21. poglavlje

Ljubiti Boga više nego što ljubimo svijet

»Trebamo dosegnuti… višu razinu: trebamo ljubiti Boga više nego što ljubimo svijet.«

Iz života Lorenza Snowa

Ubrzo nakon što je Lorenzo Snow kršten i potvrđen u Kirtlandu, Ohio, brojni sveci posljednjih dana, uključujući neke crkvene vođe, okrenuli su se protiv proroka Josepha Smitha. Prema Lorenzu Snowu, ovaj otpad potaknut je špekulacijama, ili drugim riječima, neobičnim poslovnim rizicima u nadi za brzim bogaćenjem. Zaslijepljeni željom za materijalne stvari svijeta, ljudi su se okrenuli od vječnih blagoslova evanđelja.

Oko 50 godina kasnije, predsjednik Snow, služeći kao predsjednik Zbora dvanaestorice apostola, govorio je grupi svetaca posljednjih dana u Loganu, Utah. Ispričao im je o nevoljama koje je vidio u Kirtlandu i upozorio ih kako će uskoro iskusiti slične kušnje. »Uskoro dolazi nešto što će vas iskušati, možda kao nikada do sada«, rekao je. »Međutim, sve što je potrebno sada učiniti je da vidimo gdje su naše greške i slabosti, ako ih imamo. Ako nismo bili vjerni u prošlosti, obnovimo naše saveze s Bogom i odlučimo, uz post i molitvu, da ćemo primiti oprost od naših grijeha, da Duh Svemogućega može biti u nama, kako bismo možda mogli izbjeći te snažne napasti koje dolaze. Oblak se okuplja u tami. Vidite koje su bile posljedice u Kirtlandu zbog tog duha špekulacije. Stoga budite upozoreni.«¹

Budući da se upozorenje predsjednika Snowa nastavlja odnositi na svece posljednjih dana u današnje doba, većina njegove propovijedi svecima u Loganu uključena je u ovo poglavlje. Rekao je: »Možda nekoliko riječi vezano uz našu situaciju u to vrijeme [u Kirtlandu] može u budućnosti biti korisno za nas – može nam dati korisne lekcije.«² [Vidi 1. prijedlog na 243. stranici.]

Naučavanja Lorenza Snowa

Kada ljudi dopuste svjetovnosti da obuzme njihove umove i srca, oni će okrenuti svoja leđa vječnim načelima.

Vrlo se jasno sjećam teških vremena koja smo iskusili u Kirtlandu… gdje je živio Božji prorok, gdje se sam Bog, Isus, Sin Božji, pojavio i pokazao se u svojoj slavi. Stajao je na naslonu propovjedaonice hrama, izgrađenog po zapovijedi. Pod njegovim nogama bio je pločnik od čistog zlata, boje poput jantara. Njegova kosa bila je bijela poput čista snijega. Njegovo lice sjalo je jače od sjaja sunčanog. Njegov glas bio je poput mrmora velikih voda. [Vidi NiS 110.] Ovo predivno očitovanje dogodilo se u hramu koji je podignut u njegovu čast. U to sam vrijeme bio u Kirtlandu gdje smo prošli kroz situacije koje se, ponekad mislim, sada počinju ponavljati. Okolnosti koje su okruživale svece posljednjih dana u to vrijeme bile su posebne naravi; u najmanju ruku, učinci na ljude bili su čudnog karaktera… U to vrijeme duh špekulacije prevladavao je mislima ljudi ove nacije. Bilo je novčanih špekulacija, bankovnih špekulacija, zemljišnih špekulacija, špekulacija oko gradskih četvrti, špekulacija u brojnim drugim poljima. Taj duh špekulacija nastao je u svijetu i poharao srca svetaca poput moćnoga vala ili jureće bujice, a mnogi su pali, i otpali.³

