4. poglavlje

Prorok Joseph Smith, Božje oruđe za obnovu istine

Bog je obnovio evanđelje Isusa Krista u svoj čistoći kroz proroka Josepha Smitha.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Neposredno prije 100. obljetnice rođenja proroka Josepha Smitha, starješina George Albert Smith putovao je s predsjednikom Josephom F. Smithom i drugima kako bi posjetio mjesta od važnosti u životu proroka. U jutro 23. prosinca 1905, posvećen je spomenik Josephu Smithu u njegovom rodnom zavičaju u Vermontu. Bilo je to dirljivo iskustvo za Georgea Alberta Smitha i ostale u njegovom društvu da budu na mjestu od takvog značaja u obnovi evanđelja. »Naše su suze slobodno tekle«, prisjetio se. »Pod utjecajem Duha, svaka je duša bila skrušena, svako srce smekšano, i radovali smo se u blagoslovima našeg Nebeskog Oca.«¹ George Albert Smith bio je zamoljen da kaže zaključnu molitvu na sastanku posvećenja. Nakon što je sažeo taj dan u svoj dnevnik, napisao je: »Tako je završio jedan od najsadržajnijih dana u mom životu. Zahvalan sam što sam jedan od nekoliko ljudi koji su pomogli u upravo obavljenom zadatku.«²

Zatim su otišli na mjesto prvog viđenja, u Palmyri, New York. Starješina Smith se prisjetio: »Otišli smo u šumarak u kojem je Joseph kleknuo i zamolio Gospodina da ga uputi kojoj da se crkvi priključi. Bili smo potaknuti pjevati, na tom posvećenom mjestu, predivnu… pjesmu ‘Prva molitva Josepha Smitha’.«³

Nakon što su posjetili brežuljak Kumora, hram Kirtland i ostale lokalitete povezane s prorokovom misijom, nazočne je zadnje večeri putovanja sazvao predsjednik Joseph F. Smith. »Nakon pjevanja nekoliko sionskih pjesama, svakom je članu dopušteno iznijeti svjedočanstvo o dobroti i milosrđu našeg Oca prema nama. Duh Gospodnji izlio se na nas, a mi smo prolili suze radosti i sreće.«⁴ [Vidi 1. prijedlog na stranicama 39–40.]

Nekoliko godina kasnije, dok je George Albert Smith služio kao predsjednik Crkve, objavljene su neke knjige s pokušajem ocrnjivanja Josepha Smitha. Na općem saboru Crkve, predsjednik Smith hrabro je branio proroka, iznoseći svjedočanstvo o njegovoj misiji sljedećim riječima:

»Mnoge pogodnosti i blagoslovi koje sam dobio došli su kroz tog čovjeka koji je dao svoj život za evanđelje Isusa Krista. Postoje mnogi koji su ga omalovažavali, no htio bih reći da će oni koji su to radili biti zaboravljeni i njihovi će se ostaci vratiti majci zemlji, ako već nisu, ali vonj njihove sramote nikada neće zamrijeti, dok će slava, čast, veličanstvo, odvažnost i vjernost koje je pokazao prorok Joseph Smith krasiti njegovo ime zauvijek.«⁵

Starješina Harold B. Lee, tada član Zbora dvanaestorice apostola, bio je toliko impresioniran tom izjavom da je čuvao isječak u svom novčaniku i često ga citirao, sa željom da riječi predsjednika Smitha »mogu doprijeti u sve dijelove svijeta«.⁶

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Prvo viđenje Josepha Smitha pokazalo je da nebesa nisu zapečaćena.

Vjerujemo da je naš Nebeski Otac progovorio u naše doba … da je čuo poniznu molitvu dječaka u Palmyri, odgovorio na njegovu molitvu i blagoslovio ga sa spoznajom o svom biću, da svi ljudi mogu spoznati Gospodina, ako to žele.

