12. poglavlje

Poletna želja za dijeljenjem evanđelja

Naša braća i sestre širom svijeta trebaju poruku obnovljenog evanđelja, a naša je povlastica da ga dijelimo s njima.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Bliski prijatelj Georgea Alberta Smitha je napisao: »Predsjednik George Albert Smith je misionar po prirodi. Od svog djetinjstva imao je gorljivu želju dijeliti učenja evanđelja s bližnjima, kako bi obznanio ‘sinovima i kćerima Božjim’, koje on smatra svojom braćom i sestrama, istine koje su bile objavljene proroku Josephu Smithu.

U nekoliko prigoda imao sam čast putovati u vlaku s predsjednikom Smithom. Svaki sam put primijetio da bi, nakon što smo krenuli, uzeo nekoliko letaka o evanđelju iz svoje torbe, stavio ih u džep i otišao među putnike. Na svoj ljubazan, ugodan način brzo bi se upoznao s nekim suputnikom i ubrzo bih ga čuo kako pripovijeda priču o osnivanju Crkve preko proroka Josepha Smitha, ili o odlasku svetaca iz Nauvooa i njihovim kušnjama i teškoćama pri prelasku ravnica do Utaha, ili objašnjava neko od evanđeoskih načela svom novom prijatelju. Razgovor nakon razgovora odvijao bi se od putnika do putnika do kraja putovanja. Tijekom mog cijelog poznanstva s predsjednikom Smithom, koje se protezalo više od četrdeset godina, naučio sam da gdje god bio, on je prije svega misionar Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.«¹

O predsjedniku Smithu također je zapisano: »Razgovarao bi o religiji s dimnjačarom koji je radio na njegovoj kući. Rijetko bi propustio priliku objasniti ‘vječne istine obnovljenog evanđelja’ bilo prijatelju ili strancu. S njegovog stajališta, to je konačna dobrota, jer je poruka o Kristu bila najznačajniji dar koji je mogao dati.«² [Vidi 1. prijedlog na 120. stranici.]

Budući da je dijeljenje evanđelja bila tema koju je predsjednik Smith često spominjao u svom podučavanju, ovo je prvo od tri poglavlja na tu temu u ovoj knjizi. Ovo se poglavlje usredotočuje na razloge zbog kojih dijelimo evanđelje; 13. poglavlje predstavlja nekoliko načina na koje možemo sudjelovati u ovom važnom djelu, a 14. poglavlje opisuje kako možemo biti najučinkovitiji u našim naporima.

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Svijetu je potrebno ono što mi imamo – evanđelje Isusa Krista, obnovljeno u svojoj punini.

Svijet je u neprilici, u teškoćama, s jednog kraja do drugoga. Muškarci i žene gledaju amo i tamo, tražeći kamo kamo da odu kako bi činili stvari koje će im donijeti mir… Evanđelje Isusa Krista je obnovljeno. Istina objavljena s neba je ovdje i ova bi istina, ovo evanđelje, kada bi to svijet samo znao, bilo panaceja za sve njihove boli. To je jedina stvar koja će im donijeti mir dok su na zemlji.³

Ljudi u ovom svijetu imaju potrebu pratiti svoje korake unatrag i vratiti se temeljima koje je postavio Gospodar neba i zemlje, temeljima vjere, pokajanja i krštenja uranjanjem za otpust grijeha, te primanje Duha Svetoga pod rukama onih koji posjeduju božansku ovlast. To je ono što svijet treba. Doista sam zahvalan što mnogi gledaju u tom smjeru. Slijepo su išli po putu koji ih je odveo do patnje i nevolje, no na dohvat im je postavljen lijek za sve bolesti – evanđelje Isusa Krista. Za nas je ocrtan put koji, iako je uzan, i teško ga je slijediti, vodi nazad do Oca svih nas; i ne postoji nijedan drugi put koji tamo vodi.⁴

Crkve u svijetu pokušavaju, na svoj način, unijeti mir u srca ljudi. One posjeduju mnogo vrlina i istina, te postižu mnogo dobra, ali nemaju božansku ovlast, niti su njihovi svećenici postavljeni božanskom providnošću.⁵

Sveci posljednjih dana jedini su koji obnašaju ovlast od našeg Nebeskog Oca da poslužuju u uredbama evanđelja. Svijet nas treba.⁶

