1. poglavlje

Živjeti ono što vjerujemo

Naša religija mora pronaći izričaj u našim svakodnevnim životima.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Kada je imao 34 godine, George Albert Smith sačinio je popis odluka koje je nazvao »osobna uvjerenja« – 11 ideala po kojima je odlučio živjeti:

»Bit ću prijatelj onima bez prijatelja i pronaći ću radost u zadovoljavanju potreba siromašnih.

Posjećivat ću bolesne i unesrećene i nadahnut ću u njima želju za vjerom u iscjeljenje.

Podučavat ću istinu za razumijevanje i blagoslov cijelog čovječanstva.

Tražit ću grešnika i pokušati ga vratiti u pravedan i sretan život.

Neću nastojati siliti ljude da žive prema mojim idealima već ih voljeti toliko da čine ono što je ispravno.

Živjet ću sa svjetinom i pomoći ću riješiti njihove probleme kako bi njihov zemaljski život mogao biti sretan.

Izbjegavat ću publicitet visokih pozicija i obeshrabrivati laskanje nepromišljenih prijatelja.

Neću svjesno povrijediti ničije osjećaje, čak ni onih koji su sagriješili prema meni, već ću nastojati činiti dobro toj osobi i učiniti je mojim prijateljem.

Prevladat ću sklonost prema sebičnosti i ljubomori te se radovati u uspjesima sve djece mog Nebeskog Oca.

Neću biti neprijatelj nijednoj živućoj duši.

Znajući da je Otkupitelj čovječanstva ponudio svijetu jedini naum koji će nas u potpunosti razviti i učiniti zaista sretnima u ovom životu i nakon njega, smatram svojom dužnošću, ali i blagoslovljenom povlasticom da širim tu istinu«¹ [Vidi 1. prijedlog na 8. stranici.]

Oni koji su poznavali predsjednika Smitha izjavili su da je uistinu živio prema svojim uvjerenjima. Ezra Taft Benson, tada član Zbora dvanaestorice apostola, iznio je iskustvo u kojem je predsjednik Smith bio vjeran svojoj odluci da »posje[ti] bolesne i unesrećene i nadahn[e] u njima želju za vjeru u iscjeljenje«:

»Nikada neću prestati biti zahvalan za njegove posjete mom domu dok sam bio [odsutan] služeći kao ponizni misionar… Naročito sam zahvalan za posjetu usred noći kad je naše maleno dijete ležalo na pragu smrti. Bez najave, predsjednik Smith pronašao je vremena da dođe u naš dom i položi ruke na glavu djetešca, koje je satima bilo u majčinim rukama, i obećao potpuni oporavak. To je bio predsjednik Smith, uvijek spreman pomoći, naročito onima koji su bili bolesni, onima koji su ga najviše trebali.«²

Spencer W. Kimball zapisao je drugu prigodu kroz koju su djela predsjednika Smitha pokazala njegovo uvjerenje da čini dobro »onima koji su sagriješili prema [njemu]«:

»[Predsjednik Smith] je primio dojavu da je netko s njegovih kola ukrao ogrtač. Umjesto da se naljuti, odgovorio je: ‘Volio bih da znamo tko je to bio, kako bismo mu mogli dati i deku, jer mu je sigurno bilo hladno, i nešto hrane jer je sigurno bio gladan.’«³

Drugi promatrač zapisao je sljedeće o Georgeu Albertu Smithu: »Njegova religija nije hladan nauk. Nije teorija. Ona njemu znači više od predivnog nauma kojem se treba diviti. Ona je više od životne filozofije. Osobi praktičnog uma religija je duh u kojem čovjek živi, u kojem nešto čini, pa čak i ako je to samo lijepa riječ ili čaša hladne vode. Njegova religija mora pronaći izričaj u djelima. Mora se izliti u detalje svakodnevnog života.«⁴

Jedan od njegovih savjetnika u Prvom predsjedništvu, predsjednik J. Reuben Clark ml., sažeo je osobni integritet predsjednika Smitha sljedećim riječima: »On je bio jedan od rijetkih ljudi o kojem se može reći da je živio kako je podučavao.«⁵

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Naša poslušnost evanđelju – ne samo naše članstvo u Crkvi – određuje da se možemo zvati svecima.