Prirodno je da Joseph Smith traži Gospodina. Potekao je od… ljudi koji su vjerovali u našeg Nebeskog Oca, u Spasiteljevu božansku misiju, učinkovitost molitve, te da će Bog čuti i odgovoriti ljudima budu li kročili pred njim u pravom duhu. Tom dječaku je bilo jednostavno vjerovati jer je bio rođen i odgojen u domu vjernika, a kada je otišao u šumarak kao odgovor na nalog iz Svetih pisama (Jakovljeva 1:5): »Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu se«, vjerovao je da će njegova molitva biti odgovorena, a naš Nebeski Otac obećao je svojoj djeci od početka da »po vjeri možete spoznati istinu o svemu«.⁷

Njegova vjera u Boga odvela ga je od vjerovanja, uobičajenog u njegovo doba, da Biblija sadrži sve objave koje je čovjeku moguće primiti, i da su nebesa zapečaćena nad njihovim glavama. Molio se Gospodinu i primio je odgovor na molitvu. Vidio je Oca i Sina kako silaze na zemlju okruženi veličanstvenim svjetlom. Primio je neporecivo znanje da su bili u tijelima poput ljudi i da su fizička bića. Govorili su mu i on je čuo njihove glasove.⁸

Rezultat [Josephove molitve] bila je ta predivna manifestacija, kao nijedna druga za koju smo ikada čuli u povijesti svijeta. Čuli smo o slučajevima kada se naš Nebeski Otac ukazao sam; čitali smo o slučajevima kad se Otkupitelj čovječanstva sam ukazao; no nikada ranije nismo čitali o slučaju gdje su se Otac i Sin ukazali bilo kojem živom biću i razgovarali s njime.

Ljudi u svijetu to ne vjeruju. Muškarci i žene podučeni su da su nebesa zatvorena … i kada je taj dječak to objelodanio u naše doba, u trenutku kada nam je trebalo najviše svjetlosti, kada su muškarci i žene jurili amo i tamo za riječju Božjom ne mogavši je naći, kako su to predvidjeli drevni proroci [vidi Amos 8:11–12], Gospodin se ukazao, a on [Joseph] je bio ismijan… Njegove riječi su odbačene, a oni koji su trebali biti njegovi prijatelji okrenuli su se od njega, pa čak rekli da je to od zloga. Koje je dječakovo svjedočanstvo?

» Ja doista vidjeh svjetlo, i usred toga svjetla vidjeh dvije Osobe, i one zbiljski meni govorahu. I premda me zamrziše i progoniše što rekoh da sam imao viđenje, ipak to bijaše istina. I dok me oni proganjahu, grdeći me što tako govorim, to me navede da reknem u svom srcu: Čemu me progone što govorim istinu? Ja doista imah viđenje, a tko sam ja da bih se Bogu opirao, ili zašto svijet misli da će me primorati te zaniječem ono što doista vidjeh? Jer imah viđenje, i znadoh to, a znadoh da to i Bog znade, i ne mogu to zanijekati niti se to usudih učiniti, u najmanju ruku znadoh da bih čineći to uvrijedio Boga i bio osuđen.« [Vidi Josip Smith 2:25.]⁹

Godine 1830, kad je uspostavljena Crkva, na zemlji nije postojala crkvena organizacija koja bi objavila da vjeruju da bi se Bog objavio ljudskoj djeci. Učenja crkava bila su suprotna tome, a naš Otac vidio je da je uzaludno pokušavati spasiti svoje sinove i kćeri dok ne budu nadahnuti da mu dođu s uvjerenjem da on može čuti i odgovoriti na njihove molitve. Kada je dječak prorok u šumama Palmyre vidio Oca i Sina i shvatio da su oni uistinu osobe, da mogu čuti i odgovoriti na ono što je on rekao, to je pokrenulo novo razdoblje u ovom svijetu i položilo temelj za vjeru ljudske djece. Sada su se mogli moliti našem Ocu na Nebu i shvatiti da ih on može čuti i odgovoriti na njihove molitve, da postoji veza između nebesa i zemlje.¹⁰ [Vidi 2. prijedlog na 39. stranici.]

Iako mlad i neiskusan, Joseph Smith bio je pozvan obnoviti istinitu Crkvu Isusa Krista.

