16. poglavlje

»Prinosi sakramente svoje u sveti dan moj«

Obdržavanje dana subotnjeg svetim i dostojno blagovanje sakramenta donosi nam povećanu duhovnu snagu.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Kao dijete, George Albert Smith naučio je važnost poštivanja subotnjeg dana. Često bi nedjeljom grupa dječaka iz susjedstva došla do njegove kuće nakon Nedjeljne škole kako bi ga pozvali da se igraju s loptom. »Bio sam kao i svi dječaci«, rekao je. »Mislio sam da bi bilo zabavno igrati se s loptom i igrati druge igre. No imao sam divnu mamu. Ona nije rekla: ‘Ne može’, već bi rekla: ‘Sine, bit ćeš sretniji ako to ne učiniš …’ Želim vam reći da sam zahvalan za takvu poduku kod kuće.«¹ Utjecaj učenja njegove majke može se vidjeti u čestim podsjetnicima predsjednika Smitha članovima Crkve da obdržavanje dana subotnjeg donosi velike blagoslove.

Kao vrhovni autoritet, George Albert Smith imao je priliku pohađati nedjeljne sastanke Crkve na brojnim lokacijama. Dok je promatrao svece kako zajedno štuju na Šabat, bio je zadovoljan s njihovim pobožnim stavom prema sakramentu: »Osjećam da je poimanje svetosti sakramenta Gospodnje večere važno članovima Crkve… Radujem se kada vidim našu braću i sestre kako dolaze u svetište i dostojno blaguju ove simbole.«² [Vidi 1. prijedlog na 162. stranici.]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Božja zapovijed da svetkujemo dan subotni nije teret, već blagoslov.

[Gospodin] nas je podučio da moramo paziti da nam dan subotni bude svet. Jedan od sedam dana odijeljen je kao njegov dan, a uzimajući u obzir sve njegove blagoslove koje nam je udijelio druge dane, čini mi se da bismo se trebali radovati čineći stvari koje on traži da činimo na njegov sveti dan, i vjerujem da ako to ne činimo, nećemo pronaći sreću… On želi da budemo sretni i rekao nam je kako možemo zaslužiti tu sreću.³

Trebamo razmišljati o svrsi [Gospodnjeg] dana i iskoristiti utjecaj bogoštovlja. Što bi to učinilo za svijet kada bi sva djeca našeg Nebeskog Oca – a svi smo njegova djeca – poštivala njegovu želju da dan subotni bude dan bogoštovlja. Ne postoji način da procijenimo kakva bi se korisna promjena mogla dogoditi, ne samo u našoj naciji, već u svim nacijama svijeta ako bismo poštivali dan subotni i svetkovali ga.⁴

Šabat, za ovu veliku naciju postao je dan za igru… – dan koji su tisuće odvojili kako bi prekršili zapovijed koju je Bog dao prije mnogo, mnogo vremena, i uvjeren sam da mnogo tuge i nesreće koja muči i koja će nastaviti mučiti ljudski rod dolazi od činjenice da su ignorirali njegovu opomenu da održavaju Šabat svetim.⁵ [Vidi 2. prijedlog na 162. stranici.]

Jedna od prvih propovijedi koja je izrečena u ovoj dolini [Salt Lakea] bila je propovijed predsjednika Brighama Younga, i on je upozorio ljude da održavaju subotni dan i svetkuju ga, i bez obzira kako teške njihove okolnosti, da ne idu raditi na subotni dan… Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana potaknula je svoj narod da upamte dan subotni i svetkuju ga jer je drago našem Nebeskom Ocu kada to činimo.⁶

Podučimo ove dječake i djevojčice [u Crkvi] dok odrastaju da čine stvari koje bi Gospodin htio da rade na dan subotni, i dogodit će se iznenađujući utjecaj kojeg mogu imati u zajednicama u kojima žive. Osim ako se svijet ne obrati od nemara i ravnodušnosti, osim ako se mi, sveci posljednjih dana, u mnogim slučajevima ne obratimo od našeg stava ravnodušnosti prema svetom danu našeg Nebeskog Oca, neće nam doći radost i sreća koje želimo uživati ovdje, i neće biti s nama u vječnosti.⁷