Neki od njih [svetaca u Kirtlandu] počeli su špekulirati; zaboravili su svoju religiju, zaboravili su načela koja su im objavljena i mnogi od njih zapali su u duh vremena i bili su zaneseni špekulacijama. Nastale su teškoće – zavist i sukob – a Gospodin, nezadovoljan s njima, donio je uništenje među njih i bili su podijeljeni.⁴

Neposredno prije ovog velikog otpada Gospodin je izlio predivne blagoslove na ljude. Darovi evanđelja nadošli su u čudesnoj mjeri – bogatstva vječnosti. Posjetili su ih anđeli. Sin Božji, kao što sam ranije rekao, razgovarao je sa svojim slugama. Na posvećenju hrama, blagoslovi koje su ljudi primili bili su čudesni. Tijekom tog vremena bogatog Božjim blagoslovima, sudjelovao sam na raznim sastancima koji su se održavali u hramu. Održavali smo sastanke molitve, i sastanke svjedočanstava, a ta svjedočanstva koja su braća i sestre iznosili bili su predivni. Proricali su, govorili jezicima, i imali tumačenje jezika u velikoj mjeri. Ti blagoslovi bili su gotovo na svim ljudima u Kirtlandu. Njihova srca tada su bila predana; osjećali su kao da mogu žrtvovati sve što su posjedovali. Osjećali su gotovo kao da žive u nazočnosti Božjoj, i bilo je prirodno da imaju taj osjećaj pod tako čudesnim utjecajima.

Sve te blagoslove, i mnoge druge koje nemam vremena nabrajati, uživali su sveci posljednjih dana neposredno prije vremena kada je duh špekulacije počeo prevladavati srcima ljudi. Čovjek bi mogao pomisliti da nakon primanja tako prekrasnih očitovanja nikakva napast ne bi mogla svladati svece. No svladala su ih i raštrkala poput četiri vjetra.

Iako se to činilo nevjerojatnim, ovaj duh špekulacije obuzeo je Zbor dvanaestorice apostola i Zbor sedam predsjednika Sedamdesetorica; doista, nije bilo zbora u Crkvi koji nije više ili manje bio dotaknut tim duhom. Kako se taj duh širio, uslijedio je razdor. Braća i sestre počeli su ogovarati i svađati se jedni s drugima zbog toga što njihovi interesi nisu bili usklađeni.

Hoće li to biti slučaj sa svecima posljednjih dana kojima se sada obraćam? Plašim se da nam to dolazi, no nije na meni da kažem koliko će to utjecati na vas. Međutim, iskusit ćete to; i možda je vrlo potrebno da to iskusite…

Polovica apostola, u doba Kirtlanda, palo je pod te opake utjecaje. Ta je špekulacija, ta ljubav prema zlatu – bogu ovoga svijeta – uzrokovala taj tužan učinak. I ako je to imalo takav učinak na one koji su obnašali najviše svećeništvo na zemlji, kako će to utjecati na nas koji možda nemamo razuma, informacije i iskustvo koje su oni imali? …

Vi ste dobri ljudi… Bog vas voli. On se raduje u vašoj pravednosti i ne bi volio vidjeti da se ponove događaji… koji su se dogodili u Kirtlandu. Nema potrebe za time. U našim rukama imamo moć da se zaštitimo od onoga što je podijelilo svece u Kirtlandu i uništilo polovicu članova Dvanaestorice. Gospodin ne želi da u ovo doba ponovno doživimo te događaje.⁵

Sveci posljednjih dana trebaju biti daleko mudriji i razumniji da ne upadnu u takve zamke. To se ne isplati. Neće se isplatiti nijednom čovjeku da okrene svoja leđa ovim divnim načelima i onome što smo primili iz vječnih svjetova – da okrenemo svoja leđa tome, napravimo kaos i posvetimo se nevrijednim stvarima ovoga svijeta. To nam se neće isplatiti. Koja god nam napast dođe ili kojem smo sada izloženi trebamo osluhnuti povijest i ne dopustiti da budemo nadvladani ili ćemo uvelike zažaliti.⁶ [Vidi 2. prijedlog na 243. stranici.]

