4. poglavlje

Osnaženi moću Duha Svetoga

»Odlučite živjeti skromno i na takav način da ćete uvijek imati Duha Gospodnjeg za svog prijatelja.«

Iz života Lorenza Snowa

U svom prvom govoru na općem saboru kao predsjednik Crkve, Lorenzo Snow je podučio: »Ovisimo o Duhu Gospodnjem da nam pomogne i pokaže nam s vremena na vrijeme što nam je potrebno ostvariti u neobičnim okolnostima koje nas okružuju.«¹ Predsjednik Snow možda ne bi bio živ da to izjavi, da se dvojica njegovih prijatelja nisu oslonili na Duha Gospodnjeg u neobičnoj okolnosti 34 godine ranije.

Godine 1864, starješine Lorenzo Snow i Ezra T. Benson iz Zbora dvanaestorice apostola pošli su na misiju na Havajsko otočje. Pratila su ih trojica drugih misionara: starješine Joseph F. Smith, William Cluff i Alma L. Smith. Kada se njihov brod usidrio uz obalu otoka Maui, svi osim Josepha F. Smitha prešli su u manji čamac da prijeđu na kopno. Dok su se približavali otoku, udario ih je veliki val zbog čega je kormilar izgubio kontrolu nad čamcem. Čamac se prevrnuo, a svi su putnici ispali u vodu. Ubrzo su svi isplivali na površinu osim starješine Snowa. Skupina otočana požurila je u pomoć, vodeći Williama Cluffa i Almu L. Smitha u čamcu za spašavanje da traže svog prijatelja. Starješina Cluff je ispričao:

»Prvo što sam vidio od brata Snowa bila je njegova kosa koja je plutala po vodi na jednom kraju prevrnutog čamca. Čim smo ga podigli u čamac, rekli smo posadi da krenu prema obali najbrže što mogu. Njegovo tijelo bilo je kruto, a život očito ugašen.

Brat A. L. Smith i ja sjedili smo jedan pored drugoga. Položili smo tijelo brata Snowa preko našeg krila i, na putu prema obali, tiho ga blagoslovili tražeći od Gospodina da poštedi njegov život kako bi se mogao vratiti svojoj obitelji i svom domu.

Kad smo došli do obale, prenijeli smo ga dio puta do velikih bačvi koje su ležale na pješčanoj obali. Položili smo ga licem prema dolje na jednu od njih i ljuljali ga naprijed–natrag dok nismo iz njega uspjeli izvaditi vodu koju je progutao…

Nakon što smo se neko vrijeme trudili oko njega, bez ikakvih znakova za vraćanje života, promatrači su rekli da se za njega ništa više ne može učiniti. Ali nismo htjeli odustati od njega, i dalje smo se molili i radili na njemu, sa sigurnošću da će Gospodin čuti i odgovoriti na naše molitve.

Naposljetku smo bili potaknuti da stavimo naša usta na njegova i pokušamo napuhati njegova pluća, izmjenjujući udisanje i izvlačenje zraka, oponašajući što je više moguće prirodni proces disanja. U tome smo ustrajali dok nismo uspjeli napuhati njegova pluća. Malo kasnije, primijetili smo slabašne znakove povratka života. Jedva vidljiv treptaj oka, koje je do tada bilo otvoreno i beživotno, te vrlo slab hroptaj u grlu, bili su prvi simptomi vraćanja života. Oni su postajali sve izraženiji, dok se svijest nije vratila u potpunosti.«

Osvrćući se na ovo iskustvo, starješina William Cluff znao je zašto su on i starješina Alma L. Smith mogli spasiti život starješine Snowa. »Mi nismo znali što se obično radilo u takvim situacijama«, rekao je, »samo ono što nam je izgleda šapnuo Duh.« ² [Vidi 1. prijedlog na 76. stranici.]

Naučavanja Lorenza Snowa

Kroz dar Duha Svetoga vođeni smo prema cijeloj istini i osnaženi u našoj vjeri.

