11. poglavlje

Božja objava za njegovu djecu

Naš Nebeski Otac vodi nas pojedinačno i kao Crkvu pomoću Duha Svetoga.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Kako bi podučio o važnosti objave za vođenje Crkve, George Albert Smith ispričao je iskustvo koje je imao na letu zrakoplovom od Los Angelesa u Kaliforniji do Salt Lake Cityja u Utahu:

»U blizini Milforda u Utahu odjednom smo uletjeli u jednu od najgorih magli koju sam ikada vidio. Pokušao sam pogledati van kroz prozor zrakoplova, ali nisam mogao vidjeti ništa kroz maglu. Ništa se nije moglo razaznati ni u jednom smjeru van zrakoplova.

Znao sam da smo se približavali planinama brzinom od otprilike 4,5 kilometra po minuti, te da smo morali prijeći preko njih kako bismo stigli u dolinu Salt Lake. Bio sam zabrinut i pitao sam se: ‘Kako će pilot pronaći put kad ne može ništa vidjeti?’ Imao je kompas, ali zrakoplov može skrenuti sa svoje putanje. Imao je uređaje koji pokazuju našu udaljenost od morske razine, ali nikako nije mogao znati koliko smo udaljeni od tla. Pomislio sam da bi mogao letjeti dovoljno visoko da preletimo planine koje su nas dijelile od doline Salt Lake te pokušamo, ako se dovoljno približimo, pronaći pistu pomoću svjetala s tornjeva, no prošli su me žmarci kada sam pomislio na opasnost da izgubimo put i promašimo tornjeve i zračnu luku.

U nervozi sam otišao do odjeljka u kojem su se nalazili pilot i kopilot kako bih provjerio na koji način oni znaju kamo idemo. Nisam mogao znati jesmo li stotinu stopa, tisuću ili deset tisuća stopa iznad zemlje i nisam znao kako oni to mogu znati, osim otprilike. Primijetio sam da je pilot imao mali uređaj preko svog uha kakve koriste operateri u uredima s telefonima za primanje poziva. Pitao sam kopilota kako mogu znati letimo li u pravom smjeru ili smo skrenuli s puta. Odgovorio je: ‘Kada ne možemo vidjeti vodi nas radijski signal.’

‘Što je to?’ upitao sam. Objasnio je da se signal može usporediti s električnom autocestom između dvije točke, a u našem slučaju točke su bile Milford i Salt Lake City. Rekao je da uređaj preko pilotovog uha radi tako da se čuje duboki zvuk predenja kada se avion nalazi u dosegu signala, a ako avion skrene udesno ili ulijevo, zvuk se promijeni i pilot prima zvuk upozorenja koji je nalik klikanju telegrafske tipke. Ako se… vrati do signala ili ‘autoceste’, na siguran put, klikanje prestaje i nastavlja se zvuk predenja. Ako nastavimo slijediti signal stići ćemo sigurno do našeg odredišta.

Vratio sam se do svog mjesta utješen spoznajom da bez obzira na to što smo okruženi maglom i tamom i nismo mogli ni vidjeti ni osjetiti gdje se nalazimo, pilot je stalno primao informaciju da smo na pravom putu i znao je da ćemo uskoro stići do našeg odredišta. Nekoliko minuta kasnije osjetio sam da se zrakoplov spušta. Prešli smo vrhove planine i približavali smo se zračnoj luci. Neposredno prije spuštanja mogli smo vidjeti snažna svjetla s piste koja su pokazivala kamo sletjeti i zrakoplov je sa svojim dragocjenim teretom dotakao tlo nježno poput galeba kad se spušta na vodu, polako se zaustavljajući, a mi smo se spustili na tlo, sretni što smo ponovno kod kuće …

Mnogo sam se puta sjetio lekcije koju sam naučio u zrakoplovu i primijenio sam je na iskustvo u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana …

Ne samo da nam je Gospodin dao već zapisane savjete iz Svetih pisama da nas usmjeravaju, već nam je u ovoj Crkvi postavio vođu, jednog o svojih sinova koji je odabran, zaređen i odijeljen biti predsjednik. On je naš pilot i bit će usmjeravan glasom koji će mu omogućiti odvesti nas kamo trebamo ići. Ako smo mudri, nećemo suprotstavljati našu prosudbu njegovoj, već ćemo biti sretni da ga poštujemo na njegovoj poziciji sve dok ga Gospodin podržava.«

Predsjednik Smith također je iskoristio svoje iskustvo u zrakoplovu da poduči kako svatko od nas može primiti objavu za vodstvo u našim vlastitim životima ako smo dostojni:

