13. poglavlje

Činiti naš dio u dijeljenju evanđelja

Ima mnogo načina na koje možemo sudjelovati u ovom velikom djelu pronošenja obnovljenog evanđelja Isusa Krista.

Iz života Georgea Alberta Smitha

U službi gotovo 48 godina kao vrhovni autoritet, George Albert Smith služio je tri cjelodnevne misije za Crkvu, uključujući dvije godine kao predsjednik Europske misije. Potaknuo je članove Crkve da se duhovno pripreme za cjelodnevnu misionarsku službu i prihvate takve pozive kada dođu. Ali ih je također podučio da ne trebaju primiti službeni poziv na misiju kako bi propovijedali evanđelje. George Albert Smith bio je misionar cijeli svoj život i često je podsjećao članove Crkve na mnoštvo mogućnosti da podijele evanđelje s bližnjima i prijateljima te ih poticao da budu dobri primjeri Kristovih učenika.

Služenje predsjednika Smitha u Europskoj misiji počelo je ubrzo nakon završetka I. svjetskog rata. Zbog rata je broj misionara u misiji značajno smanjen, a aktivnosti za povećanjem su zaustavljeni jer su misionarima odbijali vize. Osim toga, neprijatelji Crkve širili su lažne priče o svecima posljednjih dana, stvarajući predrasude koje je bilo teško prevladati. Unatoč tim ograničenjima, predsjednik Smith bio je uvjeren da će djelo ići naprijed zbog primjera koje su postavili sveci posljednjih dana. Naveo je da kako Crkva postaje poznatija, »njezini članovi su cijenjeni zbog svojih vrlina«, a kritičari »su brzo lišeni svojih neutemeljenih predrasuda kada dolaze u izravan kontakt sa svecima posljednjih dana u svojim svakodnevnim životima… Oni nas tada prosuđuju po našim plodovima, prema vlastitom opažanju, a takva informacija, dok je dijele, može imati samo jedan učinak, i to najpovoljniji za nas.«¹

Ubrzo nakon što je počeo svoje služenje kao predsjednik misije, pisao je članovima Crkve u Europi podsjećajući ih na njihove odgovornosti da dijele evanđelje i pomognu napredak djela:

»S punim pouzdanjem da će Gospodin prikloniti srca svih dostojnih ljudi prema evanđelju kada ga shvate, iskoristimo priliku da radimo zajedno dok još ima vremena. Proširimo poučavanja Učitelja za spasenje, i vremenito i duhovno, dobrih ljudi Velike Britanije i u drugim zemljama Europske misije.«²

Nekoliko mjeseci kasnije napisao je: »Svaki član Crkve trebao bi se radovati u podučavanju istine. Svatko od nas bi trebao učiniti nešto svaki dan da donese svjetlost našim bližnjima. Svi su dragocjeni u očima našeg Nebeskog Oca, a on će nas prikladno nagraditi što smo ih prosvijetlili. Naša se odgovornost ne može prebaciti na pleća drugih.«³

Nakon što su se vratili iz Europe 1921, George Albert Smith je na općem saboru izvijestio: »Predrasuda koja je postojala protiv nas u prošlosti u velikoj se mjeri rasplinula, a stotine i tisuće muškaraca i žena postali su svjesni rada kojeg obavljamo.« Zatim je potaknuo svece na stalno traženje načina da dijele evanđelje s drugima: »Naš je problem pronaći način na koji možemo svim ljudima predstaviti evanđelje našeg Gospodina. To je naš problem, a uz božansku pomoć pronaći ćemo način da ga riješimo. Od nas se traži da utvrdimo postoje li načini na koje bismo mogli učiniti više nego što smo već učinili kako bismo udovoljili zahtjevima našeg Nebeskog Oca.«⁴ [Vidi 1. prijedlog na 132. stranici.]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Svaki član Crkve ima odgovornost dijeliti evanđelje.

