Odabrati mudro

starješina Quentin L. Cook

iz Zbora dvanaestorice apostola

»Odbacivat zlo i birati dobro« (Izaija 7:15).

Moja voljena braćo, želja mi je danas s vama podijeliti nekoliko savjeta o odlukama i izborima.

Kada sam bio mladi odvjetnik u području San Francisco Bay, naša je tvrtka obavljala pravne poslove za tvrtku koja je radila blagdanska izdanja TV serije Charlie Brown.¹ Postao sam obožavatelj Charlesa Shulza i njegove kreacije – Peanuts, s Charlijem Brownom, Lucy, Snoopyjem i ostalim divnim likovima.

Jedan od mojih najomiljenijih stripova uključivao je Lucy. Koliko se sjećam, bejzbolska ekipa Charlija Browna igrala je važnu utakmicu – Lucy je igrala na desnom polju i visoka je lopta letjela prema njoj. Baze su bile popunjene, a to je bila posljednja od devete izmjene. Ukoliko bi Lucy uhvatila loptu, njezina bi ekipa pobijedila. Ukoliko bi Lucy ispustila loptu, druga bi ekipa pobijedila.

Kao što se može dogoditi samo u stripu, cijela se ekipa okupila oko Lucy kada se lopta spustila. Lucy je razmišljala: »Ako uhvatim loptu bit ću junak, ako ne, bit ću koza.«

Lopta je sletjela, i dok su njezini suigrači s nestrpljenjem promatrali, Lucy je ispustila loptu. Charlie Brown je ispustio svoju rukavicu s gađenjem. Lucy je zatim pogledala prema svojim suigračima, stavila ruke na bokove i rekla: »Kako očekujete da uhvatim loptu kada se brinem oko inozemne politike naše države?«

To je bila jedna od mnogih lopti koje je Lucy ispustila tijekom godina, a svaki je puta imala novi izgovor.² Iako uvijek humoristični, Lucyjini izgovori su bili racionalizacije, neistiniti razlozi za neuspjeh u hvatanju lopte.

Tijekom svojeg službeništva predsjednik Thomas S. Monson često je podučavao da odluke određuju sudbinu.³ U tom duhu moj je savjet večeras da se uzdignemo iznad svake racionalizacije koja nas priječi u donošenju pravednih odluka, osobito u vezi sa služenjem Isusu Kristu. Izaija nas podučava da moramo »odbacivat zlo i birati dobro«.⁴

Vjerujem da osobitu važnost danas, u naše dane kada Sotona bjesni u srcima ljudi na tolike nove i suptilne načine, imaju naši izbori i naše odluke koje pažljivo donosimo, dosljedno ciljevima i težnjama po kojima nastojimo živjeti. Potrebna nam je nepokolebljiva predanost zapovijedima i strogo pridržavanje svetih saveza. Kada dopuštamo racionalizacijama da nam stanu na putu prema hramskom podarivanju, dostojnoj misiji i vjenčanju u hramu, tada su osobito opasne. Posebno je teško kada ispovijedamo vjeru u te ciljeve, a ipak zanemarujemo svakidašnje ponašanje potrebno da bismo ih postigli.⁵

Neki među mladima ispovijedaju svoj cilj vjenčati se u hramu, a ne izlaze s osobama dostojnima hrama. Iskreno, neki čak i ne izlaze, i točka! Vi mladići, što duže ostajete sami, nakon dostizanja odgovarajuće dobi i zrelosti, više ćete postajati komotniji. Ali vi trebate postati više nekomotniji ! Molim vas, brižljivo se zauzmite⁶ u duhovnim i društvenim aktivnostima sukladnima vašem cilju vjenčanja u hramu.

Neki odgađaju vjenčanje dok ne završe svoje obrazovanje i dobiju posao. Iako je naširoko prihvaćen u cijelom svijetu, ovaj razlog ne pokazuje vjeru, nije u skladu sa savjetom modernih proroka i nije usklađen sa zdravim naukom.

Nedavno sam upoznao krasnog mladića. Njegovi su ciljevi bili otići na misiju, steći obrazovanje, vjenčati se u hramu te imati vjernu i sretnu obitelj. Veoma su me zadovoljili njegovi ciljevi. Ali, tijekom daljnjeg razgovora, postalo je vidljivo da njegovo ponašanje i izbori, odluke, koje je donosio nisu bili dosljedni njegovim ciljevima. Osjećao sam da je uistinu želio otići na misiju te da je izbjegavao ozbiljne prijestupe koje bi zabranjivale misiju, ali njegovo svakodnevno ponašanje nije pokazivalo pripremu za tjelesne, emocionalne, društvene, intelektualne i duhovne izazove s kojima bi se suočio.⁷ Nije naučio naporno raditi. Nije bio ozbiljan u vezi sa školom ili vjeronaukom. Odlazio je u crkvu, no nikada nije čitao Mormonovu knjigu. Provodio je dosta vremena igrajući video igrice te na društvenim mrežama. Činilo se kako misli da je samo pojaviti se na misiji sasvim dovoljno. Mladići, molim vas, posvetite se dostojnom ponašanju i ozbiljnim pripremama kako biste bili poslanici našega Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista.

