Stalna objava

vodi predsjednik Henry B. Eyring

prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu

Ljudska prosudba i logičko razmišljanje neće biti dovoljni za dobivanje odgovora na najbitnija životna pitanja. Potrebna nam je objava od Boga.

Moja je nada za nas danas da svi možemo osjetiti ljubav i svjetlo od Boga. Mnogi koji danas slušaju osjećaju prijeku potrebu za tim blagoslovom osobne objave od našeg brižnog Nebeskog Oca.

Za predsjednike misija, to može biti duboka molitva da spozna kako ohrabriti misionara. Za oca ili majku u ratom opustošenom mjestu negdje u svijetu, to će biti očajna potreba da spoznaju trebaju li preseliti svoju obitelj na sigurno ili ostati tamo gdje jesu. Stotine predsjednika okola i biskupa mole danas da nauče kako pomoći Gospodinu u spašavanju izgubljene ovce. A za proroka, to će biti spoznaja o onome što Gospodin želi da on govori Crkvi i nemirnom svijetu.

Svi znamo da ljudska prosudba i logičko razmišljanje neće biti dovoljni za dobivanje odgovora na pitanja koja su najbitnija u životu. Potrebna nam je objava od Boga. No, neće nam trebati samo jedna objava u vrijeme napetosti, već nam treba protok koji se stalno obnavlja. Ne treba nam samo jedan bljesak svjetla i utjehe, već trebamo trajni blagoslov komunikacije s Bogom.

Samo postojanje Crkve proizlazi iz spoznaje dječaka da je to točno. Mladi Joseph Smith znao je da ne može sam od sebe znati kojoj se crkvi pridružiti. Stoga je upitao Boga, kao što mu je to rekla knjiga Jakovljeva. Bog Otac i njegov voljeni Sin pojavili su se u šumarku. Oni su odgovorili na pitanje čije je rješenje bilo izvan Josephove moći.

Ne samo što je tada pozvan od Boga da uspostavi pravu Crkvu Isusa Krista, već je s time obnovljena moć pozivanja Duha Svetoga kako bi objava od Boga mogla biti trajna.

Predsjednik Boyd K. Packer na ovaj je način opisao tu oznaku istinske Crkve: »Objava se nastavlja u Crkvi: prorok ju prima za Crkvu, predsjednik za svoj okol, misiju ili zbor, biskup za svoj odjel, otac za svoju obitelj, pojedinac za sebe.«¹

Taj prekrasan proces objave počinje, završava i nastavlja se dok primamo osobnu objavu. Uzmimo velikog Nefija, Lehijevog sina, za primjer. Njegov je otac imao san. Ostali u Nefijevoj obitelji gledali su na Lehijev san kao na dokaz mentalne konfuzije San je uključivao zapovijed Boga Lehijevim sinovima da preuzmu veliki rizik i vrate se u Jeruzalem zbog ploča koje su sadržale riječ Božju, kako bi ih sa sobom ponijeli na svom putu u obećanu zemlju.

Često navodimo Nefijevu hrabru izjavu kada je njegov otac zatražio da se vrate u Jeruzalem. Znate već te riječi: »Poći ću ja i učiniti ono što mi Gospod zapovijedi.«²

Kada je Lehi čuo ove Nefijeve riječi, Sveta pisma kažu da se »silno razvesel[io]«.³ Bilo mu je drago, jer je znao da je Nefi bio blagoslovljen objavom koja mu je potvrdila da je san njegovog oca bio istinska komunikacija s Bogom. Nefi nije rekao: »Poći ću ja i učiniti ono što mi moj otac zapovijedi«, već je rekao: »Poći ću ja i učiniti ono što mi Gospod zapovijedi.«

Iz svog iskustva u vašim obiteljima, vi također znate zašto se Lehi »silno razvesel[io]«. Njegova radost dolazi iz spoznaje da je Nefi primio potvrdnu objavu.

Mnogi su roditelji postavili obiteljska pravila glede vremena kada se tinejdžeri trebaju vratiti kući. No pomislite na radost kada roditelj nauči, kao što se to dogodilo prije samo nekoliko tjedana, da dijete koje je nedavno napustilo dom ne samo da je postavilo policijski sat za sebe, već je i poštovalo Šabat baš kao što je naučilo kod kuće. Objava roditelja ima svoj trajan učinak na osobnu objavu koja se nastavlja u djetetu.

Moja je majka sigurno shvatila to načelo objave. Kao mladić, posve tiho bih zatvorio vrata kada bih se kasno navečer vratio kući. Na putu do moje spavaće sobe morao sam proći pored majčine. Međutim, koliko god da sam tiho hodao, kada sam prolazio pored njezinih poluotvorenih vrata čuo bih svoje ime, posve tiho: »Hal. Dođi na trenutak.«

Ušao bih i sjeo na rub njezinog kreveta. Soba bi bila tamna. Da ste slušali, pomislili biste da se radi samo o prijateljskom razgovoru o životu. No, do današnjeg dana ono što mi je rekla vraća se u moje misli, s istom snagom koju osjećam kada čitam tekst svog patrijarhalnog blagoslova.