Postoji određeni blagoslov povezan samo s poslušnošću evanđelju, a to [je] dar Duha Svetoga… Spasitelj, koji je nesumnjivo najbolje poznavao prirodu i karakter ovog dara, rekao je da taj dar treba voditi one koji ga prime prema cijeloj istini i pokazati im buduće stvari [vidi Ivan 16:13]. Dar Duha Svetoga trebao bi biti više od duha koji proizlazi od Boga, koji ispunjava prostor i prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi u svijet [vidi NiS 84:46]; dar Duha Svetoga treba voditi u svu istinu i pokazati im buduće stvari.

Nadalje, govoreći o svojim učincima, apostol je [Pavao] rekao: »Svakomu se daje objava Duha na opću korist… Jednomu se daje vjera.« [Vidi 1. Korinćanima 12:7, 9.] Ne obična, prosječna vjera, kojoj neki ljudi pretendiraju u današnje doba, već vjera koja omogućuje onima koji je imaju da budu pilani, bačeni u lavlju jazbinu, vatrene peći i prođu svakojaka mučenja. To je bila vjera kakvu je Duh Sveti podario onima koji ga posjeduju, omogućujući im da stanu usred svake teškoće, prkose svakoj oprečnosti i polože svoj život, ako je potrebno, za cilj kojem se podvrgnu. U toj je vjeri bila svemoguća nadahnjujuća moć, koju je Gospodin udijelio kroz Duha Svetoga, koju nijedno drugo načelo ne može prenijeti. Jednomu se daje vjera, a drugomu znanje [vidi 1. Korinćanima 12:8], ne ono koje se stječe čitanjem knjiga, već znanje Svemogućega. Na njima je bilo samo-nadahnjujuće biće, koje je opipljivo, koje im daje znanje o cilju kojem su se podvrgnuli. Znali su objavom od Boga da je cilj koji su slijedili istinit, objavljen im je na način da ga ne mogu osporiti i znali su za sebe. Tada su bili izgrađeni… na stijeni objave.³

Petar je, propovijedajući ljudima, rekao: »Obratite se… Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga. Vama je, naime, ovaj obećani dar namijenjen, vašoj djeci i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi Gospodin, naš Bog.« [Djela 2:38–39.] Ovaj dar Duha Svetoga razlikuje se od bilo čega što vidimo u sektaškom svijetu. To je načelo razuma i objave. To je načelo koje objavljuje prošlost, sadašnjost i budućnost, a ti darovi Duha Svetoga trebaju biti primljeni kroz poslušnost zahtjevima evanđelja kako je proglašeno u one dane i kako su proglasili starješine Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u današnje doba. Na toj bi stijeni njihova vjera trebala biti utemeljena; iz ovog dijela oni bi trebali primiti znanje o nauku koji su prihvatili, a Spasitelj nam je rekao da ih »vrata… paklena neće nadvladati«. [Vidi 3. Nefi 11:39.] …

Temelj na kojem je sagrađena Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana stijena je objave – stijena za koju je Isus rekao da će na njoj sagraditi svoju crkvu, i da je vrata paklena neće nadvladati [vidi Matej 16:17–18]. Nismo primili ovu spoznaju kroz tijelo i krv, nismo primili ovo svjedočanstvo od čovjeka, nismo to primili kroz čitanje Biblije… ili Mormonove knjige, već smo to primili kroz djelovanje Duha Svetoga koji podučava o onomu što je Božje, o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i koji podučava stvari Božje, jasno ih pokazujući nama. Ne možete nam oduzeti ovo znanje zatvorom ili bilo kojom vrstom progona. Stajat ćemo uz to do smrti.⁴ [Vidi 2. prijedlog na 76. stranici.]

Svaki svetac posljednjih dana može imati Duha Svetoga kao prijatelja za davanje savjeta.