Bogoštovlje u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana je predan život, želja da budemo dostojni onoga na čiju smo sliku stvoreni i koji nam je dao sve… što je vrijedno – evanđelje Isusa Krista.⁶

Kako je dobro osjećati da pripadamo Crkvi koja je, ili bi trebala biti, sačinjena od svetaca. Nije dovoljno da se naše ime nalazi u zapisima. Važno je da živimo životima koji nam daju pravo da se zovemo svecima, i ako ćete to činiti, bit ćete sretni …

Kada je Isus Nazarećanin došao u svijet i počeo propovijedati evanđelje kraljevstva, bilo je mnogo onih, naročito licemjernih farizeja, koji su odbacili poruku, tvrdeći da su oni potomci Abrahamovi i ukazivali da će ih njihovo porijeklo spasiti u kraljevstvu Božjem.

Spasitelj im je rekao da bi, kad bi bili djeca Abrahamova, činili Abrahamova djela. [Vidi Ivan 8:33–39.] Htio bih reći svecima posljednjih dana da, ako smo dostojni imena sveci posljednjih dana, to će biti jer živimo životima svetaca, a smisao je evanđelja da nas odredi za to. Svijet je zapao u takvo stanje i neprijatelj ga obmanjuje već toliko dugo i govori da je samo vjerovanje u Boga sve što je potreb-no, da me to plaši. To je samo trik neprijatelja.⁷ [Vidi 2. prijedlog na 9. stranici.]

»Mormonstvo«, nazvano tako, je evanđelje Isusa Krista, i naposljetku ono je moć Božja na spasenje svima koji vjeruju i slušaju njegova učenja. Oni koji govore »Gospodine, Gospodine!« ne uživaju u društvu njegovog Duha, već oni koji čine njegovu volju [vidi Luka 6:46].⁸

Pozivajući se na 7. poglavlje Mateja, 24. stih, spoznajem sljedeće:

»Stoga tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici.

Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona ne sruši, jer je sagrađena na litici.

Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, može se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku.

Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina.« [Matej 7:24–27.]

Koliko nas, učeći volju Oca, to i čini? Koliko nas svakodnevno polaže temelj i gradi građevinu koja će odgovarati dostojanstvu stasa našega Učitelja? »Da, čovjek je šator Božji, to jest hram. A koji se god hram onečisti, Bog će taj hram razoriti.« [NiS 93:35.] Dao nam je veći razum i mudrost nego našim bližnjima. Spoznaja o predzemaljskom postojanju dana je svecima posljednjih dana; spoznaja da smo ovdje jer smo zadržali naše prvotno stanje i da nam je udijeljena prilika da steknemo vječni život u nazočnosti našeg Nebeskog Oca tako da očuvamo naše drugotno stanje. Neće nam biti suđeno kao našoj braći i sestrama iz svijeta, već po velikoj prilici koja nam je povjerena. Bit ćemo među onima koji su primili riječ Gospodnju, koji su čuli njegove izreke, i ako ih budemo vršili, to će za nas biti vječni život, a ako ne uspijemo, uslijedit će osuda.⁹

Učinimo bolje nego što smo ikada ranije činili. Obnovimo našu odlučnost da budemo stvarni sveci posljednjih dana, a ne da se pretvaramo… Ne poznajem nikoga tko ne može malo bolje od onoga što već čini, ako to odluči.¹⁰

Naš Nebeski Otac očekuje da se pripremimo za, i živimo dostojni njegovih obećanih blagoslova.

Otvorio sam dvadeset i drugo poglavlje zapisa svetog Mateja o Spasiteljevom učenju, i pročitat ću upravo ovu usporedbu:

»Isus im ponovno poče govoriti u usporedbama i reče:

‘Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji priredi svadbu svome sinu

te posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu…

Tada uđe kralj da pogleda goste. Nađe ondje jednog čovjeka koji ne bijaše obučen u svadbeno ruho

te mu reče: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?’ On ostade nijem.

Tada kralj zapovijedi poslužnicima: ‘Svežite mu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje je plač i škrgut zuba!’

Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo odabranih.’« [Vidi Matej 22:1–3, 11–14.] …

Eto čovjeka koji je došao na svadbenu gozbu, a kad je došlo vrijeme, kralj ili učitelj je vidio da na sebi nije imao svadbeno ruho. Naočigled je ignorirao važnost toga. Došao je nespreman očekujući da sudjeluje. Došao je na gozbu – kao i svi uzvanici na gozbi, ali pretpostavljam da su trebali znati da će biti primljeni samo oni koji su prikladno odjeveni, a taj je čovjek bio začuđen kad mu je postavljeno pitanje zašto je došao tamo u takvom stanju.

Čini se da ljudi u svijetu misle da mogu doći kad god to njima odgovara. Djeca našeg Oca ne razumiju da je potrebna određena priprema. Neprijatelj ih je toliko obmanuo da vjeruju da to nije potrebno, da će bilo što biti dovoljno, no u toj poruci koju je Spasitelj naveo u usporedbi svojim suradnicima, obaviješteni smo da mora biti određene pripreme, a bez nje nitko neće biti primljen blagovati još dragocjenije darove našeg Nebeskog Oca. To se odnosi na članove ove Crkve koji misle da zato što su pozvani, a budući da se njihova imena nalaze na zapisu među onima koji su pozvani, nemaju ništa više za učiniti… Oni su zaboravili Gospodina i nisu spremni za gozbu na koju ih je pozvao.

Namjera našeg Nebeskog Oca je da se pripremimo za svadbenu gozbu ili ćemo biti isključeni. On očekuje da nastavimo skupljati istinu u našem umu i da širimo tu istinu kako se ukazuju prilike među svom njegovom djecom. Činjenica da se naše ime nalazi na Crkvenim zapisima nije jamstvo da ćemo pronaći naše mjesto u celestijalnom kraljevstvu. Samo će oni koji žive dostojno kao članovi tog kraljevstva pronaći mjesto u njemu.

Usred neuređenih okolnosti, nesigurnosti koja je u svijetu, ako je ikada bilo vrijeme da se osvrnemo na sebe, da otkrijemo činimo li ono što Gospodin želi da činimo, to je danas. Ako je ikada bilo vrijeme da budemo sigurni da se nalazimo na putu u vječni život, to je sada. Ne možemo ignorirati te prilike. Bog se ne da ismijavati. Kada nam ponudi dar, kada nam nadohvat ruke postavi blagoslov, kada nas pozove da sudjelujemo u gozbi, a mi to ignoriramo, možemo biti uvjereni da ćemo trpjeti nevolje koje će doći onima koji odbiju Gospodnje blagoslove kada ih on ponudi.¹¹

Ne možemo živjeti kao svijet i očekivati da ćemo steći pravo na mjesto u kraljevstvu. Gospodin nam kazuje u prvom odsjeku Nauka i saveza, govoreći o opačini, da ne može gledati na grijeh ni s najmanjom mjerom popustljivosti [vidi NiS 1:31]. To je teško prihvatiti, jer neki od nas u Crkvi misle da se možemo igrati s evanđeljem našeg Gospodina i s osnovama vječnog života, a ipak steći mjesto koje želimo. To nije istina. Gospodin će biti milostiv, ali će biti i pravedan, i ako želimo bilo koji blagoslov, postoji samo jedan način da ga primimo, a to je obdržavanjem zapovijedi koja će nam dati pravo na taj blagoslov.¹² [Vidi 3. prijedlog na 9. stranici.]

Ako ispunjavamo svu svoju dužnost, naši će životi biti dokaz naše vjere u evanđelje.

Tijekom prošle godine imao sam povlasticu upoznati i razgovarati o evanđelju s nekim ljudima koji žive u ovoj zajednici [Salt Lake City], a nisu članovi naše Crkve. Jedan od njih živio je ovdje dvadeset godina, čovjek čiji je život bio besprijekoran, dobar građanin, odličan poslovni čovjek, koji gaji lijepe osjećaje prema našim ljudima. Rekao mi je da živi ovdje dvadeset godina i da je došao do zaključka da smo jednako dobri kao i naši susjedi koji su članovi drugih crkvi. Nije mogao vidjeti razliku između nas.