»Ako živimo onako kako znamo da bismo trebali imamo pravo na šapat tihog, blagog glasa koji upozorava na opasnost, govoreći: ‘Ovo je put sigurni, njime idite…’ Ako smo pogriješili u našem ponašanju, glas će nam šapnuti: ‘Vrati se, pogriješio si. Zanemario si savjet svog Nebeskog Oca.’ Okrenite se od pogrešnog puta dok je još vrijeme, jer ako odete predaleko s pravog puta nećete čuti glas i možda ćete biti beznadno izgubljeni …

Savjetujem vam da zadobijete Duha Božjega i čuvate ga, a jedini način na koji ga možemo zadržati je tako da živimo uz njega obdržavajući njegove zapovijedi… Slušajte tihi, blagi glasi koji će vas uvijek usmjeravati ako ste ga dostojni na putu koji znači vječnu sreću.«¹ [Vidi 1. prijedlog na 109. stranici.]

Učenja Georgea Alberta Smitha

Bog se ukazuje svojoj djeci u naše dane kao što je činio u prošla vremena.

Kakva je povlastica živjeti u vrijeme kada znamo da Bog živi, kada znamo da je Isus Krist Spasitelj svijeta i naš Otkupitelj i kada znamo da se Gospodin nastavlja očitovati svojoj djeci koja su se pripremila primiti njegove blagoslove! Gledam u lica velike publike ovog jutra [na zasjedanju općeg sabora], u kojoj većina uživa u nadahnuću Svemogućega, a kada se mole, mole se svom Ocu na Nebu znajući da će njihove molitve biti odgovorene kroz udijeljene blagoslove… Mi znamo da je Bog na nebu, da je on naš Otac, da ga zanima naš život i da je tako od početka svijeta, otkada su njegova prva djeca postavljena na zemlju.²

Razlika između ove velike Crkve i drugih crkava od početka bila je u tome da mi vjerujemo u božansku objavu; mi vjerujemo da se naš Otac obraća čovjeku danas kao što je to činio od Adamovog vremena. Mi vjerujemo i znamo – što je više od samog vjerovanja – da je naš Otac pružio svoju ruku u ovaj svijet za spasenje ljudske djece.³

Nismo poseban narod samo zato što imamo vjeru u ove knjige [Mormonova knjiga, Nauk i savezi, i Dragocjeni biser], već i zato što pouzdano vjerujemo da je naš Otac na Nebu progovorio u današnje doba. Zapravo, znamo da postoji komunikacija s nebesima. Vjerujemo da Jahve ima isti osjećaj prema nama, isti utjecaj nad nama kakvog je imao nad svojom djecom koja su živjela na ovom svijetu u prošla vremena.

Nevjernici su članove Crkve Isusa Krista u svako doba svijeta smatrali čudnim ljudima. Kada je Gospodin govorio kroz svoje sluge, u raznim vremenskim razdobljima bilo je mnogo ljudi na zemlji koji su govorili: »Ne vjerujem u objavu.« Ovo doba nije iznimka pravilu. Tisuće, da, milijuni djece našeg Oca koji žive na zemlji ponavljaju povijest kada niječu da je Bog ponovno objavio svoju volju ljudskoj djeci i govore da ne trebaju daljnju objavu.⁴

Mi ne vjerujemo da su nebesa zapečaćena nad našim glavama, već da naš Otac koji je volio i njegovao djecu Izraelovu voli i njeguje nas. Vjerujemo da kao i oni, i mi imamo potrebu za pomoć našeg Nebeskog Oca u usmjeravanju naših života. Znamo da u je u doba u koje živimo pečat slomljen, a Bog ponovno govori s nebesa.⁵ [Vidi 2. prijedlog na 109. stranici.]

Gospodin vodi svoj narod kroz objavu koju daje predsjedniku Crkve.

Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana uspostavljena je izravnom zapovijedi od našeg Nebeskog Oca. Ova Crkva je uspostavljena na stijeni objave, i vođena je po objavi.⁶

Jedinstveno je u ovo doba pripadati Crkvi u kojoj članovi vjeruju da Gospodin govori kroz njihove vođe. Kada primamo upute od predsjednika ove Crkve, vjerujemo da nam govori ono što bi Gospodin želio da činimo. Nama je to nešto više nego savjet od čovjeka. Vjerujemo u to, zbog toga preispitujemo svoju dušu, i potaknuti smo obnoviti našu odlučnost da budemo ono što Bog želi da budemo.⁷

Imali smo u Crkvi zavedene duše koje su se, u svom neznanju, suprotstavile savjetu [predsjednika Crkve], ne prepoznajući činjenicu da su se suprotstavili Gospodinu te su zapali u tamu i patnju, i ako se ne pokaju, neće pronaći mjesto u celestijalnom kraljevstvu.