Postoji način kako osoba može čuvati svoju savjest čistom pred Bogom i čovjekom, a to je da u sebi sačuva Božjeg Duha, koji je duh objave svakom muškarcu i ženi. Objavit će im, čak i u najjednostavnijim stvarima, što im je činiti, dajući im prijedloge. Trebamo pokušati upoznati narav ovog Duha, kako bismo mogli razumjeti njegove prijedloge, i tada ćemo uvijek moći učiniti ono što je ispravno. To je velika povlastica svakog sveca posljednjih dana. Znamo da je naše pravo imati očitovanja Duha svakog dana naših života.

Ljudi mi prilaze s velikom želju da prime savjet na ovu ili onu temu. Ne trebaju mi svaki puta doći (u nekim situacijama, naravno, to bi bilo vrlo primjereno), jer Duh je u njima da iznese dobro i ostvari svrhe Božje… Nije uvijek potrebno da dođu predsjedniku Crkve, ili Dvanaestorici, ili starješinama u Izraelu, kako bi dobili savjet. Imaju to u sebi. Postoji prijatelj koji zna upravo što im treba reći. S vremena na vrijeme primamo evanđelje, silazimo u vode krštenja i na nas se nakon toga polažu ruke za dar Duha Svetoga, imamo prijatelja, ako ga ne otjeramo čineći pogrešne stvari. Taj je prijatelj Sveti Duh, Duh Sveti, koji sudjeluje u Božjim stvarima i pokazuje ih nama. To je veliko sredstvo koje nam je Gospodin udijelio da možemo upoznati svjetlo i da ne pužemo stalno u mraku.⁵ [Vidi 5. prijedlog na 77. stranici.]

Duh Sveti može nam donijeti sreću i mir.

Gospodin je usadio određene prirodne želje i osjećaje u naša njedra, i tako je s cijelim čovječanstvom, s cijelom ljudskom obitelji. U njihova bića usađene su i isprepletene određene želje i potrebe za uživanjem, želje za određenim stvarima koje su po svojoj prirodi osmišljene da promiču naš mir i dobrobit, koje odgovaraju njihovim osjećajima i promiču njihovu sreću, a kako zadobiti zadovoljenje onih potreba i želja svijet ne poznaje niti razumije, ali Gospodin je smatrao ispravnim da nas dovede u poziciju i na put razumijevanja tih stvari tako da budemo vjerni i kročimo u svjetlu Svetoga Duha i primanja istine.⁶

Povlastica je svetaca posljednjih dana živjeti u evanđelju na takav način da osjete odobravanje od Boga. Naravno, ponekad činimo stvari kojih se sramimo kada razmišljamo o njima, ali kajemo se od toga u našim srcima i donosimo odluku da ih više ne činimo. To je sve što Gospodin traži od nas, a muškarci i žene koji tako žive, žive bez osude. Oni imaju pravednost i radost u Duhu Svetomu.⁷

Ako držimo svjetlost Duha u nama, možemo ići u evanđelju na takav način da možemo mjerljivo uživati mir i sreću u ovom svijetu; i dok putujemo prema naprijed, težeći ka miru i sreći koji se nalaze na našem putu, u daljini, imat ćemo mir koji nitko ne može uživati osim onih koji su ispunjeni Svetim Duhom.⁸ [Vidi 3. prijedlog na 76-77. stranici.]

Trebamo pomoć Duha Svetoga dok izdržavamo kušnje, ispunjavamo naše dužnosti i pripremamo se za celestijalnu slavu.

Postoji mnogo važnih stvari koje se od nas zahtijevaju, i mnogo stvari koje možemo učiniti kada nam pomaže Duh Gospodnji, koje se ponekad mogu činiti nemogućima za ostvariti.⁹

Želim podsjetiti svoju braću i sestre… da za informacije i razum ovisimo o Duhu Božjem koji može biti u nama ako ga ispravno njegujemo, duh nadahnuća, objave, da jasno pokaže našem razumijevanju misli i volju Božju, podučavajući nas našim dužnostima i obvezama, i što se od nas očekuje… Trebamo pomoć. Skloni smo činiti ono što će nas odvesti u nevolje i tamu, i k onim stvarima koje neće biti za naše dobro, ali uz pomoć Tješitelja kojeg je Gospodin obećao svojim svecima, ako pažljivo osluhnemo njegove šapate i razumijemo suštinu njegovog jezika, možemo izbjeći mnogo nevolja i ozbiljnih teškoća.¹⁰

