20. poglavlje

Vremenito spasenje za nas i druge

Ako slijedimo Gospodinov savjet, moći ćemo bolje udovoljiti svojim vremenitim potrebama i pomoći potrebitima oko nas.

Iz života Georgea Alberta Smitha

George Albert Smith postao je predsjednik Crkve pred kraj II. svjetskog rata. Rat je ostavio mnoge narode u ruševinama, a tisuće ljudi živjeli su bez hrane i drugih potrepština. U govoru na općem saboru, predsjednik Smith opisao je njihov položaj i potaknuo svece da pomognu umanjiti njihovu patnju: »Svi su oni [Božja] djeca. Oni nas trebaju; oni ne trebaju samo našu moralnu podršku i naša vjerska učenja, već trebaju hranu, odjeću, posteljinu i razne oblike pomoći jer im u većini slučajeva nije ostalo ništa. Kada biste mogli vidjeti neka od pisama koja stižu u naš ured nekih ljudi u potrebi od tamo, srca bi vam se stegnula. Ljudi koji su odvedeni iz svojih domova s idejom da će im biti dopušteno naseliti se drugdje, a zatim su odjednom napušteni, i kada su se vratili u svoje domove, našli su ih poharane i opljačkane od svega što su imali – svega – i ostavljeni su bespomoćni, ne imajući kamo poći.«¹

Budući da Crkva godinama prakticira dugogodišnje skladištenje hrane, bila je spremna za ove okolnosti. Nastojanja za pružanje pomoći počeli su krajem 1945. godine, kada je predsjednik Smith otišao u Washington, D.C., kako bi se dogovorio s predsjednikom Sjedinjenih Država, Harryjem S. Trumanom, da se u Europu pošalje hrana i odjeća. Tijekom njihovog sastanka predsjednik Truman je rekao: »Bit će nam drago pomoći vam kako god budemo mogli… Koliko vam treba da sve pripremite?«

Predsjednik Smith ga je iznenadio odgovorivši: »Sve je već spremno… Gradili smo silose i punili ih žitaricama, povećavali naša stada i krda, a sada trebamo automobile i brodove kako bismo poslali značajne količine hrane, odjeće i posteljine Europljanima koji su u nevolji. Imamo organizaciju u Crkvi [Potporno društvo] koja ima više od dvije tisuće gotovih popluna.«

Predsjednik Smith je izvijestio svece da je kao rezultat ovih pošiljki »mnogo ljudi primilo toplu odjeću, posteljinu i hranu bez odgode. Čim smo mogli dobiti automobile i brodove, imali smo što je potrebno da to pošaljemo u Europu.«²

Gotovo 15 godina ranije, starješina Smith, tada član Zbora dvanaestorice apostola, obratio se Potpornom društvu tijekom jednog drugog razdoblja krajnje potrebe – Velike depresije. Podučio je da pomaganje potrebitima nadilazi pružanje vremenite pomoći; također se traži iskrena dobrota i dobrohotnost:

»Prema mojoj procjeni, dobrota nikada nije bila potrebnija nego sada. Ima dana kada su duše ljudi pod kušnjom, a njihova srca stegnuta. Ovo su dani kada se mnogi suočavaju s glađu i teškoćama, čak i neki sveci posljednjih dana …

» Ja vjerujem da nam naš Nebeski Otac daje priliku za rast… Sada ćemo otkriti je li ljubav za koju je Spasitelj rekao da treba biti u našim srcima među nama.«³ [Vidi 1. prijedlog na 203. stranici.]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Ako smo mudri s našim sredstvima, bit ćemo spremni za teška vremena.