Čini se da neki ljudi smatraju da ako su sudjelovali na vjerskim sastancima ili izvršili dio služenja koje se od njih očekuje u nedjelju, da su tada slobodni uživati u zadovoljstvima i sudjelovati u aktivnostima koje nisu u skladu s duhom Šabata i dalje nastaviti uživati u naklonosti našeg Oca. Kažem vam da kada bi članovi Crkve, znajući bolje, nastavili oskvrnjivati dan subotni težeći svjetovnim zadovoljstvima, izgubili bi svoju vjeru, a Duh našeg Nebeskog Oca povukao bi se od njih.⁸

Nije beznačajno kršiti dan subotni. Želim reći da ste na gubitku svaki put kad kršite dan subotni, gubite više nego što dobijete, bez obzira što mislite da ćete dobiti.⁹

Zaboraviti da je [dan subotni] Gospodinov dan, kao što se čini da neki od nas zaboravljaju, je nezahvalno. Izdvojio je jedan od sedam dana, ne da bude na teret, već da unese radost u naše živote i učini da naši domovi mogu biti mjesto okupljanja obitelji, da se roditelji i djeca mogu okupiti u obiteljskom okruženju povećavajući ljubav jedni za druge …

Poštujte dan subotni i svetkujte ga, sveci posljednjih dana, i to će vam donijeti veliku radost i naš Nebeski Otac će vam udijeliti blagoslove koji proizlaze iz poslušnosti njegovom savjetu.¹⁰

Pohađanje crkve važan je dio svetkovanja dana subotnog.

Ako činimo što bi Nebeski Otac htio da činimo, poći ćemo u njegov sveti dom na dan subotni i tamo blagovati od sakramenta u sjećanje na žrtvu koju je za nas učinio Otkupitelj čovječanstva.¹¹

[Subotni dan] je Gospodinov sveti dan. To je dan kojeg je izdvojio kako bismo ga štovali, a u posljednje dane dao nam je dodatnu zapovijed da idemo u dom molitve i posta na njegov sveti dan, priznamo naše mane i iznesemo naša svjedočanstva jedni pred drugima [vidi NiS 59:9–12] …

U ovo čudesno doba kad ljudi mogu udobno sjediti kod kuće, slušati svjetovnu glazbu i javne govore, i propovijedi, oni će ostati pored svog kamina i možda smatrati da dobivaju sve što bi mogli primiti kada bi otišli na mjesto određeno za vjerske sastanke.

Sveci posljednjih dana ne trebaju biti obmanuti na ovaj način. Nije korisna samo riječ koju čujemo, već je važan utjecaj koji prožima naše bogoštovne ustanove koji dolazi od našeg Nebeskog Oca. Možda imamo radio prijemnik kod kuće, ali duhovno nećemo imati koristi koliko bismo imali kada bismo pošli u dom Gospodnji na taj sveti dan, gdje nam je dopušteno blagovati od sakramenta i gdje se molimo i zazivamo blagoslove našeg Nebeskog Oca i primamo svjedočanstvo o istini osmišljenoj da spasi čovječanstvo.¹² [Vidi 3. prijedlog na 162. stranici.]

Sveta je povlastica blagovati od sakramenta na dan subotni.

Smatram da većina nas shvaća kakav smo dar primili u tim situacijama kada nam je dopušteno da se okupimo u miru i tišini, da se zajedno sastanemo i blagujemo simbole skršenog tijela i prolivene krvi Učitelja. Trebao bi biti, i pretpostavljam da jest, u umu svakog od nas svet i svečan čin shvatiti da obnavljamo naše saveze s njim koji je dao svoj život da bismo mogli uskrsnuti i biti uzvišeni. Kada blagujemo te simbole, siguran sam da svi shvaćamo da sakrament, kojeg je on uspostavio prije smrti, treba biti nadahnuće i blagoslov kroz vječnost.¹³

Sakrament je od velike važnosti. Sam Gospodin je odredio da blagujemo te simbole. Postoji mnogo ljudi koji vjeruju da je krštenje neophodno, i da se u njihovo ime obave druge uredbe, a opet su ravnodušni i neoprezni u odnosu na sakrament Gospodnje večere. Naš Otac na Nebu je smatrao to toliko važnim da je kroz svog ljubljenog Sina, i apostole i proroke, kako je zapisano u Svetim pismima, potaknuo svece da ga redovito blaguju. Trojica evanđelista [pisaca evanđelja] pišu o tome [vidi Matej 26:26–28; Marko 14:22–24; Luka 22:19–20], i otkrivamo da Sveta pisma na mnogim mjestima podučavaju važnost toga, kao što je podučavao sam Gospodin dok je živio u tijelu. Naš Otac na Nebu ne daje nam nevažne zapovijedi ili savjete. On nas podučava za naše uzdizanje, za naš rast i razvoj, i ako ćemo slijediti njegov savjet, to će nas pripremiti za povratak u njegovu nazočnost… Od nas se očekuje da se okupimo svakog subotnog dana i blagujemo simbole tijela i krvi našeg uskrslog Otkupitelja …