Sklopili smo savez da se izdvojimo iz svjetovnosti i posvetimo se kraljevstvu Božjem.

Bog svijeta je zlato i srebro. Svijet štuje tog boga. On je za njih svemoguć, iako možda neće biti voljni priznati to. U providnosti Božjoj osmišljeno je da sveci posljednjih dana trebaju znati pokazati jesu li do sada napredovali u spoznaji, mudrosti i moći Božjoj da ih svjetovni bog ne može nadvladati. Moramo doći do te razine. Trebamo dosegnuti još jedno mjerilo, višu razinu: trebamo ljubiti Boga više nego što ljubimo svijet, više nego što ljubimo zlato ili srebro, i ljubiti našeg bližnjeg kako sebe.⁷

Ako… ne uspijemo obdržavati saveze koje smo sklopili, i to koristiti naše vrijeme, talente i sposobnosti za izgradnju kraljevstva Božjeg na zemlji, kako možemo razumno očekivati da ćemo ustati u jutro prvog uskrsnuća, poistovjećeni s divnim djelom otkupljenja? Ako kroz naše ponašanje, navike i aktivnosti imitiramo… svijet, tako se poistovjećujući sa svijetom, mislite li, moja braćo, da će nam Bog udijeliti blagoslove koje želimo naslijediti? Kažem vam, neće!… Moramo se izgraditi u pravednosti nebesa i u naša srca usaditi Božju pravednost. Gospodin je, kroz proroka Jeremiju, rekao: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.« [Jeremija 31:33.] To je ono što Gospodin želi učiniti, a to će postići s nama ako se podložimo njegovoj volji.⁸

Zahvaljujem Bogu što u ovo vrijeme raspadljivosti i opačine u svijetu imamo svete i pravedne muškarce i žene koji mogu posvetiti one velebne talente koje im je Bog udijelio za njegovu hvalu i slavu. I mogu li još reći da ima na tisuće kreposnih i časnih muškaraca i žena koje je Gospodin sabrao iz naroda koji su također voljni posvetiti svoje vrijeme i talente kako bi pomogli u ostvarenju Božjeg djela u interesu njegove djece.⁹ [Vidi 3. prijedlog na 243. stranici.]

Kada odbijamo trgovati s divotama vječnosti za bogatstva ovoga svijeta, slijedimo Spasiteljev primjer.

Možete očekivati… da ćete se suočiti s preprekama na životnom putu koje će dovesti u pitanje i vašu najveću odlučnost, a neki od vas možda će biti pod kušnjom skrenuti s puta istine i časti, te poput Ezava poželjeti odbaciti slave vječnosti za nekoliko prolaznih trenutaka zadovoljstva i užitka [vidi Postanak 25:29–34]; tada… iskoristite priliku da oponašate primjer našeg Spasitelja kada mu je ponuđena slava ovoga svijeta, ne bi li on učinio ludoriju; odgovorio je svom napasniku: »Nosi se odavle, Sotono!« [Vidi Luka 4:5–8.]¹⁰

Razmišljajući o životu, uočio sam kako je ovaj svijet kratak u usporedbi s vječnošću; da je naš razum, božanstvo u nama, uvijek postojao, nikada nije stvoren, i uvijek će postojati kroz sve vječnosti [vidi NiS 93:29]. S obzirom na te činjenice, bilo bi dobro za nas kao razumna bića shvatiti da ovaj život završava u nekoliko dana, a zatim dolazi život koji je vječan; a u onoj mjeri u kojoj smo obdržavali zapovijedi, imamo prednost nad onima koji su podbacili u napredovanju.¹¹

