9. poglavlje

Otvorite svoju dušu Gospodinu u molitvi

Kroz osobnu i obiteljsku molitvu možemo osjetiti utjecaj Nebeskog Oca u našim obiteljima i u našim domovima.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Molitva je bila važan dio doma u kojem je odrastao George Albert Smith. »Svaki član kućanstva pridavao je važnost osobnim i obiteljskim molitvama«, rekao je. »Naučio sam u ranoj dobi da će Gospodin odgovoriti na molitvu kao što je odgovorio na moju i na mnoge mi je načine dao dokaz o svojoj pažljivoj brizi.«¹

Čak i kasnije u svom životu, predsjednik Smith prisjetio se s dragošću kako ga je majka, Sarah Far Smith, podučavala da moli:

»Podučavan sam u krilu majke svetice posljednjih dana. Jedna od prvih stvari koje se sjećam bilo je da me je uzela za ruku i povela na kat. U sobi su bila dva ležaja – ležaj na kojem su spavali moji roditelji i krevetić na kotačiće na drugoj strani. Sjećam se kao da se dogodilo jučer. Kad smo se popeli uz stube, sjela je pored mog krevetića na kotačiće. Uputila me da kleknem ispred nje. Preklopila je moje ruke i uzela ih u svoje, te me podučila mojoj prvoj molitvi. Nikada je neću zaboraviti. Ne želim je zaboraviti. To je jedna od najljepših uspomena u mom životu, anđeoska majka koja sjedi pored mog ležaja i podučava me molitvi.

Bila je to vrlo jednostavna molitva, no… ta je molitva za mene otvorila ustave nebeske. Ta mi je molitva pružila ruku mog Oca na Nebu, jer mi je objasnila značenje svega toga onoliko koliko je malo dijete moglo razumjeti. Od tog dana do danas, prešavši otprilike milijun milja po svijetu među drugom djecom našeg Oca, svakog dana i svake noći, gdje god sam bio, kada sam lijegao u ležaj ili ustajao iz njega, osjećao sam da sam blizu mom Nebeskom Ocu. On nije daleko.«²

Tijekom svog života, predsjednik Smith se pouzdao u molitvu ne samo kao sredstvo približavanja Bogu već da ga zatraži pomoć u vrijeme potrebe. Jednog dana dok je plivao u Tihom oceanu, uz obalu Kalifornije, imao je sljedeće iskustvo:

»Smatralo se da sam vrlo dobar plivač i izuzetno sam uživao u tom sportu. Tog dana plima je bila vrlo visoka i vrlo brza. Udaljavajući se od obale i plivajući u ocean, ronio bih kroz velike valove dok su se vrhovi pjenili i prskali me. Moj cilj bili su veliki mirni dijelovi iza velikih valova gdje bih se mogao okrenuti na leđa i plutati gore dolje.

Uživajući u ovom zanimljivom sportu, jedan veliki val se podigao i prevalio prije nego što sam se mogao ispraviti nakon zarona kroz prethodni. Drugi me val uhvatio i povukao na dno oceana. Mogao sam osjetiti kako me struja odvlači od obale. U tom trenutku došlo je mnogo valova u kratkom razmaku i nisam se mogao ispraviti prije zaranjanja u drugi. Shvatio sam da me snaga brzo napušta i da je potrebno pronaći nekakvu pomoć. Dok me je nosio brijeg jednog velikog vala, ugledao sam stupove obližnjeg mola i pomislio da kada bih nadljudskim naporom uspio dohvatiti sigurnost stupova, tada bih spasio svoj život.

Tiho sam zamolio svog Nebeskog Oca da mi da snagu da ostvarim svoju namjeru. Kad sam bio gurnut do mola na duljinu ruke, posegnuo sam i uhvatio se rukama za jedan od stupova. Bili su prekriveni s oštrim tamnoplavim priljepcima, i ozlijedio sam ruke i noge hvatajući se za sigurnost zadobivši ogrebotine po prsima, nogama i bedrima. Držao sam se koliko sam mogao podnijeti bol i iščekivao prijateljski val da dođe do mene kako bih mu se prepustio da me odnese do stupa bliže obali. Svaki put s molitvom u srcu potrudio sam se ići od jednog stupa do drugog nošen bregovima kotrljajućih valova.

