Knjiga
starješina Allan F. Packer
iz Sedamdesetorice
Obiteljsko rodoslovlje i hramsko djelo trebali bi biti redoviti dio našeg osobnog štovanja.
Kada sam bio dvanaestogodišnji izviđač, primio sam na dar toliko željeni dodatak mojoj izviđačkoj opremi. Bila je to sjekira s teškim kožnim koricama! Na sljedećem noćnom pješačenju, pristigli smo u kamp po mraku, mokri i smrznuti od obilnog snijega na stazi. Sve o čemu sam mogao razmišljati bila je velika logorska vatra. Odmah sam počeo cijepati palo drvo svojom novom sjekirom. Dok sam tako cijepao, bio sam frustriran jer se činilo da ne cijepa baš dobro. U toj sam svojoj frustraciji, prionuo još jače. Razočaran, vratio sam se u kamp sa samo nekoliko komada drveta. Uz pomoć svjetla tuđe vatre, otkrio sam problem. Nisam skinuo korice sa sjekire. Međutim, mogu vam reći da su kožne korice bile u komadićima. Lekcija: nisam obraćao pažnju na druge stvari.
Dok se krećemo prema uzvišenju, moramo raditi na svim zahtjevima i ne smijemo se smesti usredotočujući se na jedan ili dva zahtjeva ili na druge nepovezane stvari. Traženje kraljevstva Božjega vodi k radosti i sreći.1 Ako je potrebno, trebamo biti voljni promijeniti se. Česti maleni ispravci su manje bolni i razorni nego što su ispravci velikih razmjera.
Nedavno smo sestra Packer i ja putovali u nekoliko stranih zemalja. Pripremili smo svoje putovnice i druge dokumente. Primili smo cjepiva, obavili medicinske preglede, dobili vize i pečate. Kada smo pristigli, naše su dokumente pregledali i tek kada je udovoljeno svim zahtjevima, dopušteno nam je ući.
Kvalificirati se za uzvišenje jest poput ulaska u drugu državu. Svatko od nas mora imati duhovnu putovnicu. Mi ne postavljamo zahtjeve, ali im moramo, pojedinačno, udovoljiti. Naum spasenja sadrži nauk, zakone, zapovijedi i uredbe potrebne da bismo se svi kvalificirali za uzvišenje.2 Crkva pomaže, no ne može to učiniti umjesto nas. Tada se »po Kristovu Pomirenju sav ljudski rod može spasiti«.3 Crkva pomaže, no ne može to učiniti umjesto nas. Kvalificiranje za uzvišenje postaje naša životna potraga.
Krist je organizirao svoju Crkvu kako bi nam pomogao. Pozvao je 15 muškaraca koje smo podržali kao proroke, vidioce i objavitelje da vode Crkvu i podučavaju narod. Prvo predsjedništvo4 i Zbor dvanaestorice apostola5 imaju jednaku moć i ovlasti6 kao i stariji apostol koji je određen za predsjednika Crkve. Sedamdesetorica su pozvana pomoći.7 Vođe nisu postavili zahtjeve za uzvišenje. Bog je to učinio! Ti su vođe pozvani podučavati, tumačiti, ohrabrivati pa čak i upozoravati kako bismo ostali na pravom putu.8
Kako se objašnjava u priručniku s uputama: »Ispunjavanjem svoje svrhe pomaganja pojedincima i obiteljima u kvalifikaciji za uzvišenje, Crkva se usredotočuje na božanski određene odgovornosti. One uključuju pomaganje članovima da žive evanđelje Isusa Krista, sabiranje Izraela kroz misionarsko djelo, brigu o siromašnima i potrebitima te omogućavanje spasenja mrtvih gradnjom hramova i vršenjem zastupničkih uredbi.«9 Te su četiri usredotočenosti i drugi zakoni, zapovijedi i uredbe potrebni i nisu izborni. Pomirenjem Isusa Krista i izvršavajući svaku od njih, mi dodajemo potrebne pečate našim duhovnim putovnicama.
Tijekom ovoga sabora podučeni smo o promjenama koje će svima nama pomoći u boljoj pripremi.
Obitelj je u središtu nauma spasenja i možda je ona razlog što se on naziva i »veliki naum sreće«.10 Predsjednik Boyd K. Packer je rekao: »Krajnji cilj svih aktivnosti u Crkvi jest da muškarac, njegova žena i njihova djeca budu sretni doma.«11
Predsjednik Spencer W. Kimball je rekao: »Naš uspjeh, pojedinačni i kao uspjeh Crkve, uvelike će biti određen time kako vjerno se usredotočujemo na život po evanđelju u svojim domovima.«12 Hramsko djelo i djelo obiteljskog rodoslovlja čine dio življenja evanđelja kod kuće. To bi trebala biti obiteljska aktivnost više nego crkvena.
Prvo predsjedništvo i Zbor dvanestorice ponovno su naglasili važnost rada na obiteljskom rodoslovlju i hramskog djela.13 Vaš će odaziv na taj savjet povećati vašu pojedinačnu radost i sreću, te radost i sreću vaše obitelji.