U svijetu postoji stvarna glad za riječima Gospodnjim, a mnoge poštene duše iskreno teže saznati što naš Nebeski Otac želi od njih. Upoznao sam brojne vođe crkava u svijetu i među njima otkrio plemenite osobe predane dobročinstvu, no rijetko sam naišao među onima koji su pozvani na službeništvo u raznim crkvenim organizacijama na ljude koji razumiju smisao svog postojanja ili koji shvaćaju zašto smo na ovom svijetu. Ljudi ne mogu podučavati ono što sami ne znaju. Ti dobri ljudi, ne razumijevajući evanđelje i neophodnost njegovih uredbi, uvelike ograničavaju svoja učenja na moralne lekcije i čitanje psalama svojim zajednicama. Izolirani odlomci Svetih pisama odabiru se kao tekstovi za govore o kreposti, poštenju, itd., što je korisno i nadahnjujuće, ali je premalo propovijedi koje objašnjavaju uvjete za svaku dušu prije nego što možemo ući u nebesko kraljevstvo. Upravo je ta informacija ona koju svijet najviše treba. Malo svećenika ima poruku za svoju zajednicu koja ih nadahnjuje na vjerovanje u božansko porijeklo Isusa Krista i na potrebu za obavljanje uredbi evanđelja koje je on propisao.⁷ [Vidi 2. prijedlog na 120. stranici.]

Postoji mnogo ljudi koji bi prigrlili istinu kada bi im se pružila prilika.

Djeca našeg Oca posvuda željna su znati što trebaju činiti, ali su obmanuta opakim utjecajima koji su proželi zemlju; časni ljudi na zemlji zaslijepljeni su za istinu… Neprijatelj je na djelu, a jedina moć koja može neutralizirati njegov utjecaj je evanđelje Isusa Krista.⁸

Ljudi su sumnjičavi jedni prema drugima. Ne vjeruju ono što čuju i nisu voljni učiniti ono što je Filip, jedan od Spasiteljevih učenika, preporučio Natanaelu koji ga je posjetio. Filip je rekao: »Gospodin je došao.«

Opisao ga je, a Natanael je pitao: »Odakle je došao?«

A Filip je odgovorio: »Pa, došao je iz Nazareta.« Zatim je dobri čovjek rekao: »Može li što dobro izići iz Nazareta?« Filip je rekao: »Dođi i vidi!« (Vidi Ivan 1:43–46.)

Natanael je bio podučen vjerovati da ništa dobro ne dolazi iz Nazareta, a ipak je bio čovjek kojeg je Spasitelj kasnije nazvao Izraelcem bez lukavstva – dobar čovjek, ali obmanut pričama koje je čuo.

No kada je jednom naučio, kada je prihvatio poziv učenika da »dođ[e] i vidi«, došao je vidjeti.

Osjetili smo veliku radost pod utjecajem njegovog Duha. Željeli bismo da svi uživaju u tom blagoslovu, i stoga kada pitaju: »Kakvi su ovi ovdje ljudi?«, naš je odgovor : »Dođi i vidi.«⁹

Moj Nebeski Otac… pozvao me je da pođem u mnoge dijelove zemlje, a proputovao sam više od milijun i pol kilometara od kad sam pozvan na službeništvo. Putovao sam u mnoge zemlje i područ-ja, i kamo god sam otišao upoznao sam dobre ljude, sinove i kćeri živog Boga koji čekaju na evanđelje Isusa Krista, a ima na tisuće, stotine tisuća, na milijune onih koji bi prihvatili istinu kada bi samo znali ono što mi znamo.¹⁰

Ima mnogo divnih crkvenih organizacija u svijetu, mnogo predanih muškaraca i žena koji žive prema volji našeg Nebeskog Oca kako je oni shvaćaju …

Svi ljudi koji će živjeti u skladu sa svjetlom koje im je Gospodin ponudio i koji će ga tražiti u iskrenoj molitvi bit će dirnuti u srce, um će im biti pod njihovim utjecajem i bit će im ponuđena mogućnost spoznaje da je Bog ponovno progovorio.¹¹ [Vidi 3. prijedlog na 120. stranici.]

Osjećamo entuzijazam za dijeljenje evanđelja jer volimo svoje bližnje.