Potpuno ovisimo o duhu nadahnuća i ako je ikada postojalo vrijeme, od kada je Adam zaposjeo Edenski vrt, u kojem je Duh Božji bio potrebniji od današnjeg doba, ja ga nisam svjestan. Znakovi vremena i brzi dolazak događaja koji će iskušati srca svetaca posljednjih dana i njihov karakter zahtijevaju da sada ozbiljno tražimo Duha Božjega i božansku pomoć, jer će nam to zasigurno biti potrebno u događajima koji nam se brzo približavaju. Znamo da nam je to bilo potrebno u prošlosti. Možemo lako vidjeti, da nismo imali Duha Božjega kako bi nas vodio kroz mnoge događaje kroz koje smo prošli, ne bismo uživali u sadašnjoj nadi za uzvišenjem i slavom, a naše bi okolnosti bile daleko nepovoljnije. A ako smo trebali Svetoga Duha u prošlosti, doista možemo razumjeti da će nam trebati i u budućnosti.¹¹

Trebamo razumjeti – i pretpostavljam da to općenito činimo – da se djelo koje smo došli obaviti za ovog života ne može obaviti za slavu Božju ili na naše zadovoljstvo samo s našim urođenim razumom. Ovisimo o Duhu Gospodnjem da nam pomogne i pokaže nam s vremena na vrijeme što nam je potrebno ostvariti u neobičnim okolnostima koje nas okružuju.¹²

Bilo bi jednostavno suludo očekivati od svetaca posljednjih dana da se pokore celestijalnom zakonu, zakonu koji potječe od Boga i koji ima za cilj uzdignuti ljude u njegovu nazočnost, osim ako nisu podržani vrhovnom [nebeskom] moću. Evanđelje to obećava. Ono obećava dar Duha Svetoga, koji je božanskog porijekla po svojoj prirodi, koji ne uživa nijedan drugi narod, i za koji nam je Spasitelj rekao da će uvesti u svu istinu, nadahnuti one koji ga imaju, i dati im spoznaju o Isusu, Ocu, i o stvarima koje se odnose na celestijalni svijet; da će nadahnuti one koji ga imaju s poznavanjem budućnosti i prošlosti; i nadahnuti ih do te mjere da uživaju u vrhovnim darovima – daru jezika i proroštva, da polože ruke na bolesne po kojima će oni biti iscijeljeni.

Onima koji prime ovo evanđelje obećane su vrhovne moći i darovi, i vlastita spoznaja da ne ovise o nijednom drugom čovjeku ili grupi u odnosu na istinitost religije koju su primili; već da trebaju primiti spoznaju od Oca da je religija došla od njega, da je evanđelje došlo od njega i da su njegovi sluge imali pravo i ovlast posluživati te uredbe, kako ih nijedan dašak nauka ne bi potresao ili skrenuo s puta po kojem idu; kako bi mogli biti spremni za slavu koja će biti objavljena, i sudjelovati u njoj; da bi mogli izdržati bilo koju kušnju ili nevolju ako je to volja Božja da ih zadesi, da ih bolje pripremi za celestijalnu slavu; da ne hodaju u tami, već u svjetlu i moći Božjoj, i budu podignuti iznad svjetovnosti, i budu iznad stvari koje ih okružuju, kako bi mogli neovisno koračati ispod celestijalnog svijeta, pod okom Boga i nebesa, kao slobodni ljudi, slijedeći onaj put koji će im označiti Duh Sveti, onaj put po kojem će se moći uzdići do spoznaje i moći, i tako se pripremiti da prime slavu koju im Bog želi udijeliti, i zauzeti uzvišene položaje na koje ih Bog namjerava uzdići.¹³