Ne znam točno što je tražila u molitvi dok me je čekala noćima. Pretpostavljam da se dio odnosio na moju sigurnost. Ali siguran sam da se molila kao što patrijarh čini prije davanja blagoslova. On se moli da njegove riječi dođu do primatelja kao riječi Božje, a ne njegove. Molitve moje majke za taj blagoslov odgovorene su. Ona je u svijetu duhova više od 40 godina. Siguran sam da se silno razveselila što sam blagoslovljen jer sam u njezinim riječima prepoznao zapovijedi Božje. I što sam nastojao i dalje činiti ono čemu se ona nadala.

Vidio sam to isto čudo trajne objave kod predsjednika okola i biskupa Crkve. I, kao što je to istina u objavi vođama obitelji, objava je jedino vrijedna ako ljudi koji su vođeni prime objavu koja ju potvrđuje.

Vidio sam to čudo objave nakon pucanja brane Teton u Idahu 1976. godine. Mnogi među vama znaju što se dogodilo. No primjer trajne objave koja je prenesena preko predsjednika okola mogao bi blagosloviti sve nas u danima koji su pred nama.

Tisuće je ljudi evakuirano kada su njihovi domovi uništeni. Zadatak upravljanja humanitarnim aktivnostima pao je na leđa mjesnog predsjednika okola, poljoprivrednika. Bio sam u učionici koledža Ricks College samo nekoliko dana nakon elementarne nepogode. Došao je voditelj savezne agencije za elementarne nepogode. On i njegovi glavni pomoćnici došli su u veliku prostoriju u kojoj je predsjednik okola okupio biskupe, pa čak i neke svećenike drugih mjesnih religija. Bio sam tamo, jer su mnogi od preživjelih našli sklonište na kampusu koledža gdje sam bio predsjednik.

Kada je sastanak počeo, predstavnik savezne agencije za elementarne nepogode ustao je i autoritativno počeo govoriti što se treba učiniti. Nakon što je naveo pet ili šest zadataka za koje je rekao da su suštinski, predsjednik okola je tiho odgovorio: »To smo već učinili.«

Nakon nekoliko minuta, čovjek iz savezne agencije za elementarne nepogode rekao je: »Mislim da ću sada samo sjesti i gledati neko vrijeme.« Zatim su on i njegovi zamjenici slušali dok su biskupi i predsjednici zborova starješina izvještavali o učinjenom. Rekli su koje su upute primili od svojih vođa te da su iste slijedili. Razgovarali su o tome što su bili nadahnuti učiniti dok su provodili upute pronaći obitelji i pomoći im. Bilo je kasno. Svi su bili previše umorni pokazati puno emocija, osim svoje ljubavi prema ljudima.

Predsjednik okola je dao nekoliko posljednjih uputa biskupima, a zatim je najavio vrijeme sljedećeg izvješća na sastanku početkom idućeg jutra.

Sljedećeg jutra voditelj saveznog tima došao je 20 minuta prije planiranog izvješća i početka sastanka. Stajao sam u blizini. Čuo sam kako tiho kaže predsjedniku okola: »Predsjedniče, što biste željeli da učinimo članovi moga tima i ja?«

Ono što je taj čovjek vidio, ja sam vidio u vremenima nesreća i kušnji diljem svijeta. Predsjednik Packer bio je u pravu. Trajna objava dolazi predsjednicima okola da ih uzdigne iznad njihove mudrosti i sposobnosti. I povrh toga, onima koje predsjednik vodi Gospodin daje svjedočanstvo koje potvrđuje da njegove upute dolaze od Boga kroz Duha Svetoga do nesavršenog ljudskog bića.

Često sam u svom životu bio blagoslovljen da dobijem poziv slijediti nadahnute vođe. Kao mladić dobio sam poziv biti savjetnik predsjedniku zbora starješina. Bio sam savjetnik dvojici predsjednika okruga i predsjedavajućem biskupu Crkve, član Zbora dvanaestorice apostola te savjetnik dvojici predsjednika Crkve. Vidio sam kako se objava daje njima, a zatim potvrđuje njihovim sljedbenicima.

Ta osobna objava prihvaćanja, za kojom svi žudimo, ne dolazi lako, niti dolazi samo zbog toga što smo pitali. Gospodin je dao ovaj standard za sposobnost primanja takvog svjedočanstva od Boga. To je vodič za svakoga tko želi primiti osobnu objavu, kao što svi mi trebamo željeti.

»Nek nutrina tvoja uz to bude puna dobrotvorne ljubavi prema svim ljudima, i prema domaćima u vjeri, a krepost nek resi misli tvoje neprestance. Tad će pouzdanje tvoje u nazočnost Božju ojačati, a nauk svećeništva kapat će na dušu tvoju poput rose nebeske.

