6. poglavlje

Postati savršen pred Gospodinom: »Malo bolji iz dana u dan«

»Nemojte očekivati da ćete odjednom postati savršeni. Ako to očekujete, bit ćete razočarani. Budite bolji danas nego jučer, i budite bolji sutra nego danas.«

Iz života Lorenza Snowa

Predsjednik Lorenzo Snow jednom je bio na svećeničkom sastanku na kojem su predstavnici svakog zbora starješina ustali i izvijestili o radu koji je njegov zbor izvršio. Dok je predsjednik Snow slušao te mladiće, prisjetio se sebe mnogo godina ranije. Kada je ustao da govori, rekao je:

»Želim reći nešto, ako je moguće, što nikada nećete zaboraviti, i mislim da to možda mogu postići.

Vidim, kao što gotovo uvijek vidim kada su mladi starješine zajedno, zapravo i kada su starješine srednjih godina zajedno, određenu suzdržanost u govoru pred publikom. Vidim to ovdje ovog jutra u mladićima koji su ustali da nešto kažu i daju informacije o radu kojim su se bavili.

Možda ne bi bilo loše kada bih vam ispričao jedno moje iskustvo kada sam počeo govoriti u javnosti, čak i prije nego što sam bio starješina. Sjećam se kada sam prvi puta bio pozvan iznijeti svoje svjedočanstvo… To je bilo nešto čega sam se užasavao, a ipak sam istovremeno osjećao da je ustati bila moja dužnost, no čekao sam, i čekao. Jedan je iznio svjedočanstvo, drugi je dao svoje, a zatim još jedan, i gotovo su bili pri kraju, a ja sam se i dalje užasavao ustati. Nikada prije nisam govorio pred publikom… [Naposljetku] sam zaključio da je vrijeme da ja ustanem. Učinio sam to. Što mislite koliko sam dugo govorio? Procjenjujem oko pola minute – nije sigurno moglo biti više od minute. Bio je to moj prvi pokušaj; a mislim da je drugi bio otprilike isti. Bio sam plašljiv… ali sam odlučio u svom umu, sigurno i čvrsto, da ću kad god sam pozvan obaviti dužnost takve naravi ili bilo koje druge to učiniti bez obzira na rezultat. To je dio temelja za moj uspjeh kao starješine u Izraelu.«

Predsjednik Snow rekao je mladićima da je nedugo nakon tog iskustva održao svoj prvi sastanak kao cjelodnevni misionar. »Ničega se nisam tako užasavao nečega kao od tog sastanka«, prisjeća se. »Molio sam se cijeli dan, povukao se u sebe i zazvao Gospodina. Nikada prije nisam govorio [u javnosti] osim na onim sastancima svjedočanstava. Užasavao sam se toga. Pretpostavljam da se nikada nitko nije užasavao neke situacije više nego ja u tom trenutku. Sastanak je sazvan, a prostorija je bila prilično ispunjena… Počeo sam govoriti i mislim da sam zauzeo oko tri četvrtine sata.«¹ Drugom prilikom o istom je sastanku zapisao: »Kada sam stao pred tu publiku, iako nisam znao ni jednu riječ koju ću reći, čim sam otvorio svoja usta da govorim, Duh se Sveti snažno spustio na mene, ispunjavajući moj um svjetlošću i prenoseći ideje i prave riječi kojima ću ih ispričati. Ljudi su bili zadivljeni i zatražili još jedan sastanak.«²

Predsjednik Snow održao je lekciju sa željom da mladići uče iz njegovog iskustva: »Moji mladi prijatelji, pruža vam se prilika da postanete sjajni – onoliko sjajni koliko želite biti. Na početku svog života možete u svoja srca postaviti stvari koje je teško doseći, no koja su moguća za vas. U vašim prvim nastojanjima da ostvarite svoje želje možete biti neuspješni, a vaša stalna nastojanja možda se neće pokazati kao uspješna. No ukoliko su vaša nastojanja bila poštena, i ukoliko su vaše želje utemeljene u pravednosti, iskustva koja steknete dok težite željama svoga srca moraju vam neophodno biti korisna, pa čak i vaše pogreške, ako ih bude, bit će na vašu korist.«³

To je bila omiljena tema predsjednika Snowa. Često je podsjećao svece na Gospodinovu zapovijed da budu savršeni, i uvjeravao ih je da kroz svoju vlastitu marljivost i uz Gospodinovu pomoć mogu poslušati tu zapovijed. Podučio je: »Trebamo osjećati u našim srcima da je Bog naš Otac, i da iako griješimo i slabi smo, ipak ako živimo što savršenije možemo sve će biti dobro s nama.«⁴

Naučavanja Lorenza Snowa

Uz marljivost, strpljenje i božansku pomoć možemo poslušati Gospodinovu zapovijed da budemo savršeni.

»Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa reče: ‘Ja sam El Šadaj – Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi’.« [Postanak 17:1.]

U svezi s ovime citirat ću dio Spasiteljevih riječi iz njegove Propovijedi na gori, kako je sadržano u posljednjem stihu 5. glave Mateja.

»Dakle, budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« [Matej 5:48.] …

Učimo da se Gospodin ukazao Abrahamu i dao mu velika obećanja, a da mu je prije nego što ih je bio spreman primiti postavljen određeni uvjet – da on [Abraham] treba postati savršen pred Gospodinom. A isti je uvjet postavio Spasitelj svojim učenicima, da trebaju postati savršeni, kao što su on i njegov Otac na Nebu savršeni. Vjerujem da je to tema koja brine svece posljednjih dana; i želim vam uputiti nekoliko riječi kao prijedlog, za razmišljanje onima koje to brine.

Gospodin namjerava dati najviše blagoslove svecima posljednjih dana; no poput Abrahama moramo se pripremiti za njih, a kako bismo to učinili isti zakon koji je njemu dan od Gospodina dan je i nama da ga slijedimo. Od nas se također traži da dođemo u stanje savršenstva pred Gospodinom; a Gospodin u ovom slučaju, isto kao i u svakom drugom, nije dao uvjet koji se ne može ispuniti, već je s druge strane, svecima posljednjih dana na korištenje dao sredstva po kojima bi se mogli podložiti njegovom svetom nalogu. Kada je Gospodin dao ovaj uvjet Abrahamu, dao mu je način po kojem bi se mogao osposobiti da posluša taj zakon i u potpunosti ispuni uvjet. Imao je povlasticu Svetoga Duha, jer znamo da je evanđelje propovijedano Abrahamu, a kroz to evanđelje on je mogao dobiti božansku pomoć koja će ga osposobiti da razumije ono što je Božje, a bez nje to nijedan čovjek ne bi mogao učiniti; bez nje nijedan čovjek ne bi mogao doći u stanje savršenstva pred Gospodinom.

Stoga govoreći o svecima posljednjih dana; oni nikako ne bi mogli zadovoljiti takvo moralno i duhovno mjerilo osim kroz nadnaravnu [nebesku] pomoć i podršku. Niti ne očekujemo da se sveci posljednjih dana odjednom podlože ili mogu podložiti ovom zakon u svim okolnostima. Potrebno je vrijeme; potrebno je mnogo strpljenja i discipline uma i srca kako bismo mogli obdržavati ovu zapovijed. I iako ispočetka možda ne uspijemo u našim pokušajima, ipak to ne bi trebalo obeshrabriti svece posljednjih dana od pokušaja da budu odlučni u pokoravanju ovom velebnom uvjetu. Abraham, iako je možda imao veliku vjeru da hodi pred Gospodinom prema ovom božanskom zakonu, ponekad je bio pod teškom kušnjom, no unatoč tome nije se obeshrabrio jer je bio odlučan pokoriti se volji Božjoj.

Možemo misliti da ne možemo živjeti po zahtjevima zakona savršenstva, da je djelo osobnog usavršavanja preteško. To može dijelom biti istinito, ali i dalje ostaje činjenica da je to zapovijed Svemogućega nama i ne možemo je ignorirati. Kada prolazimo kroz teške trenutke, dolazi vrijeme da iskoristimo za sebe tu veliku povlasticu da pozovemo Gospodina za snagu i razumijevanje, razum i milost, po kojoj možemo prevladati slabosti tijela protiv onoga s čim se moramo stalno boriti.⁵ [Vidi 1. i 2. prijedlog na 99. stranici.]

Kada se pokorimo Gospodinovom zahtjevu, mi smo savršeni u tom pogledu.