U Nauku i savezima čitamo: »Blizu je veliki dan Gospodnji… Neka, stoga, kao crkva i narod te kao Sveci posljednjih dana, prinesemo Gospodu žrtvu u pravednosti i prikažemo u svetom Hramu… knjigu što sadržava zapise o mrtvima našim koja će biti vrijedna da se u svemu prihvati.«14
Ta će »knjiga« biti pripremljena pomoću zapisa imena i uredbi iz datoteke crkvenog obiteljskog stabla.
Provjeravam i dodajem zapise u ovu bazu jer želim da se imena svih onih koje volim nađu u toj knjizi. Ne želite li i vi?
U Nauku i savezima odsjek 128. čitamo: »Mi, naime, bez [naših predaka] ne možemo postići savršenstvo, ni oni bez nas ne mogu postići savršenstvo.«15
Obiteljsko je rodoslovlje više od genealogije, pravila, imena, datuma i mjesta. Ono je više od usredotočenosti na prošlost. Obiteljsko rodoslovlje uključuje i sadašnjost dok stvaramo vlastitu povijest. Ono uključuje budućnost dok oblikujemo buduću povijest kroz naše potomke. Mlada majka, primjerice, pokazujući svoje obiteljske priče i slike svojoj djeci čini djelo obiteljskog rodoslovlja.
Poput blagovanja sakramenta, nazočnosti na sastancima, čitanja Svetih pisama, izgovaranja osobne molitve i rad na obiteljskom rodoslovlju i hramsko djelo bi trebali biti redoviti dio našeg osobnog štovanja. Odgovor naše mladeži i drugih na proročke pozive nadahnjujući je i dokazuje da to djelo mogu i trebaju činiti svi članovi bilo koje dobi.
Kako je starješina Quentin L. Cook objasnio: »Mi [sada] imamo nauk, hramove i tehnologiju.«16 Činiti djelo je sada lakše i ograničeno je samo brojem članova kojima je to prioritet. Za djelo su još uvijek potrebni žrtva i vrijeme, no sve se to može s relativnom lakoćom u odnosu na nekoliko godina ranije.
Kako bi pomogla članovima, Crkva je skupila zapise i dala alat kako bi se veći dio tog nauma mogao napraviti u vlastitim domovima ili u zgradama naših odjela ili hramovima. Većina je prepreka uklonjena. Kakva god vaša prethodna zapažanja bila, sada je drugačije!
Međutim, postoji jedna prepreka koju Crkva ne može ukloniti. To je individualno oklijevanje izvršiti djelo. Za sve je to potrebna odluka i malo nastojanja. Ne zahtijeva puno vremena. Samo malo vremena i dosljednost donijet će radost koja prati taj rad. Donesite odluku krenuti, učiti i zamoliti duge da vam pomognu. Oni to i hoće! Imena koja pronađete i odnesete u hram postat će zapisom za »knjigu.«17
Unatoč dramatičnom povećanju u broju članova, nailazimo da je relativno maleni broj članova Crkve redovito uključen u pronalaženje i obavljanje hramskih uredbi za njihovu obitelj.18To nas poziva na promjenu naših prioriteta. Ne odupirite se promjeni, prigrlite ju! Promjena je dio velikog nauma sreće.
To se djelo treba učiniti, ne za korist Crkve nego za naše mrtve i za nas same. Mi i naši preminuli preci trebamo pečate u svojim duhovnim putovnicama.
»Spojn[a] karik[a]19 naših obitelji naraštajima može se dogoditi samo u hramovima tijekom uredbe pečaćenja. Koraci su jednostavni: jednostavno pronađi ime i odnesi ga u hram. Tijekom vremena moći ćete također pomoći i drugima oko toga.
Uz nekoliko iznimaka, svatko –svatko– to može!
Postoje opipljivi blagoslovi koji prate ovo djelo. Mnogi roditelji i vođe zabrinuti su zbog aktualnih uvjeta u svijetu i utjecaja na obitelji i mlade.
Starješina David A. Bednar je obećao: »Pozivam mlade ljude Crkve da uče o Duhu Ilije i osjete ga… Obećavam vam [da] ćete biti zaštićeni od sve jačeg utjecaja protivnika. Dok sudjelujete u ovom svetom djelu i volite ga, bit ćete zaštićeni u vašoj mladosti i tijekom svog života.«20
Braćo i sestre, došlo je vrijeme da skinemo korice sa svojih sjekira i prionemo na djelo. Ne smijemo žrtvovati svoje uzvišenje ili ono naših obitelji za manje važne interese.
To je djelo Božje, koje jednako trebaju činiti članovi kao i nečlanovi, mladi i stari, muškarci i žene.
Završit ću citiranjem prvih stihova pjesme br. 324, promijenivši jednu riječ:
»Ustanite, vi [sveci] Božji!
učiniste manje stvari.
Srce svoje i dušu, um i snagu dajte
i služite Kralju kraljeva.«21
Isus Krist jest Kralj! Svjedočim o njemu u ime Isusa Krista. Amen.