Ne brinem se samo za velike prekretne odluke, nego i za one manje – svakidašnje i, naizgled, obične odluke gdje ćemo provesti najveći dio svoga vremena. U takvim odlukama moramo naglasiti umjerenost, ravnotežu, a posebice mudrost. Važno je uzdići se iznad racionalizacije i donijeti najbolje odluke i izbore.

Prekrasan primjer potrebe umjerenosti, ravnoteže i mudrosti jest korištenje interneta. Može se koristiti za izvođenje misionarskoga djela, pomoć pri svećeničkim odgovornostima, pronalaženje dragih nam predaka za svete hramske uredbe, i mnogo više. Potencijal za dobro je ogroman. Također znamo da može prenositi i mnogo toga što je zlo, uključujući pornografiju i digitalnu okrutnost,⁸ te anonimnu privlačnost. A može i ovjekovječiti ludost. Brat Randall L. Ridd snažno je podučio na posljednjem Općem saboru govoreći o internetu: »Možete se uhvatiti u beskrajnim petljama trivijalnosti koje troše vaše vrijeme i ponižavaju vaš potencijal.«⁹

Ometanja i suprotnosti pravednosti se ne nalaze samo na internetu, one su posvuda. One ne pogađaju samo mlade, nego i sve nas. Živimo u svijetu koji je doslovno poljuljan.¹⁰ Okruženi smo opsesivnim prikazima »zabave i igara«, nemoralnim i disfunkcionalnim životima. Oni su predstavljeni kao normalno ponašanje na većini medija.

Starješina David A. Bednar nedavno je upozorio članove da budu autentični u korištenju društvenih medija.¹¹ Poznati je mislilac, Arthur C. Brooks, naglasio tu točku. Primijetio je da kada koristimo društvene medije, tada pokušavamo prenijeti smiješne detalje naših života, a ne teška razdoblja u školi ili na poslu. Mi prikazujemo nepotpuni život – ponekad na samodopadni ili lažni način. Mi taj život dijelimo i tada konzumiramo »gotovo isključivo lažne živote [naših] prijatelja s društvenih mreža«. Brooks tvrdi: »Kako se i ne bi osjećali loše kad provodite dio svoga vremena pretvarajući se sretnijima nego što jeste, a dio gledajući kako se drugi pričinjavaju sretnijima nego što ste vi?«¹²

Ponekada se čini kako se utapamo u lakomislenim i neozbiljnim glupostima, besmislenoj buci i neprestanom sukobu. Kada malo usporimo i sagledamo stvari, malo je onoga što će nam pomoći u našoj vječnoj potrazi za pravednim ciljevima. Jedan otac mudro odgovara svojoj djeci na njihove brojne zahtjeve za sudjelovanje u tim ometanjima. Jednostavno bi ih upitao: »Hoće li vas to učiniti boljim osobama?«

Kada racionaliziramo pogrešne izbore, male ili velike, koji nisu dosljedni s obnovljenim evanđeljem, gubimo blagoslove i zaštitu koja nam je potrebna te često nas grijeh zavodi ili jednostavno gubimo smjer.

Osobito sam zabrinut ludošću¹³ i opsesijom »svakom novom stvari«. U Crkvi potičemo i slavimo istinu te znanje svake vrste. No kada se kultura, znanje i društvena pravila odvajaju od Božjeg nauma sreće i suštinske uloge Isusa Krista, nemoguće je izbjeći raspadanje društva.¹⁴ U naše dane, unatoč neviđenim postignućima u mnogim područjima, osobito u području znanosti i telekomunikacija, potkopane su suštinske osnovne vrijednosti i umanjila se sveukupna sreća i dobrobit.

Kada je apostol Pavao pozvan govoriti na Areopagu u Ateni, naišao je na iste intelektualne pretenzije i odsutnosti istinske mudrosti koja i danas postoji.¹⁵ U Djelima apostolskim čitamo o sljedećem događaju: »A svi Atenjani i među njima nastanjeni stranci ni na što drugo ne troše vrijeme nego da neku novost kazuju ili čuju.«¹⁶ Pavlovljev je naglasak bio na uskrsnuću Isusa Krista. Kada je svjetina shvatila vjersku narav njegove poruke, neki su ga izrugivali, a drugi su ga jednostavno odbacivali govoreći: »O tome ćemo te poslušati drugi put.«¹⁷ Pavao je napustio Atenu bez ikakva uspjeha. Svećenik Frederic Farrar o tom je posjetu napisao: »U Ateni nije pronašao crkvu, Atenjanima nije napisao poslanicu i u Atenu, često kada bi se našao u blizini, nikada nije nogom kročio.«¹⁸

Vjerujem da nadahnjujuća poruka starješine Dallina H. Oaksa o razlikovanju »dobrog, boljeg i najboljeg« pruža učinkoviti način za procjenu izbora i prioriteta.¹⁹ Nisu svi izbori i odluke sami po sebi zlo, no ako upijaju sve naše vrijeme i drže nas podalje od najboljih izbora i odluka, tada postaju opasniji.