Abraham ja bio pozvan napustiti svoj rod i zemlju [vidi Abraham 2:1–6]. Da se nije pokorio tom zahtjevu, on ne bi dobio Gospodinovo odobrenje. Ali on se pokorio, i dok je napuštao svoj dom bez sumnje je živio u poslušnosti ovom božanskom zakonu savršenstva. Da nije u tome uspio, zasigurno ne bi bio poslušan zahtjevima Svemogućega. I kada je napuštao dom svoga oca, kada se podvrgavao toj kušnji činio je ono što su njegova vlastita savjest i Duh Božji pravdali da čini, i nitko to nije mogao učiniti bolje, uzimajući u obzir da nije činio nikakvo zlo kada je obavljao svoje djelo.

Kada su sveci posljednjih dana primili evanđelje u udaljenim nacijama, i kada su primili glas Svemogućega da napuste zemlje svojih očeva, da napuste svoj rod poput Abrahama, kad god su se pokorili tom zahtjevu, kad god su hodali u poslušnosti ovom zakonu, bili su savršeni koliko ljudi mogu biti po okolnostima i u području u kojem su djelovali, a ne savršeni u spoznaji ili moći, itd.; već u svojim osjećajima, poštenju, motivima i odlučnosti. I dok su prelazili velike dubine, pod uvjetom da nisu mrmljali ili se žalili, već slušali savjete koji su im dani i na svaki se način ponašali primjereno, bili su savršeni onako kako je Bog to od njih tražio.

Gospodin je naumio da nas odgoji za celestijalno kraljevstvo. Kroz izravnu je objavu obznanio da smo njegovo potomstvo, začeti u vječnim svjetovima, da smo došli na ovu zemlju s naročitom svrhom kako bismo se pripremili primiti puninu slave našega Oca kada se vratimo u njegovu nazočnost. Stoga moramo tražiti sposobnost da obdržavamo ovaj zakon da posveti našu motivaciju, želje, osjećaje i naklonosti kako bi oni mogli biti čisti i sveti, i da naša volja u svemu bude podložna volji Božjoj, i ne imat vlastitu volju osim da činimo volju našeg Oca. Takav je čovjek u svom djelovanju savršen, i posjeduje blagoslov Božji u svemu što čini i kamo god ide.

No mi smo podložni ludosti, slabostima tijela i više manje smo neuki, i stoga skloni greškama. Da, no to nije razlog zašto ne bismo trebali osjećati želju pokoriti se ovoj Božjoj zapovijedi, naročito kada vidimo da je u naš doseg stavio sredstva za postizanje ovoga djela. Moje je razumijevanje da je to značenje riječi savršenstvo, kako su naš Spasitelj i Gospodin to rekli Abrahamu.

Čovjek može biti savršen u nekim stvarima, a u nekima ne. Čovjek koji vjerno slijedi riječ mudrosti savršen je po pitanju tog zakona. Kada smo se pokajali od naših grijeha i bili kršteni za njihov otpust, bili smo savršeni po tom pitanju.⁶ [Vidi 3. prijedlog na 99. stranici.]

Umjesto da se obeshrabrimo kada ne uspijemo, možemo se pokajati i moliti Boga za snagu da budemo bolji.

Apostol Ivan nam je rekao: »Sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest. Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist.« [Vidi 1. Ivanova 3:2–3.] Sveci posljednjih dana očekuju da će stići u to stanje savršenstva; očekujemo da ćemo postati poput našeg Oca i Boga, djeca podobna i dostojna prebivanja u njegovoj nazočnosti; očekujemo da ćemo, kad se Sin Božji ukaže, primiti naša obnovljena i proslavljena tijela, i da će »preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu«. [Vidi Filipljanima 3:21.]