Vjera je potaknula Josepha da potraži Boga u molitvi i pita s kojom bi se crkvom trebao poistovjetiti. Kakav je bio odgovor? Je li Gospodin rekao: »Sine, sve su dobre, sve streme obdržavati moje zapovijedi, ja sam odobrio ljude koji su vođe tih crkava, bilo koja crkva je dobra, one će te sve vratiti nazad u nazočnost našeg Nebeskog Oca?« Dječak je možda očekivao drugačiji odgovor zbog tadašnjih okolnosti. No samo je želio znati što učiniti, i imao je potpunu vjeru da će mu Gospodin reći. Stoga je, kada se molio, pitao kojoj bi se crkvi trebao pridružiti i pretpostavljam da je bio iznenađen kad [mu je rečeno]: »Nemoj se priključiti nijednoj; naučavaju nauke – uredbe ljudske; oni mi samo usnama pristupaju, a srce im je daleko od mene; imaju izgled pobožnosti, ali snage se njezine odrekoše.« [Vidi Josip Smith 2:19.] Razmislite o četrnaestogodišnjem dječaku kako se podiže s koljena u šumarku pored svog doma i proglašava svijetu poruku poput te! Možete li zamisliti da bi se dječak usudio učiniti takvo nešto? No uz svjedočanstvo koje mu je dao njegov Nebeski Otac, sa zapovijedi od samoga Gospodina, bi li se usudio učiniti išta drugo osim da proglasi da mu se Gospodin obratio?¹¹

Joseph Smith bio je samo dječak kada su ruke Petra, Jakova i Ivana položene na njegovu glavu i kada je zaređen u Melkisedekovo svećeništvo – on i Oliver Cowdery. Malo kasnije Joseph Smith je upućen da uspostavi Crkvu. Bio je tek mladić, ali ju je uspostavio pod vodstvom Otkupitelja čovječanstva. Uspostavljena je po uzorku na Crkvu koju je uspostavio Spasitelj dok je bio na zemlji. Uopće ne sumnjam da je bilo mnogo onih koji su gledali na tog mladića kao na skorojevića i smatrali smiješnim da će netko tko nije izučen biti vođa pretpostaviti se da vodi. No on je bio poput drugih sluga našeg Nebeskog Oca koji su živjeli na zemlji, koji su bili pozvani od Gospodina da izvrše posebno djelo, a pomanjkanje znanja koje se odnosi na ovaj svijet nije unaprijed isključilo mogućnost da mu Gospodin da informacije koje su ga učinile jednakim, pa čak i pretpostavljenim u mnogo toga nad onima koji su posjedovali velike zemaljske mogućnosti, a koje on nije imao.¹²

Iako su ga vrijeđali i lažno predstavljali, prezirali oni koji su trebali biti njegovi prijatelji, osporavali učeni i školovani ljudi tog doba, uspio je u obnovi evanđelja života i spasenja te uspostavi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Iako su moći zla bile aktivne da ga unište, Gospodin ga je sačuvao dok njegovo djelo nije bilo dovršeno, a ključevi i uredbe potrebne za spasenje ljudske obitelji ponovno dani čovjeku.¹³ [Vidi 3. prijedlog na 40. stranici.]

Istine obnovljene kroz Josepha Smitha donose mir i radost onima koji ih prihvate.

Od onoga dječaka koji je, u dobi od četrnaest godina, ugledao Oca i Sina, potekla je predivna poruka da su naš Otac na nebu i njegov Sin Isus Krist proslavljeni ljudi, da je Spasitelj svijeta uskrsnuo od mrtvih. Taj mladić ugledao je što je svijet znao, ali je iz nekog razloga zaboravio, i počeo svjedočiti o tome ljudskoj djeci.¹⁴

[Na početku 19. stoljeća] bilo je malo ljudi u svijetu koji su vjerovali u osobnog Boga s tijelom. No u to vrijeme ukazanje je došlo proroku Josephu Smithu, dok je još bio dječak koji nije navršio ni petnaest godina, i vidio je Oca i Sina te o tome svjedočio. Također je primio posjete drugih nebeskih bića, i Gospodin mu je kroz njih dao dodatne informacije za ljudsku djecu, a on je, na svoj način, dao nama, odnosno onima koji su nam prethodili u Crkvi, razumijevanje svrhe života… Njegov opis neba nadahnjuje nas željom da budemo dostojni tog doma kad naši zemaljski životi završe. Doslovno uskrsnuće i opis neba i pakla tako su jasni da, koristeći Sveta pisma, »bezumnici… neće lutati«. [Vidi Izaija 35:8.]¹⁵

Kroz njega je objavljena gradnja hrama, vječnost bračnog saveza i spasenje za mrtve, donoseći neizrecivu radost tisućama djece našeg Oca.

