7. poglavlje

Vjernost u vrijeme kušnje: »Iz sjene na veličanstveno sunce«

»Svaki muškarac i žena koji služe Gospodinu, bez obzira kako vjerni bili, imaju svoje mračne trenutke; ali ako su živjeli vjerno, svjetlost će ih obasuti, a utjeha pohoditi.«

Iz života Lorenza Snowa

U veljači 1846, sveci posljednjih dana bili su prisiljeni napustiti svoje kuće u Nauvoou, Illinois. Dok su se pripremali za put na zapad do njihove nove obećane zemlje, slijedili su savjet predsjednika Brighama Younga da izgrade naselja na putu. Živjeli su u privremenim skloništima i sadili usjeve za svece koji će ih slijediti. Nakon što je kraće vrijeme proveo u državi Iowa u naselju koje se zvalo Garden Grove, Lorenzo Snow i njegova obitelj preselili su se u mjesto koje su sveci zvali Mount Pisgah, također u Iowi. Ovo je naselje nazvano po planini na kojoj je prorok Mojsije vidio obećanu zemlju svog naroda.

Nekoliko mjeseci nakon što je stigao u Mount Pisgah, Lorenzo je pozvan predsjedavati naseljem. »Do tada su,« kasnije se prisjetio, »sveci u Pisgahu bili u velikoj oskudici, ne samo za hranu i odjeću, već i za zaprege i kola kako bi nastavili svoj put. Nekoliko je obitelji bilo potpuno bez namirnica i ovisili su o milosti njihovih susjeda, koji su u većini slučajeva bili slabo pripremljeni da pokažu tu vrlinu. No uz sve to, u naselju se proširila bolest, a nije bilo dovoljno zdravih da se brinu o bolesnima; nakon bolesti uslijedila je smrt, a očevi, majke, djeca, braća, sestre i najbliži prijatelji pali su kao žrtve zatornika, pokopani gotovo bez ceremonije, a neki lišeni primjerene pogrebne odjeće. Tako su tuga i oplakivanje nadodani oskudici.«

Lorenzo je znao za te kušnje iz prve ruke. On i njegova obitelj iskusili su bolest, razočaranja i tugu, uključujući smrt njihove novorođene kćeri Leonore. Napisao je: »Mala se Leonora razboljela i umrla, i s dubokom smo tugom prenijeli njezino tijelo do tihog doma, da bude sama, daleko od njenog oca i majke koja ju je rodila.«

U tim okolnostima, Lorenzo je pomogao svecima da suoče sa svojim kušnjama s vjerom. Njegova sestra Eliza napisala je: »S nesavladivom energijom – praktičnim umom i nepokolebljivom svrhom koja nikada nije popustila obeshrabrenju, pokazao se doraslim situaciji koja bi užasnula ljude običnih sposobnosti.« Prisjeća se: »Prvo je djelovao kako bi nadahnuo i sjedinio energiju ljudi.« Organizirao je ljude u radne skupine. Neki su otišli u obližnje gradove kako bi zaradili novac za namirnice i odjeću. Drugi su ostali u kampu, gdje su se brinuli o obiteljima, sadili usjeve, te proizvodili i popravljali robu koja bi se mogla koristiti u obližnjim naseljima.

Osim što je pomagao svecima da rade zajedno, Lorenzo ih je potaknuo da se hrane duhovno i uživaju u zdravoj zabavi. »Tijekom dugih zimskih mjeseci,« rekao je, »želio sam podići njihov duh i potaknuti svece u Pisgahu ne samo kroz uvođenje sastanaka za vjersko bogoštovlje i učenje u različitim dijelovima naselja, već i pružanje i poticanje prigodne zabave razne vrste…

»Kao primjer pokušat ću opisati jednu, koju sam improvizirao za zabavu ljudima koje sam uspio okupiti u umjerenom broju u mojoj skromnoj obiteljskoj kući, prizemnici, oko petnaest sa trideset [otprilike četiri i pol metra s devet metara], izgrađenoj od balvana, sa zemljanim krovom i podom, u kojoj je s jedne strane bio dimnjak skromnih dimenzija, napravljenog od trave iz njedara Majke Zemlje. Samo za tu prigodu obložili smo pod tankim slojem čiste slame i prekrili zidove bijelim plahtama skinutih s naših tvrdih kreveta.

