22. poglavlje

Podizanje djece u svjetlu i istini

Gospodin je roditeljima dao odgovornost da poučavaju svoju djecu evanđelju riječju i primjerom.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Pred kraj svog života, predsjednik George Albert Smith osvrnuo se na svoj odgoj i učenja svojih roditelja:

»Rodio sam se u skromnom domu… Moji su roditelji živjeli u vrlo skromnim okolnostima, ali hvalim svog Tvorca i zahvaljujem mu svim svojim srcem što me je poslao u njihov dom.

Odrastao sam u Salt Lake Cityju. Kada sam navršio osam godina, krstio sam se u City Creeku. Bio sam potvrđen za člana Crkve na sastanku posta u 17. odjelu, i naučio dok sam bio dječak da je ovo djelo Gospodnje. Naučio sam da su na ovoj zemlji živjeli proroci. Naučio sam da će nadahnuće Svesilnoga utjecati na one koji su živjeli da ga prime …

Ne znam nijednog čovjeka na svijetu koji ima više razloga za zahvalnost od mene. Zahvalan sam za svoje rođenje, zahvalan za roditelje koji su me podučili evanđelju Isusa Krista i postavili primjer u svom domu. Ako sam učinio išta što nisam trebao u svom životu, bilo bi to nešto što nisam mogao naučiti u domu svoje majke. U obitelji s puno djece, bila je potrebna majka s puno strpljenja, a ona je uvijek bila strpljiva s nama. Tamo je uvijek bilo dragosti, dobrote i ljubavi.«¹

U svom vlastitom domu, George Albert Smith nastojao je slijediti primjer svojih roditelja u podučavanju strpljenjem i ljubavlju. Njegova se kći Edith prisjetila iskustva iz svoje mladosti:

»Stalno nas je savjetovao kako se trebamo ponašati, naglašavajući čestitost i poštenje. Sjećam se jednog dana kada sam se vraćala kući s tečaja klavira, kontrolor u tramvaju me je preskočio prilikom naplate karte… Nekako je prošao pored mene, a ja sam došla na odredište još uvijek držeći novčić u ruci, i iskreno, prilično ushićena što sam besplatno putovala.

Veselo sam potrčala k svome ocu da mu ispričam o svojoj sreći. Strpljivo je saslušao moju priču. Počela sam misliti kako sam postigla veliki uspjeh… Bila sam sigurna da kondukter nije znao da nisam platila za vožnju, i stoga je sve bilo u redu.

Kada sam dovršila svoju priču, otac je rekao: ‘Ali, draga, iako kondukter ne zna za to, ti znaš, ja znam, a i Nebeski Otac zna. Stoga nas je i dalje troje kojima treba udovoljiti da te vide kako plaćaš punu cijenu za primljenu vrijednost.’«

Edith se vratila do stanice i platila svoju kartu po povratku tramvaja. Kasnije je iskazala zahvalnost za način na koji se njezin otac ponio u toj situaciji: »Doista sam zahvalna za oca koji je bio dovoljno mudar da mi nježno priopći pogrešku, jer da je bila previđena, mogla sam pomisliti da on to odobrava, i mogla sam ponovno pokušati nešto slično drugom prilikom.«² [Vidi 1. prijedlog na 224. stranici.]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Roditelji imaju primarnu odgovornost podučavati svoju djecu evanđelju.

Jedan od najvećih i najbogatijih od svih blagoslova bit će onaj koji dolazi ako podučavate onako kako biste trebali, i obučavate onako kako biste trebali ove odabrane duhove koje naš Nebeski Otac šalje u svijet u ove posljednje dane… Nemojte prepustiti podučavanje vaše djece javnim školama. Nemojte prepustiti njihovu poduku Maloj školi, Nedjeljnoj školi i [crkvenim organizacijama za mlade]. Oni će vam pomoći i dati dobar doprinos, ali upamtite da je sam Bog rekao, da ako roditelji ne podučavaju svoju djecu vjeri u Boga, pokajanju, krštenju i polaganju ruku u dobi od osam godina, grijeh će biti na njihovim glavama [vidi NiS 68:25–28]. Ovo nije prijetnja, moja braćo i sestre, to je nježan i brižan savjet našeg Nebeskog Oca koji zna sve, razumije i shvaća što znači kada je djeci dozvoljeno odrasti bez ove poduke.³

