamo u ugodnim prijateljstvima koja smo imali u ovom životu, da imamo naše sinove i kćeri, naše muževe i žene, okruženi sa svim dobrotama koje nebesa mogu darovati, našim tijelima proslavljenim kao u Spasitelja, slobodni od bolesti i svih slabosti života, i slobodni od razočaranja, problema i neugodnih žrtava koje ovdje imamo.⁸

Kroz stalni tijek napretka naš je Nebeski Otac primio uzvišenje i slavu, i usmjerava nas na isti put, a budući da je ogrnut moću, vlašću i slavom, kaže: »Priđite i zaposjednite istu slavu i sreću koje posjedujem ja.«⁹

Božji narod dragocjen je u njegovim očima; njegova ljubav za njih uvijek će trajati, a u njegovoj moći, snazi i ljubavi oni će pobijediti i izaći kao pobjednici. Oni su njegova djeca, stvoreni prema njegovom liku i predodređeni da kroz poslušnost njegovim zakonima postanu poput njega…

To je velika sudbina sinova Božjih, onih koji prevladaju, koji su poslušni njegovim zapovijedima, koji se pročiste kao što je i on čist. Oni trebaju postati poput njega; vidjet će ga kakav jest; vidjet će njegovo lice i s njim u njegovoj slavi vladati, postajući poput njega u svemu.¹⁰ Vidi 1. prijedlog na 86. stranici.]

Sveta pisma podučavaju o našem božanskom potencijalu.

Gospodin je pred nas postavio poticaje najvelebnije vrste. U objavama koje nam je Bog dao, otkrivamo što osoba koja će ići ovim putem spoznaje i biti vođena Duhom Božjim može dosegnuti. Nisam bio [dugo] u ovoj Crkvi kada mi je jasno pokazano što čovjek može steći kroz stalnu poslušnost evanđelju Sina Božjega. Ta je spoznaja, poput zvijezde, stalno bila preda mnom, i prouzročila je da budem detaljan pokušavajući učiniti ono što je ispravno i prihvatljivo Bogu… Čini se, nakon svog obrazovanja koje smo imali o onome što se odnosi na celestijalne svjetove, da ima nekih svetaca posljednjih dana koji su toliko zadovoljni time samo da znaju kako je to djelo istinito, da kada razgovarate s njima o našoj velebnoj budućnosti djeluju iznenađeno i misle da to nema neke posebne veze s njima. Ivan Objavitelj u trećoj glavi svoje prve poslanice kaže:

»Sada smo djeca Božja.« [1. Ivanova 3:2.]…

I nastavlja:

»A što ćemo biti, još se nije očitovalo: ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.

Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist.« [Vidi 1. Ivanova 3:2–3.]…

Duh Božji nam je prenio da postoje uspostavljene i svečane istine u ovakvim izjavama. Pavao je, govoreći Filipljanima, naveo da njeguju težnju koja je vrlo neobična ljudima u sadašnje vrijeme, iako ne toliko svecima posljednjih dana, naročito onima koji nisu zadovoljni da budu samo djeca u onomu što je Božje. On kaže:

»Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu!

On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom.« [Filipljanima 2:5–6.]…

To [je] ono što je Pavao podučavao, a on je vrlo dobro znao o čemu govori. On je bio ponesen do trećeg neba i čuo stvari, kako nam je rekao, koje je zabranjeno čovjeku izgovoriti [vidi 2. Korinćanima 12:1–7]… Bi li za nas bilo pogrešno tražiti od ljudi ovdje da njeguju ovakvu težnju? Postoje brojne izreke u Bibliji, naročito u Novom zavjetu, koje se čine čudne ljudima koji ne posjeduju Duha Gospodnjeg.

»Pobjednik će baštiniti ovo.« [Otkrivenje 21:6.]

