Ja to sve znadem sam od sebe

starješina Craig C. Christensen

iz predsjedništva Sedamdesetorice

Ako sami od sebe naučimo da je obnovljeno evanđelje Isusa Krista istinito, možemo doživjeti jedno od najvećih i najradosnijih iskustava u životu.

Moja draga braćo, trajno smo nadahnuti osobnim primjerom i svećeničkom službom predsjednika Thomasa S. Monsona. Nedavno su pitali nekolicinu đakona: »Čemu se najviše divite kod predsjednika Monsona?« Jedan se đakon prisjetio kako je predsjednik Monson kao dijete dao svoje igračke potrebitim prijateljima. Drugi je spomenuo kako se predsjednik Monson brinuo o mnogim udovicama u svom odjelu. Treći je napomenuo da je pozvan kao apostol u vrlo mladoj dobi te je blagoslovio ljude širom svijeta. Tada je jedan mladić rekao: »Ono čemu se najviše divim kod predsjednika Monsona je njegovo snažno svjedočanstvo.«

Doista, svi smo osjetili posebno svjedočanstvo našeg proroka o Spasitelju Isusu Kristu te njegovu predanost uvijek slijediti poticaje Duha. Sa svakim iskustvom koje nam ispriča, predsjednik Monson nas poziva da živimo evanđelje potpunije te da tražimo osobna svjedočanstva i jačamo ih. Sjetite se što je rekao s ove govornice samo prije nekoliko sabora: »Kako bismo bili jaki i izdržali sve sile koje nas vuku u pogrešnom smjeru … moramo imati vlastito svjedočanstvo. Bez obzira imate li 12 ili 112 godina – ili nešto između – možete znati sami od sebe da je evanđelje Isusa Krista istinito.«¹

Iako je moja poruka večeras usmjerena na one koji su bliže 12. godini nego 112., načela koje iznosim vrijede za svakoga. Kao odgovor na izjavu predsjednika Monsona, upitao bih, zna li svatko od nas sam od sebe da je evanđelje istinito? Možemo li reći sa sigurnošću da su naša svjedočanstva uistinu naša? Ponovno navodim predsjednika Monsona: »Tvrdim da će vas snažno svjedočanstvo o našem Spasitelju i njegovom evanđelju… zaštititi od grijeha i zla oko vas … Ako još nemate svjedočanstvo o tim stvarima, učinite to što je potrebno da biste ga stekli. Neophodno je da imate vlastito svjedočanstvo, jer svjedočanstvo drugih će vas dovesti samo do određene točke.«²

Ja to sve znadem sam od sebe

Ako sami od sebe naučimo da je obnovljeno evanđelje Isusa Krista istinito, možemo doživjeti jedno od najvećih i najradosnijih iskustava u životu. Možemo započeti oslanjajući se na svjedočanstvima drugih – ili kao što su mladi ratnici rekli: »Ne sumnjamo da majke naše to znaju.«³ To je dobro mjesto za početak, ali moramo graditi od tamo. Da bismo bili snažni u življenju evanđelja, ne postoji ništa važnije od primanja i jačanja vlastitog svjedočanstva. Moramo poput Alme moći izjaviti: »Ja to sve znadem sam od sebe.«⁴

»A što mislite, kako ja znadem da je to sigurno?« nastavio je Alma. »Gle, kažem vam, Sveti Duh Božji me s time upozna. Gle, postih ja i molih mnoge dane da bih se sam uvjerio o tomu. A sad znam sam od sebe da je to istinito.«⁵

Želim vidjeti ono što otac moj vidje

Poput Alme, i Nefi je sam spoznao istinu. Nakon što je slušao kako njegov otac govori o svojim mnogim duhovnim iskustvima, Nefi je želio spoznati ono što je njegov otac znao. To je bilo više od obične znatiželje – bilo je to nešto čega je bio gladan i žedan. Iako je bio »veoma mlad«, bio je s »velikim željama da upozna[] otajstva Božja«.⁶ Žudio je »vidjeti, čuti i znati, snagom Duha Svetoga«.⁷