Vječne istine objavljene po njemu pronalaze put među stanovnike zemlje, donoseći mir i zadovoljstvo onima koji ih prihvate.¹⁶

Naš Nebeski Otac znao je što će se dogoditi kad je u posljednje dane obnovio evanđelje u svojoj čistoći. Znao je za otpadništvo u svijetu među njegovom djecom i da su se udaljili od jednostavne istine, a u svojoj je velikoj milosti objavio djelo posljednjih dana. Među ljudima je odabrao dječaka sa sela i nadahnuo ga da započne djelo kojem je suđeno revolucionalizirati religijski svijet. Znao je da svijet luta u tami, i milosrdno je obnovio svjetlo. Ne postoji drugi način da djeca ljudska uživaju u sreći osim da žive pravedno, a ljudi ne mogu živjeti pravednim životom a da nisu u skladu s istinom. Bilo je mnogo istine u svijetu, no bila je toliko pomiješana sa zabludama da je sam Gospodin rekao proroku Josephu Smithu da ljudi koji su učitelji i predavači u crkvama podučavaju zapovijedi ljudske pod nauk, te je upozorio dječaka da se ne poistovjećuje s njima. Zatim je obnovio evanđelje, moć Božju za spasenje, svima onima koji će vjerovati i slušati.¹⁷

Kažem svim ljudima posvuda, razmotrite nauk evanđelja našeg Gospodina kako je objavljen proroku Josephu Smithu, proučavajte ga uz molitvu, i otkrit ćete konačan lijek za bolesti ovoga svijeta, a ne može se otkriti drugačije.¹⁸ [Vidi 4. prijedlog na 40. stranici.]

Joseph Smith je bio voljan dati svoj život za svjedočanstvo.

Kao što je to bio slučaj s prorocima koje je Gospodin postavio ranije, činilo se potrebnim u ovom slučaju da svjedočanstvo ovog sluge bude zapečaćeno njegovom krvlju. Nigdje se u povijesti svijeta neće pronaći [dirljivija] stranica od one na kojoj su upisane posljednje riječi našeg voljenog proroka Josepha Smitha. Znao je da mu se bliži kraj; shvatio je da je njegova životna misija bila ispunjena… A kada je došao trenutak da se suoči licem u lice sa smrću, rekao je: »Idem kao janje na klanje, no, smiren poput ljetnoga jutra. Savjest mi je slobodna od bilo kakve uvrede prema Bogu ili prema kojem od ljudi. Oduzmu li mi život, umrijet ću kao nevin čovjek i moja će krv vapiti sa zemlje za osvetom, a za mene će se ipak reći: ‘Hladnokrvno ga umoriše.’« [Vidi NiS 135:4.]

Nije se bojao stati pred milostivi sud… i odgovarati za djela počinjena u tijelu. Nije se bojao suočiti se s optužbom koja je izrečena protiv njega, da je varao ljude i nepravedno se odnosio prema njima. Nije se bojao rezultata svog životnog poslanja i konačne pobjede djela za koje je znao da je božanskog porijekla i za koje je dao svoj život. Ipak svjetovni ljudi, kao i prije, prosuđuju ovo djelo ljudskim duhom. Oni nemaju Duha Božjega koji bi im omogućio da shvate da je ovo proizašlo od našeg Oca na Nebu.¹⁹

Ovaj mladić bio je siguran u objavu koju je primio i toliko uzbuđen što bi djeca njegovog Oca, svi, trebali znati istinu, da je od trenutka kad je primio ploče Mormonove knjige od anđela Moronija posvetio svoj cijeli život uspostavi Crkve i širenju istine… U njegovu se dušu utisnula spoznaja kakva se dogodila Stjepanu [vidi Djela 7:54–60], kakva se dogodila Otkupitelju, da je naš Nebeski Otac na čelu, da je ovo njegovo djelo na zemlji, da će njegova moć naposljetku preuzeti kontrolu, da je ovaj život dio vječnosti. Bio je spreman dati dio svog zemaljskog života, ako je potrebno, kako bi mogao uživati u vječnom društvu koje je toliko iskreno volio, u društvo dobrih muškaraca i žena koji su živjeli i još uvijek žive na zemlji, i ponovno će živjeti na zemlji kada ona postane celestijalno kraljevstvo.²⁰