Osjećam veliku zahvalnost za svoje povlastice u Crkvi Isusa Krista, za svoje drugarstvo s muškarcima i ženama iz ove Crkve i drugih crkava. Zahvalan sam što imam mnoštvo prijatelja u raznim crkvama u svijetu, raštrkanih po različitim mjestima. Zahvalan sam za ta prijateljstva, ali neću biti zadovoljan dok ne budem mogao podijeliti s njima neke stvari koje oni još nisu primili.⁵

Šaljemo misionare među narode zemlje da pronesu evanđelje kako je objavljeno u ove posljednje dane. Ali to nije sva naša dužnost. Na našim se vratima nalaze stotine i tisuće odabranih sinova i kćeri našeg Nebeskog Oca. Oni žive među nama, postajemo prijatelji, ali ne uspijevamo ih podučiti onoliko koliko bismo trebali, s obzirom na evanđelje za koje znamo da je moć Božja na spasenje. Predsjedništvo Crkve čini sve što je u njihovoj moći. Oni posvećuju svoje vrijeme tijekom dana, a često i do kasno u noć, u interesu Crk-ve. Braća koja surađuju s njima svojevoljno daruju svoje vrijeme, putujući i podučavajući svece posljednjih dana i pronoseći evanđelje djeci našega Oca. Predsjednici okola, veliki vijećnici, biskupi odjela i njihovi pomoćnici, rade neprestance da blagoslove ljude, a njihova je nagrada sigurna. Ali činimo li sve što bismo trebali, tako da kada stanemo pred sud našeg Nebeskog Oca on može reći da smo u potpunosti ispunili svoju dužnost prema našim bližnjima, njegovoj djeci?⁶

Jedna od prvih objava… u Nauku i savezima navodi sljedeće:

»Evo, gle, čudesno djelo uskoro će otpočeti među sinovima ljudskim …

Ako, dakle, želju imate da Bogu služite, pozvani ste na to djelo.« [NiS 4:1, 3.]

Nije potrebno da budete pozvani otići na misiju kako biste naviještali istinu. Započnite s čovjekom koji živi pored vas nadahnjujući povjerenje u njemu, nadahnjujući ljubav u njemu za vas zbog vaše pravednosti, i vaš misionarski rad već je počeo,

»jer, gle, njive se već bjelasaju za žetvu.« [NiS 4:4.]⁷

Širenje istine nije tuđa odgovornost, već je vaša i moja odgovornost pobrinuti se da se evanđelje Isusa Krista u svojoj čistoći poduči ljudskoj djeci. Ne osjećate li zahvalnost zbog toga?⁸

Postoji velika prilika za sve nas. Želio bih naglasiti pojedinačni misionarski rad svakog od nas među našim susjedima. Bit ćemo iznenađeni, ako damo sve od sebe, koliko će ih biti zainteresirano, a ne samo da će nam biti zahvalni što smo ih doveli do istine i otvorili njihove oči slavi i blagoslovima koje je naš Nebeski Otac pripremio, već će nas voljeti i biti nam zahvalni kroz vječnost.

Postoji toliko mnogo stvari koje nam je Gospodin udijelio, a koje drugi ljudi nisu primili. Zasigurno nećemo biti sebični. U našim bi srcima trebala postojati želja da sa svakom dušom podijelimo koliko god je moguće radosne istine evanđelja Isusa Krista.⁹

Stoga, dok idemo naprijed, svatko od nas, utječući na naše bližnje i prijatelje, nemojmo biti plašljivi. Ne moramo nikoga gnjaviti, ali neka osjete i shvate da smo zainteresirani, ne da ih učinimo članovima Crkve radi članstva, već da ih dovedemo u Crkvu kako bi mogli uživati iste blagoslove koje mi uživamo.¹⁰ [Vidi 2. prijedlog na 132. stranici.]

Ako živimo primjerenim životom, naš utjecaj može potaknuti druge da uče o evanđelju.

Upamtite, svi imamo odgovornosti. Možda nećemo biti pozvani na neku određenu dužnost, ali u svakom susjedstvu postoji prilika da svatko od nas zrači duhom mira, ljubavi i sreće do te mjere kako bi ljudi mogli razumjeti evanđelje i biti okupljeni u stado.¹¹

Prije svega nekoliko dana, jedna od naših sestara na putu u istoč-ni dio SAD-a razgovarala je s obrazovanim čovjekom koji joj je rekao: »Ne mogu vjerovati poput tebe, ali bih volio kada bih mogao. To je predivno.« Tako je s mnogo djece našeg Oca koja, promatrajući narav ovog djela, prate djela muškaraca i žena koji su prigrlili istinu, te bivaju ispunjena čuđenjem zbog onoga što je postignuto, mira i sreće koji prate iskrenog vjernika, želeći da oni također mogu biti dionici toga. I mogli bi kada bi imali vjere.¹²

Često sam znao primijetiti, a mislim da će se s time složiti većina vas koji ste imali misionarsko iskustvo, da nijedan dobar čovjek ili žena ne mogu doći u doticaj s vjernim članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i suzdržati se od izražavanja divljenja za ono što su primijetili dok su s nama. Kada odu iz naše nazočnosti, ponekad je drugačije, ali dok su pod tim utjecajem koji dolazi od Gospodina, koji je u njegovih slugu koji mu služe, oni obično rado pohvale ono što vide i osjete.¹³