Polako, ali sigurno i s velikim teškoćama, dospio sam do obale gdje je voda bila dovoljno plitka da hodajući izađem na obalu. Kada sam došao u sigurnost toplog pijeska, pao sam iscrpljen. Bio sam toliko slab, gotovo utopljen, i nisam mogao otići kući dok se neko vrijeme nisam odmorio. Ležeći na toplom i sigurnom pijesku, pomislio sam na grozno iskustvo koje sam upravo prošao i moje je srce bilo ispunjeno zahvalnošću i poniznošću što je Gospodin… poštedio moj život.«³ [Vidi 1. prijedlog na 91. stranici.]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Molitva nam omogućuje da razgovaramo s našim Nebeskim Ocem kao da je prisutan.

To je predivan blagoslov u kojem uživamo u ovim vremenima stresa i neizvjesnosti, da osjetimo sigurnost u božansko vodstvo, da imamo apsolutnu vjeru u osobnog Boga koji je zainteresiran za nas i koji čuje i odgovara na naše molitve.⁴

Prije mnogo godina… čuo sam za [jednog] devetogodišnjeg dječaka bez roditelja koji je bio žurno otpremljen u bolnicu gdje je pregled pokazao da mora biti operiran bez odgode. Živio je s prijateljima koji su mu dali dom. Njegovi otac i majka, (dok su bili živi) podučili su ga da se moli. Stoga je, kada je došao u bolnicu, želio da mu Gospodin pomogne.

Liječnici su odlučili održati konzultacije. Kada je prebačen u operacijsku salu, pogledao je oko sebe i vidio sestre i liječnike koji su se savjetovali oko njegovog slučaja. Znao je da je situacija ozbiljna i rekao im je dok su se pripremali dati mu anesteziju: »Doktore, prije nego započnete operaciju, nećete li se pomoliti za mene?«

Liječnik, kojem je očito bilo neugodno, izgovorio se i rekao: »Ne mogu se moliti za tebe.« Zatim je dječak pitao druge liječnike, s istim rezultatom.

Naposljetku se dogodilo nešto zaista iznimno. Taj mali dječak je rekao: »Ako vi nećete moliti za mene, hoćete li molim vas pričekati dok se ja pomolim za sebe?«

Maknuli su plahtu, a on je kleknuo na operacijski stol, pognuo glavu i rekao: »Nebeski Oče, ja sam samo siroče. Jako sam bolestan. Hoćeš li me izliječiti? Blagoslovi ove ljude koji će operirati da to učine dobro. Ako me izliječiš, pokušat ću odrasti da budem dobar čovjek. Hvala ti, Nebeski Oče, za ozdravljenje.«

Kada je završio molitvu, legao je. Oči liječnika i sestara bile su ispunjene suzama. Zatim je rekao: »Spreman sam.«

Operacija je napravljena. Momčić je vraćen u svoju sobu, a nakon nekoliko dana odveli su ga iz bolnice, na putu do potpunog oporavka.

Nekoliko dana nakon toga, čovjek koji je čuo za događaj otišao je u ured jednog od kirurga i rekao: »Ispričajte mi o operaciji koju ste obavili prije nekoliko dana – operaciji na malom dječaku.«

Kirurg je rekao: »Operirao sam nekoliko malih dječaka.«

Čovjek je dodao: »Ovaj dječak htio je da se netko pomoli za njega.«

Liječnik je vrlo ozbiljno odgovorio: »Imali smo takav slučaj, ali smatram da je to presveto da govorim o tome.«

Čovjek je rekao: »Doktore, ako mi ispričate, odnosit ću se prema tome s poštovanjem. Htio bih čuti.«

Zatim je doktor ispričao priču kako sam je ja prepričao i dodao: »Operirao sam stotine ljudi, muškarce i žene koji su mislili da imaju vjeru da budu iscijeljeni. No nijednom, dok nisam stao pored tog malog dječaka, nisam osjetio nazočnost Božju kako sam je osjetio tada. Taj je dječak otvorio ustave nebeske i razgovarao sa svojim Nebeskim Ocem kao što osoba razgovara s drugom licem u lice. Želim vam reći da sam bolji čovjek jer sam imao to iskustvo stojeći i slušajući malog dječaka kako razgovara sa svojim Ocem na nebu kao da je prisutan.«⁵ [Vidi 2. prijedlog na 91. stranici]

Živimo tako da svake noći kada kleknemo u molitvu i svako jutro kada se poklonimo pred Gospodinom u zahvali, u nama bude moć da otvorimo nebesa kako bi Bog čuo i odgovorio na naše molitve kako bi znali da nas on odobrava.⁶

Ako živimo blizu našem Nebeskom Ocu, bit ćemo nadahnuti da znamo za što se moliti.