Možda se vanjskom promatraču može činiti da među svecima posljednjih dana postoji neobičan entuzijazam. Kao što je jedan čovjek nedavno rekao: »Čudno mi je kako radosno vaši ljudi pronose djelo naprijed. Nije bitno razgovaram li s djetetom ili sa zrelim čovjekom, s vrtlarom ili policajcem među vašim ljudima, svi su sretni, zadovoljni i uvjereni da imaju evanđelje Isusa Krista.« …

Je li onda uopće čudno da u našem bogoštovlju postoji takav entuzijazam, da smo skloni biti voljni podijeliti ove veličanstvene istine s bližnjima? Treba li se uopće čuditi da, kada dođe vrijeme da naši sinovi budu pozvani na misiju, ili se od nas traži da stavimo po strani naše dužnosti i pođemo kao sluge živoga Boga, obdareni moću s visina, posjedujući ovlast koja je podijeljena u ove posljednje dane kako bismo mogli podijeliti sa svim ljudima ovu predivnu istinu koja je toliko obogatila naše živote… da odgovaramo voljno i radosno?¹²

Mi pronosimo evanđelje Isusa Krista. Upravo je želja da spasimo duše ljudske djece ona koja gori u našim srcima. To nije tako da bismo mogli uzdizati sebe i postati financijski moćni ljudi; nije tako da bismo mogli veličati naša imena na zemlji za naša ostvarenja; već je tako da bi sinovi i kćeri Božji, gdje god bili, mogli čuti ovo evanđelje, koje je moć Božja na spasenje svih koji vjeruju i slušaju njegove upute. A oni koji vjeruju slijedit će uzorak kojeg je dao Spasitelj kada je rekao svojim učenicima: »Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.« [Marko 16:16.]¹³

Razmislite o odgovornosti koja je na nama, ako u nebrizi ili ravnodušnosti živimo naše živote, ne težeći podijeliti istinu s onima koje Gospodin ljubi kao što ljubi nas, i koji su dragocjeni u njegovim očima. Smatram da bi trebalo doći do buđenja među nekim članovima ove Crkve. Mislim da bi trebalo uložiti veći napor da podijelimo s djecom našeg Oca svu istinu koja je sadržana u ovoj Crkvi.¹⁴

Kada je čovjek bolestan, ako je naš susjed, mi mu rado služimo; ako se dogodi smrt u njegovoj obitelji, mi ga pokušavamo utješiti. Ali ako mu iz godine u godine dopuštamo da kroči putovima koji će uništiti njegovu priliku za vječni život, mi prolazimo pored njega, kao da je ništa.¹⁵

Shvaćamo li mi da je svaki muškarac stvoren na sliku Božju i da je sin Božji, a svaka žena kći Božja? Bez obzira gdje bili, oni su njegova djeca, a on ih voli i želi njihovo spasenje. Zasigurno, kao članovi ove Crkve ne možemo besposličariti. Ne možemo primiti dobrostivu naklonost našeg Nebeskog Oca koja nam je udijeljena, spoznaju o vječnom životu i to sebično čuvati, misleći da ćemo na taj način biti blagoslovljeni. Naš život ne obogaćuje ono što primamo, već ono što dajemo.¹⁶

Budimo dovoljno zainteresirani za spasenje ljudi kako bismo koristili svetu revnost na njihovo obraćenje: da možemo uživati u njihovoj vječnoj zahvalnosti i ljubavi, i zahvalnost našeg Nebeskog Oca zbog našeg nesebičnog interesa za njegovu djecu.¹⁷

Naša misija prema djeci našeg Oca… je misija mira, dobre volje prema svim ljudima. Želja da dijelimo sa svom djecom našeg Oca dobre stvari koje je on tako velikodušno udijelio nama je snažna i žarka, i spuštamo se na naša koljena, iz dana u dan, te se molimo da njihova srca mogu biti dirnuta, u nadi da mogu razumjeti da Duh Božji može ući u njihove duše, kako bi razumjeli istinu kada im se udijeli.¹⁸

O kada bi ova velika Crkva, s moću koja joj je dana od Boga, mogla brže proširiti istinu i spasiti narode od uništenja. Mi rastemo brzo, kao organizacija, ali se ne radujem toliko brojčanom povećanju koliko u vjerovanje da se utjecaj kojim zračimo osjeća po dobru i da djeca našeg Oca, od sjevera do juga, od istoka do zapada, slušaju poruku života i spasenja bez koje ne bi mogli živjeti u nazoč-nosti Otkupitelja čovječanstva.¹⁹ [Vidi 4. prijedlog na 121. stranici.]