Ono što hoću reći je da imam snažnu želju da se to ureže u misli svakog roditelja u Sionu, i da to, dok Gospodin omogućuje ove predivne obrazovne institucije, dok znanost toliko doprinosi za našu ugodu i blagoslov, dok Crkva priprema mjesta na koja možemo poslati našu djecu da budu podučena Kristovom evanđelju, ne oslobađa vas ili mene odgovornosti i obveze koju je na nas stavio naš Nebeski Otac da podučavamo svoju djecu… Nije dovoljno da moja djeca uče o vjeri, pokajanju, krštenju i polaganju ruku za dar Duha Svetoga u pomoćnim organizacijama. Moj Otac na Nebu zapovjedio je da to trebam činiti sam.⁴

Nitko drugi ne može obaviti dio kojeg je Bog dodijelio nama kao roditeljima. Preuzeli smo obvezu kada smo bili sredstvo donošenja djece na svijet. Ne možemo prebaciti tu odgovornost na bilo koju organizaciju. Ona pripada nama… Odgovornost je prije svega na vama i na meni ne samo da savjetujemo, već da podučavamo, postavljajući primjer, provodeći dovoljno vremena s našim voljenima, sinovima i kćerima, da ne budu odvedeni na… zabranjene staze.⁵

Sazovite svoje obitelji, i ako im niste ranije prenijeli razumijevanje svrhe života i spoznaju o evanđelju našeg Gospodina, učinite to sada, jer kažem vam kao sluga Gospodnji, to im je sada potrebno i trebat će im od sada nadalje.⁶ [Vidi 2. prijedlog na 224. stranici.]

Drugi interesi ne smiju prouzročiti da izgubimo iz vida našu dužnost da podučavamo svoju djecu.

Rečeno nam je u Luki da će ljudi biti zagušeni tjeskobnim brigama, bogatstvom i sjetilnim užicima [vidi Luka 8:14]. Razmišljam… čak i sada, o muškarcima i ženama koje volim, čija je duhovnost zagušena upravo tim stvarima, a neprijatelj ih odvodi na onaj jednostavan put užitka i zanemaruju svoju dužnost kao roditelji i kao članovi Crkve Isusa Krista…

Sada, usred kaosa, uzbuđenja i svih životnih užitaka… nemojmo gubiti vidik prema dužnosti koju dugujemo sinovima i kćerima koji su stvoreni na sliku Božju. On je Otac njihovih duhova, i on će nas držati odgovornima za učenja koja primaju. Nadam se i molim da ćemo ih podučavati tako da kada dođe kraj, da ćemo od njega primiti blagoslov: »Dobro, valjani i vjerni slugo! Uđi u veselje gospodara svoga!« i da naši voljeni mogu biti s nama vječno.⁷