To je bio savjet prvih pionira pod predsjednikom [Brighamom] Youngom, da se čuva godišnja zaliha hrane pri ruci, stoga ako itko izgubi svoje usjeve može se snaći do sljedeće sezone …

Možda ćemo proći kroz teška vremena, braćo i sestre, ali možemo se pripremiti za to ako se prisjetimo sedam godina obilja i sedam godina gladi u doba faraona i planiramo poput njih [vidi Postanak 41]. Takvi uvjeti mogu ponovno doći. To ne znamo, ali znamo da su u ranim danima Crkve predsjedništvo i vodstvo savjetovali ljude da skladište dovoljno hrane kako bi bili spremni za hitne slučajeve. Rezultat je bio da kada su se ljudi smjestili ovdje i kada su farme počele proizvoditi, a krda i stada povećavati, nije bilo stvarne potrebe da bilo tko pati zbog hrane.⁴

Živimo u opasno doba. Sveta se pisma ispunjavaju, i čini mi se da je ovo vrijeme u kojem će, ako je to moguće, i sami odabranici biti zavarani. Čudesno je kako brzo oni koji žele povećati svoje financijske interese u svijetu nalaze razloge zanemariti jednostavna Gospodinova učenja o našem životu. I čudno mi je kako mnogo ljudi padne u naviku slušanja onih koji govore stvari suprotne objavljenoj volji našeg Nebeskog Oca …

Ovaj je narod primio savjet da čuvaju svoju energiju i svoja sredstva. Podučili su nas oni koje je Gospodin podigao da nas upute da trebamo živjeti u skladu s našim mogućnostima, da ne trebamo slijediti trendove svijeta i trošiti brzo, ili brže nego što možemo zaraditi novac koji dolazi u naše ruke, već da se brinemo za sebe i svoje obitelji.

Bojim se da su sveci posljednjih dana, u mnogim slučajevima, zaslijepljeni svojom vlastitom taštinom zbog svoje želje da budu ono što je od svijeta; a rečeno nam je jednostavnim govorom našeg Nebeskog Oca da ne možemo živjeti onako kako živi svijet i uživati u njegovom Duhu.⁵

Neki pojedinci… se rješavaju svoje imovine i troše svoj novac na nepotrebne stvari, a ako dođu teška vremena, mogu se naći u situaciji da neće moći pokriti svoje obveze.

Možemo naučiti lekciju od mrava. On skuplja svoje potrepštine kada su dostupne i skladišti ih za vrijeme kada ih neće biti moguće pronaći. Kao rezultat, njegova je smočnica obično dobro opskrbljena. Skakavac, mnogo veći insekt, ne radi tako. On ne skuplja ništa u smočnicu za teška vremena, već ovisi o providnosti da mu osigura ono što treba, a rezultat je da većina skakavaca strada od gladi.

Plašim se da su neki ljudi poput skakavca i ne koriste razborito svoje mogućnosti. Kada bi naučili lekciju od mrava, oni bi skupljali hranu koja im je potrebna i uvijek imali nešto pri ruci.⁶ [Vidi 2. prijedlog na 203. stranici.]

Gospodin nas je uputio da radimo kako bismo zaradili za uzdržavanje.

Sama činjenica da je novac dostupan mnogim ljudima daje mladima u nekim slučajevima osjećaj da zbog toga što novac dolazi relativno jednostavno, pošten rad nije potreban ili poželjan. A ipak sam zadovoljan što nitko tko je ikada živio na zemlji, ne zarađujući za svoj život poštenjem i marljivošću, nije izbjegao da se ne iskvari.

Ako naša djeca odrastaju u lijenosti, znamo da to nije drago Gospodinu.⁷

Koliko će nam samo biti bolje ako se bavimo razboritim radom.⁸

Naš Nebeski Otac… davno je rekao da ima besposlenih u Sionu… i rekao je: »Koji je besposlen, nek ne jede kruha i ne nosi odjeće radnikove.« [NiS 42:42.] Pretpostavljam da nije mislio na one koji ne mogu naći posao i koji se ispravno pokušavaju brinuti za sebe. Pretpostavljam da govori o navikama nekih ljudi da se oslanjaju na svoje bližnje… Smatram da nikome u ovom svijetu nije dano opravdanje da misli kako se može osloniti na nekoga drugoga da mu osigura uvjete za život. Dok sam bio dijete nisam mislio da će netko drugi biti prisiljen osigurati mi sredstva za život. Gospod mi je dao razum. On je naložio da trebam raditi, i počeo sam raditi kad sam imao dvanaest godina, i u tome sam se radovao, i zaradio sam svoj kruh i pomagao drugima više od pedeset godina.