Gospodin će nas držati odgovornima za naše napore u dijeljenju dara evanđelja.

Primili smo predivan dar, ali s tim darom dolazi i velika odgovornost. Gospodin nas je blagoslovio spoznajom iznad one u naših bližnjih, a s tim znanjem dolazi i obveza da to dijelimo s njegovom djecom gdje god ona bila.²⁰

Ne razumijem kako možemo služiti Bogu sa svom moću ako zanemarimo njegovu djecu, ili ako provedemo previše vremena u sebičnom isticanju sebe, akumulirajući stvari u ovom životu i ostavljajući njegovu djecu u tami, kada bismo ih mogli izvesti na svjetlo. Moje shvaćanje je da je najvažnija misija koju imam u ovom životu prije svega obdržavati zapovijedi Božje onako kako sam podučen, a zatim ih podučavati djeci mog Oca koja ih ne razumiju.²¹

Ne postoji drugo evanđelje spasenja, a mi, moja braćo koja obnašate sveto svećeništvo, imamo odgovornost pronijeti tu poruku, ne samo narodima zemlje, već biti primjer u našem životu i podučavati je našim bližnjima koji nisu naše vjere. Upozoravam vas ovoga dana da nas Gospodin drži odgovornima da pozovemo njegovu djecu na pokajanje i proglašavamo njegovu istinu. Ako ne uspijemo iskoristiti naše prilike da podučimo sinove i kćeri Božje koji nisu naše vjere, a koji žive oko nas, ovom evanđelju našeg Gospodina, on će od nas tražiti s druge strane vela ono što nismo uspjeli učiniti.²²

Uskoro ćemo se morati suočiti sa zapisom naših života, i ako smo bili vjerni, siguran sam da će nam Otac svih nas zahvaliti i blagosloviti nas što smo doveli toliko njegovih sinova i kćeri do razumijevanja svrhe života i spoznaje kako da uživaju u životu pod utjecajem njegovog duha.²³

Kada posjedujemo duh evanđelja želimo biti u mogućnosti podučiti koliko god je moguće više djece našeg Oca do kojih možemo doći veličanstvenim istinama koje su neophodne za njihovo uzvišenje, da kada dođe vrijeme da svi stanemo u nazočnost Otkupitelja čovječanstva, možemo reći: »Svom moću koju si mi dao, svom mudrošću i znanjem koje si mi dao, težio sam nježno i ljubavlju nehinjenom, s odlučnošću i ljubaznošću dovesti što više tvoje djece do spoznaje evanđelja koliko god sam mogao.«²⁴ [Vidi 5. prijedlog na 121. stranici.]

Ako dijelimo evanđelje s Božjom djecom, naša će nagrada biti velika radost s njima u celestijalnom kraljevstvu.

Mnogi od nas provode većinu vremena težeći stvarima u ovom životu koje ćemo biti prisiljeni ostaviti kada odemo odavde, a opet posvuda oko nas postoje besmrtne duše koje bismo, kad bismo htjeli, mogli podučiti i nadahnuti da istražuju istinu i usaditi u njihova srca spoznaju da Bog živi. Koje bi nam blago na cijelom svijetu moglo biti toliko dragocjeno, jer imali bismo njihovu zahvalnost ovdje i njihovu vječnu i beskonačnu zahvalnost u nadolazećem svijetu. To je najvažnija misija.²⁵

Razmislite koliko bi značilo kada bismo, umjesto da budemo sebični pokušavajući spasiti samo svoju obitelj, mogli izbrojati desetke i stotine muškaraca i žena na koje smo utjecali da prihvate evanđelje našeg Gospodina. Tada bismo se doista osjećali blagoslovljeno i uživali u njihovoj ljubavi i zahvalnosti zauvijek.²⁶