Dok je Nefi sjedio »prebirući to u srcu svome«, ponese ga »Duh Gospodnji… na goru veoma visoku«, gdje su ga upitali: »Što ti želiš?« Njegov je odgovor bio jednostavan: »Želim vidjeti ono što otac moj vidje.«⁸ Zbog svoga srca vjernika i marljivih nastojanja, Nefi je bio blagoslovljen prekrasnim iskustvom. Dobio je svjedočanstvo o predstojećem rođenju, životu i raspeću Spasitelja Isusa Krista; vidio je izlazak Mormonove knjige i obnovu evanđelja u posljednjim danima – sve kao posljedica njegove iskrene želje da sazna za sebe.⁹

Ta su osobna iskustva s Bogom pripremila Nefija za neprijatelje i izazove s kojima će se ubrzo suočiti. Oni su mu omogućili da bude čvrst čak i kada se drugi iz njegove obitelji nalaze u borbi. On je to mogao jer je naučio sam i znao sam. Blagoslovljen je vlastitim svjedočanstvom.

Neka ište od Boga

Poput Nefija, prorok Joseph Smith također je bio »veoma mlad« kada mu »duh… obuzme ozbiljno razmišljanje« o duhovnim istinama. Za Josepha, bila je »velika tjeskoba« biti okružen sukobljenim i zbunjujućim porukama o religiji. Želio je znati koja je crkva ispravna.¹⁰ Nadahnut ovim riječima iz Biblije, »Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga«,¹¹ uzeo je stvar u svoje ruke da bi našao odgovor. Prekrasnog jutra u proljeće 1820. godine otišao je u obližnji šumarak i kleknuo u molitvi. Zbog svoje vjere i zbog toga što je Bog imao poseban zadatak za njega, Joseph je dobio slavnu viziju Boga Oca i njegova Sina Isusa Krista, i saznao za sebe ono što mu je činiti.

Vidite li u Josephom iskustvu uzorak koji biste mogli primijeniti u stjecanju ili jačanju vlastitog svjedočanstva? Joseph je dopustio da Sveta pisma prodru u njegovo srce. Duboko je razmišljao o njima i primijenio ih na vlastite okolnosti. Onda je djelovao prema onome što je naučio. Rezultat je bio veličanstveno prvo viđenje – i sve što je slijedilo nakon toga. Crkva je doslovno utemeljena na načelu da svatko – uključujući i 14-godišnjeg seoskog dječaka – može da »ište od Boga« i da primi odgovor na svoje molitve.

Dakle, što je svjedočanstvo?

Često čujemo kako članovi Crkve kažu da je njihovo svjedočanstvo o evanđelju njihova najcjenjenije vlasništvo. To je duhovni dar od Boga koji dolazi kroz Duha Svetoga. To je mirna, nepokolebljiva sigurnost koju primamo dok proučavamo, molimo i živimo evanđelje. To je osjećaj o Svetom Duhu koji u naše duše unosi svjedočanstvo da je ispravno ono što učimo i činimo.

Neki ljudi govore o svjedočanstvu kao da je prekidač svjetla – ili je uključeno ili je isključeno; ili imaš svjedočanstvo, ili ne. U stvarnosti, svjedočanstvo je više poput stabla koje prolazi kroz razne faze rasta i razvoja. Neki od najviših stabala na svijetu nalaze se u Nacionalnom parku Redwood u zapadnoj Americi. Kada stojite u podnožju tih golemih stabala, nevjerojatno je pomisliti da je svako od njih izraslo iz malenog sjemena. Tako je i s našim svjedočanstvima. Iako mogu početi s jednim duhovnim iskustvom, oni rastu i razvijaju se tijekom vremena stalnom njegom i čestim duhovnim susretima.

