Ljubav prema drugima i život s razlikama
starješina Dallin H. Oaks
iz Zbora dvanaestorice apostola
Kao sljedbenici Kristovi trebali bismo živjeti u miru s drugima koji ne dijele naše vrijednosti ili koji ne prihvaćaju naša naučavanja na kojima su temeljena.
I.
U posljednjim danima svojega smrtnog službeništva, Isus je svojim učenicima dao »novu zapovijed«, kako ju je nazvao (Ivanova 13:34). Ponovljena tri puta, ta zapovijed je bila jednostavna, ali teška: »Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas« (Ivan15:12; vidi i stih 17). Nauk voljeti jedan drugoga središnji je nauk Spasiteljevog službeništva. Druga najveća zapovijed bila je »ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe« (Matej 22:39). Isus je podučio čak i »ljubite svoje neprijatelje« (Matej 5:44). Međutim, zapovijed ljubiti druge kao što je on ljubio svoje stado upućena njegovim učenicima – i nama – jedinstveni je izazov. »Zapravo«, podučio nas je predsjednik Thomas S. Monson u travnju, »ljubav je sama suština evanđelja, a Isus Krist je naš Primjer. Njegov je život bio baština ljubavi.«1
Zašto je toliko teško imati kristoliku ljubav jedan za drugoga? Teško je jer moramo živjeti među onima koji ne dijele naša vjerovanja i vrijednosti te obveze saveza. U svojoj velikoj posredničkoj molitvi, netom prije raspeća, Isus je molio za svoje sljedbenike: »Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu« (Ivan 17:14). Zatim je molio Oca: »Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga« (stih 15).
Mi moramo živjeti u svijetu, ali ne biti od svijeta. Moramo živjeti u svijetu jer, kako je Isus podučio u prispodobi, njegovo je kraljevstvo »slično kvascu« čija je funkcija podići svu masu svojim utjecajem (vidi Luka 13:21; Matej 13:33; vidi i 1. Korinćanima 5:6–8). Njegovi sljedbenici ne mogu to činiti ako surađuju samo s onima koji dijele njihova uvjerenja i postupke. Međutim, Spasitelj je također podučio da ako ga ljubimo, vršit ćemo njegove zapovijedi (vidi Ivan 14:15).
II.
U evanđelju se nalazi mnogo nauka o vršenju zapovijedi dok živimo među ljudima različitih uvjerenja i postupaka. U središtu se nalazi nauk o sukobu. Kada je uskrsli Krist zatekao Nefijce u svađi oko načina krštenja, tada je dao jasne upute kako bi se ta uredba trebala vršiti. I tada je podučio o tom velikom načelu:
»Nek ne bude među vama prepiranja kako je dosele bilo. I nek ne bude prepiranja među vama o pitanjima nauka kako je dosele bilo.
Jer, zaista, zaista, kažem vam, onaj tko ima duha prijepornoga nije od mene, već je od đavla, koji je otac prijepora, i on podjaruje srca ljudi da se srdito međusobno sukobljavaju.
Gle, moj je… nauk da takvo što ima prestati« (3. Nefi 11:28–30; kurziv dodan).
Spasitelj nije ograničio svoje upozorenje protiv sukoba na one koji nisu vršili zapovijed o krštenju. Zabranio je sukob svima. Štoviše, oni koji vrše zapovijedi ne smiju razjariti srca ljudi i dovesti ih do ljutitog sukoba. »Otac sukoba« je đavao, a Spasitelj je Knez mironosni.
Slično tome i Biblija podučava da »mudri stišavaju srdžbu« (Izreke 29:8). Drevni su apostoli podučili da »težimo za onim što promiče mir« (Rimljani 14:19) i »[govorimo] istinu u ljubavi« (Efežanima 4:15), »jer čovječja srdžba ne čini što je pred Bogom pravedno« (Jakovljeva 1:20). U modernoj objavi Gospodin je zapovjedio da radosnu vijest obnovljenog evanđelja treba izjavljivati »svatko bližnjemu svojemu s blagošću i krotkošću« (NiS 38:41), »sa svom poniznošću… ne pogrđujući one koji pogrđuju« (NiS 19:30).
III.
Čak i kada težimo biti krotki i izbjeći sukob, ne smijemo činiti kompromise ili razvodniti našu predanost istinama koje razumijemo. Ne smijemo predati naše stavove ili naše vrijednosti. Evanđelje Isusa Krista i savezi koje smo sklopili neizbježno nas kao borce bacaju u vječnu borbu između istine i laži. Nema sredine u takvoj borbi.