Zahvaljujem Bogu za posao zbog radosti koja dolazi iz obavljanja stvari u svijetu. Ne ukazujem na bilo koje posebno zanimanje osim da je časno. No Gospodin je naveo da trebamo biti radišni. U drev-na vremena rekao je da trebamo zaraditi za život u znoju lica svog [vidi Postanak 3:19].⁹ [Vidi 3. prijedlog na 204. stranici.]

Ni bogataš ni siromah ne trebaju usmjeriti svoja srca ka bogatstvu.

»Jao vama bogataši, koji ne date od imutka svoga siromahu, jer će bogatstvo vaše nagrizati duše vaše! I to će biti vaša pritužba u dan pohoda, i suda, i gnjeva: Žetva je prošla, ljeto je završilo, a duša se moja spasila nije!« (NiS 56:16.)

To je Gospodin rekao za bogate ljude koji odbijaju udijeliti od svog imetka siromašnima. Ali on kaže nešto jednako ozbiljno siromahu koji ne daje sve od sebe. On kaže:

»Jao siromasima, kojima srce nije skršeno, kojima duh nije raskajan, i čijem trbuhu nikad dosta nije, i čije se ruke ne zaustavljaju grabeći tuđa dobra, čije su oči pune lakomosti, i koji ne rade rukama svojim!« (NiS 56:17.) …

Zatim nadalje kaže: »No blaženi siromasi koji su čista srca.« U tome je bitna razlika: » Blaženi siromasi koji su čista srca, kojima su srca skršena i duh raskajan, jer će vidjeti kraljevstvo Božje gdje dolazi u moći i velikoj slavi na njihovo izbavljenje, jer će mrs zemaljski njihov biti.« (NiS 56:18.)

To su oni koji ne posjeduju bogatstva svijeta ali ipak imaju život, biće i razum, i koji su željni činiti stvari koje Gospod želi da čine …

Sada, moja braćo i sestre, imamo i bogataše i siromahe u našoj organizaciji. Ako smo siromasi, možemo biti dostojni kao što je Gospodin ovdje naveo. Možemo biti čista srca i dati sve od sebe, i on neće dopustiti onima koji daju sve od sebe da pate zbog životnih potrepština među ljudima koji su u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana …

Nadam se da nećemo postati ogorčeni jer su neki muškarci i žene dobrostojeći. Ako smo dobrostojeći, nadam se da nećemo biti sebični i nesvjesni potreba druge djece našeg Oca. Ako nam je bolje nego njima, trebamo biti pravi braća i sestre, a ne se pretvarati. Naše želje trebaju biti da u ovom svijetu razvijemo takvu organizaciju kako bi drugi, vidjevši naša dobra djela mogli biti potaknuti veličati ime našeg Nebeskog Oca …

Ne smijemo zapasti u loše navike drugih ljudi. Ne smijemo zapasti u stanje uma da uzmemo ono što drugi ima. Pogledajte ponovno deset zapovijedi, i pronaći ćete jedan kratak odlomak: »Ne poželi kuće bližnjega svoga!« [Izlazak 20:17.] …

Ne smijemo zapasti u takvo stanje uma. Drugi to mogu učiniti, ali ako imamo duh evanđelja Isusa Krista u našim srcima, nećemo biti zavarani u tom pogledu.

Rečeno nam je da ne možemo služiti Bogu i nekom drugom gospodaru [vidi Matej 6:24]. Moramo donijeti odluku, i ako želimo biti sluge Božji, djeca našeg Nebeskog Oca i dobiti njegove blagoslove, moramo to činiti poštivajući ga i obdržavajući njegove zapovijedi. Naše osjećaje, i našu ljubav, ako mogu upotrijebiti taj izraz, treba otvoriti prema svijetu koliko god će ih ljudi prihvatiti.¹⁰ [Vidi 4. prijedlog na 204. stranici.]

Kroz desetinu i druge prinose, pomažemo u djelu Crkve i blagoslivljamo potrebite.