Želio bih vam ispričati priču. Prije mnogo godina, u Indiani su živjela dva dječaka, mladića koji su radili na farmama – farme su bile udaljene 8 do 11 kilometara. Radili su naporno svaki dan obavljajući svoje zadatke, muzući krave, itd. Prvi je dječak otišao do svog oca jednog dana dok je imao 13 ili 14 godina i rekao: »Oče, volio bih otići u grad. Volio bih vidjeti blještava svjetla. Zanima me bih li mogao otići jednu večer ranije, ako bih radio naporno i obavio sav svoj posao?« Otac je rekao: »Ne možeš to učiniti jer ne možeš obaviti svoj posao.« »Ako budem spreman ustati u zoru i raditi cijeli dan, mogu li otići do grada? Nije daleko, i mogao bih otići tamo na sat–dva, a zatim se ranije vratiti kući.« Otac je rekao: »Pa, naravno, ako ćeš obaviti sve svoje zadatke, onda možeš ići.« Očevi, upamtite ovo. Rezultat je bio da je on otišao. Otišao je u grad pred mrak. Trgovine i banke bile su zatvorene. Bilo je otvoreno mnoštvo lokala za biljar i kockanje. Svi dobri ljudi bili su na zatvorenom, uglavnom u svojim domovima. Sva ološ bila je na ulicama ili u tim lokalima. Vidjeli su tog mladića kako dolazi i pokupili su ga. Nije prošlo puno vremena, a već su mu pokazali neke stvari koje dječak ne bi trebao vidjeti. To je bilo njegovo iskustvo. Okusio je nešto što nije bilo dobro za njega.

Drugi je dječak prišao svom ocu na isti način. Rekao je: »Oče, volio bih ponekad otići u grad. Zar ne želiš da odem i vidim neke stvari koje nikad nisam vidio? Otići ću prije mraka da bih mogao vidjeti.« »Dječače«, odgovorio je otac, »mislim da imaš pravo otići u gradi, i mislim da imaš pravo da tvoj otac pođe s tobom. Odaberi dan i pomoći ću ti sa svim zadacima kako bismo mogli otići dovoljno rano da upoznaš neke od mojih suradnika.«

Govorim o istom mjestu – dvije farme nisu bile daleko. U roku od tjedan dana odabrao je dan. Obavili su sve zadatke i otišli u grad. Stigli su malo prije četiri sata. Došli su prije nego što su se zatvorile banke. Dječak je bio lijepo obučen. Njegov ga je otac odveo u banku i predstavio ga bankaru, koji ga je primio za ruku i rekao: »Kada budeš u gradu, dođi i posjeti nas, i pobrinut ćemo se da si dobrodošao.«

Njegov ga je otac odveo do poslovnih kuća u kojima je poslovao, gdje su ga ljudi ljubazno dočekali. Kada su se zajedno vratili kući, nakon što su ostali pogledati predstavu, taj je dječak upoznao neke od najboljih ljudi u zajednici. Rezultat je bio da je, kada je odrastao, otišao u grad i družio se s najboljim ljudima.⁸ [Vidi 3. prijedlog na 224. stranici.]

Želim vam reći … da ne postoji vrijeme koje možete uložiti, ne postoji način na koji možete bolje iskoristiti svoje vrijeme za bolju svrhu od podučavanja vaših sinova i kćeri da budu dostojni blagoslova našeg Nebeskog Oca.⁹

Roditeljski primjer može odvesti dijete u sigurnost, pravednost i sreću.

Budimo primjeri pravednosti našoj djeci, održavajmo obiteljske molitve i molimo blagoslov za hranu. Neka naša djeca vide da muževi i žene imaju ljubavi jedni prema drugima. Dok još ima vremena, iskoristite priliku kao muževi i žene da blagoslovite jedni druge s ljubavlju, s dobrotom i pružanjem pomoći na svaki način. Iskoristite priliku dok još ima vremena da podučite svoje sinove i kćeri živjeti da budu sretni… Neka naši domovi budu utočišta mira, nade i ljubavi.¹⁰

Prije svega nekoliko dana pročitao sam pismo čovjeka koji je vjerojatno proživio pola svog života. U pismu svom ocu je rekao: »Tvoja pažnja za voljene osobe, tvoja poduka za mene, primjeri koje si mi postavio, bili su mi nadahnuće da činim ono što bi Gospodin želio da činim. Osjećao sam da ću slijedeći tvoje stope biti siguran.« To je bio mudar, blagoslovljen otac koji je mogao usaditi takvo pouzdanje u svog sina… Zbog ponašanja oca – prema priznanju koje je odao svom ocu u pismu – zbog primjera kojeg je postavio u svom domu, on je danas jedan od pouzdanika ove Crkve. On može živjeti u svijetu i obdržavati zapovijedi Gospodnje. Njegova želja da čini dobro nadahnuta je u domu u kojem je živio. On u domu nije naučio sebičnost, već nesebičnost. Roditelji nisu bili željni da steknu sve što mogu i čuvaju to sebično samo za sebe, već su išli u potragu za onima kojima je to trebalo, ohrabrujući ih i blagoslivljajući. Svi govori svijeta ne bi mogli staviti u srce tog čovjeka ono što on danas ima, već je zaslužan primjer kojeg su postavili njegovi roditelji, oni koji su živjeli u domu u kojem je on živio.

