8. poglavlje
Hramski blagoslovi za nas i naše pretke
Svrha hramova je osigurati mjesto na kojem se obavljaju svete uredbe za žive i mrtve.
Iz života Georgea Alberta Smitha
Godine 1905, kao novi apostol, George Albert Smith obišao je nekoliko važnih crkvenih povijesnih lokacija s predsjednikom Josephom F. Smithom i drugim članovima Zbora dvanaestorice. Jedno od mjesta koje su posjetili bilo je Kirtland u Ohiu, gdje su rani sveci izgradili prvi hram u ovoj rasporedbi. »Približavajući se gradu«, prisjeća se starješina Smith, »prva stvar koja je dočekala naše oči bio je predivan hram Kirtland… Tamo su prorok Joseph Smith i [Oliver Cowdery] vidjeli Spasitelja na naslonu propovjedaonice. Tamo im je Mojsije predao ključeve sakupljanja Izraela; i obojica Ilija došli su u moći i veličanstvu njihovih velikih poziva i predali ključeve koji su im povjereni u dane njihovog službeništva na zemlji.«
Dok je grupa hodala hramom, starješina Smith razmišljao je o predanim svecima koji su ga izgradili. »Kada smo shvatili da su građevinu izgradili ljudi koji su bili vrlo siromašni, kako su odvažni ljudi radili tijekom dana da polože temelje i izgrade zidove te građevine, a zatim noću stajali i branili je s oružjem od onih koji su se zakleli da zgrada nikad neće biti dovršena, nismo mogli da ne osjećamo da nije ni čudo što je Gospod prihvatio njihove prinose i blagoslovio ih kao što je tek nekoliko ljudi bilo blagoslovljeno na zemlji.«1
Godinama kasnije, nakon što je bio odijeljen za predsjednika Crkve, predsjednik Smith je posvetio hram Idaho Falls Idaho. U molitvi posvećenja, izrekao je zahvalnost za spasonosno djelo koje se obavlja u hramu za žive i mrtve:
»Hvala ti, o Bože, što si poslao Iliju, drevnog proroka, kojemu ‘ povjeri… ključe obraćanja srdaca otaca k sinovima i srdaca sinova k ocima da sva zemlja ne bi bila prokletstvom udarena’. [NiS 27:9.] Zahvaljujemo ti što je poslan tvom sluzi, Josephu Smithu, da preda ključeve i ovlast za djelo za mrtve, i objavi da naum spasenja obuhvaća cijelu ljudsku obitelj, da je evanđelje sveopćeg karaktera i da ti ne gledaš tko je tko, omogućivši propovijedanje evanđelja i živima i mrtvima. Uvelike smo ti zahvalni što si spasenje omogućio svima koji žele biti spašeni u tvom kraljevstvu.
Neka tvom narodu bude užitak istraživati rodoslovlje svojih predaka kako bi mogli postati izbavitelji na gori Sion služeći u hramovima za svoj preminuli rod. Također molimo da će duh Ilijin pohoditi s moću sve ljude posvuda kako bi mogli biti potaknuti prikupiti i podijeliti rodoslovlje svojih predaka; i da će tvoja vjerna djeca moći upotrijebiti tvoje svete hramove u kojima mogu obaviti sve uredbe koje se odnose na vječno uzvišenje za svoje mrtve.«
U svojoj molitvi predsjednik Smith također je potvrdio da je hram uistinu dom Gospodnji i mjesto na kojem se može osjetiti Božja nazočnost:
»Danas ovdje i sada posvećujemo hram tebi sa svime što mu pripada da može biti svet u tvojim očima; da može biti dom molitve, dom hvale i bogoštovlja, da tvoja slava može počivati i tvoja sveta nazočnost prebivati u njemu; i da može biti prihvatljivo konačište za tvog ljubljenog Sina, Isusa Krista, našeg Spasitelja; da može biti očišćen i posvećen sa svim svojim dijelovima kao svetost tebi, i molimo da svi oni koji će prijeći prag tvog doma budu opčinjeni njegovom svetošću …
Hoćeš li, naš Nebeski Oče, dopustiti da se tvoja nazočnost ovdje uvijek osjeti, da svi koji se okupe ovdje mogu shvatiti da su tvoji gosti i da je ovo tvoj dom.«2 [Vidi 1. prijedlog na 82. stranici.]