Stoga ne čudi da prorok Alma, kada je objašnjavao kako razvijamo svjedočanstvo, govorio o sjemenu koje izrasta u stablo. »Dadnemo li mjesta«, rekao je, »sjemenu da se posije u srce vaše, gle, bude li to prvo sjeme, to jest dobro sjeme, ne izbacite li ga vi nevjerom svojom… počet će ono klijati u grudima vašim. A kad osjetite takve pokrete klijanja, počet ćete u sebi govoriti: Mora to svakako biti dobro sjeme, odnosno, dobra je ta riječ, jer počinje širiti dušu moju, da, počinje ona prosvjetljavati razumijevanje moje, da, počinje mi ona biti slasna.«¹²

Često je to način kako svjedočanstvo nastaje: svetim, prosvijetljenim, sigurnim osjećajima koja nam pokazuju da je riječ Božja točna. Međutim, koliko god su divni ti osjećaji, oni su ipak samo početak. Vaš rad na rastu svjedočanstva nije završen – ništa više nego što je završen rad na rastu stabla mamutovca kada prvi mali izdanci proviruju iz zemlje. Ako ignoriramo ili zanemarimo ove rane duhovne poticaje, ako ih ne njegujemo stalnim proučavanjem Svetih pisama, molitvom i traženjem većih iskustava s Duhom, naši će osjećaji nestati, a naša svjedočanstva nestati.

Alma je rekao: »No, zanemarite li stablo i ne razmislite li o gajenju njegovu, gle, neće ono korijena nikakva uhvatiti. I kad se žega sunčana obori i sažge ga, ono se osuši jer korijena nema, a vi ga iščupate i bacite van.«¹³

U većini slučajeva, naša će svjedočanstva rasti na isti način kao što stablo raste: postupno, gotovo neprimjetno, kao rezultat naše stalne brige i marljivog rada. »No, budete li gajili riječ«, obećao je Alma, »da, gajili stablo čim počne rasti vjerom svojom, s pomnjom velikom i strpljivošću, iščekujući plod njegov, uhvatit će ono korijena, i gle, bit će to stablo što uzrasta u život vječni.«¹⁴

Sada je to vrijeme; danas je taj dan

Moje je osobno svjedočanstvo započelo dok sam proučavao učenja koja se nalaze u Mormonovoj knjizi i razmišljao o njima. Kada sam kleknuo upitati Boga u skromnoj molitvi, Duh Sveti je posvjedočio mojoj duši da je istinito ono što sam čitao. Ovo je rano svjedočanstvo postalo katalizator za moja svjedočanstva o mnogim drugim istinama evanđelja, jer, kao što je predsjednik Monson podučavao: »Kada znamo da je Mormonova knjiga istinita, onda iz toga slijedi da je Joseph Smith uistinu bio prorok i da je vidio Boga Vječnoga Oca i njegovog Sina, Isusa Krista. Također slijedi da je evanđelje obnovljeno u ovim posljednjim danima kroz Josepha Smitha – uključujući i obnovu Aronovog i Melkisedekovog svečeništva.«¹⁵ Od toga sam dana imao mnoga sveta iskustva s Duhom Svetim koja su mi nanovo potvrdila da je istinito obnovljeno evanđelje Isusa Krista. Poput Alme, i ja sa sigurnošću mogu reći da znam te stvari sam od sebe.

Moji mladi prijatelji, sada je vrijeme i danas je dan da naučite ili da potvrdite sebi da je evanđelje istinito. Svatko od nas ima važno djelo za izvršiti. Da bismo to postigli, i bili zaštićeni od svjetovnih utjecaja koji se stalno naziru, moramo imati vjeru Alme, Nefija i mladog Josepha Smitha kako bismo razvili i stekli vlastito svjedočanstvo.

Poput mladog đakona o kome sam ranije govorio, divim se predsjedniku Monsonu zbog njegovog svjedočanstva. Ono je poput ogromnog mamutovca, no čak je i svjedočanstvo predsjednika Monsona trebalo rasti i razvijati se tijekom vremena. Možemo sami od sebe spoznati, poput predsjednika Monsona, da je Isus Krist naš Spasitelj i Otkupitelj svijeta, da je Joseph Smith prorok obnove, uključujući obnovu Božjeg svećeništva. Mi obnašamo to sveto svećeništvo. Da možemo učiti o ovim stvarima i sami ih spoznati, moja je ponizna molitva u sveto ime Isusa Krista. Amen.