Uopće ne sumnjam da je bilo stotine muškaraca i žena, možda i tisuće njih, u okruženju u kojem živimo i u svijetu, koji bi rekli isto o učenjima svojih očeva i majki. No plašim se da ima nekih među nama koji su pod utjecajem običaja svijeta i opsjednuti s idejom da moramo slijediti gužvu bez obzira na to što vjeruju ili čine. U tom slučaju naš primjer neće biti blagoslov, već može uništiti sreću naše djece.¹¹

Posvjedočimo kroz naša svakodnevna djela, kao i kroz naše razgovore, da vjerujemo da je ovo Očevo djelo i primit ćemo neizrecivu radost, a djeca koja odrastu u našim domovima napredovat će u vjeri i poniznosti. Nadodat će im se blagoslovi, dat će im se moć da se odupru neprijateljskim strijelama koje su uprte u njih, a umjesto nesreće koja žalosti ljudsku djecu zbog grešnosti, bit će utjeha, mir i sreća, a… ovu će zemlju nastaniti muškarci i žene koji će imati karakternu snagu oduprijeti se životnim opačinama.¹² [Vidi 4. prijedlog na 224. stranici.]

Voleći i podučavajući naše mlade, možemo im pomoći da budu sačuvani od zla.

Sveci posljednjih dana, podučavajte svoju djecu da poštuju zakon ćudoređa. Okružite ih rukama svoje ljubavi tako da nemaju želju sudjelovati u kušnjama zla koje ih okružuju na svakom koraku …

Kakva je samo povlastica za roditelje sjediti u svojim domovima okruženi s obitelji čistih dječaka i djevojčica koji su im dani od našeg Nebeskog Oca, a čije je duhove stvorio naš Otac na Nebu! Kolika je radost kada međusobno komuniciraju uživajući u blagoslovima našeg Nebeskog Oca i raduju se u suputništvu njegovog Duha, kada su tako podučeni u svojim mladim danima da dok sazrijevaju održe čistoću svojih života!

Moja braćo i sestre, molim vas da s više ozbiljnosti, s više promišljanja i više strpljenja nego ikada ranije čuvate nadolazeći naraštaj od zamki koje je neprijatelj postavio pod njihove noge. Mnogo [filmova], radio programa, časopisa, knjiga, itd., su neprimjereni … i osim ako mi ne neutraliziramo utjecaj tih stvari zdravim učenjima i okolinom, donoseći mladima pogodnosti koje potječu iz poznavanja života dobrih muškaraca i žena, podučavajući ih vrlinama proroka i značenju evanđelja Isusa Krista, možemo izgubiti dio voljenih osoba …

Podučimo našu djecu da budu čisti u svom životu, da budu čestiti. Podučavajte svoje dječake da štite krepost svojih sestara i prijateljica. Podučavajte svoje kćeri da štite krepost dječaka s kojima se druže… Diplomirajmo, ako možemo upotrijebiti taj izraz, odgajanje naših dječaka i djevojčica pod utjecajem Duha Božjega, da neprijatelj nema moći odvesti ih na sporedne putove.¹³ [Vidi 5. i 6. prijedlog na 225. stranici.]

Proučavanje evanđelja kao obitelj pomoći će da nam djeca budu blizu.