Naučavanja Georgea Alberta Smitha
U hramu primamo svete uredbe, uključujući uredbe koje vežu obitelji za vječnost.
Kako bismo mogli biti spremni za [celestijalno] kraljevstvo, Gospodin je u svojoj milosti, u ove posljednje dane, obnovio evanđelje Isusa Krista i kroz njega postavio božansku ovlast, a zatim dao razumijevanje svojoj djeci kako bi se određene uredbe mogle primiti i izvršiti. Za ovu svrhu izgrađeni su hramovi i u te hramove oni koji žele mjesto u celestijalnom kraljevstvu imaju priliku otići i primiti svoje blagoslove, da obogate svoje živote i pripreme se za to kraljevstvo.3
Mi smo jedini narod na svijetu koji zna čemu služe hramovi.4
Svaki je [hram] izgrađen za jednu veliku vječnu svrhu: služiti kao Dom Gospodnji, omogućiti mjesto sveto i prikladno za obavljanje svetih uredbi koje vežu na zemlji kao i na nebu – uredbe za mrtve i žive koje osiguravaju onima koji ih prime i koji su vjerni svojim savezima okupljanje i združivanje svojih obitelji, svjetove bez kraja i uzvišenje s njima u celestijalnom kraljevstvu našeg Oca.5
Trebamo biti zahvalni za spoznaju o vječnosti bračnih saveza. Kada bismo u ovom životu imali samo nadu, uistinu bismo bili najočajniji od svih ljudi [vidi 1. Korinćanima 15:19]. Uvjerenje da će se naši odnosi ovdje kao roditelji i djeca, kao muževi i žene nastaviti na nebu, i da je ovo samo početak velikog i veličanstvenog kraljevstva kojeg je naš Otac pripremio za naše nasljedstvo s druge strane, ispunjava nas nadom i radošću.6
Kada bih mislio, poput mnogih, da su moja voljena žena i moji voljeni roditelji nestali, da su otišli iz mog života zauvijek i da ih nikada više neću ponovno vidjeti, to bi me lišilo jedne od najvećih radosti koje imam u životu: misao o ponovnom susretu s njima, primanje njihove dobrodošlice i ljubavi, i zahvaljivanje iz dubine zahvalnog srca za sve što su učinili za mene.
No ima mnogo, mnogo milijuna djece našeg Oca koji ne znaju da sudjelovanjem u određenim uredbama koje je propisao naš Nebeski Otac muževi i žene mogu biti ujedinjeni za vrijeme i vječnost te uživati u suradništvu njihove djece zauvijek. Koliko bismo zahvalni trebali biti za tu spoznaju.7
Postoji svega nekoliko mjesta na svijetu gdje možemo biti vjenčani za vječnost, a to je u hramovima Božjim… Ima mnogo naših braće i sestara, sve djeca našeg Nebeskog Oca, kojima je uskraćena ova povlastica zbog… neizbježnih razloga. No budu li živjeli dostojno i budu li imali mogućnosti steći tu povlasticu, neće izgubiti ništa zbog ovih privremeno nepovoljnih okolnosti. Razmislite onda koliko je veća odgovornost onih koji žive tamo gdje muškarci i žene mogu biti ujedinjeni za vječnost, i gdje mogu otići i obaviti djelo za svoje mrtve! Ljudi u svijetu nemaju ovaj blagoslov. Pitam se cijenimo li ga …
Podučimo naše mlade o ovim stvarima od njihove najranije mladosti tako da, kada se približi vrijeme za brak, ne bude pitanja u njihovim mislima gdje, kako ili po kome treba obaviti te svete uredbe – a jedino mjesto na kojem se to može obaviti za vrijeme i vječnost je u hramu.8
Zahvaljujem [Gospodinu] za sve uredbe Doma Gospodnjeg koje sam primio, od kojih nijedna nije bila samo za mene, već mi je dopušteno primiti dio onoga što je namijenjeno za svu njegovu djecu, gdje god bili, ako su voljni primiti ono što im nudi, bez novaca i bez naplate.9
Svi… hramovi koji su izgrađeni ili još nisu posvećeni, dokazano će biti nemjerljiv blagoslov onima koji si omoguće povlasticu da je iskoriste, za sebe i za svoj preminuli rod.10 [Vidi 2. prijedlog na 82. stranici.]