Trebali bismo živjeti tako da možemo znati da je naš životni put prihvatljiv Bogu. Trebamo razumjeti glas i šapate Svetoga Duha. Na dan kada nebo nije prekriveno oblacima, otkrivamo predmete koji nas okružuju, njihovu ljepotu i svrhu. Tako i mi ovisimo o Duhu Božjem da osvijetli načela istine i spasenja. Nijedan deklarirani svetac posljednjih dana ne može uživati u većem stupnju sreće osim ako živi na takav način i prepušta se božanskom vodstvu.¹⁴ [Vidi 4. prijedlog na 77. stranici.]

Kada živimo ponizno, Duh nam Sveti pomaže na putu pred nama.

Odlučite živjeti ponizno i na takav način da uvijek imate Duha Gospodnjeg za svog prijatelja, da vam s vremena na vrijeme da upute koje će vam biti potrebne u neobičnim okolnostima u kojima se možete naći…

Ne znam ništa o tome koliko ću još živjeti i ne brinem se oko toga. Želim, i to je nešto što biste vi trebali željeti, imati tu poniznost, i tu krotkost, i tu jednostavnost da uživam u duhu objave. To je vaša povlastica, svakoga od vas, da imate dovoljno duha objave kako biste znali točno što je ispravno za vas. Vaša je povlastica imati to kao što je moja znati što napraviti sutra, kada sutra dođe, u najboljem interesu Crkve u cjelini.¹⁵

Trebamo pokušati, koliko god je to moguće, zaboraviti sve svjetovne stvari koje nas žaloste i srde, i usmjeriti naše misli na Gospodina, imajući dovoljno njegovog Svetog Duha da možemo biti sposobni primiti znanje i upute koje će nam pomoći na putu pred nama.¹⁶ [Vidi 5. prijedlog ispod.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Dok se osvrćete na zapis od 67–70. stranice, razmislite o situacijama kada ste bili blagoslovljeni zato što je netko drugi slijedio poticaje Duha Svetoga. Također razmislite o trenucima kada ste slijedili poticaje kako biste pomogli nekom drugom.
Pročitajte odsjek koji počinje na 70. stranici. Što mislite da biti »izgrađen… na stijeni objave« znači? (Za neke primjere, vidi 70–72. stranicu.) Kako nam osobna objava daje snagu da »stan[emo] usred svake teškoće« i »prkos[imo] svakoj oprečnosti«?
Predsjednik Snow rekao je da nam Duh Sveti može pomoći »uživati mir i sreću u ovom svijetu« ( 73. stranica). Kada je Duh Sveti pomogao vama da budete sretni i osjetite mir? Koji su neki drugi načini kako nam Duh Sveti može pomoći? (Za neke primjere, vidi 73–76. stranicu.)
Dok proučavate odsjek koji počinje na 73. stranici, razmislite o tome kako ste naučili prepoznati poticaje od Duha Svetoga. Kako možete pomoći članu obitelji ili prijatelju naučiti da prepozna poticaje od Duha?
Ovo poglavlje uključuje dvije reference od Duhu Svetom kao prijatelju ( (73. i 76. stranica). Što mislite zašto trebamo poniznost i jednostavnost kako bismo imali Duha Svetoga za prijatelja?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Luka 12:12; Ivan 14:26–27; Rimljanima 14:17; 1. Korinćanima 12:4–11; Galaćanima 5:22–25; 1. Nefi 10:17–19; 2. Nefi 32:5

Pomoć pri podučavanju: »Da biste potaknuli raspravu, koristite pitanja s kraja poglavlja… Također biste trebali osmisliti vlastita pitanja, naročito za one koje podučavate« (sa stranice vi u ovoj knjizi).

Počeci misionarskog rada na Havajskom otočju

Kada je starješina Lorenzo Snow služio misiju na Havajskom otočju, njegov je život spašen kroz nadahnuto posluživanje njegovih suradnika.

»Naše [je] pravo imati očitovanja Duha svakog dana naših života.«