To su naša očekivanja. Neka si sada svi prisutni postave ovo pitanje: Jesu li naša očekivanja dobro utemeljena? Drugim riječima, težimo li tome da se pročistimo? Kako se svetac posljednjih dana može osjećati opravdano osim ako teži tome da se pročisti onako kao što je Bog čist, osim ako sam teži imati čistu savjest pred Bogom i ljudima svaki dan svoga života? Mnogi od nas nesumnjivo idu iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec pred Bogom, osjećajući da su bez osude, ponašajući se ispravno i težeći iskreno i u svoj krotkosti tome da Duh Božji diktira naš dnevni tijek; a ipak može doći do trenutka ili trenutaka u našem životu kada smo pod velikom kušnjom, a možda i nadvladani; čak i ako je tako, nema razloga zašto ne bismo pokušali ponovno, i to s udvostručenom energijom i odlučnošću da ostvarimo naš cilj.⁷

Gospodin želi pokazati naklonost prema svojoj djeci na zemlji, ali od njih zahtijeva iskreno pokajanje kada pogriješe ili ne uspiju u bilo kojoj dužnosti. On očekuje njihovu poslušnost i da će se truditi odbaciti svaki grijeh, pročistiti se i postati doista njegov narod, njegovi sveci, kako bi mogli biti spremni doći u njegovu nazočnosti, da postanu poput njega u svemu i s njime vladaju u njegovoj slavi. Da bi to postigli, moraju proći tijesnim i uskim putem, čineći njihov život svjetlijim i boljim, ispunjeni vjerom i dobrotvornošću, koja je čista ljubav Kristova, te vjerno čineći svaku dužnost u evanđelju.⁸

Kada bismo mogli detaljno pročitati o Abrahamovom životu ili životima drugih velikih i svetih ljudi, bez sumnje bismo otkrili da njihovi napori da budu pravedni nisu uvijek okrunjeni uspjehom. Stoga ne bismo trebali biti obeshrabreni ako smo nadvladani u trenutku slabosti; već naprotiv, odmah se pokajati od pogreške ili nepravde koju smo počinili, ispraviti je koliko god je to moguće, a zatim poći Bogu za obnovljenu snagu da nastavimo i budemo bolji.

Abraham je mogao hodati savršeno pred Bogom dan za danom kada je napuštao dom svog oca, i pokazao je dokaze vrhunskog i dobro discipliniranog uma predloživši što učiniti kada su se njegovi pastiri svađali s pastirima njegovog nećaka Lota [vidi Postanak 13:1–9]. Međutim, došao je trenutak u Abrahamovom životu koji je morao biti vrlo težak; zapravo se ne može zamisliti nešto tako ozbiljno; to je bilo kada ga je Gospodin pozvao da žrtvuje svog voljenog i jedinog sina, onoga kroz kojeg je očekivao ispunjenje velikog obećanja koje mu je dao Gospodin; no pokazavši pravi stav mogao je prevladati kušnju i dokazati svoju vjernost i odanost Bogu [vidi Postanak 22:1–14]. Teško je pretpostaviti da je Abraham naslijedio takvo stanje uma od svojih idolopokloničkih roditelja; no logično je vjerovati da je pod Božjim blagoslovom to mogao steći, nakon što je prošao sličan rat s tijelom poput nas, i bez sumnje povremeno bio nadvladan, a zatim prevladavao dok nije bio osposobljen suočiti se s tako ozbiljnim ispitom.

»Težite među sobom za onim«, kaže apostol Pavao, »za čim treba da težite u Kristu Isusu: On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom.« [Vidi Filipljanima 2:5–6.] Svaki čovjek koji to ima pred sobom pročistit će se kao što je Bog čist i pokušati hodati savršeno pred njim. Mi imamo naše male ludosti i slabosti; trebamo ih pokušati prevladati što je brže moguće i trebamo razviti taj osjećaj u srcima naše djece, da strah prema Bogu može sazrijevati s njima od njihove mladosti i da mogu učiti da se pred njim ponašaju prikladno u svim okolnostima.

Ako muž može živjeti sa svojom ženom jedan dan bez svađe, da se prema nikome ne ponaša neljubazno ili da ne žalosti Duha Božjega na bilo koji način, to je onda dobro; on je onda savršen. Zatim neka pokuša biti isti sljedeći dan. No ako pretpostavimo da u tome nije uspio sljedeći dan, nema razloga zašto ne bi u tome uspio treći dan…