Neprijatelj je koristio svoje najsnažnije napore da spriječi širenje istine o evanđelju. A vaša je i moja dužnost, taktično i bratskom ljubavlju i vjerom, prevladati predrasude koje je neprijatelj posijao u srcima djece našeg Oca, srušiti lažne dojmove koji postoje, u nekim slučajevima čak i u umovima dobrih muškaraca i žena, i podučiti ih evanđelju našeg Gospodina, koje je moć Božja na spasenje svima koji to vjeruju i poštuju.¹⁴

Mislim da ova velebna organizacija kojoj pripadamo treba biti u mogućnosti postaviti takav primjer da ljudi u našim susjedstvima, ne članovi Crkve, gledajući naša dobra djela budu potaknuti veličati ime našeg Nebeskog Oca. To ja mislim o tome. Sve što trebamo je postaviti primjer, biti dobri muškarci i dobre žene, a oni će to primijetiti. Zatim će nam možda pružiti priliku da ih podučimo stvarima koje ne znaju.¹⁵

Ako bismo mi, kao članovi Crkve, obdržavali zapovijedi Božje, ako bismo gledali na istinu kao na pravu vrijednost, ako bi naši životi bili usklađeni s tim učenjima, tako da bi naši susjedi, promatrajući naše ponašanje mogli biti potaknuti tražiti istinu, radili bismo odličan misionarski posao.¹⁶ [Vidi 3. prijedlog na 132. stranici.]

Mi sudjelujemo u misionarskom radu pomažući pripremiti buduće misionare i podržavajući ih na njihovim misijama.

Naša misija nije samo podučavati evanđelje Isusa Krista i živjeti ga, već je naša misija poslati u svijet naše sinove i kćeri kada su s vremena na vrijeme pozvani raditi u crkvenoj službi. Kada pođu trebali bi biti tako obučeni da budu postojani prema kušnjama protivnika; trebali bi biti čisti, kreposni i pravedni u svojim životima koliko je to moguće, a tada će sam utjecaj njihove nazočnosti osjećati oni s kojima dođu u kontakt. Duh Božji neće prebivati u nečistim tijelima, ali će njegov Duh prebivati u onima koji su čisti i ljupki.

Stoga, [podignimo] naše dječake i djevojčice pod utjecajem Duha Božjega.¹⁷

Nemojte dopustiti da vaša djeca odrastu a da ih ne podučavate načelima evanđelja Isusa Krista. Nemojte čekati da ih pošaljete na misiju kako bi naučili što znači evanđelje. Sjećam se kad je, dok sam bio na jugu [kao misionar] prije pedeset i pet ili šezdeset godina, čovjek koji je došao iz velike obitelji rekao: »Ne znam što da kažem. Ne znam što da kažem ovim ljudima.«

Jedan od braće je rekao: »Pa, podučavaj ih iz Biblije. Pođi, uzmi svoju Bibliju i čitaj Postanak.« Rekao je: »Ne znam gdje je Postanak u Bibliji«, a ipak je pošao iz… doma svetaca posljednjih dana pronijeti poruku o životu i spasenju ljudima na jugu. Međutim, nije prošlo puno vremena prije nego što se njegov um promijenio. Primio je svjedočanstvo o istini kroz proučavanje i molitvu, i znao je da je evanđelje ovdje, i mogao je stati na svoje noge i slobodno posvjedočiti da je evanđelje Isusa Krista istinito.¹⁸

Impresioniran sam važnošću pripreme za djelo. Nije dovoljno da dječak samo izrazi svoju želju zbog svog povjerenja u roditelje, da napravi ono što oni žele da napravi, da pođe u svijet i propovijeda evanđelje. Nije dovoljno da odgovori na pozive koje naš Nebeski Otac povremeno uputi kroz svoje sluge za služenje misije, već je također potrebno da bude osposobljen za djelo, da istražuje Sveta pisma i nauči što bi Gospodin htio da zna. Važno je da naši sinovi i kćeri postanu čvrsti u svojoj vjeri i znaju kao što njihovi roditelji znaju da je ovo djelo našeg Oca …

Desetak ljudi kvalificiranih za djelo vrijede više na misiji od stotinu onih koji ne znaju istinu i koji sami trebaju biti podučeni prije nego što su je sposobni objasniti drugima.

