18. poglavlje

Crkveno vodstvo i nesebično služenje

»Mi smo vaši sluge u Gospodinu i želimo vašu dobrobit i dobrobit cijelog čovječanstva.«

Iz života Lorenza Snowa

Od listopada 1840. do siječnja 1843. Lorenzo Snow predsjedavao je Crkvom u Londonu u Engleskoj i okolnom području. Tamo je nadgledao svećeničke vođe, ponekad ih podučavajući osobno, a ponekad pišući pisma kako bi dao savjet. Neposredno pred kraj svoje misije u Engleskoj, pisao je dvojici »predsjedavajućih starješina londonskih ogranaka« koji su služili kao što predsjednici ogranaka služe danas. U svom je pismu govorio o iskustvu koje je imao s drugim vođom ogranka u području.

Starješina Snow opisao je tog vođu kao osobu »bez vidljivih vanjskih mana«. Čovjek je bio »nadobudan u ispunjavanju poslanja« i imao je sposobnost pobrinuti se »da svatko bude na svom mjestu i obavlja svoju dužnost«. Bio je marljiv, »radeći napornije od svih drugih«. No unatoč vanjskom izgledu vjernosti ovoga čovjeka, ogranak je stalno imao probleme koji su uglavnom uključivali njega. Starješina Snow pokušavao je neko vrijeme utvrditi izvor problema i blago je ukorio članove ogranka što nisu podržavali svog vođu. Zatim se počeo pitati ima li taj vođa »možda neku tajnu, unutarnje djelovanje duha kojeg on nije [bio] svjestan, koji se ne očituje otvoreno«, no nekako uzrokuje poteškoće u ogranku. Starješina Snow je ispričao:

»Molio sam se da mi Gospodin udijeli duh spoznaje da mogu razjasniti stvari u tom slučaju. Moja je molitva odgovorena; shvatio sam da je brat opsjednut poluskrivenim, pritajenim duhom uzdizanja samoga sebe koji ga je usmjeravao u mnogim njegovim djelima. Poslao bi nekog brata ispuniti zaduženje, no imao je suzbijenu želju priskrbiti čast sebi; ako zaduženje nije izvršeno, on bi ukorio krivca, ne zato što je djelo Gospodnje u nekoj mjeri neizvršeno ili što je brat izgubio blagoslov, već zato što je neposluhom prema [njemu] ukazano nepoštovanje. U slučaju kada bi brat krstio puno ljudi, njegovo se srce radovalo ne toliko zbog osoba koje su dovedene u savez, već zbog toga što je to učinjeno pod njegovim nadzorom, tajno želeći da nijedna osoba za koju je on odgovoran ne primi veliku čast osim ako bi se njegovo ime moglo povezati s time.«

Starješina Snow primijetio je da ako bi član ogranka uspješno obavio zadatak, a da nije detaljno slijedio savjet vođe, vođa bi osjetio »duh zavisti… koji se skrivao iza izgovorene pohvale«. Nastavio je: »Duh je bio pritajen; njegove se posljedice nisu otvoreno očitovale, no to bi se dogodilo kada situacija ne bi bila ispravljena; bila je usađena opačina koja bi naposljetku uništila korist od njegove službe. Ona je vodila do nepotrebnih teškoća u ispunjavanju njegove dužnosti; isto tako, ona je bila izvor stalnog nezadovoljstva u njegovom umu. Bio je željan ispuniti nakane Božje, no uvijek na način kako bi njegov doprinos mogao biti jasno vidljiv u svemu. Bio je nadobudan u davanju dobrih uputa, no pazeći kako bi se njegovo ime potpuno povezalo s time.«

Starješina Snow nije napisao to pismo kako bi osudio mjesnog vođu. Njegova je namjera u pisanju bila pomoći drugim vođama – kako bi duh oholosti koji je opisao »mogao biti uočen, prepoznat i izbjegnut« među njima. Upozorio je kako bi mnogi ljudi »koji iskreno vjeruju da su potpuno lišeni tog duha uzdizanja, prilikom pažljive provjere svojih motiva koji ih nadahnjuju u njihovom ponašanju otkrili, na svoje iznenađenje, da ih taj duh potiče u izvršavanju mnogih njihovih djela«.