Spasitelj je pokazao primjer kada su ga njegovi neprijatelji suočili sa ženom koja je »uhvaćena u samom činu preljuba« (Ivan 8:4). Kada su se osramotili u vlastitom licemjerju, optužitelji su se povukli i ostavili Isusa samoga sa ženom. Prema njoj se odnosio s dobrotom odbijajući osuditi ju u ondašnje vrijeme. Međutim, istovremeno ju je čvrsto usmjerio da »ne griješi više« (Ivan 8:11). Dobrota jest potrebna, no sljedbenik Kristov – poput Učitelja – bit će čvrst u istini.
IV.
Poput Spasitelja, njegovi sljedbenici se ponekad suočavaju s grešnim ponašanjem, a danas se, kada se drže ispravnoga i pogrešnoga onako kako oni to razumiju, ponekad nazivaju i »neznalicama« ili »fanaticima«. Mnoge svjetovne vrijednosti i prakse postavljaju takve izazove svecima posljednjih dana. Među tim se izazovima danas može istaknuti snažna plima legalizacije istospolnih brakova u mnogim državama i provincijama Sjedinjenih Država i Kanade i mnogim drugim zemljama diljem svijeta. Isto tako, živimo i među onima koji uopće ne vjeruju u brak. Neki ne vjeruju u rađanje djece. Neki se suprotstavljaju zabranama glede pornografije ili opasnih droga. Drugi je primjer – poznat gotovo svima koji vjeruju – izazov živjeti sa supružnikom ili obitelji koja ne vjeruje ili družiti se s kolegama s posla koji ne vjeruju.
U posvećenim mjestima, kao što su hramovi, domovi bogoštovlja i naši vlastiti domovi, trebamo učiti istinu i zapovijedi otvoreno i podrobno kako ih razumijemo iz nauma spasenja objavljenog u obnovljenom evanđelju. Naše pravo da to činimo zaštićeno je ustavnim jamstvima slobode govora i slobode na vjeroispovijest kao i privatnošću što se poštuje čak i u zemljama bez službenih ustavnih jamstava.
U javnosti, što vjerske osobe kažu i čine uključuje i druge okolnosti. Vjerska sloboda pokriva većinu javnih radnji, ali je i podložna kvalifikacijama potrebnima za obuhvaćanje uvjerenja i prakse drugih. Zakoni mogu zabraniti ponašanje koje se općenito prepoznaje kao pogrešno ili neprihvatljivo, poput seksualnog iskorištavanja, nasilja ili terorističkog ponašanja, čak i kada ih čine ekstremisti u ime vjere. Manje ozbiljna ponašanja, iako neprihvatljiva nekim vjernicima, jednostavno se mogu podnijeti ako se legaliziraju onime što prorok Mormonove knjige naziva »glas naroda« (Mosija 29:26).
Na temu javne rasprave, svi bismo mi trebali slijediti evanđeoski nauk ljubiti bližnjeg svoga i izbjeći sukob. Sljedbenici Kristovi bi trebali biti primjeri uljudnosti. Trebali bismo ljubiti sve ljude, biti dobri slušatelji i pokazati zanimanje za njihova iskrena uvjerenja. Iako se možda ne slažemo, ne smijemo biti uvredljivi. Naši stavovi i istupi u vezi s kontroverznim temama ne bi trebali izazivati sukobe. Trebali bismo biti mudri u objašnjavanju i izražavanju svojih stavova te u širenju našeg utjecaja. Čineći to, tražimo da se drugi ne nađu uvrijeđenima našim iskrenim religijskim uvjerenjima i slobodnim prakticiranjem naše vjere. Potičemo sve da primjenjuju Spasiteljevo Zlatno pravilo: »Što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima« (Matej 7:12).
Kada naši stavovi ne prevladavaju, trebamo velikodušno prihvatiti nepovoljne rezultate i uljudno postupati s našim protivnicima. U svakom slučaju, trebamo biti osobe dobre volje prema svima, odbacujući proganjanje bilo kakve vrste temeljeno na rasnoj i etničkoj osnovi, vjerskim ili nevjerskim uvjerenjima te razlikama u spolnoj opredijeljenosti.
V.
Govorio sam o općim načelima. Sada ću govoriti o tome kako se ta načela trebaju primijeniti na većinu poznatih okolnosti u kojima bi se Spasiteljeva naučavanja vjernije trebala slijediti.