Ovo je djelo našeg Oca i s time se ne treba poigravati. To je od krajnje važnosti za nas. Krenimo uspostaviti vjeru u našoj djeci, da mogu voljno odgovoriti na svaki poziv i da iz dubine svoje duše mogu reći: »Spreman sam poći kamo god moj Nebeski Otac želi da pođem.«¹⁹ [Vidi 4. prijedlog na 132. stranici.]

Molba je upućena… da šaljemo svoje sinove i kćeri na misiju… Radostan sam što mogu vidjeti muškarce i žene kako štede i planiraju da bi njihova djeca mogla poći u svijet. U proteklih nekoliko tjedana jedan je mladić… otišao na misiju, a njegove dvije sestre… šalju mu dio svojih malih plaća kako bi mogao uživati u blagoslovima misije. On je prvo dijete iz velike obitelji koje je otišlo na misiju pronositi istinu… Znam za radost koja će doći u srca te dvije dobre žene koje imaju vjere udijeliti svoja sredstva bratu kako bi on mogao služiti Gospodinu na misiji. One će primiti blagoslov koji dolazi iz podučavanja evanđelja, koliko god je moguće primiti ga bez osobnog služenja.²⁰

Razmišljam… o našim predstavnicima na misiji, raštrkanim širom različitih dijelova ove zemlje i u nekim stranim zemljama. Molite za njih, braćo i sestre. Potrebna im je Gospodinova pomoć i potrebni su im naša vjera i molitve. Pišite im i ohrabrujte ih tako da znaju da, kada prime pismo od kuće, da su uvijek u vašim mislima.²¹

Sudjelujemo u misionarskom djelu pripremajući se da sami služimo misiju.

Neće proći puno vremena prije nego se javi potreba za sposobnim muškarcima i ženama u ovoj Crkvi da podučavaju istinu u dijelovima zemlje koji su do sada bili isključeni. I ako želimo imati vječnu radost u kraljevstvu našeg Oca s onima kroz koje nas je blagoslovio ovdje, nemojmo biti sebični u našim životima: pripremimo se za djelo, i pođimo u svijet proglasiti istinu, kada se ukaže prilika, i budimo oruđa u rukama našeg Oca u vraćanju njegove djece, podučavajući ih ljepotama njegovog evanđelja.²²

Prije svega nekoliko godina mnogi moji prijatelji bili su imućni, imali su zadovoljene sve životne potrebe, i mnogo luksuza, a kada se govorilo o tome da bi mogli otići na misiju, neki od njih bi rekli: »Ne mogu ostaviti svoj posao, ne mogu se uzdržavati ako odem i ostavim sve što imam.« Ali njihov je posao propao i ostavio njih. Stvari za koje su mislili da bez njih ne mogu nestale su iz njihovog dosega, a mnogi od tih ljudi danas bi bili sretni kada bi se mogli vratiti deset godina unazad, i da su tada bili pozvani poći u službu Gospodinu, mogli bi reći: »Prilagodit ću svoje poslove, sretan sam za priliku koja mi je pružena da budem sluga života i spasenja.«…

Razmislite o našim mogućnostima i povlasticama, da možemo sjesti u domove časnih ljudi u svijetu i podučavati ih evanđelju Isusa Krista. Razmislite što bi moglo značiti sjesti s ljudima koji nemaju božansku ovlast, podučiti ih naumu spasenja i objasniti im način na koji i oni mogu uživati u blagoslovima božanske ovlasti u kojima vi uživate.

Osjećam da su neki od nas sebični. Toliko nam je drago što uživamo u svojim blagoslovima, toliko smo sretni što smo okruženi životnim udobnostima i što imamo društvo najboljih muškaraca i žena koji se mogu naći u svijetu, da zaboravljamo našu dužnost prema drugima. Koliko bismo mogli biti sretni kada bismo težili biti veća sila za dobro u svijetu služeći onima koji još ne razumiju evanđelje našeg Gospodina.

Mnogi od nas prešli smo sredovječne godine, mnogi od nas dovršavaju svoje djelo. Crkva treba misionare na misiji. Treba ljude koji razumiju evanđelje i koji su voljni dati svoje živote za njega ako je potrebno, a kada kažem da trebamo misionare, želim reći da ih svijet treba.²³

Naša misija je pred nama. Trebaju nas sinovi i kćeri našeg oca… U ovoj Crkvi postoji tisuće muškaraca i žena koji su sposobni podučavati evanđelje i koji mogu postati sposobniji obavljajući svoju dužnost na misiji. Oni će biti blagoslovljeni sredstvima dovoljnim da obave posao koji Gospodin želi da obavimo.²⁴