Gospodin nam je dao povlasticu da darujemo jednu desetinu naših prihoda, za njegovu Crkvu, za napredak njegovog djela u svijetu. Oni koji plaćaju desetinu primaju svoj blagoslov… Ne možemo očekivati da ćemo zaraditi blagoslove bez pravog truda. Od nas će se tražiti da prinesemo što se nekima može činiti kao žrtva. Pretpostavljam da ljudi misle kada plaćaju svoju desetinu da prinose žrtvu, ali nije tako. Oni ulažu stvarnu investiciju koja će vratiti vječnu dividendu. Naš Nebeski Otac dao nam je sve što imamo. On sve stavlja u naše ruke, dajući nam ovlast da zadržimo za vlastito korištenje jednu devetinu svega, a zatim nas traži da stavimo jednu desetinu kamo on kaže, gdje zna da će se postići mnogo dobroga u napretku njegove Crkve.

Kada smo jutros čuli izvješća o ovoj velikoj Crkvi [tijekom zasjedanja općeg sabora], financijska su me izvješća uvelike impresionirala – da znamo da je velika organizacija poput ove, sa svojim mnoštvom ljudi, koja funkcionira na toliko mnogo načina, usred svjetskog kaosa i nevolja u takvom stanju da netko iz predsjedništva Crkve može stati ovdje i iskreno nam reći da Crkva nije u dugovima. Uz nacije i većinu ljudi u dugovima, ipak se Crkvom upravlja tako da nije u dugovima. Razmislimo o tome. Podržimo Crkvu. Slijedimo aktivno vodstvo Crkve. Živimo tako da nas Gospodin može blagosloviti kao što blagoslivlja Crkvu.¹¹

Ako ste platili poštenu desetinu, mogu reći bez oklijevanja da je preostalih devet desetina bilo veći blagoslov onima koji su platili, nego sto posto iznosa onima koji nisu. Ovo je Gospodnje djelo… Ljudi to ne bi mogli postići. Vašom velikodušnošću i svime što dajete, vašim misionarskim radom, vašom brigom za siromašne… svime što dajete kao obični ljudi, svjedočim da vam ono što vam ostaje donosi više sreće, mira, utjehe i uvjerenja u vječni život nego što bilo koji drugi narod uživa u današnjem svijetu.¹²

Siguran sam da Gospodin voli one ponizne, vjerne duše koje su spremne posegnuti i dirnuti one koji su u potrebi bilo za hranom, odjećom, posteljinom ili dobrotom jer to je dio evanđelja Isusa Krista.¹³ [Vidi 5. prijedlog na 204. stranici.]

Ako smo darežljivi s našim sredstvima, nema potrebe da itko bude zakinut.

Nema potrebe da bilo koji muškarac, žena ili dijete u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana budu zakinuti, jer je Crkva organizirana da pomogne onima kojima nedostaju životne potrepštine. Ima dovoljno za sve, i viška… Bog je dopustio ljudima da steknu bogatstvo, i ako su ga stekli pošteno, ako je njihovo, on će ih blagosloviti kako će ga koristiti, ako će ga koristiti ispravno.¹⁴

Postajemo toliko zaokupljeni svijetom da zaboravljamo ljude koji pate, a kojima bismo u mnogim slučajevima mogli pomoći.¹⁵

Razmislite o muškarcima i ženama koji su nezaposleni… Razmislite o brojnoj djeci našeg Oca koje on voli onoliko koliko voli sve nas koji ćemo biti u nevolji. Razmislite kakva će patnja biti ako mi koji smo više blagoslovljeni nismo darežljivi sa stvarima koje je Bog stavio u naše ruke – ne samo sa stvarima, već ako uskratimo njegovoj djeci riječ ohrabrenja i pomoći, propustimo posjetiti domove u kojima ima mnogo onih u potrebi i dati ono što je moguće svakome od nas da udijeli. Braćo i sestre, sve ove prilike dane su nam da obogatimo svoj život, da razvijemo našu osobnost i da možemo sabirati sebi blago na nebu gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu [vidi Matej 6:20]. Ove nam prilike pruža sve-mudri Otac koji je znajući svršetak od početka rekao: »Ovo je put, njime idite.«