Kroz hramsko djelo omogućujemo vječne blagoslove našim preminulim precima.
Rodoslovno društvo provelo je godine prikupljajući informacije o [obiteljskoj povijesti], a drugi su proveli godine odlazeći u Dom Gospodnji da budu kršteni za one koji su preminuli, da se muževi, žene i djeca zapečate jedni za druge, da ujedine obitelj kako nas je Nebeski Otac uputio da trebamo. Bilo bi dobro kada bi svatko od nas sebi postavio pitanje: Što ja činim po tom pitanju? Činim li svoj dio? Naš Nebeski Otac rekao je ljudima kroz Josepha Smitha da ćemo, osim ako obavimo djelo za naše mrtve, izgubiti vlastite blagoslove, i bit ćemo odcijepljeni, a jedna od posljednjih stvari koje je prorok pokušao učiniti je dovršiti hram u koji će ljudi moći ići i obaviti djelo za svoje mrtve. To je toliko važno. To netko mora obaviti.11
Sada sam se prisjetio priče o dvojici braće koji su živjeli u gradiću na sjeveru Utaha. Stariji brat, Henry, bio je bankar i trgovac, i bio je bogat. Drugi brat, George, bio je poljoprivrednik, i nije imao puno više nego što mu je trebalo, ali je imao želju obaviti hramsko djelo za mrtve. Istraživao je njihovo rodoslovlje, otišao u hram i radio za one koji su preminuli.
Jednog je dana George rekao Henryju: »Mislim da bi trebao doći u hram i pomoći.«
Ali Henry je rekao: »Nemam vremena za ništa takvo. Cijelo sam vrijeme zauzet vođenjem svog poduzeća.« …
Otprilike godinu dana nakon toga, Henry je nazvao Georgea kod kuće i rekao: »George, usnuo sam san i zabrinut sam. Zanima me možeš li mi reći što znači?«
George je pitao: »Henry, što si usnuo?«
Henry je rekao: »Usnuo sam da smo ti i ja prešli iz ovog života i bili na drugoj strani vela. Na putu smo došli do predivnog grada. Ljudi su se okupili u grupe na mnogim mjestima, a na svakom su se mjestu rukovali s tobom, grlili te, blagoslivljali te i govorili kako su zahvalni što te vide, međutim«, rekao je, »nisu uopće obraćali pažnju na mene; jedva da su bili druželjubivi. Što to znači?«
George je pitao: »Mislio si da smo s druge strane vela?«
»Da.«
»Pa, o tome sam ti govorio. Pokušavao sam te nagovoriti da obaviš djelo za ljude koji su tamo. Ja sam ga obavio za mnoge od njih, ali djelo se mora obaviti za još mnogo više njih… Bolje ti je da kreneš, jer si iskusio dio onoga što možeš očekivati kada tamo odeš ako ne budeš učinio svoj dio u obavljanju ovog djela za njih.« [Vidi 3. prijedlog na 82. stranici.]
Razmišljao sam o ovoj priči iz života dvojice braće mnogo puta. Mnogi ljudi ne razumiju ozbiljnost i svetost života; oni ne razumiju svetost vječnog braka. Postoje neki ljudi koji nemaju interesa za svoje rodoslovlje. Njih uopće nije briga za njihove pretke; barem biste to pomislili zbog načina na koji se ponašaju. Oni ne idu u hram da obave djelo za svoje mrtve …
Nakon što smo bili u Domu Gospodnjem za naše vlastite blagoslove, razmislimo o odgovornosti koju imamo za naše pretke. Kakav će biti vaš doček kada odete na drugu stranu? Hoćete li biti onaj prema kojem će posegnuti i blagoslivljati za vječnost, ili ćete biti poput brata koji je sebično rješavao svoje probleme ovdje i dopuštao onima koji nisu mogli pomoći sebi da nastave bez njegove pomoći?12
Znate da smo svi povezani zajedno velikim djelom koje se obavlja u hramovima našeg Oca, gdje su obitelji koje ranije nisu bile ujedinjene združene moću svetog svećeništva. Gospodin je predvidio da svi njegovi sinovi i kćeri trebaju imati priliku biti blagoslovljeni, ne samo ovdje na zemlji, već da uživaju u vječnim blagoslovima.
