Sigurno vođeni doma
predsjednik Thomas S. Monson
Gledamo prema nebu tražeći taj nepresušni osjećaj vodstva, kako bismo mogli odrediti i slijediti mudar i ispravan smjer.
Braćo, okupili smo se kao moćno tijelo svećeništva ovdje u Konferencijskom centru i na drugim mjestima diljem svijeta. Osjećam se počašćeno i ponizno što imam odgovornost uputiti vam nekoliko riječi. Molim se da Duh Gospodnji bude uz mene dok to činim.
Prije sedamdeset i pet godina, 14. veljače 1939. godine u Hamburgu u Njemačkoj se slavio državni praznik. Usred gorljivih govora, bodrenja gomile i sviranja domoljubnih pjesama, novi bojni brod Bismarck isplovio je na more preko rijeke Labe. To je najmoćnije plovilo bilo zapanjujuća slika naoružanja i mašinerije. Za izgradnju je bilo potrebno više od 57.000 nacrta za 380-milimetarske radarski kontrolirane topove s dvostrukom kupolom. U brodu se nalazilo 45.000 kilometara električnih kablova. Trideset i pet tisuća tona oklopnih ploča pružalo je najvišu sigurnost. Veličanstvenog izgleda, divovske veličine, strašan u vatrenoj moći, moćni se div smatrao nepotopivim.
Susret Bismarcka i njegove sudbine došao je nakon više od dvije godine kada su se 24. svibnja 1941. dva najjača ratna broda britanske mornarice, Princ od Walesa i Hood, sukobila s Bismarckom i njemačkom krstaricom Princ Eugen. Unutar pet minuta Bismarck je poslao u dubine Atlantika brod Hood i sve osim trojice muškaraca iz posade od preko 1.400 ljudi. Drugi je britanski bojni brod Princ od Walesa pretrpio teška oštećenja pa se povukao.
Tijekom naredna tri dana, Bismarck je sve vrijeme bio angažiran oko britanskih ratnih brodova i aviona. Sve u svemu, Britanci su se koncentrirali na snagu od pet bojnih brodova, dva nosača zrakoplova, 11 krstaša i 21 razarača u nastojanju da pronađu i potope moćni Bismarck.
Tijekom tih borbi, granata za granatom je nanijela samo površinsku štetu Bismarcku. Je li ipak bio nepotopiv? Zatim je torpedo postigao sretni zgoditak, blokiravši kormilo Bismarcka. Svi napori popravljanja bili su bezuspješni. Sa spremnim topovima i posadom, Bismarck je mogao samo lagano ploviti u krug. Nešto izvan dosega se nalazilo moćno njemačko zrakoplovstvo. Bismarck nije mogao dosegnuti sigurnost matične luke. No ni jedno ni drugo nije moglo pružiti potrebno utočište, jer Bismarck je izgubio sposobnost plovidbe ucrtanom putanjom. Nije bilo kormila, nije bilo pomoći, nije bilo luke. Približio se kraj. Britanski su topovi plamtjeli dok je njemačka posada uzmicala i nekoć naizgled neuništivo plovilo bilo je potopljeno. Gladni su valovi Atlantika prvo su udarali sa strane, a zatim progutali ponos njemačke mornarice. Bismarck više nije postojao.1
Poput Bismarcka, svatko je od nas čudo inženjerstva. Naše stvaranje, međutim, nije ograničeno ljudskim genijem. Čovjek može smisliti najsloženije strojeve, no ne može im dati život ili im podariti moći razuma i rasuđivanja. Te božanske darove udjeljuje samo Bog.
Kao što je kormilo bitno za brod, braćo, i nama je pružen način odrediti smjer kojim putujemo. Svjetionik Gospodnji šalje nam signale dok plovimo morima života. Naša je svrha ploviti nepokolebljivim smjerom prema našem željenom cilju – celestijalnom kraljevstvu Božjem. Čovjek bez cilja jest poput broda bez kormila, koji vjerojatno nikada neće doći u matičnu luku. Primili smo signal: ucrtajte svoj smjer, podignite jedra, podesite kormilo i krenite.
Kao što je bilo s Bismarckom, tako je i s čovjekom. Potisak turbina i snaga propelera postaju beskorisnima bez tog osjećaja smjera, tog usmjeravanja energije, te usmjeravajuće moći koju pruža kormilo skriveno od pogleda, relativno malo veličinom, ali apsolutno bitno u svojoj funkciji.
Naš nam je Otac dao sunce, mjesec i zvijezde – nebeske galaksije da vode mornare koji plove pomorskim putevima. Nama, koji hodamo putem života, dao je jasnu mapu i točke na putu prema našem željenom odredištu. Upozorava nas: čuvajte se zaobilaznih putova, provalija, klopki. Ne smijemo dopustiti da nas prevare oni koji bi nas odveli s pravoga puta, oni lukavi mamitelji grijeha koji pozivaju sa svih strana. Umjesto toga, zastanimo i pomolimo se; poslušajmo tihi, jedva čujni glas koji dubinama naše duše prenosi blagi Učiteljev poziv: »Dođi i slijedi me«.2
Ipak, ima onih koji ne čuju, koji neće poslušati, koji radije hodaju vlastitim stazama. Prečesto se predaju iskušenjima koja se nalaze posvuda oko nas, a koja mogu biti vrlo privlačna.
Kao obnašatelji svećeništva, postavljeni smo na zemlju u nemirnim vremenima. Živimo u složenom svijetu sa strujama sukoba koje se mogu svugdje naći. Političke igre uništavaju stabilnost nacija, despoti grabe moć, a dijelovi društva izgledaju zauvijek potlačeni, lišeni mogućnosti i ostavljeni s osjećajem neuspjeha. Ljudska izvrtanja stvari odzvanjaju u našim ušima, a grijeh nas opkoljava.