Upamtimo da je predsjednik ove Crkve službeno imenovan pilotom Crkve u ovom životu kako bi predstavljao Gospodara neba i zemlje.⁸

Kada ljudi, kao što su to ponekad radili kako bi uspjeli ostvariti neku nakanu, dođu do osobe ili skupine ljudi i kažu: »Usnio sam san i ovo je što Gospodin želi da učinimo«, možete znati da nisu na Gospodinovoj strani. Snovi, vizije i objave od Boga ljudskoj djeci uvijek su dolazile kroz njegove ispravno imenovane sluge. Možete imati snove i viđenja za vašu vlastitu utjehu i ispunjenje, ali ih nećete imati za Crkvu… Ne trebamo biti obmanuti po ovom pitanju.⁹

Moja je duša danas ispunjena sa zahvalnošću što znam da, dok nastavljamo s našim članstvom u Crkvi, imamo pilota koji zna put, i ako ćemo slijediti njegove smjernice… nećemo se suočiti s duhovnim katastrofama s kojima se suočava svijet nego ćemo ići čineći dobro, blagoslivljajući čovječanstvo i radujući se u društvu onih koje volimo.¹⁰ [Vidi 3. prijedlog na 109. stranici.]

Svi imamo pravo na osobno nadahnuće od Duha Svetoga ako slušamo zapovijedi.

Vjerujem u vas, moja braćo i sestre… Imate pravo na istu spoznaju da on predsjedava Crkvom. Imate pravo na isto nadahnuće koje dolazi onima koje je Bog pozvao da budu zaređeni kao njegovi vođe. Vi imate pravo na nadahnuće od Duha, i spoznaju da je on vaš Otac, a kada kažem »vi«, govorim svima koji su bili poslušni zapovijedima našeg Oca i blagovali slatki utjecaj Duha Gospodnjeg u Kristovoj Crkvi… Svatko od nas ima pravo na nadahnuće od Gospodina proporcionalno tome koliko pravedno živimo.¹¹

Kamo god pođete, nećete pronaći nijedan ovakav skup u kojem svi imaju vjeru u Boga. I kada bismo pitali koliko vas ima svjedočanstvo, ne vjerovanje zbog toga što je netko drugi to rekao, već koliko vas je sigurno da je ovo Božje djelo, da Isus jest Krist, da živimo vječne živote, da je Joseph Smith bio prorok živoga Boga, odgovorili biste da imate ovo svjedočanstvo koje vas podiže, jača i daje vam zadovoljstvo dok idete naprijed kroz svijet …

Naučio sam kada sam bio dječak da je ovo djelo Gospodnje. Naučio sam da su na ovoj zemlji živjeli proroci. Naučio sam da će nadahnuće Svesilnoga utjecati na one koji su živjeli da ga prime, stoga nismo ovisni o jednoj, dvojici ili desetak pojedinaca. Postoji tisuće članova ove Crkve koji znaju – to uopće nije pitanje mašte – oni znaju da Bog živi, da Isus jest Krist i da smo mi djeca Božja.¹²

Ne ovisite samo o povijesti, niti o učenjima bilo kojeg čovjeka da biste znali da je ovo Gospodnje djelo, jer to imate utisnuto u vaše duše darom Duha Svetoga. Nema sumnje u vašem umu po pitanju vašeg porijekla, niti po pitanju mjesta na koje ćete ići kada ovaj život završi ako ste vjerni povjerenju koje vam je udijeljeno.¹³

Netko drugi nam ne može dati svjedočanstvo. Uvjerenje dolazi od našeg Nebeskog Oca.¹⁴

Danas stojim ovdje duboko zahvalan za spoznaju koja mi je udijeljena. Zahvalan sam što nisam ovisan o nikome za svjedočanstvo koje imam. Naravno, zahvalan sam za ohrabrenje koje sam primio od drugih koji posjeduju svjetlo i istinu, i koji daju ohrabrenje pravednim životom, ali ne ovisim o nikom od njih za spoznaju da Bog živi, da je Isus Krist Otkupitelj čovječanstva i da je Joseph Smith prorok Gospodnji. Te stvari znam za sebe…

Radosno svjedočim da znam da je evanđelje istinito i sa svom svojom dušom zahvaljujem svom Nebeskom Ocu što mi je to objavio.¹⁵

Od svih blagoslova koje sam primio u životu najdragocjeniji je spoznaja da Bog živi i da je ovo njegovo djelo, jer to podrazumijeva sve druge blagoslove kojima se mogu nadati u ovom ili nadolazećem životu.¹⁶ [Vidi 4. prijedlog na 109. stranici.]