Nakon što je iznio ovo upozorenje, savjetovao je: »Da bismo postali onakvi kakvi Bog želi da postanemo, moramo priučiti naš um da se raduje kada vidimo kako drugi napreduju poput nas; da se raduje kada vidimo kako cilj Siona napreduje kako god to njegova Providnost odredi; i da naša njedra budu zatvorena za zavist kada je slabija osoba pozvana ispuniti veći poziv; da budemo zadovoljni u veličanju manjeg poziva prije nego budemo pozvani na veći; da budemo zadovoljni u izvršavanju malih stvari i ne prisvajati čast za izvršavanje velikih.« Usporedio je Crkvu s velikom građevinom, s pojedinim svecima kao dijelovima te građevine, govoreći da ne trebamo »nikada biti toliko oholi kako ne bismo mogli biti posječeni, oblikovani, izrezbareni i istesani za mjesto koje trebamo zauzeti u duhovnoj građevini«.

Starješina Snow završio je pismo ovim riječima: »Ako će predsjedavajući starješina nastojati postati onakav kakav može i treba postati, rješavajući se sebičnih načela, uvijek djelujući za dobrobit svog naroda, te bude ponizan, ne nastojeći učiniti previše u malo vremena, ili preuzimati preveliku čast prije nego što sazrije, nikada neće manjkati u ispravnom veličanju svog poziva, niti će mu nedostajati moći Božje kako bi ispunio njegove mudre nakane.«¹ [Vidi 1. prijedlog na 212. stranici.]

Naučavanja Lorenza Snowa

Gospodin je vođama svoje Crkve dao božanski nalog: »Pasi[te] ovce moje.«

Neka svaki čovjek koji ima službeni poziv, kojemu je Bog udijelio njegovo sveto i božansko svećeništvo razmisli o onome što je Spasitelj rekao Dvanaestorici apostola prije nego što je otišao u nazočnost svog Oca: »Pasi[te] ovce moje.« [Ivan 21:16–17.] I nastavio je to govoriti dok njegovi apostoli nisu osjetili tugu što ih nastavlja pozivati na taj način. No rekao je: »Pasi[te] ovce moje.« To znači: »Idite naprijed svim svojim srcem, budite potpuno predani mom cilju. Ovi ljudi u svijetu moja su braća i sestre. Gajim snažne osjećaje prema njima. Skrbite za moj narod. Pasite moje stado. Idite i propovijedajte evanđelje. Nagradit ću vas za svaku vašu žrtvu. Nemojte misliti da možete previše žrtvovati u izvršavanju ovog djela.« Pozvao ih je snagom svog srca da vrše ovo djelo. A sada ja pozivam sve koji obnašaju ovo svećeništvo, predsjedavajuće službenike okola, biskupe i veliko vijeće da pođu naprijed i pasu stada. Pokažite interes za njih… Radite za njih i nemojte ograničavati svoje misli i osjećaje za vašu osobnu korist. Tada će vam Bog dati objavu za objavom, nadahnuće za nadahnućem, i podučavati vas da osigurate interese svetaca po pitanju onoga što se odnosi na njihovu vremenitu i duhovnu dobrobit.² [Vidi 2. prijedlog na 212. stranici.]

Vođe i učitelji pozvani su slijediti Spasiteljev primjer i služiti s ljubavlju, a ne na svoju korist.