Moj otac je kao mladić [zamalo] izgubio svoj život u rijeci Provo… Njegov otac, koji je bio u Salt Lake Cityju, osjetio je poticaj da ode u sobu koja je bila namijenjena za molitvu. On… je kleknuo… i rekao: »Nebeski Oče, osjećam da se nešto ozbiljno loše događa mojoj obitelji u Provu. Ti znaš da ne mogu biti tamo s njima i ovdje. Nebeski Oče, hoćeš li ih sačuvati i štititi. …«

U vrijeme kada se molio, koliko je bilo moguće točno odrediti uspoređujući vrijeme, moj je otac pao u rijeku. Bilo je to doba poplava. Stabla i stijene slijevali su se niz kanjon, a on je bio bespomoćan. Oni koji su bili u blizini vidjeli su njegovu nevolju, ali nisu mogli do njega. Voda je toliko divljala da nitko nije mogao preživjeti u njoj. Stajali su užasnuti. Otac je činio sve što je mogao da održi glavu iznad vode, ali je bio nošen gore–dolje te je udarao o stijene i stabla. U jednom trenutku val ga je podigao iz vode i izbacio na obalu. Bio je to izravan odgovor na… molitvu.⁷

Trebamo voditi brigu o našim osobnim molitvama. Trebamo živjeti tako blisko našem Nebeskom Ocu da, kada se poklonimo pred njim, možemo znati da je ono što tražimo njemu po volji, i da ako nam ne bude udijeljeno onako kako smo tražili da možemo znati da će nam doći blagoslovi na koje imamo pravo, i to će doista biti blagoslov.⁸ [Vidi 3. prijedlog na 91. stranici.]

Molitva ima snažan utjecaj u našim osobnim životima, našim domovima i našim zajednicama.

Gospodin… nam je objasnio kako možemo primiti blagoslove kroz molitvu. Ima mnogo ljudi u svijetu koji ne shvaćaju prave pogodnosti molitve. Molitva je snažna. Ona ima utjecaj kojeg, čini se, malo ljudi razumije …

Koliko ima ljudi u ovoj Crkvi koji ne znaju da imaju pravo, apsolutno pravo moliti se svom Ocu na nebu, i zamoliti ga da preuzme njihove nevolje i povede ih do zadovoljstva i sreće?⁹

Čudno je da bilo kojeg člana Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana treba poticati da se moli, a ipak ima nekih ljudi koji ne mole osobne molitve niti svoje obiteljske molitve. A opet, ako se ne molimo gubimo zaštitu koju molitva pruža.¹⁰ [Vidi 4. prijedlog na 91. stranici.]

Želio bih naglasiti sljedeće: nadam se da sveci posljednjih dana neće zanemariti svoje molitve, svoje osobne i obiteljske molitve. Djeca koja odrastaju u kućanstvima u kojima nemaju obiteljske i osobne molitve gube puno, i plašim se da su usred svijeta kaosa, užurbanosti i komešanja domovi često ostavljeni bez molitve i bez Gospodinovih blagoslova. Te obitelji ne mogu nastaviti biti sretne. Živimo u doba kada trebamo našeg Nebeskog Oca onoliko koliko je bio potreban u bilo koje drugo vrijeme.¹¹

Nemojte se lišavati moći Božje. Zadržite u svojim domovima utjecaje molitve i zahvalnosti, i neka se zahvalnost utječe onome koji je autor našeg bića i davatelj svega dobroga.¹²

Neka naši domovi budu stalno mjesto molitve i zahvalnosti… Pomolimo se za velike ljude i žene u svijetu kojima je potreban Gospodin, ali koji ne znaju za njegovu brigu za njih. Molimo se… za naše guvernere, gradonačelnike, ljude koji imaju utjecaja u politici i našim zajednicama, da mogu činiti stvari koje će biti bolje za sve nas i učiniti nas sretnijima, i udovoljiti našem Nebeskom Ocu. To je naša povlastica. Kažem vam da je moć molitve nešto što se ne može izmjeriti.¹³

Obiteljska molitva donosi jedinstvo obiteljima.