Sveci posljednjih dana trebaju njegovati ovu težnju stalno što su tako jasno odredili apostoli u prošla vremena. Trebamo pokušavati hodati svaki dan tako da naša savjest bude čista pred svima. A Bog je u Crkvu postavio određena sredstva koja nam mogu pomoći, i to apostole, proroke, evanđeliste, itd., »da pripravi svete za djelo službe«, itd. [Vidi Efežanima 4:11–12.] Također nam je udijelio Svetog Duha koji je nepogrešiv vodič, koji uz nas stoji poput Božjeg anđela govoreći nam što učiniti i dajući nam snagu i pomoć kad nam se na putu nađu teške okolnosti. Ne smijemo si dopustiti da budemo obeshrabreni kad god otkrijemo svoju slabost. Rijetko ćemo naći situaciju u veličanstvenim primjerima koje su nam postavili proroci, drevni ili suvremeni, u kojima su dozvolili Zlome da ih obeshrabri; no s druge strane oni su stalno težili tome da prevladaju, osvoje nagradu i tako se pripreme za puninu slave.⁹ [Vidi 4. prijedlog na 99. stranici.]

Uz božansku pomoć možemo živjeti iznad ludosti i taština svijeta.

Kada jednom shvatimo da kroz evanđelje koje smo primili u sebi uistinu imamo moć prevladati svoje strasti i apetite te u svemu podložiti svoju volju volji našeg Nebeskog Oca, pa umjesto da budemo izvor neugodnih osjećaja u krugu naše obitelji i onih s kojima se družimo, mi uvelike pomažemo stvoriti mali rajski kutak na zemlji, tada se može reći da je bitka napola dobivena. Jedna od glavnih poteškoća od koje mnogi od nas pate je ta da smo previše skloni zaboraviti veliki cilj života, razlog zbog kojeg nas je naš Nebeski Otac poslao ovdje u smrtnost, kao i sveti poziv na koji nas je pozvao; i onda, umjesto da se izdignemo iznad sitnih prolaznih vremenitih stvari, prečesto si dopuštamo da se spustimo na razinu svijeta ne koristeći božansku pomoć koju je Bog uspostavio, a koja nas jedino može osposobiti da ih prevladamo. Nismo bolji od ostatka svijeta ako ne njegujemo osjećaj da budemo savršeni, kao što je naš Otac na Nebu savršen.

To je bila Spasiteljeva opomena svecima u prošla vremena, koji su bili ljudi sličnih želja i koji su bili podložni istim napastima kao i mi, i on je znao mogu li se ljudi prilagoditi tome ili ne; Gospodin nikada nije niti će zahtijevati od svoje djece ono što je za njih nemoguće izvršiti. Starješine u Izraelu koji očekuju da će poći u svijet propovijedati evanđelje spasenja među izopačenim i nastranim narodom, među ljudima koji su puni opačine i pokvarenosti, posebno trebaju njegovati taj duh. A ne samo oni, već svi, svaki mladić i djevojka koji pripadaju ovoj Crkvi i koji su dostojni nazvani svecima trebaju njegovati ovu želju da žive prema tom zahtjevu, tako da njihova savjest bude čista pred Bogom. Predivno je kada mladi ili stari imaju takav cilj; naročito je užitak vidjeti naše mlade kako idu putem na kojem svjetlost i razum Božji mogu sjati u njihovim licima, da mogu imati pravo razumijevanje života i živjeti iznad ludosti i taštine svijeta te grešaka i opačina ljudskih.¹⁰

Nema potrebe da se sveci posljednjih dana brinu o stvarima ovoga svijeta. One će proći. Naša će trebaju biti usmjerena na ono iznad; težiti prema tom savršenstvu koje je u Kristu Isusu, koji je Ocu bio savršeno poslušan u svemu, i tako stekao svoje veliko uzvišenje i postao primjer svojoj braći. Zašto da nas uzrujavaju i brinu ove vremenite stvari kada je naša sudbina tako divna i veličanstvena? Ako prionemo uz Gospodina, obdržavamo njegove zapovijedi, slijedimo njegovo savršenstvo i posegnemo prema vječnim stvarnostima njegovog nebeskog kraljevstva, sve će biti dobro s nama i trijumfirat ćemo i na kraju ostvariti pobjedu.¹¹

U svim vašim djelima i ponašanju uvijek imajte svijest da se sada pripremate i stvarate si život koji će se nastaviti kroz vječnost; nemojte djelovati prema načelu kojeg ćete se sramiti ili po kojem ne biste djelovali na nebu, ne koristite sredstva za ostvarenje cilja koja celestijalna prosvijetljena svijest ne bi odobrila. Dok vas osjećaji i strasti pobuđuju na djelovanje, neka čista, časna, sveta i kreposna načela uvijek vladaju i upravljaju .¹²

Ne možemo postati savršeni odjednom, ali možemo biti malo bolji iz dana u dan.