Počet ću s onime što naša djeca uče kroz igru. Prečesto one koji nisu mormoni ovdje u Uti vrijeđaju neki naši članovi i otuđuju se od njih ne dopuštajući svojoj djeci da budu prijatelji s djecom drugih vjera. Zasigurno svoju djecu možemo naučiti vrijednostima i normama ponašanja bez da se udaljavaju od bilo koga tko je drugačiji ili pokazuju nepoštovanje prema njemu.
Mnogi učitelji u crkvi ili školi ožalošćeni su načinom kako se poneki tinejdžeri, uključujući i mladež SPD-a, ponašaju jedan prema drugome. Zapovijed ljubiti jedan drugoga doista uključuje ljubav i poštovanje i po religijskoj osnovi, ali i po rasnoj, kulturološkoj i ekonomskoj osnovi. Zbog toga pozivamo sve mlade da izbjegavaju nasilje, vrijeđanja ili govor i djela kojima namjerno nanosimo bol drugima. Sve to krši Spasiteljevu zapovijed da ljubimo jedan drugoga.
Naš je Spasitelj podučio da je sukob alat đavlov. To zasigurno podučava protiv nekih trenutnih jezika i djela politike. Živjeti s razlikama u načelima suštinsko je za politiku, no razlike u načelima ne uključuju osobni napad koji truje proces vladanja i kažnjavanja sudionika. Svatko od nas treba istrijebiti govor mržnje i primjenjivati uljudnost kada dođe do razlika u mišljenjima.
Najvažnija postavka da bismo se odrekli sukoba i poštivali razlike, počiva u našim domovima i obiteljskim odnosima. Razlike su neizbježne – neke su manje, a neke veće. Što se tiče većih razlika, pretpostavimo da član obitelji živi s nevjenčanim partnerom. To dovodi u sukob dvije važne vrijednosti – našu ljubav prema obitelji i našu obvezu prema zapovijedima. Slijedeći Spasiteljev primjer, možemo pokazati dobrotu i ipak biti čvrsti u istini izbjegavajući djela koja olakšavaju ili se čini da odobravaju ono što znam da je pogrešno.
Završavam s još jednim primjerom obiteljskog odnosa. Na saboru okola na Srednjem zapadu prije 10 godina, upoznao sam sestru koja mi je rekla da njezin muž, koji nije član, s njom odlazi u crkvu već 12 godina, ali nikada se nije priključio Crkvi. Pitala me je što učiniti. Savjetovao sam ju neka nastavi činiti sve što je ispravno i da bude strpljiva i ljubazna prema svome mužu.
Mjesec dana kasnije napisala mi je sljedeće: »Mislila sam da je 12 godina dobar prikaz strpljenja, no nisam znala jesam li dovoljno ljubazna. Stoga, trudila sam se gotovo mjesec dana, i on se krstio.«
Ljubaznost je snažna, osobito u obiteljskom okruženju. U svome pismu ona nastavlja: »Sada pokušavam biti još ljubaznija jer imamo namjeru ove godine zapečatiti se u hramu!«
Nakon šest godina mi je napisala još jedno pismo: »Moj je suprug [upravo] pozvan i odijeljen za biskupa [našega odjela].«2
VI.
U toliko mnogo odnosa i okolnosti u životu, moramo živjeti s razlikama. Ondje gdje je bitno, naša strana tih razlika ne smije se zanijekati ili napustiti, no kao sljedbenici Kristovi trebali bismo naučiti živjeti u miru s drugima koji ne dijele naše vrijednosti ili ne prihvaćaju učenja na kojima su temeljena. Očev naum spasenja, koji nam je poznat iz proročke objave, smješta nas u smrtne okolnosti gdje trebamo obdržavati njegove zapovijedi. On uključuje ljubav prema bližnjima različitih kultura i uvjerenja, poput njegove ljubavi za nas. Kako nas prorok iz Mormonove knjige podučava, moramo nastaviti imati »ljubavi prema Bogu i svim ljudima« (2. Nefi 31:20).
Iako je teško živjeti u previranjima koja nas okružuju, zapovijed našeg Spasitelja da ljubimo jedni druge kako nas on ljubi, najvjerojatnije je naš najveći izazov. Molim se da to shvatimo i da nastojimo to živjeti u svim našim odnosima i aktivnostima, u ime Isusa Krista. Amen.