Kako primjereno obasjati našu prostoriju za nadolazeći događaj trebalo je ozbiljno razmotriti, a od nas je zahtijevalo obilati doprinos domišljatosti. No uspjeli smo. Iz jame u kojoj su bile zakopane, odabrali smo najveće i najljepše repe – izrezali unutrašnjost, u njih stavili niske svijeće, postavili ih u razmacima po zidovima, druge objesili na strop, koji je bio napravljen od zemlje i trske. Ta su svjetla pružila vrlo smirujući, tihi… ugođaj, a svjetlo koje se probijalo kroz repinu koru davalo je vrlo živopisan izgled.

Tijekom večernjih aktivnosti, nekoliko je mojih prijatelja, kroz najtoplije moguće izjave, dalo komplimente meni i mojoj obitelji za osebujan ukus i domišljatost prikazanu tim jedinstvenim i jeftinim aranžmanima.«

Lorenzo se prisjetio da je »tih nekoliko sati provedeno veselo i sretno«. On i njegovi prijatelji međusobno su se zabavljali govorima, pjesmama i recitacijama. Rekao je: »Na kraju, svi su se činili savršeno zadovoljni, i povukli su se osjećajući se sretno kao da nisu bili beskućnici.«¹ [Vidi 1. prijedlog na 109. stranici.]

Naučavanja Lorenza Snowa

Kušnje i nevolje pomažu nam da se duhovno poboljšamo i pripremimo za celestijalnu slavu.

Nemoguće nam je postići naše spasenje i ostvariti svrhe Božje bez kušnji i žrtvovanja.²

Kušnje i nevolje bile su iskustvo svetaca posljednjih dana. Bog je osmislio da tako treba biti. Vjerujem da u [predsmrtničkom] svijetu duhova, kada je predloženo da dođemo u ovo stanje kušnje i prođemo kroz iskustvo koje sada imamo, nije sve bilo ugodno i složno; izgledi nisu bili tako divni u svemu kao što bi bilo željeno. Ipak nema sumnje da smo tamo jasno vidjeli i razumjeli, kako bismo postigli naše uzvišenje i slavu, da je to bilo neophodno iskustvo; i koliko god se to nama činilo nelagodno, bili smo voljni podložiti se volji Božjoj, i zato smo ovdje.³

Gospodin je u svom srcu odlučio da će nas iskušati dok ne zna što može učiniti s nama. Iskušao je svog Sina Isusa… Prije nego što je on [Spasitelj] došao na zemlju, Otac je gledao njegov tijek i znao je da se može pouzdati u njega kad spasenje svijeta bude na kocki; i nije bio razočaran. Tako je i s nama. Iskušat će nas i nastaviti s time kako bi nas mogao postaviti na najviše položaje u životu i dodijeliti nam najsvetije odgovornosti.⁴

Ako uspijemo proći kroz nadolazeće vatrene kušnje s netaknutom vjernošću i integritetom, možemo na kraju naših kušnji očekivati veliko i moćno izlijevanje Duha i moći Božje – veliko podarivanje na sve koji će ostati odani svojim savezima…

Neka su naša braća pitala hoće li se nakon ovoga osjećati dostojno potpune pripadnosti s prorocima i svecima iz davnina, koji su izdržali kušnje i progone; i sa svecima… koji su patili u Kirtlandu, Missouriju i Illinoisu. Braća koja se spominju izrazila su žaljenje što nisu sudjelovala u tim prizorima patnji. Ako je bilo tko od njih prisutan, kažem vam, za vašu utjehu, trebate čekati kratko vrijeme i imat ćete slične prilike, na zadovoljštinu vašeg srca. Vi i ja ne možemo postati savršeni osim kroz patnju: Isus nije mogao [vidi Hebrejima 2:10]. U svojoj molitvi i agoniji u Getsemanskom vrtu, nagovijestio je pročišćujući proces potreban u životima onih čije ih težnje potiču da osiguraju slavu u celestijalnom kraljevstvu. Nitko ne bi trebao pobjeći pribjegavajući kompromisima.⁵

Ne postoji ni jedan drugi način po kojem sveci mogu steći duhovno unapređenje i biti spremni za nasljeđe u celestijalnom kraljevstvu osim kroz tegobu. To je proces po kojem se spoznaja povećava, a opći će mir na kraju biti uspostavljen. Rečeno je da bismo, kada bi naše okruženje sada bilo u miru i blagostanju, postali ravnodušni. Bilo bi to stanje kakvo bi mnogi ljudi željeli; oni ne bi težili prema vječnim stvarima.⁶

Razmotrite li to pojedinačno ili kolektivno, patili smo i ponovno ćemo patiti, a zašto? Zato što Gospodin od nas traži naše posvećenje.⁷ [Vidi 2. prijedlog na stranici.]