Razmislite o predanosti i vjernosti onih koji iz dana u dan odlaze u ove svete hramove i služe za one koji su prešli na drugu stranu, i znaju da su oni na drugoj strani jednako uzbuđeni kao i mi. Oni se mole za nas i za naš uspjeh. Oni mole, na svoj način, za svoje potomke, za svoje potomstvo koje živi na zemlji.13
Gospodin će nam pomoći u traženju naših preminulih.
U Chicagu prije mnogo godina, tijekom izložbe Stoljeće napretka, otišao sam do štanda naše Crkve i pitao misionare tko je bio zadužen za veliki kulturološki i znanstveni sajam.
Rekli su mi da se čovjek zove Dawes, a ja sam pitao: »Je li on brat Charlesa G. Dawesa, koji je bio zamjenik predsjednika Sjedinjenih Država kao i ambasador u Velikoj Britaniji?«
A oni su odgovorili: »Da.«
»Pa«, rekao sam, »drago mi je što sam to saznao. Poznajem ga.«
Rekao sam si: »Mislim da ću ga posjetiti. On je Henry Dawes.« Poznavao sam Henryja Dawesa, stoga sam otišao do telefona i nazvao njegov ured. Njegova tajnica… je rekla gospodinu Dawesu da je ovdje George Albert Smith iz Salt Lake Cityja i da se želi sastati s njime, a on joj je rekao da me dovede. Ona me je, umjesto da me stavi u red od stotinu ljudi da pričekam na svoj red, uvela na sporedna vrata, i tamo je preda mnom stajao visok čovjek kojeg nikad prije nisam vidio u svom životu.
Rekao je: »Ja sam gospodin Dawes.«
Bio je vrlo ugodan, ali možete misliti koliko je meni bilo neugodno. On je bio gospodin Dawes, i on je bio brat ambasadora Dawesa, ali se zvao Rufus Dawes. Nisam znao da na svijetu postoji Rufus Dawes.
»Pa«, rekao sam, »došao sam vam reći da je ovo odličan sajam, te da vam se zahvalim za ono što ste učinili za organizaciju i provođenje. Čudesno je što je sve ostvareno i kako je to poučno za toliko mnogo ljudi. Razumijem da ste zaposlen čovjek, i samo sam želio doći i to vam reći, te vam čestitati i zahvaliti.«
»To je vrlo pažljivo«, rekao je. »Uđite.«
»Ne, došao sam samo to reći«, odgovorio sam.
On je rekao: »Samo uđite.«
»Ne, čeka vas stotinu ljudi da se sastanu s vama«, rekao sam.
»Nitko od njih neće reći ništa tako lijepo kao što ste vi rekli.«
Tako sam ušao, bez ideja i gotovo bez daha. Inzistirao je da sjednem, a sljedeće što sam rekao bilo je: »Usput, gospodine Dawes, odakle potječete?«
»Mislite u Americi?« pitao je.
»Mislim od bilo kuda.«
Rekao je: »Zanima li vas rodoslovlje?«
»Naravno.« Odgovorio sam. »Imamo jednu od najboljih rodoslovnih biblioteka u Salt Lake Cityju.«
Rekao je: »Ispričajte me na trenutak«, izašao iz svog ureda i vratio se s kutijom otprilike velike kao stara obiteljska Biblija. Uzeo je svoj nož, otvorio kutiju i izvadio paket umotan u bijele papirnate maramice. Maknuo je papir i na stol je stavio jednu od najljepše uvezenih knjiga koju sam ikada vidio. Bila je lijepo ispisana i bogato ilustrirana, a korice su bile elegantno optočene zlatom.