Evanđelje veže srca svih sljedbenika, ne pravi razliku, ne zna razliku između bogatih i siromašnih; svi smo vezani kao jedna osoba da izvršimo dužnosti koje su nam dane… Dopustite mi da postavim pitanje: Tko [doista] posjeduje bilo što, tko može stvarno i iskreno nazvati bilo koje od dobara ovoga svijeta svojim? Ja tako ne pretpostavljam, ja sam svega upravitelj nad malim, a Bogu sam odgovoran za korištenje i raspolaganje. Sveci posljednjih dana primili su zakon evanđelja kroz Božje objave, i tako je jasno zapisano da svi mogu razumjeti. A ako razumijemo i shvaćamo obveze koje smo preuzeli kada smo sklopili savez kroz krštenje za otpust grijeha, moramo i dalje biti svjesni činjenice da zakon od nas zahtijeva da prvo tražimo kraljevstvo Božje, a da naše vrijeme, talenti i sposobnosti moraju biti podložni njegovim interesima [vidi Matej 6:33; 3. Nefi 13:33]. Da nije tako, kako možemo očekivati da ćemo u budućnosti, kada ova zemlja postane obitavalište Boga i njegovog Sina, naslijediti vječne živote te živjeti i vladati s njime?

Tko će reći da bogati, ili oni koji posjeduju mnoge talente, imaju veću nadu ili mogućnost naslijediti te blagoslove od siromašnih, ili onih koji su imaju samo jedan talent? Kako ja to shvaćam, čovjek koji radi u radionici, bilo da je krojač, stolar, postolar ili u bilo kojoj drugoj industrijskoj grani, i koji živi prema zakonu evanđelja, te je pošten i vjeran u svom pozivu, taj čovjek jednako je podoban za primanje tih i svih blagoslova novog i vječnog saveza kao bilo koji drugi čovjek; kroz svoju vjernost posjedovat će prijestolja, poglavarstva i vlasti, a njegova djeca postat će brojna poput zvijezda na nebu ili pijeska na morskim obalama. Pitam, tko ima veće izglede od ovoga?¹² [Vidi 3. i 4. prijedlog ispod.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Razmotrite zapis od 238–240. stranice. Što u svjetovnosti navodi ljude da zaborave svoju religiju? Kako se možemo pobrinuti za naše vremenite potrebe, a da nas svjetovnost ne nadvlada?
Razmislite o odjeljku koji započinje na 238. stranici. Kako nam naša ljubav za Boga pomaže izbjeći da nas svjetovnost nadvlada?
Predsjednik Snow podučio je da smo sklopili savez »koristiti naše vrijeme, talente i sposobnosti za izgradnju kraljevstva Božjeg na zemlji« (240. stranica). Razmislite o tome što možete učiniti da obdržavate ovaj savez.
Osvrnite se na posljednji odjeljak u poglavlju. Na koje nam načine sljedeće istine pomažu obdržavati naše saveze? »Ovaj svijet [je] kratak u usporedbi s vječnošću.« Nitko ne može »stvarno i iskreno nazvati bilo koje od dobara ovoga svijeta svojim«.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 6:19–24; Ivan 17:15; 1. Ivanova 2:15–17; Jakov 2:13–19; Mormon 8:35–39; NiS 38:39; 63:47–48; 104:13–18

Pomoć pri podučavanju: Rasprave u manjim grupama »većem broju ljudi da[ju] priliku da sudjeluju u lekciji. Pojedinci koji obično oklijevaju sudjelovati mogu iznijeti ideje u manjoj grupi koje inače ne bi iznijeli pred cijelom grupom« (Podučavanje, nema većeg poziva, 161).

Čak i nakon divnih očitovanja u hramu Kirtland, mnogi su sveci u Kirtlandu otpali.

Poput bogatog mladića koji je razgovarao sa Spasiteljem (vidi Matej 19:16–22), neki su ljudi danas pod kušnjom da okrenu leđa potrebitima.