Kada ostanemo vjerni tijekom kušnji i napasti, pokazujemo da ljubimo Boga više nego što ljubimo svijet.

Među našim su kušnjama napasti po kojima možemo pokazati koliko cijenimo našu religiju. Upoznati ste s Jobovim iskustvom po tom pitanju. Dana mu je spoznaja o uskrsnuću i o Otkupitelju, te je znao da će, iako još treba umrijeti, u posljednje dane vidjeti svog Otkupitelja na zemlji [vidi Job 19:25–26]. Napasti kojima je bio podvrgnut pokazale su da je cijenio nebeska razmatranja iznad svega drugoga…

Budući da je Bog naš Prijatelj, ne plašimo se. Možda ćemo se morati nastaviti podvrgavati mnogim uvjetima koji su neugodni. Pomoću njih možemo pokazati anđelima da volimo ono što je Božje više od onoga što je od svijeta.⁸ [Vidi 3. prijedlog na 110. stranici.]

Dok ostajemo vjerni, Gospodin nas jača da nadvladamo napasti i izdržimo kušnje.

Mnogi su od vas možda iskusili ozbiljne kušnje da bi vaša vjera mogla postati savršena, vaše pouzdanje povećano, vaša spoznaja o moćima nebeskim proširena; i to prije nego što se dogodi vaše otkupljenje. Ako se olujni oblak digne na obzoru… ; ako se gorka patnja nametne, a vi budete primorani kušati je; ako Sotona bude pušten među vama sa svim svojim zavodljivim moćima obmanjivanja i lukavštine; ako snažna okrutna ruka progona bude dignuta protiv vas; – tada, u tom trenutku, podignite svoje glave i radujte se što ste dostojni takve patnje s Isusom, svecima i svetim prorocima; i znajte da se doba vašeg otkupljenja približava.

Osjećam, moja braćo i sestre, da vas trebam opomenuti iskrenim riječima. Odvažni budite – nemojte se obeshrabriti; jer zasigurno brzo dolazi dan kada će vaše suze biti osušene, vaša srca utješena, a vi ćete blagovati plodove svoga rada…

Budite pošteni, kreposni, časni, krotki i ponizni, hrabri i odvažni, njegujte jednostavnost, budite poput Gospodina; držite se istine u vatri ili maču, u muci ili smrti.⁹

Od trenutka primanja evanđelja do sadašnjosti, Gospodin nam je s vremena na vrijeme dao kušnje i nevolje, ako ih tako možemo nazvati; i ponekad su te kušnje bile takve prirode da nam je bilo teško primiti ih bez mrmljanja i prigovaranja. Ipak nas u takvim trenucima Gospodin blagoslivlja i daje nam dovoljno svog Duha da nas osposobi kako bismo prevladali napasti i izdržali kušnje.¹⁰

Svaki muškarac i žena koji služe Gospodinu, bez obzira kako vjerni bili, imaju svoje mračne trenutke; ali ako su živjeli vjerno, svjetlost će ih obasuti, a utjeha pohoditi.¹¹

Sve što se od nas traži kako bismo bili savršeno sigurni u svim okolnostima nevolje ili progona jest da vršimo Božju volju, budemo pošteni, vjerni i predani načelima koja smo primili; činimo ispravno jedni prema drugima; ne narušimo prava nijednog čovjeka; živimo po svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih i Sveti će nam Duh pomoći i podržati nas u svim okolnostima, te ćemo izaći iz toga svega obilno blagoslovljeni u našim domovima, obiteljima, stadima i poljima – i Bog će nas blagosloviti na sve načine. Dat će nam spoznaju za spoznajom, razum za razumom, mudrost za mudrošću.

Neka Bog blagoslovi ovaj narod. Budimo vjerni sebi, vjerni svim načelima koja smo primili, težeći međusobnim interesima svim našim srcem i Bog će izliti svog Duha na nas, a mi ćemo na kraju izaći kao pobjednici.¹² [Vidi 3. prijedlog na 110. stranici.]

Gledajući unatrag na teška vremena, vidimo da su nam naše kušnje pomogle približiti se Bogu.