Želim vam reći, moja braćo i sestre, da to ne smatram komplimentom. Ako me evanđelje Isusa Krista ne čini boljim čovjekom, onda nisam rastao onako kako sam trebao, i ako naši susjedi koji nisu iz ove Crkve mogu živjeti među nama godinu za godinom i ne vidjeti dokaz pogodnosti koje dolaze od obdržavanja zapovijedi Božjih u našim životima, tada je potrebna promjena u Izraelu …

Činite li svoju dužnost? Obavljamo li djelo koje nam je Gospodin povjerio? Osjećamo li odgovornost koju imamo? Ili samo dokoličarimo nizvodno prepuštajući se toku, uzimajući zdravo za gotovo da ćemo u posljednji dan biti otkupljeni?¹³

Nazvani smo izabrani narod [vidi 1. Petrova 2:9] vjerojatno zbog toga što duboko vjerujemo u evanđelje Isusa Krista …

Ako bi to što smo izabrani išlo do te mjere da živimo od svake riječi što izlazi iz usta našeg Nebeskog Oca [vidi NiS 84:44], tada bismo doista bili blagoslovljen narod. Mi u velikoj mjeri živimo prema svjedočanstvu kojeg nam je dao naš Otkupitelj, i stoga smo blagoslovljen narod. No primili bismo više blagoslova i obilja kada bismo mogli doći u stanje da ispunimo našu punu dužnost.

Molim se da Duh koji će nam omogućiti da vjerno služimo bude s nama, da želja za dobrom može prevladati iskušenja koja su postavljena ispred nas i da, kamo god išli, drugi koji promatraju naša dobra djela mogu biti potaknuti da veličaju našeg Oca koji je na nebu [vidi Matej 5:16].¹⁴

Sada se osvrnimo na sebe. Činimo li onoliko koliko bismo trebali? Ako ne, promijenimo to i činimo bolje. Ako činimo kako bismo trebali, ako posežemo u svim smjerovima da radimo dobro djeci našeg Oca, tada ćemo sebi osigurati blagoslov mudrog Oca, i radovati se u dobru koje ostvarimo ovdje …

Budimo skromni i molećivi, živeći blisko našem Nebeskom Ocu, i pokažimo našu vjeru u evanđelje Isusa Krista tako da živimo prema njegovim načelima. Pokažimo našu vjeru u Boga i u djelo koje nam je dao na zemlji živeći ispravno i dosljedno, jer je to, naposljetku, najsnažnije svjedočanstvo koje ćemo moći iznijeti o istinitosti ovog djela.¹⁵ [Vidi 4. prijedlog na 9. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate za podučavanje. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Dok ponavljate uvjerenja predsjednika Smitha (stranice 1–2), razmislite o nekim idealima ili načelima koja biste željeli slijediti u svom vlastitom životu. Razmislite o tome da ih zapišete u svoj osobni dnevnik.
Pročitajte prva četiri odlomka na 3. stranici u cijelosti. Što znači biti svetac posljednjih dana? Što roditelj može učiniti da pomog-ne djeci naučiti da žive životom sveca?
Dok čitate odsjek koji počinje na 5. stranici, razmislite o tome kako se usporedba o svadbenoj gozbi može primijeniti na vaš život (vidi i Matej 22:1–14). Na primjer, što mislite da svadbena gozba predstavlja? Koga predstavljaju pozvani gosti? Razmislite što možete učiniti da se »pripremite za svadbenu gozbu« (6. stranica).
Pročitajte posljednji odlomak učenja (na 8. stranici) i razmislite o nekoj osobi koju poznajete, a koja ima snažno svjedočanstvo o evanđelju. Kako život te osobe daje dokaz o njegovom ili njezinom svjedočanstvu? Razmotrite što možete učiniti kao dokaz vašeg svjedočanstva.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 7:16–23; Jakovljeva 1:22–25; 2:15–18; 1. Ivanova 2:3–6; Moroni 7:3–5; Nauk i Savezi 41:5

Pomoć pri podučavanju: »Da bi nam pomogla u podučavanju iz Svetih pisama i riječi proroka posljednjih dana, Crkva je izdala priručnike s lekcijama i ostale materijale. Potreba za komentarima i drugim referentnim materijalima je mala.« (Podučavanje, nema većeg poziva: Vodič s materijalima za podučavanje evanđelja [1999], 52).

»Stoga tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici.«

»Ako činimo kako bismo trebali, ako posežemo u svim smjerovima da radimo dobro djeci našeg Oca, tada ćemo… radovati se u dobru koje ostvarimo ovdje.«