Zašto je čovjek pozvan djelovati kao predsjednik ljudima? Zato da bi stekao utjecaj, a zatim izravno koristio taj utjecaj za svoju vlastitu korist? Ne, već suprotno tome, pozvan je djelovati na takvom položaju prema istom načelu po kojem je svećeništvo dano Sinu Božjemu, kako bi se žrtvovao. Za sebe? Ne, već u interesu ljudi kojima predsjedava. Hoće li se od njega tražiti da se žrtvuje na križu poput Spasitelja? Ne, ali da postane sluga svojoj braći, a ne njihovom gospodaru, i da radi u njihovu korist i dobrobit. Ne da koristi utjecaj koji je tako stekao kako bi koristio sebi, svojoj obitelji, rodbini i bliskim prijateljima, već gledajući na sve kao na svoju braću, koji imaju prava poput njega i stoga nastojati blagosloviti i pomoći svima jednako prema talentima i dostojnosti koje posjeduju, i čineći to razviti u sebi očinski osjećaj koji uvijek postoji u njedrima Oca…

Neka oni koji propovijedaju među svecima shvate zbog čega im je dano svećeništvo; neka znaju i potpuno osjete zašto su imenovani ispuniti određeni poziv kako bi mogli djelovati u duhu našeg Učitelja, koji je bio sluga svima, da mogu naučiti brinuti se o potrebama svih ljudi s ljubavlju kao što se brinu o svojim potrebama. Tada će razumjeti duh dvije velike zapovijedi o kojima, kako je rekao Spasitelj, »ovisi sav Zakon i Proroci«, to jest da ljubite Gospodina svom moću svojom, umom i snagom, i naše bližnje kao same sebe [vidi Matej 22:37–40].³

Izmolite jednu molitvu prije [podučavanja], a to je ova: Zamolite Gospodina da možete reći nešto tijekom vaših napomena što će biti korisno onima kojima se obraćate. Nemojte brinuti hoće li to biti nešto što će dodati vašoj vlastitoj slavi ili ne, već jednostavno imajte na umu da ste pozvani govoriti publici i da oni žele primiti nešto što će im koristiti. To može doći jedino od Gospodina. Nemojte se brinuti hoće li… oni koji vas čuju reći kako divno govorite. Nemojte uopće brinuti o tome, već uklonite svaku sebičnost koja može biti u vašem umu kako bi Gospodin mogao diktirati vam nešto što će biti korisno ljudima.⁴ [Vidi 3. prijedlog na 212. stranici.]

Mudri vođe cijene talente drugih i ljudima pružaju prilike da služe.

Kada jedan [vođa] pridobije srca ljudi i postane prepoznatljiv među njima svojim poštenjem i časnošću, svojom željom da radi u interesu Boga i ljudi, spreman žrtvovati sve što se od njega traži, tada on ima njihovo povjerenje, a kada jednom stekne to sveto povjerenje, što tada može učiniti kako bi udovoljio njihovim mislima koje su, manje ili više, sklone napretku? Neka takav čovjek pozove u pomoć svoju braću koja su najsposobnija, omogućujući im da sudjeluju u njegovim odgovornostima. Jer vidjet ćete da je u principu talent raširen na mnoge, a rijetko na jednog pojedinca; i samo treba priliku kako bi se razvio. Može reći jednome: »Evo, brate, bolje ste pripremljeni za ovaj ili onaj položaj od mene«; ili drugome: »Vi ste najbolje obučena osoba za ovu službu«; itd., dok ne probudi talente svih, i umjesto da umanji njihovo povjerenje u njega, na takav način samo će ga povećati.⁵ [Vidi 4. prijedlog na 212. stranici.]

Ispravan način za vođenje je poniznošću, dobrim primjerom i predanošću za dobrobit drugih.

Autoritarni režim nije prava vladavina po kojoj treba upravljati svecima, već nastojte posluživati u duhu poniznosti, mudrosti i dobrote, podučavajući ne samo riječima, već i djelima. Iako netko može podučavati anđeoskom rječitošću, ipak dobra djela, dobri primjeri i postupci, stalno pokazujući iskrenu brigu za interese ljudi podučavaju daleko rječitije, daleko učinkovitije.⁶

Ako ćete biti vjerni i ujedinjeni kao što su Prvo predsjedništvo i Dvanaestorica vjerni i ujedinjeni, i slijedite nas kao što mi slijedimo Krista, sve će biti dobro s vama. Odlučni smo vršiti našu dužnost, služiti Gospodinu i raditi za dobrobit njegovog naroda te ispuniti njegovo djelo. Mi smo vaši sluge u Gospodinu i želimo vašu dobrobit i dobrobit cijelog čovječanstva.