Referencu o tome također pronalazimo u 18. poglavlju 3. Nefija, gdje Spasitelj podučava svoj narod na ovom [američkom] kontinentu, kao što je podučio svoje učenike u starom svijetu da se pridržavaju sakramenta. Zapisano je sljedeće:

»I kad mnoštvo jede i nasiti se, reče on učenicima svojima: Evo, jedan između vas bit će zaređen, i njemu ću dati vlast da lomi kruh, i blagoslivlje ga, i daje narodu crkve moje, svima onima koji budu vjerovali i koji budu kršteni u ime moje.

I to ćete uvijek pomno činiti kao što i ja to učinih, kao što i ja lomih kruh, i blagoslivljah ga, i dadoh ga vama.«

Sljedeći stih kaže kako slijedi:

»A to ćete činiti na spomena tijela mojega koje vam pokazah. I bit će to svjedočanstvo Ocu da se uvijek mene spominjete. A ako se uvijek mene budete spominjali, imat ćete Duha mojega da bude s vama.« [3. Nefi 18:5–7.]

Osim toga, otkrivamo da nam je u naše doba Gospodin dao objavu na tu temu. U 20. odsjeku Nauka i Saveza, Gospodin nam je dao uputu za to. U toj objavi, započevši sa 75. stihom, kaže:

»Potrebno je da se crkva često sastaje na blagovanje kruha i vina na spomen Gospodina Isusa.

A starješina ili svećenik će to posluživati. A ovako će ga posluživati – kleknut će s crkvom i prizvati Oca svečanom molitvom govoreći…«

Obratite pažnju na predivnu molitvu koja slijedi … :

»O Bože, Vječni Oče, molimo te u ime Sina tvojega Isusa Krista, blagoslovi i posveti kruh ovaj dušama svih onih koji ga budu blagovali; da ga jedu na spomen tijela Sina tvojega i posvjedoče tebi, o Bože, Vječni Oče, da su voljni preuzeti ime Sina tvojega i uvijek ga se spominjati, i obdržavati zapovijedi njegove koje im on dade, da Duh njegov uvijek bude s njima. Amen.« [NiS 20:75–77.]

Molitva i blagoslov vode je dosta slično [vidi NiS 20:78–79].

Koliko su svete, koliko duboke svete misli izražene u sakramentalnoj molitvi. Potičem vas, moja braćo, da kada sudjelujete u posluživanju sakramenta, ponovimo… iste riječi koje su nam dane objavom, i da to učinimo s Duhom Gospodnjim. Kada ponavljamo ove molitve, trebamo osjetiti emocije izražene riječima koje izgovaramo.¹⁴

Bojim se da ponekad tijekom posluživanja sakramenta na nekim našim sastancima nema dostojanstvene atmosfere kakva bi trebala biti. To je velika povlastica… Oni koji [blaguju] sakrament trebali bi u svojim umovima imati predanost koja se navodi u molitvi.¹⁵ [Vidi 4. prijedlog na 162. stranici.]

Dostojno blagovanje sakramenta obnavlja našu duhovnu snagu.

Mi blagujemo materijalnu hranu – to jest, blagujemo kruh i vodu, itd., da bismo njegovali fizičko tijelo. Jednako je potrebno da blagujemo simbole tijela i krvi našeg uskrslog Gospodina da bismo povećali našu duhovnu snagu. Primijećeno je da muškarci i žene koji idu iz godine u godinu ne blagujući od Gospodinove večere postupno gube Duha našeg Nebeskog Oca; oni gube njegovo suputništvo kada su imali priliku sudjelovati u tom blagoslovu, ali ga nisu uspjeli iskoristiti …

Okrenuo sam na odlomak Svetih pisama u 11. poglavlju 1. Korinćanima, počevši s 23. stihom, koji kaže sljedeće:

»Ja sam, uistinu, primio od Gospodina ono što sam vam i predao: Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh

te zahvali, razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu!’

Isto tako uze i kalež, poslije večere te reče: ‘Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi. Ovo činite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu.’

Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.

Zato tko god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju.

Neka svatko ispita samog sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleža,

jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo.

Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolesni, mnogi umiru.« [1. Korinćanima 11:23–30.]

Želio bih vam svratiti pažnju na činjenicu da postoji opasnost ako to učinimo [blagujemo od sakramenta] nedostojno. Prije blagovanja ovog sakramenta, naša srca trebaju biti čista, naše ruke trebaju biti čiste, trebamo sa sebe svući svo neprijateljstvo prema našim suradnicima, trebamo biti pomireni sa svim bližnjima, i trebamo u našim srcima imati želju da činimo volju našeg Oca i obdržavamo sve njegove zapovijedi. Ako to učinimo, blagovanje sakramenta bit će blagoslov nama i obnovit ćemo svoju duhovnu snagu …

Trebali bismo ozbiljno razmotriti saveze koje sklapamo s našim Ocem. Obratimo strogu pažnju na te saveze, i pobrinimo se da jedemo i pijemo dostojno, za blagoslov našim dušama i za povećanje naše duhovne snage. To su blagoslovi za vas, moja braćo i sestre, koji ste domaći u vjeri. Cijenimo ih i živimo dostojno tih blagoslova, da našim životima možemo pokazati našu vjeru. Neka nitko od nas ne bude pod osudom blagujući sakrament nedostojno, i tako budemo lišeni suputništva Duha našega Oca.¹⁶

Trebali bismo blagovati [sakrament] u poniznosti, pripremivši ruke čiste i srca nedužna, sa željom da budemo prihvatljivi našem Ocu; tada ćemo ga primiti dostojno i uživati u blagoslovu koji nam dolazi.¹⁷

Neka nas Gospodin blagoslovi. Neka se njegov Duha nastavi izlijevati na nas. Volimo jedni druge kao što nam je naš Otac zapovjedio da trebamo činiti. Ako možemo dostojno blagovati od sakramenta, možemo voljeti jedni druge, kao što je naš Otac odredio, sjećajući se što nam je On rekao: »Ne budete li jedno, niste moji.« [NiS 38:27.]¹⁸ [Vidi 5. prijedlog na 162. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Pročitajte posljednji odlomak na 155. stranici. Kada bi predsjednik Crkve došao na vaš sakramentalni sastanak, što mislite kakav bi bio njegov dojam? Što možete osobno učiniti da mu pokažete veće poštovanje za Gospodina i sakrament?
Razmislite o riječima predsjednika Smitha u drugom i trećem odlomku na 156. stranici. Kako bi društvo općenito imalo koristi kada bi više ljudi poštivalo dan subotni? Koji su neki od primjerenih načina da pomognemo našim obiteljima i drugima uvidjeti da je poštivanje dana subotnog blagoslov, a ne teret?
Koje su neke od pogodnosti zajedničkog bogoštovlja u nedjelju koje ne možemo dobiti tako da jednostavno proučavamo evanđelje u našim domovima? (Vidi 157. stranicu za neke primjere; vidi i NiS 59:9–12.)
Dok čitate odsjek koji počinje na 158. stranici, razmislite što možete učiniti da uredba sakramenta bude značajniji dio vašeg života. Koji su neki od učinkovitih načina da pomognete djeci da se pripreme za sakrament i da se odnose prema njemu s poštovanjem?
Dok čitate posljednja četiri odlomka učenja 161–162. stranica), potražite što predsjednik Smith kaže da nas osposobljuje da dostojno blagujemo sakrament. Što mislite zašto dostojno blagovanje sakramenta povećava našu duhovnu snagu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Izlazak 20:8–11; Izaija 58:13–14; Matej 18:20; 3. Nefi 18:1–12; 20:8–9; Moroni 6:5–6

Pomoć pri podučavanju: »Vješt učitelj se ne pita: ‘Što ću danas raditi na nastavi?’ već se pita: ‘Što će moji učenici raditi danas na nastavi?’; ne: ‘Što ću danas podučavati?’ već: ‘Kako ću pomoći svojim učenicima otkriti ono što trebaju znati?’« (Virginia H. Pearce, Podučavanje, nema većeg poziva, 61).

»Poštujte dan subotni i svetkujte ga, sveci posljednjih dana, i to će vam donijeti veliku radost.«

»Sakrament, kojeg je [Učitelj] uspostavio prije smrti, treba biti nadahnuće i blagoslov kroz vječnost.«