Sada kada se bliži vrijeme da se spuste ograde i sruše barijere koje su bile podignute protiv širenja evanđelja, kada zvuk glasa Gospodnjeg dođe do vas, kroz njegove sluge: »Pripremite se poći u svijet i propovijedati evanđelje«, nemojte napraviti ono što je napravio Jona, nemojte se pokušavati sakriti ili pobjeći od svoje dužnosti, nemojte smišljati isprike da nemate dovoljno sredstava da idete, nemojte ludostima zaklanjati svoj pogled, ludosti koje će vas spriječiti da gledate u vječni život u nazočnosti našeg Nebeskog Oca, koji može doći jedino po vjeri i predanosti njegovom cilju. Neka svaki čovjek dovede svoju kuću u red; neka svaki čovjek koji obnaša svećeništvo dovede sebe u red i kada dođe poziv od slugu Gospodnjih, govoreći mu da pođe u svijet podučavati istinu, da upozori ljudsku djecu, kao što naš Otac zahtijeva da ih treba upozoriti, neka se ne sakrije iza neke ludosti da ga ne proguta, ako ne velika riba, onda neka svjetovna ludost. [Vidi Jona 1:1–17.]²⁵

To nije jednostavan zadatak, možda čak ni ugodan, biti pozvan u svijet, ostaviti naše voljene, ali kažem vam to će donijeti onima koji su vjerni, onima koji ispune tu dužnost kada se to od njih zatraži, mir i sreću iznad svakog razumijevanja, i pripremit će ih da u dogledno vrijeme, kada dovrše djelo ovog života, stanu u nazočnost svog Stvoritelja, prihvaćeni od njega zbog onoga što su učinili.²⁶

Molim se da njegov Duh može biti širom [Crkve], da ljubav prema djeci našeg Oca može biti u našim srcima, da možemo osjetiti važnost naše misije u svijetu, da dok posežemo za stvarima koje nisu naše, koje su nam predane kao upraviteljima, ne zaboravimo dragocjen dar, dragocjenu povlasticu u našem dosegu – podučavati evanđelje i spasiti duše ljudske djece.²⁷ [Vidi 5. prijedlog ispod.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Razmotrite riječi predsjednika Smitha u dijelu »Iz života Georgea Alberta Smitha« (stranice 123–124. Što mislite zašto je bio toliko pozitivan prema misionarskom radu u Europi unatoč protivljenju s kojim se suočio? Kako vam njegov primjer može pomoći ako članovi vaše obitelji ili prijatelji odbiju vaš poziv da uče o evanđelju?
Ponovite prvi odsjek učenja (stranice 124–126. Za koje ste metode otkrili da su najučinkovitije u vašim naporima da dijelite evanđelje sa susjedima i prijateljima?
Dok čitate odsjek koji počinje na 126. stranici, razmislite o poznatoj situaciji kada je primjer člana Crkve doveo nekoga da nauči više o Crkvi. Koji su neki drugi razlozi zbog kojih je življenje prema mjerilima Crkve toliko važno u misionarskom radu?
Na stranicama 128–129, potražite stvari koje budući misionari trebaju kako bi se duhovno pripremili za svoju misiju (vidi i NiS 4). Što roditelji mogu učiniti da pomognu svojim sinovima i kćerima da se pripreme? Kako svećenički zborovi i sestre iz Potpornog društva mogu pomoći?
Ponovite posljednji odsjek učenja (stranice 129–132. Koje su neke od »ludosti« koje nas mogu spriječiti od služenja misije? Koji su neki od blagoslova koji mogu doći kroz služenje starijih misionara? Razmislite što vam je potrebno da se pripremite za misionarsku službu.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 5:14–16; Marko 16:15–16; 1. Timoteju 4:12; Alma 17:2–3; Nauk i savezi 31:1–8; 38:40–41

Pomoć pri podučavanju: »Kada koristite raznolike aktivnosti učenja, učenici će bolje razumjeti evanđeoska načela i više će zapamtiti od naučenog. Pažljivo odabrana metoda može učiniti da načelo bude jasnije, zanimljivije i upečatljivije« (Podučavanje, nema većeg poziva, 89).

George Albert Smith služio je kao predsjednik Europske misije od 1919. do 1921.

»U svakom susjedstvu postoji prilika da svatko od nas zrači duhom mira, ljubavi i sreće.«

»U ovoj Crkvi postoji tisuće muškaraca i žena koji su sposobni podučavati evanđelje i koji mogu postati sposobniji obavljajući svoju dužnost na misiji.«