Čak i vrijedna nastojanja trebaju procjenu kako bismo utvrdili jesu li postali ometanja od najboljih ciljeva. Imao sam nezaboravnu raspravu sa svojim ocem još dok sam bio tinejdžer. Nije vjerovao da se dovoljan broj mladih ljudi usredotočuje ili priprema za dugoročne važne ciljeve – poput zaposlenja i brige za obitelj.

Smisleno proučavanje i pripremni radovi uvijek su bili pri vrhu očevih preporučenih prioriteta. Cijenio je izvannastavne aktivnosti, kao što su debate i studentski zborovi koji bi mogli imati izravnu vezu s nekim mojim važnim ciljevima. Manje je bio siguran oko moga vremena koje sam provodio igrajući nogomet, košarku, bejzbol te trčeći. Priznavao je da sport može izgraditi snagu, izdržljivost i timski rad, no tvrdio je da bi možda bilo bolje usredotočiti se na jedan sport za kraće razdoblje. S njegova stajališta, sport je bio dobar, no ne i najbolji za mene. Bio je zabrinut da neki sportovi izgrađuju mjesne sportske zvijezde ili slavu nauštrb važnijih dugoročnih ciljeva.

S obzirom na tu priču jedan od razloga zašto volim priču o Lucy i bejzbolu nalazi se u očevu gledištu da sam trebao proučavati inozemnu politiku, a ne brinuti se hoću li uhvatiti loptu. Trebao bih jasno naglasiti kako je moja majka voljela sport. Jedino bi bolnica mogla spriječiti njezin dolazak na ijednu od mojih utakmica.

Odlučio sam slijediti očev savjet i ne igrati sportove na fakultetu. Tada me naš srednjoškolski nogometni trener obavijestio da nogometni trener sa Stanforda želi ručati s Merlinom Olsenom i sa mnom. Vi mlađi možda i ne znate Merlina. Bio je nevjerojatan napadač američke nogometne reprezentacije škole Logan High School gdje sam igrao vođu navale, safetyja, na povratnoj lopti i ispucavanju. U srednjoj je školi Merlin unovačen od najjačih nogometnih snaga diljem nacije. Na fakultetu je osvojio Outland Trophy za najboljeg državnog linijskog igrača. Merlin je bio sveukupno treći odabir Nacionalne nogometne lige i igrao je u nevjerojatnih 14 uzastopnih Pro Bowla. Uveden je u nogometnu Dvoranu slavnih 1982. godine.²⁰

Ručak s trenerom sa Stanforda bio je u restoranu Bluebird u Loganu, Utah. Nakon rukovanja, nikad me više nije pogledao. Govorio je izravno Merlinu, a mene je ignorirao. Na kraju ručka, po prvi puta se okrenuo prema meni, no nije se mogao sjetiti moga imena. Zatim je rekao Merlinu: »Ako odabereš Stanford i želiš povesti svoga prijatelja sa sobom, ako on ima dovoljno dobre ocjene, tada bi se moglo nešto srediti.« To mi je iskustvo potvrdilo da bih trebao slijediti očev mudri savjet.

Moja namjera nije bila odbaciti sudjelovanje u sportu ili korištenje interneta ili drugih vrijednih aktivnosti u kojima mladi uživaju. Postoji mnogo aktivnosti koje zahtijevaju umjerenost, ravnotežu i mudrost. Kada se koriste mudro, tada obogaćuju naše živote.

Međutim, potičem svakoga, mladog i starog, da pregleda svoje ciljeve i težnje te nastoji primjenjivati veću disciplinu. Naše svakodnevno ponašanje i naši svakodnevni izbori trebaju biti dosljedni s našim ciljevima. Trebamo se izdići iznad racionalizacija i ometanja. Osobito je važno donositi izbore i odluke dosljedne našim savezima služiti Isusu Kristu u pravednosti.²¹ Ne smijemo pognuti pogled ili ispustiti tu loptu iz bilo kakvog razloga.

Ovaj je život vrijeme pripreme za susret s Bogom.²² Mi smo sretni, radosni ljudi. Mi cijenimo dobar osjećaj za humor i nestrukturirano vrijeme s našim prijateljima i obitelji. No, trebamo priznati da postoji i ozbiljnost svrhe koja mora utvrditi naš pristup životu i sve naše izbore. Ometanja i racionalizacije koje ograničavaju napredak dovoljno su opasna, no kada uništavaju vjeru u Isusa Krista i njegovu Crkvu, tada su tragična.

Moja je molitva da se kao obnašatelji svećeništva ponašamo dosljedno plemenitim svrhama koje se zahtijevaju od onih u službi Učitelja. U svim se stvarima trebamo sjetiti da biti »hrabri u svjedočanstvu o Kristu« jest veliki test podjele između celestijalnog i terestrijalnog kraljevstva.²³ Svi se mi želimo naći na celestijalnoj strani te podjele. Kao jedan od njegovih Apostola, svjedočim vam gorljivo o stvarnosti pomirenja i božanstvenosti Isusa Krista, našeg Spasitelja. U ime Isusa Krista. Amen.