Kada razmatramo što je Gospodin učinio za nas u prošlosti, naše sadašnje okruženje i naše buduće izglede, koliko li smo blagoslovljen narod! Ponekad sam razmišljao da je jedna od najvećih vrlina koju sveci posljednjih dana mogu posjedovati zahvalnost našem Nebeskom Ocu za ono što nam je udijelio i za put kojim nas je vodio. Možda slijeđenje tog puta nije uvijek bilo najugodnije iskustvo; ali smo naposljetku otkrili da su se te okolnosti, koje su bile vrlo neugodne, često pokazale kao najveća prednost za nas.¹³

Nakon svake kušnje kroz koju čovjek prođe, ako je vjeran kroz nju i poštuje Boga i religiju kojoj pripada, ta je osoba na kraju te kušnje ili nevolje bliža Bogu, bliža u odnosu na povećanje vjere, mudrosti, znanja i moći, te ima više pouzdanja u zazivanju Gospodina za one stvari koje želi. Poznavao sam osobe koje su drhtale od pomisli da prođu kroz određene kušnje, a koje su nakon što su prošli kroz napast rekli da su mogli pristupiti Gospodinu s više pouzdanja i tražiti blagoslove koje su željeli…

Imamo svaki razlog da se radujemo i budemo ispunjeni radošću i zadovoljstvom, bez obzira na teškoće koje nas okružuju. I koliko smo napredovali, koliko smo znanja više stekli i koliko sada možemo više toga izdržati nego prije jedne, dvije ili pet godina, i koliko više možemo podnijeti sada nego prije nekoliko godina? Gospodin nas je ojačao i uvećao u našem rastu. Poput djeteta, kada odraste ono ne zna kako je primilo postupnu snagu i način na koji je stasalo. Veće je ove godine nego prošle. Tako je i s našim duhovnim napretkom. Osjećamo se snažniji danas nego prije godinu dana.¹⁴

Žrtve koje ste podnijeli, teškoće koje ste izdržali i oskudice koje ste propatili… utonut će u neznatnost, a vi ćete se radovati što ste stekli iskustvo koje su proizveli… Neke stvari moramo naučiti kroz ono što propatimo, a spoznaja osigurana na taj način, iako proces može biti bolan, bit će nam od velike važnosti u drugom životu…

Znam da nam u životu nisu uvijek cvjetale ruže; bez sumnje ste prošli mnoge kušnje, i možda ste prošli kroz mnogo nevolja; ali kroz ustrajno poštenje uskoro ćete izaći iz sjene na veličanstveno sunce celestijalnog svijeta.¹⁵ [Vidi 4. prijedlog ispod.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Razmišljajte o zapisu od 101–105. stranice. Kako su mnogi sveci u ovom zapisu mogli biti sretni unatoč svojoj patnji? Što možemo učiniti da ohrabrimo ljude koji prolaze kroz kušnje?
Proučavajte učenja predsjednika Snowa o tome zašto moramo imati kušnje ( 105–106. stranica). Što mislite da »teži[ti] za vječnim stvarima« znači? Što mislite zašto mnogi ljudi ne bi »težili za vječnim stvarima« bez kušnji?
Kako možemo odgovoriti na kušnje i napasti? (Za neke primjere, vidi 107–109. stranicu.) Kako nam Gospodin pomaže u vremenima kušnje?
Pročitajte posljednji odsjek u ovom poglavlju. Što ste dobili iz izazova koje ste iskusili?
Potražite jednu ili dvije izjave u ovom poglavlju koji vam daju nadu. Što vam se najviše sviđa u izjavama koje ste odabrali? Razmotrite načine na koje možete podijeliti ove istine s članom obitelji ili prijateljem koji treba ohrabrenje.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Ponovljeni zakonik 4:29–31; Psalmi 46:1; Ivan 16:33; Rimljanima 8:35–39; 2. Korinćanima 4:17–18; Mosija 23:21–22; 24:9–16; NiS 58:2–4

Pomoć pri podučavanju: Razmislite o tome da unaprijed kontaktirate nekoliko sudionika i zamolite ih da se pripreme iznijeti iskustva koja se odnose na ovo poglavlje. Na primjer, prije podučavanja iz ovog poglavlja, može biti korisno zamoliti nekoliko ljudi da se pripreme govoriti o tome što su naučili iz svojih kušnji.

Kada su sveci posljednjih dana protjerani iz svojih domova u Nauvoou, Illinois, mnogi su pronašli radost usred svoje patnje.

Jedan od svetaca posljednjih dana koji se nastanio u Mount Pisgah nacrtao je ovaj crtež u dnevnik.

Naše svjedočanstvo o Isusu Kristu može nas podržati i utješiti u vrijeme kušnje.