Dijete raste od djetinjstva do momaštva, od momaštva do zrele dobi stalnim i postojanim rastom; ali ne može reći kako se ili kada rast događa. On ne shvaća da raste; već kroz pridržavanje zakona zdravlja i mudrosti na svom putu naposljetku dostiže zrelu dob. To se odnosi i na nas kao na svece posljednjih dana. Mi rastemo i jačamo. Nismo toga svjesni u trenutku; ali nakon godinu ili nešto dana otkrivamo da smo, tako govoreći, odmakli uzbrdo, približavajući se vrhu planine. Osjećamo da imamo vjeru u Gospodina; da su njegova proviđenja uvijek korisna; da smo povezani s njime; da je on zapravo naš Otac i da nas on vodi kroz život.¹³

Nemojte očekivati da ćete odjednom postati savršeni. Ako to očekujete, bit ćete razočarani. Budite bolji danas nego jučer, i budite bolji sutra nego danas. Napasti koje nas možda djelomično prevladaju danas, nemojte dopustiti da vas toliko prevladaju sutra. Tako nastavite biti malo bolji iz dana u dan; i nemojte dopustiti da vaš život prođe, a da ne ostvarite dobro za druge, kao i za sebe.¹⁴

Svaki posljednji dan ili posljednji tjedan treba biti najbolji koji smo ikada iskusili, to jest, trebamo napredovati pomalo svaki dan, u znanju i mudrosti, i u sposobnosti da ostvarimo dobro. Kako starimo trebali bismo živjeti bliže Bogu svaki sljedeći dan.¹⁵ [Vidi 5. prijedlog na 99. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Predsjednik je Snow prepoznao da zapovijed da budemo savršeni brine neke svece posljednjih dana ( 91–93. stranica). Dok proučavate ovo poglavlje, tražite savjet koji može utješiti nekoga koga brine zapovijed da budemo savršeni.
U odsjeku koji započinje na stranici, izraz »nadnaravna pomoć« odnosi se na pomoć od Gospodina. Na koje nam načine Gospodin pomaže da postanemo savršeni?
Na 93. stranici, pogledajte komentare predsjednika Snowa o Abrahamu i prvim pionirima svecima posljednjih dana. Što mislite da biti savršen »u području u kojem [djelujemo]« znači? Razmislite što možete učiniti da postanete savršeniji u svojim »osjećajima… poštenju, motivima i odlučnosti«.
Predsjednik Snow je rekao: »Ne smijemo si dopustiti da budemo obeshrabreni kad god otkrijemo svoju slabost« ( 96-97. stranica). Kako se možemo izdići iznad osjećaja obeshrabrenja? (Za neke primjere, vidi 94-97. stranicu.)
Kako vam pomaže saznanje da ne trebate »očekivati da ćete odjednom postati savršeni«? (Vidi 98. stranicu.) Razmislite o određenim načinima kako možete slijediti savjet predsjednika Snowa da budemo »malo bolji iz dana u dan«.
Potražite jednu ili dvije izjave u ovom poglavlju koje su posebno nadahnjujuće za vas. Što vam se sviđa u tim izjavama?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: 1. Nefi 3:7; 3. Nefi 12:48; Eter 12:27; Moroni 10:32–33; NiS 64:32–34; 67:13; 76:69–70

Pomoć pri podučavanju: »Osobe će biti dirnute kada priznate njihov doprinos. Možete se posebno potruditi da obratite pozornost na svaku primjedbu polaznika i, ako je moguće, učinite da primjedbe budu dio rasprava u razredu« (Podučavanje, nema većeg poziva, 35–36).

U propovijedi na Gori, Spasitelj je rekao: »Dakle, budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« (Matej 5:48).

Gospodin je zapovjedio Abrahamu: »Hodi putem i neporočan budi« (Postanak 17:1).

Trebamo težiti iz dana u dan unaprijediti naše odnose s članovima obitelji.