Duh Sveti je siguran vodič na putu smrtnoga života.

Društvo [Božjeg] Duha… siguran je vodič na putu smrtnog života i sigurna priprema za dom u njegovom celestijalnom kraljevstvu.¹⁷

Čitamo u Jobu da je u duh u čovjeku, a nadahnuće Svesilnog čini ga mudrim [vidi Job 32:8]. Ako obdržavamo zapovijedi Božje imamo pravo na to nadahnuće, a ako živimo kao što sinovi Božji trebaju živjeti, imat ćemo to nadahnuće i nitko ga ne može spriječiti, a rezultat će biti naš osobni tjelesni, umni i moralni razvoj u smrtnom životu, i nastavak razvoja kroz vječnost.¹⁸

Društvo Duha Gospodnjega je protuotrov za klonulost… za strah i za sve one stvari koje nas ponekad obuzmu u životu.¹⁹

Kada su Spasiteljevi učenici bili s njim, divili su mu se ne znajući kolika je zapravo njegova veličina, ali dok moć Duha Svetoga nije došla na njih, dok nisu doživjeli krštenje vatrom, nisu se mogli suočiti s problemima i izdržati progone koji su život učinili gotovo nepodnošljivim. Kada im je nadahnuće Svemogućeg dalo razumijevanje znali su da žive vječnim životom, i ako dokažu vjernost znali su da će, kada odlože svoja tijela u smrt, ustati iz grobnice u slavu i besmrtnost.

To je rezultat nadahnuća Duha Božjega kojeg su primili, nadahnuća Svesilnoga koje im je dalo mudrost …

Molim se da onaj Duh koji nas čuva na putu istine i pravednosti može biti s nama i molim se da nas ona želja koja dolazi iz nadahnuća našeg Nebeskog Oca može voditi na životnom putu.²⁰

Kada dovršimo života posao nadam se da ćemo otkriti da smo slušali šapat tihog, blagog glasa koji nas uvijek vodi na putu pravednosti, i znati da je to za nas značilo otvaranje vrata u celestijalno kraljevstvo, za nas i za one koje volimo, da idemo naprijed kroz vjekove… vječno sretni.²¹ [Vidi 5. prijedlog na 109. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Dok čitate »Iz života Georgea Alberta Smitha« (stranice 101–104), razmotrite kako se analogija predsjednika Smitha odnosi na naše putovanje kroz zemaljski život. Što magla, radijski signal i klikanje mogu predstavljati? Kako vas je Gospodin upozorio na opasnost i pomogao vam da ostanete na putu prema vječnom životu?
Na stranicama 104–105, predsjednik Smith izjavljuje da je objava potrebna danas kao i u biblijsko doba. Kako biste odgovorili nekome tko kaže da su objave u Svetim pismima dovoljne za naše doba? Koja su vas iskustva podučila da se Nebeski Otac »zanima [za] naš život«?
Pogledajte odsjek koji počinje na 105. stranici. Kako ste spoznali da savjet proroka dolazi od Gospodina i da je to »nešto više nego savjet od čovjeka« (105. stranica)? Kako vam osobna objava može pomoći prihvatiti i primijeniti objavu koja je dana kroz proroka?
Dok proučavate odsjek koji počinje na 106. stranici, razmislite kako ste stekli svjedočanstvo o evanđelju. Kako su vam pomogla svjedočanstva drugih? Što ste vi napravili da biste spoznali istinu za sebe?
U posljednjem odsjeku učenja (stranice 108), potražite riječi i izraze koji opisuju načine kako nam Duh Sveti može pomoći. Razmotrite što možete učiniti da budete češće dostojni društva Duha Svetoga u svom životu.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Ivan 15:26; 1. Nefi 10:17–19; 2. Nefi 32:5; Moroni 10:3–5; Nauk i savezi 1:38; 42:61; 76:5–10; Članci vjere 1:9

Pomoć pri podučavanju: »Nemojte se brinuti ako su učenici tihi nekoliko sekundi nakon što ste postavili pitanje. Nemojte odgovarati na vlastita pitanja, omogućite učenicima da razmisle o svojim odgovorima. Međutim, produljena tišina može pokazati da ne razumiju pitanje i da ga trebate preoblikovati« (Podučavanje, nema većeg poziva, 69).

George Albert Smith i njegova supruga Lucy. Predsjednik Smith upotrijebio je iskustvo koje je imao u zrakoplovu da poduči o važnosti objave.

»Svatko od nas ima pravo na nadahnuće od Gospodina proporcionalno tome koliko pravedno živimo.«