Gospodin nije odabrao moćne i učene iz svijeta kako bi ispunio svoje djelo na zemlji. Ne one koji su obučeni i obrazovani na fakultetima i teološkim školama znanja, već ponizne ljude predane njegovom cilju koje je odabrao kako bi upravljali poslovima njegove Crkve, ljude koji su voljni biti vođeni Svetim Duhom i koji će po potrebi njemu dati slavu znajući da sami ne mogu postići ništa. Uvjeravam vas, braćo i sestre, da nisam imao namjeru preuzeti odgovornost koja je sada na meni. Da sam je mogao časno izbjeći, nikada se ne bih našao u svojoj sadašnjoj poziciji. Nisam to nikada tražio niti sam ikada tražio pomoć bilo kojeg od moje braće kako bih stekao ovaj položaj, no Gospodin je objavio meni i mojoj braći da je to njegova volja, a ja nemam sklonost izbjeći nijednu odgovornost niti odbiti prihvatiti bilo koji položaj koji Gospodin želi da ispunim.⁷

Nastojat ću biti posvećen vašim interesima i interesima kraljevstva Božjeg. Služit ću vam najbolje što znam i razumijem, vezano uz ono što će promicati vaše interese u odnosu na interese Svemogućega. Učinit ću to uz Gospodinovu pomoć.⁸ [Vidi 5. prijedlog ispod.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Kako se pismo Lorenza Snowa vođama u Engleskoj (stranice odnose na nas? Na primjer, što se može dogoditi kada imamo »duh uzdizanja samoga sebe« u našim crkvenim pozivima? Kako možemo veličati naše pozive a da ne veličamo sebe?
Proučite poglavlje koje započinje na 208. stranici. Na koje načine vođe mogu »pas[ti Kristova] stada«? Što su crkveni vođe učinili kako bi »pasli« vas? Kojim se karakternim osobinama divite u tim vođama?
Pročitajte upozorenja predsjednika Snowa o uzdizanju samoga sebe (stranica 209). Zatim pregledajte cijeli drugi odlomak na 207. stranici. Zašto trebamo preispitati naše motive dok služimo? Uz molitvu razmislite o svojim motivima za služenje u Crkvi.
Pročitajte odlomak koji započinje na dnu 210. stranice. Kako na odjel ili ogranak djeluje kada vođe dijele neke odgovornosti s drugim članovima? Koje ste rezultate vidjeli kada su članovi Crkve s raznim talentima i iskustvima radili zajedno prema zajedničkom cilju?
Predsjednik Snow je savjetovao: »Autoritarni režim nije prava vladavina po kojoj treba upravljati svecima« (211. stranica).Koje su neke moguće posljedice autoritarnog režima crkvenih vođa? Roditelja? Koje su neke od mogućih posljedica poniznog vodstva?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 6:24; 20:25–28; 23:5; Marko 10:42–45; Ivan 13:13–17; 2. Nefi 26:29; 28:30–31; Mosija 2:11–19; 3. Nefi 27:27; NiS 46:7–11; 50:26; 121:34–46

Pomoć pri podučavanju: »Pitanja zapisana na ploču koja stoji pred razredom pomoći će učenicima da počnu razmišljati o temama čak i prije početka lekcije« (Podučavanje, nema većeg poziva, 93).

Vjerni crkveni vođe slijede Gospodinov nalog Petru: »Pasi ovce moje« (Ivan 21:16–17).

»Jer vidjet ćete, kako je to uobičajeno, da je talent raširen na mnoge, a rijetko na jednog pojedinca.«