Kakva će radost biti s one strane vela kada nađemo te dobre muškarce i žene koji žive u skladu sa svjetlom koje imaju, pokušavajući izvršiti svoju dužnost prema Bogu, a zbog našeg kontakta, zbog naše želje i spremnosti da dijelimo s njima, oni će primiti druge informacije o evanđelju našeg Gospodina i prihvatiti uredbe njegovog svetog Doma i pripremiti se za članstvo u celestijalnom kraljevstvu. Kako ćete sretni biti, kada dođe onaj trenutak u kojem ćete stati u nazočnost velikog Suca da podnesete izvještaj o godinama života koje ste proveli u smrtnosti, kada ta djeca našeg Oca koje on voli onoliko koliko voli vas, stojeći pored nas, kažu: »Nebeski Oče, ovaj čovjek, ova žena, su mi prvi dali informaciju o tvojoj veličanstvenoj istini koja je u meni izazvala želju da te gorljivije tražim nego prije. Ovaj čovjek ili ova žena učinili su ovaj blagoslov za mene.« I to nije sve.

Kada dođe taj trenutak, kada prođete kroz vječnost, što je puno vremena, imat ćete ljubav i zahvalnost svakog čovjeka, žene i djeteta čije ste bili oruđe za donošenje vječne sreće. Nije li to dragocjeno? Možemo provesti naše živote ovdje i steći nekoliko stotina ili tisuća dolara, možemo posjedovati stada, krda, kuće i zemlju, ali to ne možemo ponijeti sa sobom na drugu stranu. To nije neophodno za vječni život, to je neophodno samo za nas ovdje, ali ako smo zaslužili zahvalnost i ljubav druge Božje djece, to će nam trajati zauvijek. Razmislite što to znači! Kada dođe vrijeme da se ovaj svijet očisti vatrom i postane celestijalno kraljevstvo, kada se sva nečistoća i sve što nije poželjno ukloni, koliko će ugodno biti otkriti da imamo društvo onih kojima smo služili za ovog života, da s njima dijelimo nasljedstvo i da nas zauvijek vodi Isus Krist naš Gospodin – nije li to vrijedno svega? Nije li to radosna prilika?²⁷ [Vidi 6. prijedlog na 121. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Ponovite »Iz života Georgea Alberta Smitha« (stranice 111–113). Što mislite zašto je predsjednik Smith bio toliko oduševljen misionarskim radom? Što za vas znači biti »prije svega misionar Crkve«?
Što obnovljeno evanđelje nudi svijetu uz »moralne lekcije« koje pruža većina religija? (Za neke primjere, vidi stranice 113–114.)
Pročitajte odsjek koji počinje na 114. stranici (vidi i NiS 123:12). Koje ste primjere ljudi vidjeli kako prevladavaju kriva shvaćanja o Crkvi prihvaćajući poziv da »dođu i vide«? Koji su neki učinkoviti načini da se uputi takav poziv?
Pročitajte treći cijeli odlomak na 116. stranici. Što mislite zašto ponekad oklijevamo podijeliti evanđelje s bližnjima? Dok proučavate stranice 116–117, razmislite što možemo učiniti da to prevladamo.
Dok čitate odsjek koji počinje na 117. stranici, razmislite činite li ono što Gospodin očekuje od vas da podijelite evanđelje. Uz molitvu razmotrite kako možete potpunije obdržavati ovu zapovijed.
Ponovite posljednji odsjek učenja (stranice 118–120 i razmislite o osobi koja je predstavila obnovljeno evanđelje Isusa Krista vama ili vašoj obitelji. Što možete učiniti da pokažete ili izrazite svoju zahvalnost toj osobi?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Amos 8:11–12; Mosija 28:1–3; Alma 26:28–30; Nauk i savezi 4:4; 18:10–16

Pomoć pri podučavanju: »Bolje je uzeti par dobrih ideja i stvoriti dobru diskusiju – kao i učenje – nego mahnito pokušavati podučiti svaku riječ iz priručnika… Ozračje u kojem ne vlada žurba je potpuno ključno ako želite da Duh Gospodnji bude prisutan na satu (Jeffrey R. Holland, »Teaching and Learning in the Church«, Ensign, lipanj 2007, 91).

»Mi pronosimo evanđelje Isusa Krista. Upravo je želja da spasimo duše ljudske djece ona koja gori u našim srcima.«

»A oni koji vjeruju slijedit će uzorak kojeg je dao Spasitelj kada je rekao svojim učenicima: ‘Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.’«

»Kada posjedujemo duh evanđelja želimo biti u mogućnosti podučiti koliko god je moguće više djece našeg Oca do kojih možemo doći.«