U našim domovima, braćo i sestre, naša je povlastica i dužnost okupiti svoju obitelj da uživaju, jačaju i podržavaju jedni druge, da budu podučeni istinama iz Svetih pisama. U svakom domu djecu treba poticati da čitaju riječi Gospodinove kao da su objavljene nama u našoj rasporedbi. Trebali bismo čitati Bibliju, Mormonovu knjigu, Nauk i saveze i Dragocjeni biser; ne samo u svojim domovima, već ih objašnjavati našoj djeci da mogu razumjeti… odnos Boga s njegovim narodom na zemlji.

Pogledajmo možemo li ubuduće učiniti više nego što smo učinili do sada. Obvežimo se na načelo i praksu okupljanja obitelji u svojim domovima. Neka se svatko od nas pita: »Jesam li obavio svoju dužnost kod kuće čitajući i podučavajući evanđelje kako je objavljeno kroz Gospodnje proroke? Jesam li držao svoju djecu u blizini i učinio dom ugodnim mjestom i mjestom poštovanja, ljubavi, razumijevanja i predanosti?«

Ako nismo, pokajmo se zbog našeg zanemarivanja i okupimo svoje obitelji oko sebe i podučimo ih istini …

»Jesam li uredio svoj dom?« Ovo bi trebalo biti pitanje u svakom srcu. Ne je li to učinio moj susjed, već jesam li ja učinio ono što Gospodin traži od mene?¹⁴

Naša su djeca najdragocjeniji dar kojeg nam naš Otac daje. Ako možemo usmjeriti njihove korake na put spasenja, bit će to vječna radost za nas i za njih …

Jedan od načina na koje nam mogu biti u blizini jest da se često okupljamo u našim domovima. Crkva je zatražila da se izdvoji barem jedna večer svaki tjedan za okupljanje cijele obitelji kako bismo uživali u društvu jedni drugih, u jednostavnom ugodnom obiteljskom okruženju i razgovoru jedni s drugima o onim stvarima koje su od velike i trajne vrijednosti…

Prvo predsjedništvo to je napisalo 1915. godine »predsjednicima okola, biskupima i roditeljima u Sionu«, i citiram što su tada rekli:

»Savjetujemo i potičemo uvođenje ‘kućne večeri’ širom Crkve, gdje bi očevi i majke okupili svoje sinove i kćeri u domu i podučili ih o riječi Gospodnjoj… Ta ‘kućna večer’ treba biti posvećena molitvi, pjevanju crkvenih pjesama, instrumentalnoj glazbi, čitanju Svetih pisama, obiteljskim temama i određenim lekcijama o načelima evanđelja, i etičkim problemima u životu, kao i dužnostima i obvezama djece prema roditeljima, domu, Crkvi, društvu i naciji.«

A ovo je bio obećani blagoslov onima koji će činiti što je zatraženo:

»Budu li sveci poslušali ovaj savjet, obećavamo da će doći veliki blagoslovi. Povećat će se ljubav u domu i poslušnost prema roditeljima. Vjera će se razviti u srcima mladih u Izraelu i oni će primiti moć da se bore protiv zlih utjecaja i iskušenja koja ih neprestano okružuju.«

Ova načela i obećanja i dalje su pred nama.¹⁵

Kada bi kućna večer mogla biti stvarnost među svecima posljednjih dana, kada bi tijekom jedne večeri tjedno živjeli s najbližima pod utjecajem duha Gospodnjega, na našim vlastitim okupljanjima okruženi onima koje nam je Gospodin dao i naglasio nam da ih trebamo podučavati, koliko bi bilo sretnih domova tamo gdje je danas patnja, nesloga i žalost …