Duh će Sveti biti trajno društvo tvoje.«⁴

Iz toga izvlačim savjet za sve nas. Nemojte olako uzimati osjećaj ljubavi prema Božjem proroku. Gdje god idem u Crkvu, tko god da je prorok u to vrijeme, članovi će pitati: »Kada se vratiš u crkveno sjedište, hoćeš li molim te reći proroku koliko ga volimo?«

To je daleko više od obožavanja junaka ili osjećaja divljenja koje ponekad imamo prema herojskim likovima. To je dar od Boga. S tim darom lakše ćete primiti dar potvrdne objave kada on govori u svom uredu kao Gospodnji prorok. Ljubav koju osjećate je ljubav koju Gospodin ima za onoga koji je njegov glasnogovornik.

Nije lako to stalno osjećati, jer Gospodin često od svojih proroka traži da daju savjet koji ljudi teško prihvaćaju. Neprijatelj naših duša pokušat će nas natjerati da se uvrijedimo i da sumnjamo u prorokov poziv od Boga.

Vidio sam kako Duh Sveti može dodirnuti omekšano srce kako bi zaštitio poniznog učenika Isusa Krista potvrdnom objavom.

Prorok me je poslao udijeliti svetu moć pečaćenja jednom čovjeku u malom gradu negdje daleko. Samo prorok Božji ima ključeve odlučivanja tko treba primiti svetu moć koju je Gospodin dao Petru, starijem apostolu. Ja sam primio tu istu moć pečaćenja, no samo uz vodstvo predsjednika Crkve mogu je udijeliti drugom.

Tako sam u sobi kapele daleko od Salt Lake Cityja položio ruke na glavu čovjeka izabranog od proroka da primi moć pečaćenja. Njegove su ruke pokazivale znakove obrađivanja zemlje dugih godina tijekom oskudnog života. Njegova je krhka supruga bila pored njega. Ona je također pokazivala znakove dugogodišnjeg teškog rada uz svog supruga.

Izgovorio sam riječi dane po proroku: »Temeljem ovlasti i odgovornosti dobivene od« i zatim ime proroka, »koji obnaša sve ključeve svećeništva na zemlji u ovo vrijeme, udjeljujem moć pečaćenja« i kažem njegovo ljudsko ime i ime hrama gdje će služiti u uredbama pečaćenja

Suze su potekle niz njegove obraze. Vidio sam kako i njegova supruga jeca. Sačekao sam da se saberu. Ona je ustala i prišla mi je. Podigla je glavu, a zatim je bojažljivo rekla da je sretna, ali i tužna. Rekla je da je toliko voljela iću u hram sa svojim mužem, ali da sada osjeća da ne bi trebala ići s njim, jer ga je Bog izabrao za tako slavno i sveto povjerenje. Zatim je rekla da osjeća kako nije dostojna biti njegova hramska suradnica jer ne može ni čitati ni pisati.

Uvjerio sam je da će njezin suprug biti počašćen imati njezinu pratnju u hramu zbog njezine velike duhovne moći. Onoliko koliko sam mogao svojim slabim poznavanjem njezinog jezika, rekao sam joj da joj je Bog objavio stvari iznad cjelokupnog zemaljskog obrazovanja.

Znala je po daru Duha da je Bog preko svog proroka imao uzvišeno povjerenje u muža kojeg je voljela. Znala je da ključeve udjeljivanja te moći pečaćenja drži čovjek kojeg nikada nije vidjela, i znala je da je on živući prorok Božji. Znala je, bez potrebe da joj to kaže bilo koji živći svjedok, da se prorok molio nad imenom njezinog supruga. Znala je da je Bog uputio poziv.

Znala je i da će uredbe koje će njezin suprug provoditi povezati ljude za vječnost u celestijalnom kraljevstvu. U svojim je mislima i srcu dobila potvrdu da se obećanje koje je Gospodin dao Petru još uvijek nastavlja u Crkvi: »Što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima.«⁵ Znala je to sama od sebe, objavom od Boga.

Vratimo se na našu početnu točku. »Objava se nastavlja u Crkvi: prorok ju prima za Crkvu, predsjednik za svoj okol, misiju ili zbor, biskup za svoj odjel, otac za svoju obitelj, pojedinac za sebe.«⁶

Svjedočim vam da je to istina. Nebeski Otac čuje vaše molitve. On vas voli. On zna vaše ime. Isus jest Krist, Božji sin i naš Otkupitelj. On vas voli izvan vaše sposobnosti da to shvatite.

Bog izlijeva objavu na svoju djecu putem svojih proroka. On govori svom proroku na zemlji, koji je danas Thomas S. Monson. Svjedočim da obnaša i primjenjuje ključeve svećeništva na zemlji.

Dok na ovom saboru slušate riječi onih koje je Bog pozvao da vam se obrate u njegovo ime, molim se da primite potvrdnu objavu koju trebate da biste pronašli svoj put na putu natrag kući, da biste s njime boravili u zapečaćenoj obitelji zauvijek. U sveto ime Isusa Krista. Amen.