Joseph Smith je podučavao da zna da postoji život nakon smrti, i da zna da Bog živi, te da Bog zna da on zna da Bog živi. Bio je spreman dati svoj život kako biste vi, moja braćo i sestre, mogli osnažiti svoju vjeru i da vaše pouzdanje u njega ne bi bilo poljuljano. Znao je smisao ovog života. Znao je da smo ovdje kako bismo se pripremili za budućnost i veličanstvenije postojanje. I bio je spreman, ako je potrebno, dati svoj život, ne samo da bi ga izgubio, za naše dobro, već je znao da je Otac rekao da će onaj koji pokuša sačuvati svoj život izgubiti ga, a tko izgubi svoj život radi njega, da će ga naći [vidi Matej 16:25]. Ta je spoznaja omogućila proroku i patrijarhu Crkve [Hyrumu Smithu] na samom početku da [ostave] voljene, da budu zatočeni u tamnici, i daju sve što su imali na ovom svijetu, sve što ljudi mogu dati za svoju braću – svoj život.²¹

Crkva je uspostavljena 1830. godine sa šest članova. Neprijatelj sve pravednosti od tog je dana do danas pokušavao spriječiti njezin napredak i uništiti je. Pitam se može li taj veliki čovjek, Joseph Smith, koji je dao svoj život kako bi Crkva mogla biti uspostavljena i nastaviti kako je Gospodin odredio, vidjeti Crkvu kakva je danas, sa svojim ograncima uspostavljenim u svim dijelovima svijeta, i uvidjeti da je svakim danom od njegovog pogubljenja, od kad je položio svoj život i zapečatio svoje svjedočanstvo krvlju, Crkva snažnija.²² [Vidi 5. prijedlog na 40. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate za podučavanje. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Razmislite o iskustvima koje predsjednik Smith opisuje u prvim odlomcima u dijelu »Iz života Georgea Alberta Smitha« (stranice 31–32). Koja su iskustva u vašem životu osnažila vaše svjedočanstvo o proroku Josephu Smithu? Dok čitate ovo poglavlje, pronađite izjave iz učenja predsjednika Smitha koja jačaju vaše svjedočanstvo, i razmislite o tome da ih podijelite s članovima svoje obitelji, svećeničkim zborom ili Potpornim društvom.
Ponovno pogledajte prvi odsjek učenja (stranice 32–34) i osob-ni zapis Josepha Smitha o prvom viđenju (vidi Josip Smith 2:10–19). Kako je prvo viđenje utjecalo na vašu vjeru u Boga? Kako ste vidjeli da utječe na vjeru drugih?
Proučite odsjek koji počinje na 34. stranici i pročitajte Nauk i savezi 1:17–19. Što možemo naučiti o služenju u Crkvi iz primjera Josepha Smitha? Prisjetite se trenutka kada ste dobili zaduženje od Gospodina i osjećali da niste kvalificirani za njega. Kako vam je Gospodin pomogao?
Koje su neke od istina koje je Gospodin objavio kroz Josepha Smitha? (Za neke primjere tih istina, vidite odsjek koji počinje na 36. stranici.) Kako je vaš život bio blagoslovljen jer ste znali te istine?
Dok razmatrate posljednjih odlomak učenja 39. stranica), razmotrite što možete učiniti kako biste pomogli Crkvi da nastavi biti snažnija.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Izaija 29:13–14; 1. Korinćanima 1:26–27; 2. Nefi 3:5–9, 11–15; Nauk i savezi 135

Pomoć pri podučavanju: »Da biste potaknuli raspravu, koristite pitanja s kraja poglavlja… Također biste trebali osmisliti vlastita pitanja, naročito za one koje podučavate. Na primjer, možete pitati sudionike kako mogu primijeniti učenja predsjednika Smitha u svojim odgovornostima kao roditelji ili kao kućni učitelji ili posjetiteljice« (s vi. stranice ove knjige).

Dana 23. prosinca 1905, George Albert Smith sudjelovao je s drugim crkvenim vođama na posvećenju spomenika u rodnom mjestu proroka Josepha Smitha.

Prvo viđenje Josepha Smitha »pokrenulo je novo razdoblje u ovom svijetu i položilo temelj za vjeru ljudske djece«.

»Kažem svim ljudima posvuda, razmotrite nauk evanđelja našeg Gospodina kako je objavljen proroku Josephu Smithu, proučavajte ga uz molitvu.«