Kakva je to izjava? Tko vjeruje u nju? Kada bi otac rekao svom sinu: »Moj sine, budi vjeran i slijedi moje savjete, a kada sazriješ naslijedit ćeš sve što ja posjedujem«, to bi nešto značilo, zar ne? Ako je otac rekao istinu, taj bi sin imao nešto da ga potakne biti vjeran. Je li nas Isus želio obmanuti kada je upotrijebio ovu izjavu? Uvjerit ću vas da nema obmane u govoru. Mislio je upravo ono što je rekao. Ponovno, Isus je rekao:

»Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.« [Otkrivenje 3:21.]

To je predivna izjava. Ima li u njoj ikakve istine? Sva je istinita. To je rekao Gospodin Svemogući. Apostol Pavao nam je u Svetim pismima rekao:

»Dakako, znamo: ako se ovaj šator – naša zemaljska kuća – ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje – vječnu kuću na nebesima – koja nije sagrađena ljudskom rukom.« [2. Korinćanima 5:1.]

Vjerujem u to. A kada kaže da će Isus »preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakom svome slavnom tijelu« [Filipljanima 3:21], vjerujem i to. Vjeruju li sveci posljednjih dana u ove stvari o kojima govorim? Morate, naravno, vjerovati u njih. I opet:

»Jer tko sluge moje prima, mene prima.

A tko mene prima, prima i Oca mojega.

A tko prima Oca mojega, prima i kraljevstvo Oca mojega. Stoga će mu se dati sve što ima Otac moj.« [NiS 84:36–38.]

Može li itko smisliti još nešto što bi se moglo dati?… Pavao je vrlo dobro razumio ove stvari, jer je rekao da »trči prema cilju da postignem nagradu – nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu«. [Vidi Filipljanima 3:14.]

U ovim napomenama koje sam naveo možemo vidjeti nešto o prirodi ovog visokog poziva u Kristu Isusu…

Ne znam koliko ih ima ovdje koji imaju pravu spoznaju o tim stvarima u svojim srcima. Ako imate, reći ću vam koji će biti njezini učinci. Ivan je rekao:

»Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist.« [Vidi 1. Ivanova 3:3.]…

Bog je istaknuo rezultate putovanja po ovoj cesti slave i uzvišenja, a obećanja su sigurna. Gospodin je točno znao što može učiniti. Znao je kakve resurse ima za rad i znao je točno što je rekao. Ako učinimo dio koji nam je dodijelio, i zadržimo naše drugotno stanje, zasigurno ćemo ispuniti ta obećanja u svakom pogledu, i više nego što vi i ja možemo uopće pojmiti.¹¹ [Vidi 2. prijedlog na 86. stranici.]

Kada se prisjećamo blagoslova koje je Gospod pripremio za nas, pronalazimo radost usred životnih briga i problema.

Ne postoji svetac posljednjih dana u dosegu mog glasa koji nema potencijal ustati u jutro prvog uskrsnuća i biti proslavljen, uzvišen u nazočnosti Božjoj, i imati povlasticu da razgovara s našim Ocem kao što razgovaramo s našim zemaljskim ocem.¹²

Ljudima se ne mogu ponuditi velebniji izgledi od onih koji su ponuđeni svecima. Nijedan smrtnik ne može poželjeti ništa veće niti išta što bi na kraju izazvalo više zadovoljstva. Sve što se odnosi na savršen mir, sreću, slavu i uzvišenje nalazi se pred svecima posljednjih dana. Trebamo uživati u ovome duhu i aktivno ga sačuvati pred nama. Ne bismo trebali dopustiti da naši izgledi budu ni najmanje pomračeni čineći ono što nije prihvatljivo pred Gospodinom.¹³

Moje nade vezano uz budući život izvanredno su divne i veličanstvene, i stalno pokušavam očuvati te izglede u svjetlu; a to je povlastica i dužnost svakog sveca posljednjih dana.¹⁴

Mi svi ne razumijemo u potpunosti blagoslove i povlastice koji su u evanđelju pripremljeni da ih primimo. Ne razumijemo u potpunosti i nemamo pred svojim očima stvari koje nas čekaju u vječnim svjetovima, da ne govorimo o stvarima koje nas čekaju u ovom životu i čija je svrha osigurati naš mir i sreću te odgovoriti na želje naših srca…