Kada isključimo svijet i vanjske utjecaje, a kroz moć molitve i zahvalnosti damo našim sinovima i kćerima bogate istine koje nam je Gospodin udijelio za našu i njihovu dobrobit, uslijedit će iskreni razvoj vjere. Nadam se da će biti moguće da se vratimo ukoliko smo odstupili od tog savjeta. Okupimo svoju djecu oko sebe i neka naši domovi budu stalno mjesto boravka Duha Gospodnjeg. Ako učinimo naš dio, možemo znati i biti sigurni da će naš Nebeski Otac učiniti svoj.¹⁶ [Vidi 7. prijedlog na 225. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Razmislite o priči na stranicama 215–216. Što mislite zašto je George Albert Smith mogao tako uspješno podučiti svoju kćer Edith? Razmislite o trenutku iz vaše mladosti kada vas je roditelj podučio nešto što je utjecalo na vaš život. Zašto je ta lekcija toliko učinkovita?
Proučite prvi odsjek učenja (stranice 216–217) i Nauk i saveze 93:37–40. Što mislite zašto je Gospodin dao roditeljima, a ne organizacijama, odgovornost da podučavaju svoju djecu evanđelju? Kako crkvene organizacije mogu pomoći roditeljima u toj odgovornosti? Kako šira obitelj može pomoći? Ako nemate svoju djecu, razmislite o načinima na koje možete biti pravedan utjecaj mladima u Crkvi na način koji podupire roditelje.
Ponovite priču na stranicama 218–219. Na koji način djeca imaju korist kada roditelji provode vrijeme s njima? Koje su neke od »brig[a] i… sjetilni[h] uži[tak]a« (217. stranica) zbog kojih možemo zanemariti naše odgovornosti prema našim obiteljima? Što možemo učiniti da to prevladamo?
Pročitajte odsjek koji počinje na 220. stranici. Razmislite o svojim stavovima spram »utjecaj[a] običaja svijeta« i kako ti stavovi mogu utjecati na vašu djecu. Koja su neka od »svakodnevn[ih] djela« koja daju naročito snažno svjedočanstvo o našim uvjerenjima našoj djeci?
Koja su neka od iskušenja s kojima se djeca i mladi suočavaju u vašoj zajednici? Proučite odsjek koji počinje na 221. stranici, tražeći stvari koje roditelji, djedovi i bake i drugi mogu učiniti da pomognu mladima oduprijeti se iskušenjima.
Predsjednik Smith je savjetovao da trebamo »diplomirati«, odnosno specijalizirati se za odgoj naše djece pod utjecajem Duha (vidi 221. stranicu). Što to znači za vas? Što roditelji mogu učiniti da se specijaliziraju za odgoj svoje djece u pravednosti?
Na stranicama 222–223, predsjednik Smith ponavlja neka od obećanja koja su dana obiteljima koje redovito održavaju kuć-ne obiteljske večeri. Na koji su se način ta obećanja ispunila u vašoj obitelji? Koji biste savjet dali obitelji koja nikada prije nije imala kućnu obiteljsku večer, a žele početi?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Mudre izreke 22:6; Izaija 54:13; Enoš 1:1–3; Mosija 4:14–15; Alma 56:45–48; Nauk i savezi 68:25–31; vidi i »Obitelj: Proglas svijetu« Ensign, studeni 1995, 102.

Pomoć pri podučavanju: »Vodite računa o tome da ne završite prebrzo neku dobru raspravu da biste uspjeli prezentirati cijelo gradivo koje ste pripremili. Premda je važno obraditi gradivo, još je važnije pomoći učenicima osjetiti utjecaj Duha, odgovoriti na pitanja, povećati njihovo razumijevanje evanđelja i produbiti njihovu predanost u obdržavanju zapovijedi.« (Podučavanje, nema većeg poziva, 64).

Supruga Georgea Alberta Smitha, Lucy, i njihove kćeri, Edith (lijevo) i Emily (desno).

»Ne postoji vrijeme koje možete uložiti, ne postoji način na koji možete bolje iskoristiti svoje vrijeme za bolju svrhu od podučavanja vaših sinova i kćeri da budu dostojni blagoslova našeg Nebeskog Oca.«

»Kada bi kućna večer mogla biti stvarnost među svecima posljednjih dana… koliko bi bilo sretnih domova.«