Naša je odgovornost biti dostojnima svih slavnih blagoslova koje naš Otac na nebu ima pripremljene za nas. Kamo god pošli, naše svećeništvo ide s nama. Stojimo li na svetim mjestima? Molim vas, prije nego sebe i svoje svećeništvo izložite opasnosti zalazeći na mjesta ili sudjelujući u aktivnostima koje nisu dostojne niti vas, niti vašeg svećeništva, zastanite i razmislite o posljedicama.
Mi koji smo zaređeni u svećeništvo Božje možemo nešto promijeniti. Kada održavamo svoju osobnu čistoću i cijenimo svoje svećeništvo, postajemo pravedni primjeri koje drugi mogu slijediti. Apostol Pavao je opomenuo: »Budi uzorom vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.«3 Također je napisao da bi sljedbenici Kristovi trebali »svijetlit[i] kao zvijezde u svemiru«.4 Pružanje primjera pravednosti može pomoći rasvijetliti sve veću tamu svijeta.
Mnogi se od vas sjećaju predsjednika N. Eldona Tannera, koji je služio kao savjetnik četvorici predsjednika Crkve. On je pokazao nepromjenjiv primjer pravednosti tijekom karijere u gospodarstvu, tijekom službe u vladi Kanade te kao apostol Isusa Krista. Dao nam je ovaj nadahnuti savjet: »Ništa neće donijeti veću radost i uspjeh nego živjeti u skladu s učenjima evanđelja. Budite primjer; budite utjecaj za dobro.«
Predsjednik nastavlja: »Svatko od nas bio je predodređen za neko djelo kao [Božji] odabrani sluga kome je on smatrao ispravnim udijeliti svećeništvo i moć djelovanja u njegovo ime. Uvijek se sjetite da se ljudi oslanjaju na vas za vodstvo, te da vi utječete na živote pojedinaca, bilo dobro ili loše, i taj će se utjecaj osjećati u mnogim budućim naraštajima.«5
Osnaženi smo istinom da je najveća snaga u ovom današnjem svijetu moć Božja koja djeluje kroz čovjeka. Kako bismo sigurno plovili morima smrtnosti trebamo vodstvo vječnog moreplovca – velikog Jahve. Mi posežemo, dosežemo kako bismo dobili nebesku pomoć.
Dobro znani primjer onog koji nije posezao prema gore je onaj Kajinov, Adamovog i Evinog sina. Snažnog potencijala, no slabe volje, Kajin je dopustio pohlepi, zavisti, neposluhu pa čak i ubojstvu da zaglave osobno kormilo koje bi ga vodilo do sigurnosti i uzvišenja. Pogled prema dolje zamijenio je pogled prema gore; Kajin je pao.
U drugom vremenu slugu Božjega iskušao opaki kralj. Uz pomoć nadahnuća s neba, Daniel je protumačio za kralja zapis na zidu. U vezi s ponuđenim nagradama – kraljevskom odjećom, zlatnim ogrlicama i političkom moći – Danijel je rekao: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima!«6 Velika su bogatstva i moći nuđene Danijelu, nagrade koje predstavljaju ono svjetovno, a ne ono Božje. Danijel se odupirao i ostao vjeran.
Kasnije, kada je Danijel štovao Boga unatoč uredbi koja je to zabranjivala, bačen je u lavlju jazbinu. Biblijski nam događaj govori da sljedećeg jutra »izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u … Boga«.7 U trenutku krajnje potrebe, Danijelova odlučnost da čvrsto drži smjer priskrbila mu je božansku zaštitu i sigurno utočište. Takva zaštita i sigurnost mogu biti i naši ako se i mi čvrsto držimo toga smjera prema našem vječnom domu.
Sat povijesti, poput pijeska pješčanog sata, obilježava prolazak vremena. Novi likovi zauzimaju pozornicu života. Problemi našeg doba zloslutno se naziru pred nama. Kroz povijest svijeta, Sotona je neumorno radio na uništenju sljedbenika Spasiteljevih. Ako se predamo tim privlačnostima, tada ćemo – poput moćnoga Bismarcka – izgubiti to kormilo koje nas može voditi našoj sigurnosti. Umjesto toga, okruženi sofisticiranošću suvremenog života, gledamo prema nebu za nepogrešivi osjećaj vodstva, kako bismo mogli odrediti i slijediti mudar i ispravan smjer. Naš Nebeski Otac neće ostaviti naše iskrene molbe bez odgovora. Dok tražimo nebesku pomoć, naše kormilo, za razliku od Bismarckovog, neće zakazati.
Dok hodamo naprijed na našim pojedinačnim putovima, možemo ploviti sigurno morima života. Uvijek imajmo Danijelovu hrabrost da ostanemo vjerni i odani unatoč grijesima i iskušenjima koja nas okružuju. Neka naša svjedočanstva budu tako duboka i jaka poput Jakovljevih, brata Nefijevog, koji je, kada se sukobio s čovjekom koji je na svaki mogući način nastojao uništiti njegovu vjeru, izjavio: »Ne mogoh [se] pokolebati.«8
S kormilom vjere koji vodi naš put, braćo, i mi ćemo pronaći sigurni put doma – doma Bogu, da bismo vječno prebivali s njime. Da tako bude za svakoga od nas, molim se u sveto ime Isusa Krista, našeg Spasitelja i Otkupitelja. Amen.