Često, u mnoštvu briga koje nas okružuju, zaboravljamo stvari koje nisu neposredno pred nama, i tada ne shvaćamo da je po svojoj naravi smisao i svrha evanđelja udijeliti nam one stvari koje će donijeti slavu, čast i uzvišenje, koje će donijeti sreću, mir i slavu. Skloni smo zaboraviti te stvari usred životnih briga i problema, i ne razumijemo u potpunosti da je to naša povlastica, i da je Gospodin stavio u naš doseg da težimo tom evanđelju kako bismo ga stalno mogli imati u nama…

Gdje je onda razlog za plač? Gdje je onda razlog da sveci imaju tužna lica? Gdje je onda razlog za vapaj ili nezadovoljstvo? Nema ga; no pred nama je život ili smrt; gospodstva i moći bit će naše ako budemo vjerni; patnja će ih i progon zamijeniti ako zanemarimo evanđelje.

Što više možemo poželjeti od onoga što je obuhvaćeno našom religijom? Ako ćemo čvrsto stajati na stijeni i slijediti Duha koji je usađen u naša njedra, radit ćemo ispravno na putu naših dužnosti, radit ćemo ispravno s onima koji su pred nama, radit ćemo ispravno i na svjetlu i u tami.

Gdje je čovjek koji će okrenuti leđa i odbaciti te izglede obuhvaćene evanđeljem koje smo primili? U tome je zadovoljstvo, radost, stabilnost i nešto na čemu možemo odmoriti svoje noge, u tome je siguran temelj na kojem ćemo graditi i na kojem ćemo dati sve što se od nas traži.¹⁵

Nemojmo nikad dopustiti našim izgledima da budu zamračeni; neka budu svježi pred nama danju i noću, i uvjeravam vas da će, ako to budemo činili, naš rast iz dana u dan i iz godine u godinu biti čudesan.¹⁶

Svi mi težimo celestijalnoj slavi, a divota izgleda pred nama ne može se izraziti ljudskim jezikom. Ako ćete nastaviti biti vjerni djelu u koje ste uključeni, steći ćete tu slavu i zauvijek se radovati u nazočnosti Boga i Jaganjca. Tome vrijedi težiti; vrijedi se žrtvovati za to i blagoslovljen je muškarac ili žena koji su vjerni u stjecanju toga.¹⁷ [Vidi 3. prijedlog na 87. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Predsjednik Lorenzo Snow često je podučavao da smo Božja djeca ( 80–82. stranica). Kako ova istina može utjecati na način na koji doživljavamo sebe i druge? Kako možemo pomoći djeci i mladima upamtiti da su Božji sinovi i kćeri?
Koja su vaša razmišljanja o stihovima iz Svetih pisama koje je predsjednik Snow podučavao o našem božanskom potencijalu? (Vidi 82–84. stranicu.)
Pročitajte odsjek koji počinje na 85. stranici. Kako nas »životne brige i problemi« mogu navesti da zaboravimo vječne blagoslove evanđelja? Što možemo učiniti da sačuvamo naš potencijal »svježim« i »aktivn[im]… pred nama«? Na koje načine prisjećanje naše sudbine može utjecati na način na koji živimo?
Dok ste proučavali ovo poglavlje, što ste naučili o svom Nebeskom Ocu? Što ste naučili o svojoj sudbini kao Božjoj kćeri ili sinu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Rimljanima 8:16–17; 1. Korinćanima 2:9–10; Alma 5:15–16; Moroni 7:48; NiS 58:3–4; 78:17–22; 132:19–24

Pomoć pri podučavanju: »Iznesite svjedočanstvo kad god vas Duh potakne, ne samo na kraju svake lekcije. Omogućite onima koje podučavate da iznesu svoje svjedočanstvo« (Podučavanje, nema većeg poziva, 45).

»Predivno je zadovoljstvo razgovarati o velikim stvarima kojima Bog namjerava darivati svoje sinove i kćeri.«

Dok proučavamo Sveta pisma, učimo o našoj božanskoj prirodi.

U svojoj poslanici, apostol Pavao svjedoči o našem potencijalu da postanemo poput Nebeskog Oca i Isusa Krista.