Mi [kao obitelj] nećemo uvijek isto gledati na stvari; muškarci neće uvijek razmišljati kao njihove žene i obrnuto, ali ako ćete moliti zajedno, sa stvarnom željom da budete ujedinjeni, mogu vam reći da ćete se složiti oko važnih pitanja.

Primijetio sam… na plakatu: »Obitelj koja se moli zajedno ostaje zajedno.« Ne znam tko je to postavio, ali želim reći da ako ćete o tome razmisliti na trenutak da ćete spoznati da je to istinito. Savjetujem vam da se molite zajedno Gospodinu, i pri tome ne mislim da samo izgovarate molitve, ne mislim… da ponavljate nešto iznova, već da otvorite svoju dušu Gospodinu kao muževi i očevi u svom domu, i da vam se pridruže vaše žene i vaša djeca. Neka sudjeluju. Tada u dom dolazi utjecaj kojeg možete osjetiti kada ste tamo.¹⁴

Kao jedan od onih kojeg je Gospodin zatražio da podučava, molim vas da dovedete svoje kuće u red. Nemojte gledati na stvari zdravo za gotovo. Nemojte da vas povuku ludorije i slabosti svijeta. Zaštitite svoje obitelji na svaki mogući način. Ujedinite ih pod utjecajem molitve… Kakvu samo moć molitva ima da nas održi na putu u vječni život i odvede u celestijalno kraljevstvo!¹⁵ [Vidi 5. prijedlog na 91. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate za podučavanje. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

U dijelu »Iz života Georgea Alberta Smitha« (stranice 83–86), obratite pažnju kako su prva iskustva predsjednika Smitha s molitvom utjecala na njega kroz život. Koji su neki od učinkovitih načina za podučavanje djece o snazi molitve?
Ponovite priču o devetogodišnjem dječaku (stranice 86–87). Zašto se čini da naše molitve ponekad nisu poput razgovora s našim Nebeskim Ocem licem u lice? Razmislite što možete učiniti u svojim osobnim molitvama da češće osjetite njegovu nazočnost.
Dok razmišljate o učenjima predsjednika Smitha na stranicama 87–88, prisjetite se trenutaka kada ste se osjetili ponukani zatražiti nešto u molitvi. Što biste rekli nekome tko smatra da njegove ili njezine molitve nisu odgovorene?
Razmotrite izjavu predsjednika Smitha: »Ako se ne molimo gubimo zaštitu koju molitva pruža« (89. stranica). Na koje ste načine vi osjetili moć i zaštitu molitve? Razmislite o tome da iznesete svoje svjedočanstvo o snazi molitve onima koje posjećujete kao kućni učitelj ili kućna učiteljica.
Predsjednik Smith je podučio da nas molitva može »održ[at]i na putu u vječni život« (91. stranica). Što mislite zašto je tako? Što obitelji mogu učiniti kako bi osigurali da se dosljedno mole zajedno? Razmislite što možete napraviti da učinite osobne molitve značajnijim dijelom svog života.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 6:7–13; 7:7–11; 2. Nefi 4:35; Alma 34:18–27; 37:37; 3. Nefi 18:20–21; Nauk i savezi 88:63–64

Pomoć pri podučavanju: »Stoga je učenik taj koji treba djelovati. Kada učitelj preuzme glavnu ulogu, on postaje zvijezda predstave, samo on govori i preuzima u potpunosti sve aktivnosti, te je gotovo sigurno da se upliće u proces učenja polaznika razreda« (Asahel D. Woodruff, Podučavanje, nema većeg poziva, 61).

»To je predivan blagoslov u kojem uživamo… da osjetimo sigurnost u božansko vodstvo, da imamo apsolutnu vjeru u osobnog Boga koji je zainteresiran za nas i koji čuje i odgovara na naše molitve.«

»Trebamo živjeti tako blisko našem Nebeskom Ocu da, kada se poklonimo pred njim, možemo znati da je ono što tražimo njemu po volji.«

»Zaštitite svoje obitelji na svaki mogući način. Ujedinite ih pod utjecajem molitve.«