Pogledajmo unaokolo po našoj okolini – ne prepustivši to biskupu ili predsjednici Potpornog društva, već neka svatko od nas bude službenik brižnosti prema onima koji će nas toliko trebati. I što god učinili, nemojmo učiniti da se oni koji trebaju pomoć osjećaju kao sirotinja. Udijelimo ono što dajemo kao da im to pripada. Bog nam je to pozajmio. Ponekad mi koji smo sakupili sredstva [djelujemo] kao da mislimo da pripadaju nama. Sve što mi imamo, naša hrana, naša odjeća, naše sklonište, naši domovi i naše prilike dane su nam kao upraviteljima u Crkvi i kraljevstvu našeg Nebeskog Oca, i ako ćemo… udijeliti od naših stvari iako mogu biti kao udovičin novčić, dobit ćemo od njega, koji živi na visini, blagoslove koje trebamo ovdje na zemlji, i kada dođe vrijeme da krenemo dalje, pronaći ćemo blagoslove voljenog Oca koji je cijenio napore koje smo uložili.¹⁶

Ako se želimo poistovjetiti s kraljevstvom našeg Gospodina, celestijalnim kraljevstvom, ovo je naša prilika da se pripremimo – s ljubavlju nehinjenom, marljivošću, štedljivošću, ustrajnošću, sa željom da učinimo sve što je u našoj moći da blagoslovimo druge, da damo – ne samo da uvijek osjećamo da moramo primiti, već da želimo dati, jer kažem vam: »Blaženije je davati nego primati.« [Djela 20:35.] Evanđelje Isusa Krista je evanđelje davanja, ne samo od našeg imetka, već od nas samih, i zahvaljujem mom Nebeskom Ocu što pripadam organizaciji koja je tako upućena.¹⁷ [Vidi 6. prijedlog na 204. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

George Albert Smith rekao je svecima tijekom Velike depresije: »Ja vjerujem da nam naš Nebeski Otac daje priliku za rast« (stranica 196). Što to vama znači? Na koje se načine »razvijamo« dok služimo osobama u potrebi?
Dok čitate prvi odsjek učenja (stranice 196–197, razmotrite stvari koje možete učiniti kako biste počeli ili poboljšali svoje skladištenje hrane i resursa. Koji su neki primjeri hitnih situacija ili uvjeta za koje se trebate pripremiti? Što svećenički zborovi i Potporna društva mogu učiniti da pomognu članovima pripremiti se za te hitne situacije?
Ponovite odsjek koji počinje na 198. stranici i pročitajte Nauk i saveze 68:31. Što mislite zašto Gospodin traži od nas da radimo za svoje uzdržavanje? Koji su neki od učinkovitih načina da podučimo djeci važnost rada?
Pročitajte upozorenja predsjednika Smitha bogatima i siromašnim na stranicama 199–200. Koje su posljedice usmjeravanja našeg srca na bogatstvo? Što možemo učiniti da to izbjegnemo?
Pročitajte odsjek koji počinje na 200. stranici, u kojem predsjednik Smith raspravlja o blagoslovima plaćanja desetine i drugih prinosa. Koji su neki od učinkovitih načina za podučavanje mladih ili novih članova o tim blagoslovima?
Dok proučavate posljednji odsjek učenja (stranice 201–203), razmislite o određenim stvarima koje možete činiti da pomognete biskupu i drugim vođama odjela zadovoljiti potrebe ljudi u vašem odjelu ili zajednici. Što za vas znači: »Ne samo od našeg imetka, već od nas samih?«

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Efežanima 4:28; Jakovljeva 1:27; 2. Nefi 5:17; Jakov 2:17–19; Mosija 4:22–25; Nauk i savezi 104:13–18

Pomoć pri podučavanju: »Čak i kada podučavate puno osoba istodobno, možete posegnuti za pojedincima. Na primjer, to činite kada svakoga toplo pozdravite na početku nastave… Posežete za njima i kada učinite da sudjelovanje postane primamljivo i sigurno.« (Podučavanje, nema većeg poziva, 35).

George Albert Smith posjetio je biskupovo skladište s drugim crkvenim vođama. Zbog toga što je Crkva skladištila granu, bila je spremna pomoći onima u potrebi kao posljedica II. svjetskog rata.

»Možda ćemo proći kroz teška vremena, braćo i sestre, ali možemo se pripremiti za to.«

»Gospodin nam je dao povlasticu da darujemo jednu desetinu naših prihoda, za njegovu Crkvu, za napredak njegovog djela.«