Gledajući u to, rekao sam: »Gospodine Dawes, to je predivan rad.«
»I treba biti. To me je koštalo dvadeset pet tisuća dolara.«
»Vrijedilo je«, rekao sam.
On je rekao: »Vrijedi li išta vama?«
Rekao sam: »Vrijedilo bi mi kada bih to imao.«
Rekao je: »U redu, možete je uzeti!« – dvadeset i pet tisuća dolara vrijedno rodoslovlje u moje je ruke stavio čovjek kojeg sam upoznao svega pet minuta ranije! Bio sam začuđen. Naš prvi susret nastavio se još kratko. Rekao sam mu koliko sam ushićen što to imam i da ću je staviti u rodoslovnu knjižnicu u Salt Lake Cityju.
Prije nego što sam napustio prostoriju, rekao je: »Gospodine Smith, ovo je rodoslovlje moje majke, rodoslovlje Gatesovih. Također pripremamo i rodoslovlje mog oca – obitelji Dawes. Bit će poput ove. Kada bude gotovo, poslat ću vam i kopiju toga.«
Pedeset tisuća dolara rodoslovlja! Samo zato što sam pokušao biti ljubazan prema nekome. Mislim da to nije bilo slučajno …
Gospodin nam pomaže. Čudesno je kako je otvoren put i kako su drugi ljudi često potaknuti pripremiti svoje rodoslovlje. No ponekad zaboravimo upotrijebiti našu priliku da pripremimo naša rodoslovlja, bez obzira što je Gospodin vrlo oštro rekao da ako se ne pobrinemo za naše hramsko djelo da ćemo biti odbačeni s našim mrtvima [vidi NiS 124:32]. To je vrlo ozbiljna stvar. To je nešto što ne možemo promijeniti, ako smo propustili prilike dok život ne završi… Ne možemo očekivati od drugih da to učine za nas.
Stoga nas Gospodin, na ovaj ili onaj način potiče i savjetuje da učinimo naš dio posla. Neke obitelji koje ne mogu učiniti to same imaju nekoga drugoga tko radi cijelo vrijeme na njihovom hramskom rodoslovlju i zapisima.
Ako učinimo naš dio, naša će nam se rodoslovlja otkriti – ponekad na jedan, a ponekad na drugi način. Stoga vam želim predložiti, moja braćo i sestre: učinimo svoj dio.14 [Vidi 4. prijedlog na 82. stranici.]
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate za podučavanje. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.
-
Pročitajte isječke iz molitve posvećenja hrama Idaho Falls Idaho na stranicama 73–74, i pročitajte NiS 109:1–5, 10–13 (iz molitve posvećenja hrama Kirtland). Razmislite o osjećajima koje imate kad ste u hramu, i razmislite o iskustvima koja su osnažila vaše svjedočanstvo da je hram dom Gospodnji.
-
Koje je razloge predsjednik Smith naveo za izgradnju hramova? (Vidi stranice 74–76.) Što možemo učiniti kako bismo potaknuli mlade ljude da se pripreme da budu vjenčani u hramu?
-
Pročitajte priču na 76. stranici. Koji su neki jednostavni načini da netko s mnogo drugih odgovornosti sudjeluje u djelu obiteljske povijesti? Što svećenički zborovi i Potporna društva mogu učiniti da sudjeluju?
-
Ponovite odsjek koji počinje na 79. stranici. Kako vam je Gospodin pomogao dok ste pokušavali pronaći informacije o svojim precima? Koje ste druge blagoslove primili dok ste sudjelovali u radu na obiteljskom rodoslovlju?
Povezani stihovi iz Svetih pisama: Malahija 3:23–24; Nauk i savezi 97:15–16; 110; 124:39–41; 128:9, 15–24.
Pomoć pri podučavanju: Kada jedna osoba čita naglas iz učenja predsjednika Smitha, pozovite ostale članove razreda da »slušaju i traže određena načela ili ideje. Ako odlomak sadrži neobične ili teške riječi ili fraze, objasnite ih prije čitanja. Ako netko u grupi ima poteškoća s čitanjem, upitajte tko bi se želio sam javiti za čitanje, umjesto da tražite da čitaju jedan za drugim« (Podučavanje, nema većeg poziva, 56).